Olimpijske igre 2016 - pregled po državama

[Edin H.]

Fino napreduješ
Valjds ti ova podrška znači

[cyprus]

147. GAMBIJA


Broj stanovnika: 1,9 miliona
BDP po stanovniku: 1700 $
Broj takmičara: 4

Gambija, zemlja Kunte Kintea, najmanja je kontinentalna država u Africi. Gotovo u potpunosti okružena teritorijom Senegala (postojao je i pokušaj stvaranja zajedničke države - Senegambije), proteže se uz rijeku po kojoj je i dobila ime. Velikih mogućnosti za ekonomski razvoj baš i nema, pa se uglavnom oslanja na poljoprivrednu proizvodnju. Za izvoz je najvažniji uzgoj kikirikija. Ipak, u odnosu na druge zapadnoafričke zemlje, Gambija je bar u političkom smislu stabilna. Redovna je učesnica OI od 1984. godine, ali na njima nema nekih velikih ostvarenja. Tek se tu i tamo može pronaći neki solidniji nastup, uglavnom u atletici. Ove godine je za Gambiju u Riju nastupalo četvero sportista - dvoje atletičara, džudista i plivač. Opet su atletičari bili ti koji su ostvarili nešto bolji rezultat. Adama Jammeh i Gina Bass su Gambiji ove godine sa Afričkog prvenstva donijeli medalje u muškoj i ženskoj trkačkoj disciplini na 200 metara, pa su nade polagane u njih i za Rio. Međutim, sprinterska konkurencija u svijetu je daleko veća nego u Africi, tako da je bilo nerealno razmišljati o medalji ili čak finalu. Uz ostvarenje njihovih najboljih rezultata, bilo je ipak moguće govoriti o polufinalu, ali do toga ipak nije došlo. Jammeh je u kvalifikacijama imao samo solidno, ali ni blizu dovoljno 39. mjesto među 79 takmičara u svojoj konkurenciji. Vrlo slično je prošla i njegova kolegica...


Adama Jammeh

[Juliuscezar]

Mislim da se blizimo BiH

[cyprus]

Mislim da se blizimo BiH

Bližimo, al vjerovo ili ne, nije to ni tako skoro

[cyprus]

146. IZBJEGLIČKI OLIMPIJSKI TIM


Broj izbjeglica: 15 miliona
BDP po stanovniku: -
Broj takmičara: 10

Pojava olimpijskog tima izbjeglica u Riju, najveća je simbolička inovacija ovogodišnjih olimpijskih igara. Međunarodni olimpijski komitet se odlučio na ovakav potez inspirisan talasom izbjeglica koji je zapljusnuo Evropu prošle godine iz pravca Bliskog istoka. Tako je okupljen tim od deset sportista koji su morali napustiti svoje zemlje zbog rata ili drugih političkih razloga, te im je ponuđena mogućnost nastupanja pod olimpijskom zastavom. Životne priče ovih ljudi su zaista intrigantne. Najviše pažnje u medijima je dobila Yusra Mardini, sirijska plivačica koja je na svom izbjegličkom putu za Evropu preko Egejskog mora morala skočiti u vodu i plivajući gurati čamac tri sata do obale Lezbosa, jer je njegov motor stao na pučini. Osim nje, u izbjegličkom timu se našao još jedan Sirijac, također plivač. Polovinu tima sačinjavaju izbjeglice iz Južnog Sudana, koji već više od deset godina žive u jednom izbjegličkom kampu u Keniji. Pobjegli su jasno od rata koji je bjesnio u to doba, a kako se situacija nikada nije trajno popravila, povratak nije bio odgovarajuća opcija. I čime bi se njih petero moglo baviti u Keniji, nego atletikom. U timu je i jedan etiopski maratonac, koji je zemlju napustio zbog političkog progona, skrasivši se u Luksemburgu. Najbizarniji slučaj se odnosi na dvoje džudista iz Demokratske Republike Kongo. Oni su tokom Drugog kongoanskog rata razdvojeni od svojih porodica na najviše pogođenom istoku zemlje, te su smješteni u sirotište u glavnom gradu Kinšasi, gdje su se počeli baviti džudom. Prije tri godine su došli na svjetsko prvenstvo u džudu, koje se održavalo baš u Brazilu. Međutim, uspjeli su pobjeć iz hotela u kojem su bili smješteni, te zatražiti azil, tvrdeći da ih treneri u domovini kažnjavaju za loše rezultate tako što ih zaključavaju u kaveze, uskraćujući im hranu. Danas oni žive u favelama Rija de Janeira. Iako je rezultat svih ovih sportista bio u drugom planu, treba napomenuti da su neki od njih ostvarili solidan plasman. Tako je npr. kongoanski džudista Popole Misenga uspio da izbori jednu pobjedu u svojoj kategoriji, nad indijskim suparnikom. Da je nastupao pod zastavom zemlje iz koje je izbjegao, to bi se shvatilo kao jedan od najvećih olimpijskih uspjeha DR Konga ikad. Također, spomenuta Sirijka Mardini je pobijedila u svojoj kvalifikacijskoj trci na 100 metara leptir stilom, ali kako znamo to ne znači mnogo u kontekstu prolaska dalje, budući da je plivala u najslabijoj grupi...


Popole Misenga

[Logovan]

Tema prava "cypruska", tako da kažem.

Samo naprijed!

[cyprus]

Tema prava "cypruska", tako da kažem.

Samo naprijed!

Jebiga, nekako ovim želim reći da olimpijada nije samo Bolt, Phelps i američki dream team... Ma koliko se mi šprdali sa time, nekome je zaista velika i važna stvar već samo učešće... To mi je osnovni motiv - da prikažem ono što bi sigurno ostalo nepoznato i daleko... Ima tu sjajnih priča, zanimljivih detalja, što opštih, što sportskih... Nekako mi baš djeluje kao šteta da se neko ne osvrne i na te stvari...

Nego, hvala i tebi na podršci

[Logovan]

Jebiga, nekako ovim želim reći da olimpijada nije samo Bolt, Phelps i američki dream team... Ma koliko se mi šprdali sa time, nekome je zaista velika i važna stvar već samo učešće... To mi je osnovni motiv - da prikažem ono što bi sigurno ostalo nepoznato i daleko... Ima tu sjajnih priča, zanimljivih detalja, što opštih, što sportskih... Nekako mi baš djeluje kao šteta da se neko ne osvrne i na te stvari...

Nego, hvala i tebi na podršci

Sve se slažem.

[van Basten]

Mozda jos samo ponekad udri
Radi lakseg citanja

[cyprus]

145. GABON


Broj stanovnika: 1,5 miliona
BDP po stanovniku: 22 000 $
Broj takmičara: 6

Gabon je afrička država koju presijeca ekvator, i koja je uglavnom prekrivena prašumom. Iz tog razloga ima jako slabu naseljenost. To se uslovno može shvatiti i kao svojevrsna komparativna prednost u odnosu na brojne prenaseljene države u Africi, kojima sama prehrana vlastitog stanovništva predstavlja ozbiljan izazov. U slučaju Gabona, prednost ove činjenice je posebno došla do izražaja zbog posjedovanja različitih prirodnih resursa, među kojima se u prvom redu izdvaja nafta. To kao rezultat daje visoke iznose BDP-a po glavi stanovnika (dvostruko više nego u Bosni i Hercegovini), što se može shvatiti kao dobra osnova za izgradnju visokog životnog standarda domaćeg stanovništva. Naravno, Afrika je to, pa ovo bogatstvo nije ni izbliza adekvatno raspodijeljeno, a stepen siromaštva je i dalje znatno viši nego što bi trebao biti, ali nesporno je da se u Gabonu živi bolje nego u većini drugih afričkih zemalja.

Ova država ranije nije bila poznata po sportskim dostignućima, ali je posljednjih godina ostvaren određen progres na tom polju. Prvenstveno se to odnosi na fudbal. Kako je poznato, Gabon danas ima jednog od najboljih napadača današnjice - Pierre-Emericka Aubameyanga, a uz još nekoliko solidnih imena u državnom timu, borba za plasman na sljedeće svjetsko prvenstvo se ne čini skroz nerealnom. Ova država je također izgradila (uz pomoć Kine) i dva moderna stadiona, na kojima se igrao Afrički kup nacija prije tri godine, gdje su kao domaćini došli do četvrtfinala. Ova reprezentacija predvođena Aubameyangom je učestvovala i na olimpijskom turniru 2012. godine u Londonu, gdje je remizirala sa Švicarskom i Južnom Korejom, te izgubila od Meksika. Gabonci međutim nisu bili razočarani, djelomično zato što im je to bilo prvo njihovo učestvovanje na olimpijskom turniru u nekom timskom sportu, ali ne samo zbog toga. Naime, tekvandoista Anthony Obame je iz Londona Gabonu donio prvu olimpijsku medalju u historiji - srebro u najtežoj kategoriji.

Obame je bio očigledan izbor za dodjelu te časti da na otvaranju ovih OI nosi zastavu Gabona. Međutim, uspjeh sa prošlih igara nije ponovio. Izgubio je već u prvom kolu od britanskog predstavnika. Pored njega, za Gabon je u Riju nastupalo još petero sportista, ali ovaj put niko nije došao blizu nove medalje. Najdalje je otišao džudista Paul Kibikai, koji je u kategoriji do 81 kg izbacio iračkog predstavnika u prvom kolu, da bi u osmini finala bio poražen od Japanca Nagasea. Ženska predstavnica u džudu je poražena već u prvoj borbi. Ostali su još atetičari i plivač, međutim njihovi rezultati su bili zaista skromni, a nastupali su u najmasovnijim disciplinama...


Paul Kibikai

PS @van Basten, ako si mislio na enter, evo uvažavam Samo kad ovako pišem vuče me da pišem puno, a to mi oduzima dosta vremena... Ipak, probat ću se uskladit...

[van Basten]

PS @van Basten, ako si mislio na enter, evo uvažavam Samo kad ovako pišem vuče me da pišem puno, a to mi oduzima dosta vremena... Ipak, probat ću se uskladit...

naravno... mnogo lakše za pratiti... svaka čast na trudu, al fakat

[sinuhe]

Ali su africke zemlje mnogoljudne. Burkina Faso i Malavi skoro 20 miliona.

[cyprus]

Ali su africke zemlje mnogoljudne. Burkina Faso i Malavi skoro 20 miliona.

Jbg, visok natalitet... Oni svako 2-3 godine dobiju novi milion...

[Tomahawk11]

Super sve ovo....kad mi dolazimo? Koje smo mjesto?

[Laertes]

Super sve ovo....kad mi dolazimo? Koje smo mjesto?

Nemoj to pitat, pokvarićeš nam ćejf.

[Tomahawk11]

Super sve ovo....kad mi dolazimo? Koje smo mjesto?

Nemoj to pitat, pokvarićeš nam ćejf.

Vazi

[cyprus]

144. SAMOA


Broj stanovnika: 200 000
BDP po stanovniku: 5400 $
Broj takmičara: 8

Nezavisna Država Samoa (svaka slučajnost sa NDH je zaista slučajna) je polinezijska zemlja, koja se sastoji od dva brdovita i relativno velika ostrva, što znači da za razliku od mnogih drugih pacifičkih zemalja, ova ne strahuje baš za golu egzistenciju zbog rasta svjetskog okeana. Da bi se razlikovala od susjedne Američke Samoe, ranije se koristio i naziv Zapadna Samoa, ali je ta praksa u posljednje vrijeme vrlo rijetka. Iako su ove dvije Samoe udaljene svega 70-tak kilometara, važeći datumi na njima nikada nisu isti. Samoa naime ide čitava 24 sata ispred Američke Samoe, nakon što su 2012. godine odlučili da ne samo promijene vremensku zonu, nego i da "pomjere" datumsku granicu. Razlog za ovo je jednostavan - Američka Samoa je ekonomski više vezana uz SAD, a Samoa za Australiju i Novi Zeland, pa su u skladu s tim podesili vremensku razliku u odnosu na njih.

Samoanci su širom svijeta poznati kao generalno korpulentni i snažni ljudi, što je karakteristika skoro svih polinežanskih naroda. Zbog toga ne treba čuditi da se njihovi glavni sportski aduti nalaze u grmaljskim sportovima. Npr. neki od poznatih sumo hrvača su Samoanci. Također, mnogi igrači američkog fudbala iz NFL-a su porijeklom Samoanci. Nacionalni sport Samoe je ragbi, u kome dobro kotiraju i na svjetskom nivou. Kada su u pitanju olimpijske igre, gdje su prisiljeni da se oslone na individualne sportove, dizanje tegova im je glavni adut. Ni u ovom sportu, kao ni u ostalim do sada nisu stigli do medalje, ali su bili blizu. Ženska predstavnica u najtežoj kategoriji Ele Opeloge je u Pekingu bila četvrta, a u Londonu šesta.

Opeloge je učestvovala i na ovim igrama, noseći zastavu Samoe na otvaranju. Međutim, sada je daleko od nekadašnje forme, tako da je u Riju završila na, za nju skromnom, 11. mjestu. Boljim se pokazao Vaipava Nevo Ioane, muški predstavnik u dizačkoj kategoriji do 62 kg, koji je bio najbolji u slabijoj B grupi, što mu je u konačnici bilo dovoljno za ukupno osmo mjesto među 17 takmičara. Od ostalih šest samoanskih predstavnika se očekivalo znatno manje, a u skladu sa tim su bili i rezultati. Tek se može reći da je dvoje atletičara (sprinter i bacač diska) ostvarilo osrednje rezultate u kvalifikacijama, dok su plivači, džudista i kajakašica završili među posljednjim...


Vaipava Nevo Ioane

PS @Tomahawk, neću da kažem

[Tomahawk11]

Dobro
Cekacemo Godoa

[Laertes]

Pa Samoa 8. i 11. mjesto. Kod nas Tuka 13., meščini. Očekujem nas vrlo brzo.

[cyprus]

Pa Samoa 8. i 11. mjesto. Kod nas Tuka 13., meščini. Očekujem nas vrlo brzo.

Nema to veze... Tuka je imao konkurenciju od 50-tak trkača, a ovi iz Samoe od 15-tak Nije ni približno isto biti deseti među pedesetoricom i deseti među petnaestoricom...

[Laertes]

Pa Samoa 8. i 11. mjesto. Kod nas Tuka 13., meščini. Očekujem nas vrlo brzo.

Nema to veze... Tuka je imao konkurenciju od 50-tak trkača, a ovi iz Samoe od 15-tak Nije ni približno isto biti deseti među pedesetoricom i deseti među petnaestoricom...

Pa rekoh očekujem ubrzo. Nemoj ni pomisliti da ti mahanišem. Odlični postovi, druže, i nadasve pismeni.

[cyprus]

143. BRITANSKA DJEVIČANSKA OSTRVA


Broj stanovnika: 28 hiljada
BDP po stanovniku: 43 000 $
Broj takmičara: 4

Djevičanska ostrva su arhipelag istočno od Portorika, na sjeveroistočnom rubu Karipskog mora. Za one koji se pitaju otkud im baš ovo intrigantno ime - evo: na njih je od Evropljana prvi nabasao i ime im dao niko drugi do Kolumbo. To njegovo ime nije bilo istovjetno današnjem, nego je glasilo Sveta Ursula i Jedanaest Hiljada Djevica. Ozbiljno. Inspiraciju je našao u kršćanskoj legendi o svetoj Ursuli, koja je iz nekog razloga hodila Evropom u pratnji 11 000 djevica, da bi ih kod Kölna iliti Colognea uhvatili Huni i svima im odrubili glavu. Kolumba je vjerovatno veliki broj malih ostrva koje čine ovaj arhipelag podsjetio na sve te djevice. Poslije je ovaj prvobitni naziv iz praktičnih razloga skraćen. U kolonijalnom periodu, Britanci i Danci su podijelili ova ostrva. Danaca već odavno nema ovdje, ali britanska vlast je ostala na svom dijelu do danas, tako da je ovo još jedan od brojnih britanskih prekomorskih posjeda.

Kako se može vidjeti iz tih podataka gore, Britanska Djevičanska Ostrva imaju prilično malobrojnu populaciju, a to znači da je od njihovih sportista teško očekivati mnogo. "Djevice" na OI učestvuju od 1984. godine, kada su poslale predstavnike i na zimske i na ljetne igre. Da, njihov prvi olimpijac ikad, Erroll Fraser, nastupao je u Sarajevu. Bio je to prvi crnac koji se takmičio u brzom klizanju u historiji. Poslije toga, ova zemlja je preskočila većinu zimskih igara (logično), ali je na ljetnim redovna. Tu je uglavnom imala predstavnike u atletici i jedrenju. Nisam pronašao precizan podatak, ali moguće je da su Britanska Djevičanska Ostrva rekorderi u svijetu po broju jedriličara po glavi stanovnika.

Ipak, već nekoliko puta zaredom njihovi jedriličari ne uspjevaju da se plasiraju na OI, pa je tako bilo i ovaj put. U Riju ih je predstavljalo troje atletičara i jedna plivačica. Na osnovu ostvarenih rezultata, mislim da ne bi trebali biti nezadovoljni. Tahesia Harrigan-Scott je najpoznatije ime među njima. Ona je u sprinterskoj disciplini - trčanje na 100 metara, ostvarila 37. vrijeme među 80 atletičarki. Nije joj bilo dovoljno za prolazak u polufinale, ali nije ni loše. Solidna je bila i plivačica Phillip - 48. među 91-om takmičarkom...


Tahesia Harrigan-Scott (sa zastavom)

PS Laertes

[cyprus]

142. PALESTINA


Broj stanovnika: 4,6 miliona
BDP po stanovniku: 2900 $
Broj takmičara: 5

Palestina je napaćena zemlja neizvjesne budućnosti, koja se sastoji iz dvoje međusobno odvojene teritorije - Zapadne Obale i Pojasa Gaze. Palestinci na Zapadoj Obali žive ispresjecani izraelskim punktovima i naseljima, dok oni iz Pojasa Gaze imaju skoro potpunu teritorijalnu kontrolu, ali su istovremeno u poziciji vrlo čvrste izolacije od ostatka svijeta. Palestina kao međunarodni faktor postoji od 1994. godine, kada je od Izraela dobila samoupravu na ograničenim teritorijama, a Izrael je zauzvrat dobio službeno priznanje sa njene strane. Njen današnji međunarodni položaj je veoma specifičan. Pri UN-u nema punopravno članstvo, nego status države posmatrača, iako ima priznanje većine svjetskih država (posebno azijskih, afričkih i latinoameričkih).

Od spomenute 1994. godine, palestinski sportisti su također dobili pravo učešća u međunarodnim takmičenjima pod palestinskom zastavom, pa između ostalih i na olimpijskim igrama. Tako se Palestina prvi put na OI pojavila 1996. godine u Atlanti sa simboličnih dvoje atletičara, da bi na kasnijim igrama ovaj broj postepeno rastao. Naravno, obzirom na situaciju u kojoj se Palestina nalazi, razvoj sporta joj nije prioritet, pogotovo kada se u obzir uzmu brojne prepreke koje se tom procesu nalaze na putu. Zbog toga, rezultati palestinskih sportista generalno nisu toliko u fokusu, koliko samo njihovo učešće. A do sada su na OI učestvovali uglavnom na osnovu pozivnica za njihove atletičare i plivače. Tek je prije četiri godine, prvi palestinski džudista uspio ostvariti olimpijsku normu, za igre u Londonu. Bliska budućnost palestinskog sporta će se vjerovatno više graditi da palestinskoj dijaspori, nego da domaćim snagama.

Ove godine se u Riju našla najbrojnija palestinska delegacija ikada - sa šest članova. Tu odmah u oči upada jedno ime - Christian Zimmermann, takmičar u konjičkom sportu. Riječ je naime o 55-godišnjem njemačkom direktoru jedne telekomunikacijske kompanije, koji se iz hobija bavi ovim sportom. Kako nije baš tako dobar da nastupa za Njemačku, da bi ostvario olimpijsko učešće morao je odabrati neku egzotičnu zemlju za koju će nastupati. Palestinu je odabrao iz političkih razloga, ili kako on tvrdi zato što smatra da njemački narod snosi dio odgovornosti za budućnost ova naroda - Jevreje i Palestince. Njegov rezultat na ovim igrama, međutim, nije baš za pohvalu. Završio je među posljednjim u svojoj disciplini (individualna dresura). Vlasnica najboljeg palestinskog rezultata u Riju, također dolazi iz Njemačke, s tom razlikom da ona, Mayada Al Sayyad, ima palestinsko porijeklo. Al Sayad je u ženskom maratonu ostvarila vrlo pristojno 67. mjesto među 157 takmičarki. Treba spomenuti i sprintera Mohameda Abu Khoussu, koji je prošao pretkvalifikacije utrke na 100 metara, ali je u sljedećem krugu ostvario vrlo loše vrijeme. Plivačica Al Atrash je doplivala do pristojnog 62. mjesta u konkurenciji 91-e takmičarke. Generalno mislim da Palestinci mogu biti zadovoljni pokazanim na proteklim igrama...


Mayada Al Sayyad

[cyprus]

141. SENEGAL


Broj stanovnika: 14 miliona
BDP po stanovniku: 2500 $
Broj takmičara: 22

Senegal je najzapadnija zemlja na afričkom kontinentu, ako izuzmemo Zelenortska Ostrva, koja su ipak arhipelaška nacija. Zanimljivo je da Zeleni rt, po kome ona nose naziv, pripada baš Senegalu. Ovdje je riječ o savanskoj do polupustinjskoj zemlji, koja se može smatrati jednom od razvijenijih država zapadne Afrike, što u ovakvoj konkurenciji i ne znači mnogo. Senegalci dobro razumiju francuski jezik, što je stvar kolonijalnog naslijeđa, a značajna senegalska dijaspora uglavnom živi u Francuskoj.

Za razliku od većine dosad obrađenih država, Senegal nije baš tako nepoznat i egzotičan u sportskom smislu. Senegalski fudbal i košarka kotiraju prilično dobro na kontinentalnom nivou. Poznato je da je senegalska reprezentacija bila hit svjetskog fudbalskog prvenstva u Japanu i Koreji 2002. godine. Košarkaška selekcija je također povremeni učesnik svjetskih prvenstava, a uz to su petorostruki afrički prvaci. Nije zgoreg spomenuti i da neki igrači francuskog košarkaškog tima imaju senegalske korijene (npr. Boris Diaw). Među individualnim sportovima, najpopularnije je hrvanje, koje ima uporište u senegalskoj tradiciji. Teško je još ne spomenuti poznati Dakar Rally, koji se istina zbog sigurnosnih razloga više ne održava na afričkom kontinentu, ali je ostao jedna od prvih asocijacija na Senegal i njegov glavni grad. Međutim, kada govorimo o olimpijadi, tu se Senegalci ne mogu pohvaliti nekim velikim uspjesima, kako bi se to moglo očekivati. Tačno je da gotovo konstantno imaju jednu od većih afričkih delegacija na svakim igrama, ali je isto tako tačan i podatak da su u proteklih 50-tak godina osvojili samo jednu medalju, i to u atletici. Još da spomenem jedan kuriozitet. Senegal nije zglave vidio snijega, ali ima skijaški savez. Na njegovom čelu se nalazi Lamine Gueye, koji je bio prvi afrički skijaš na OI, i to baš u Sarajevu 1984. godine.

U Riju je pod zastavom Senegala nastupalo 22-oje sportista, s tim da su većinu sačinjavale članice ženskog košarkaškog tima. Ova reprezentacija je 11 puta bila na tronu Afrike, ali se na svjetskom i olimpijskom nivou nije baš dokazala. Na ovim igrama je zabilježila pet mahom ubjedljivih poraza. Amerikanke su bile najbrutalnije - 65 razlike je bilo. Među preostalih desetero senegalskih predstavnika, najviše su očekivano pokazali hrvači. Isabell Sambou, hrvačici u kategoriji do 53 kg, koja je u Londonu bila na korak do medalje, ovaj put su nedostajala dva koraka. Naime, uspjela je eliminisati vijetnamsku suparnicu u prvom kolu, da bi u drugom zapela na Japanki koja je kasnije otišla sve do finala, te je tako Senegalki dala drugu šansu kroz repasaž, koju ova ipak nije iskoristila. Jednu pobjedu je imao i muški predstavnik u hrvanju slobodnim stilom, Adama Diatta, ali nije otišao dalje od drugog kruga. Da ne širim previše priču, još ću samo spomenuti solidan plivački nastup Abdoula Nianea na 50 metara. On je pobijedio u svojoj utrci, ali mu je to bilo dovoljno tek za 48. mjesto među 85 plivača...


Isabell Sambou (crvena)

[NeenaSa]

Sajpri , rispekt.