OLIMPOVE PRIČE - Dravantura - više od priče

[Olimp 987]

U današnje vrijeme opće betonizacje i asfaltizacije, zatvaranja u svoja četiri zida, vremena izgubljenoga uz ekrane kompjutora koje se mjesri desecima sati dnevno, možda će pomalo čudno zvučati da ima i onih koji su voljni pobjeći od betona i asfalta, rastati se od kompjutora i ući u prirodu. I ne samo ući u nju već i proboraviti nekoliko noći u njoj u zajedničkom druženju sa osobama sličnoga razmišljanja kako i sami razmišljaju, sa osobama koje nisu zaboravile da nam je priroda prijatelj, majka kako kažu, a ne strašni bauk u koji se ne zalazi.

I ne samo uću u prirodu već i .... No krenimo od početka.

Već nekoliko godina unazad, nedaleko Varaždina uz obalu staroga toka rijeke Drave ljubitelji prirode organiziraju manifestaciju "Dravantura", odnosno zajedničko višednevno logorovanje u prirodi uz organizirane razne sadržaje eduktivno odgojnoga tipa.





Ove godine ta manifestacija trajala je službeno tri dana, ali neslužbeno traje i više. Posjetio sam je jedan od tih dana malo da "udahnem" atmosferu na terenu, da upoznam nove ljude, da im pomognem ako budem mogao.

Meteorolozi su za te dane najavili pogoršanje vremena, ali u jutro polaska prelijep dan ih je demantirao u njihovoj stručnosti na sreću moju i svih učesnika Dravanture





Do blizine mjesta gdje se druženje održava namjeravao sam sa kanuom doploviti uzvodno rijekom sa jezera, ali vrlo visoki vodostaj Drave odvratio me je od toga nauma jer je bilo upitno da li bih mogao toliko (cca 6 km) veslati uzvodno po tako jakoj i brzoj matici rijeke. Zato sam vozilom došao nedaleko logora, do ruba šume.





Nakon parkiranja vozila put je vodio u prekrasnu šumu.





Par minuta hoda i evo prvi znaci da to nije obična šuma. Pored terenskih "nastambi" i zvukovi živahnih razgovora otkriše mi da sam na pravom putu. Malo dalje prokrčena mala čistina u šumi, kao svojevrstan trg na kojem se odvija sav sadržaj druženja.





Otkri se i pogled na cijeli logor, prisutne u njemu, a ujedno i nekakav vedri duh i val pozitivne energije dopre i do mene. Nadam se da ću tu energiju i štimung fotografijama djelomično prenesti i na vas koji budete ovo čitali i gledali dalje.








Pozdravih se sa prisutnima koje sam od ranije poznavao, upoznah one koje do sada "upoznah" putem foruma, kao i one koje nisam nikako poznavao do sada. Svi odreda mladi, vedri ljudi puni energije.

Povedoše me dalje da razgledam cijeli logor...





U cijelom logoru nisam vidio dvije iste "građevine" . Bilo ih je raznih podignutih pored lijepo iskrčene staze. Neke su bile tvornički napravljene ...

[Olimp 987]

Zatim improviziranih skloništa od materijala pronađenih na terenu u blizini koja isto tako efikasno štite ljude od nevremena ...






Bilo je i onih koje su neobične za vidjeti u kampovima na moru, ali u prirodi su jako efikasne, mada nisu tako reprezentativnoga izgleda kao "morske"





Sve u svemu treba sve to vidjeti, ali i probati pa da se vidi da su efikasne za višednevni boravak u prirodi





Neki su i "svoj" teritorij obilježili na znanje i ravnanje drugima









Nakon razgledanja "naselja vikendica" vratih se na "trg" na sredini kojega je lijepo uređeno ognjište iz kojega se vijorio tračak dima, znak da ovdje živi život...





... ali i zanimacija za prisutne koji vole pokazati vještine iz ratnih vremena ...





... bilo je i znakova da se tu ne jedu samo konzerve, a niti koriste nekakvi automati za čaj i kavu ...

[Olimp 987]

Uskoro dolazi i jutarnja okrepa za okupljeno društvo.





... koja je i te kako prijala učesnicima ...





... ali koju su sa pažnjom i apetitom očekivali i oni koji sa svojim vlasnicima dođoše ...





Zaboravih vam na početku reći da se ovdje na sve mislilo. Čak i ono mjesto gdje i "car ide pješke" urediše ...





... i na tome mjestu postaviše vrlo pametno, onoga čega u većini ugostiteljskih lokala jedva da se pronađe ... Za ovo VELIKA pohvala od mene autoru ideje.





Nakon okrepe prema dogovoru svi pođoše da očiste okolinu od bačenoga smeća kojega nemarni, rekao bih, nekulturni, ljudi odbaciše.








A smeća svakakvoga i na svim stranama. Nije mi jasno da su ljudi tako nekulturni da svoje smeće odnose od kuće kilometrima daleko da bi ga bacili u prirodu, što je kažnjivo, a nedaleko do kuće imaju kontejnere u koje mogu to isto smeće odbaciti i to besplatno.





Pohvalnu akciju zabilježila je i kamera kako bi je prikazala drugima za primjer, ali i onima koji smeće bacaju u prirodu da vide šta rade svojim lucidnim postupcima. Možda im proradi savjest o štetnosti njihovoga čina.

[Olimp 987]

Poslije eko aktivnosti slijedi odmor ...





Logor su posjetili i ljubitelji ekoloških motora kojim su jahajući prošli logorom .









Trebalo je misliti i na ručak. U međuvremenu su počele pripreme i za njega. Dan prije u kotao je stavljen grah (pasulj, fažol, bažulj ...) da se namoči, a zatim je prokuhan...





... njega se nakuhalo ... Ako se sav pojede ima da umjesto Dravantura, postane Grmljantura ...






Kratak dogovor, raspodjela daljnjih zadataka , te polazak na rad .





Vrijedne ruke glavnoga organizatora ove manifestacije latiše se sjekire, jer vatru treba ložiti ...






Budne oči glavnoga "šefa" za sigurnost sve su pratile šta se događa i da li je to što se događa u redu ili nije. Njegovo oglašavanje upozoravalo nas je da nešta nije uobičajeno i da na to obratimo pažnju.

[Olimp 987]

Vrijeme je i dalje izvrsno. Baš onakvo kakvo meteorolozi svih TV stanica nisu predvidjeli. Izgleda njima u inat, a na naše zadovoljstvo.





Uhvatio sam malo vremena da svoju staru prijateljicu, Dravu, obiđem i čujem njen žubor. Narasla je, ubrzala svoj tok, svima pokazuje svoju snagu kao da nam poručuje da joj snagu nije i ne može oduzeti hidrocentrala koja je petnaestak kilometara uzvodno od mjesta gdje sam je obišao. Meni je prelijepa.







Družio sam se stotinama kilometara s njom, ploveći njenom maticom, savlađujući njene brzake i brzice. Na kraju smo zajedno uplovili u Dunav.








U obilasku Drave pronašao me kurir sa porukom da se vratim u logor i prihvatim posla. Zahvalio sam mu se na ljepoti njegove odjeće koja me zadivila.





Vratih se nazad da svojom "stručnosti" iznerviram nepca prisutnih, da je pokažem njihovim želucima . Novo društvo je u međuvremenu punilo kamp. Neki su se pitali gdje su sinoć bile, što nisu navratile, prespavale ovdje?





Majstor od kazana već je uveliko radio, pa mu pomogoh.

[Olimp 987]

Malo sam očistio sastojke potrebne za kazan, zatim smo ih izdinstali, pa onda oplemenili začinima i mesnim prerađevinama koje nismo poštedili vatre ...





U drugom, manjem kotlu pripremismo i jelo za one koji ne favoriziraju meso, već vole da sve bude biljna hrana.





Vjerovali ili ne, ali bilo je i onih koji su se radeći odmorili, pa potražiše aktivnost koja će ih umoriti...





I dok se u kotlovima krčkalo, okupljenima je počelo jedno od mnogih predavanja i upoznavanja sa prirodom, regijom, rijekom Dravom, životinjskim svijetom ...





Vjerujem da niti u školi nisu tako pažljivo slušali predavanja profesora kao ovdje svojih predavača. I onda nam kažu da ne bi trebalo školu premjestiti u prirodu ....








A predavači nisu bile tamo neke mrke i stroge profe, već umile vršnjakinje koje već profesionalno rade na očuvanju prirode, okoline i edukacije drugih da čuvaju prirodu.





. . . Mirisi koji su se širili iz kotlova privukli su neke nevjernike da probaju šta se to krčka, da daju svoj sud i kritiku o krčkariji ...

[Olimp 987]

. . . ali bilo je i onih koji želiše svima pokazati kakvi su kuhari (kuharice), barem na fotografiji ... Nadam se da ipak barem grah znaju pripraviti. To im je prosto k'o pasulj.





Malo razgovora, malo pića i jelo postade kuhano. Zanimalo me kako će ga prisutni prihvatiti.





Sudeći po uhvaćenim kadrovima ispade pasuljče k'o grom. Nastala je takva tišina da se čulo u Sloveniji kako Slovenci otvaraju pivce.





Čak je i ženski dio "kuharske elite" bio prezadovoljan sadržajem tanjura. Gotovo su prestale disati...





Poslije ručka ponovo predavanje o rijekama ...











. . . pa onda o šumama uz rijeke ... i tako do večeri. Okupljeni su prosto upijali ono što im je predstavljano.

[Olimp 987]

Vrijeme u ugodnome društvu brzo proletjelo. Sa žaljenjem sam se morao suočiti sa činjenicom da se moram vratiti civilizaciji. Još zadnja slika na rastanku ...





... posljednji pogled na vodu Drave ...





Pa put pod kotače automobila i kući-


Šta da vam kažem na kraju kada sve vidjeste. Prekrasan doživljaj za svakoga tko dođe na ovakvu manifestaciju, bolje rečeno druženje. Kada bi ih barem bilo više i posvuda. Valjda bi svijest o potrebi očuvanja prirode i naše okoline doprla i do malih mozgova onih koji je uporno i bezobzirno zagađuju.

Ali bi i mlade povukla u prirodu, vratila ih iskonskoj Majci koja će ih uvijek majčinski prigrliti svom ljepotom i nježnošću svojom i kao prava majka ćutke preći preko svih nestašluka kojima je povredismo.

Zahvala i pohvala svima koji su svojim nesebičnim radom i zalaganjem pridonijeli da se ova manifestacija održi i živi i dalje, a posebna pohvala organizatoru što je nahranio komarce tako da niti jednoga nisam vidio, a niti osjetio za svoga boravka na Dravanturi.

Svoje viđenje i doživljaj u ovoj pričici zakuhao, zamješao, te začinio ...





. . . Olimp, koji vas sve pozdravlja i poziva da organizirate u svojim sredinama slična druženja u prirodi, sa sadržajima koji će vas o njoj edicirati, a koji će vam biti više nego zanimljivi. Koje će vas privući prirodi, Majci iskonskoj.

[Priorat]

sta covjek da kaze nego

[madtv]

svaka cast
za ovo a i za Murske ladje