Olimpijske igre 2016 - pregled po državama

Rukomet, tenis, odbojka, atletika, vaterpolo,...

Moderators: Tomahawk11, Charuga

User avatar
cyprus
Posts: 38218
Joined: 21/03/2007 22:00
Location: Σαράγεβο / Saraybosna

#251 Re: Olimpijske igre 2016 - pregled po državama

Post by cyprus » 12/09/2018 16:05

38. GRUZIJA
Image

Broj stanovnika: 3,7 miliona
BDP po stanovniku: 11 hiljada $
Broj takmičara: 40

Zlato: 2
Srebro: 1
Bronza: 4

Iz nekog razloga poželih da nastavim - stigoh do Gruzije. Ovo je zanimljiva kavkaska država, domicilnog naziva Sakartvelo. Ostatak svijeta je uglavnom zna kao Georgiju, dok mi koristimo ovu rusku inačicu tog imena. Gruzija nam je dosta slična, kako po veličini i stepenu (ne)razvijenosti, tako djelomično i po političkim turbulencijama. Nažalost, Gruzijci imaju vrlo zajebanog susjeda na sjevernoj granici. Kao posljedicu tog nepovoljnog geopolitičkog položaja, Gruzija mora trpiti dvije samoproglašene republičice na svojoj teritoriji - Abhaziju i Južnu Osetiju. Ipak, nisu Rusi i Gruzijci vazda bili u mržnji. Nekad je bilo i ljubavi, a kao plod iste je nastao najveći sin ovog podneblja Josif Visarionovič Đugašvili Staljin. Da se vratim još malo na Gruzijce kao narod. Pripadnike istog je često lako prepoznati po istaknutim crtama nosa ili po prezimenima koja najčešće završavaju na -shvili ili -dze. Gruzijsko pismo je također karakteristično. Nije ga teško naučiti, ali samo ne treba tražiti sličnost njihovih slova sa bilo kojim drugim alfabetom.

Zbog izostanka nekih velikih rezultata u timskim sportovima, Gruziju baš i ne vidimo kao ozbiljnu sportsku zemlju. Tek smo u novije vrijeme počeli sa nešto više respekta da percipiramo gruzijsku košarkašku selekciju (valjda zbog Zaze Pachulije). Znamo da su nekad na prelazu stoljeća imali i dobrih fudbalera (Kaladze, Arveladze, Ketsbaia, Kobiashvili i dr.), ali kao reprezentacija nikada ništa nisu napravili. Međutim, sve to na stranu, kada se pogleda olimpijski skor, Gruzija djeluje kudikamo ozbiljnije. Podsjećam da je riječ o državi sa sličnim predispozicijama kao i Bosna i Hercegovina, ali koja se za razliku od nas ipak sa skoro svake ljetne olimpijade vrati sa šest-sedam medalja. Po pitanju zimskih sportova, tu su isti kao i mi - džaba i njima planine. Kao i ostali narodi kontinentalne Evroazije, Gruzijci su najuspješniji u borilačkim i snagatorskim disciplinama. Hrvanje im je ubjedljivo najtrofejniji sport, te prema tome veoma nalikuju na svoje susjede Azere i Armence. Gruzijski džudisti su također cijenjeni, kao i njihova škola dizanja tegova. U navedenim sportovima, Gruzija ima neke višestruke šampione svijeta, Evrope i olimpijskih igara, npr. hrvača Vlademira Khinchegashvilija, dizača tegova Lashu Talakhadzea i njegovog imenjaka Shavdatuashvilija u džudu. Prateći tendencije od nezavisnosti, može se reći da je gruzijski sport u uzlaznoj putanji.

U Riju se našla najbrojnija gruzijska delegacija svih vremena, koja je brojala 40 sportista. Tačno polovina tog broja je otpala na hrvače i džudiste. Potom je očekivano iz ova dva sporta je stiglo i solidnih pet medalja. Već spomenuti hrvački šampion u najlakšoj kategoriji Vlademir Khinchegashvili se po prvi put okitio i olimpijskim zlatom, nakon što je već od ranije nosio titulu evropskog i svjetskog prvaka. Ovaj put je bilo nešto teže od očekivanog, jer su mu protivnici bili ozbiljni, ali njegovo mjesto među najvećim gruzijskim sportistima je postalo neupitno. Pored njega, za Gruziju su medalje u Riju osvojila još dva gruzijska hrvača - Bolkhvadze i Petriashvili (po bronzu). Drugo zlato u Tbilisi je donio mladi hrmpalija i legenda u nastajanju Lasha Talakhadze. On i kolega mu Irakli Turmanidze su izdominirali najtežu dizačku kategoriju (iznad 105 kilograma), osvojivši prvo i treće mjesto. Talakhadze je tom prilikom postao i svjetski rekorder, sa kombinovano dignutih 473 kilograma. Ostadoh još dužan i vijesti iz džuda. U ovom sportu su Liparteliani (srebro) i Shavdatuashvili (bronza) kompletirali brojku od ukupno sedam gruzijskih medalja na posljednjim igrama. Iz nekrkanskih sportova, vrijedi istaknuti lijep uspjeh kanuiste Nadiradzea, koji je u disciplini C-1 na 200 metara uspio doći do petog mjesta. On je time najavio svoj proboj na veliku scenu, obzirom da je prošle godine osvojio svjetsko srebro, a ove i evropskog zlato. Dakle, Gruzija se u Tokyu može nadati i prvoj medalji u ovom za njih neobičnom sportu...

Image
Vlademir Khinchegashvili
Last edited by cyprus on 09/12/2018 11:17, edited 4 times in total.


User avatar
shalla
Posts: 8224
Joined: 31/01/2006 09:12
Location: so close no matter how far

#252 Re: Olimpijske igre 2016 - pregled po državama

Post by shalla » 13/09/2018 10:49

samo nastavi


Bazinga1234
Posts: 6463
Joined: 17/07/2017 15:20
Location: Mostar

#254 Re: Olimpijske igre 2016 - pregled po državama

Post by Bazinga1234 » 13/09/2018 11:53

Veoma zanimljivo, samo nastavi, ako imaš vremena :D

User avatar
cyprus
Posts: 38218
Joined: 21/03/2007 22:00
Location: Σαράγεβο / Saraybosna

#255 Re: Olimpijske igre 2016 - pregled po državama

Post by cyprus » 20/09/2018 02:19

37. SLOVAČKA
Image

Broj stanovnika: 5,4 miliona
BDP po stanovniku: 35 hiljada $
Broj takmičara: 51

Zlato: 2
Srebro: 2
Bronza: 0

Prekidam ovaj mini niz bivših sovjetskih republika, ali ostajem u sferi bivših komunjara - Slovačka je na redu. Od svih slavenskih naroda, Slovaci su nekako najviše samozatajni, pa se o Slovačkoj u pravilu zna manje nego o drugim evropskim državama. Najpoznatija činjenica o ovoj državi je svakako njena bliska povezanost i historijske veze sa Češkom, čiji se mirni razilazak 1993. godine uzima kao jedan od najsvjetlijih primjera rješavanja političkih nesuglasica među susjednim narodima. Slovačka kao država inače nikada nije postojala do XX stoljeća. Ovaj prostor se dugo nalazio pod direktnim uticajem Mađara, koji su i danas najveća nacionalna manjina u Slovačkoj. Sa druge strane, suprotno nečijim očekivanjima, u Slovačkoj živi vrlo malo Čeha. Iako je Slovačka ušla u EU kao relativno slabo razvijena Istrn Jurop kantri, u posljednje vrijeme je ostvarila vrlo ozbiljan napredak na ekonomskom planu. Još bih naglasio da je ovo uglavnom planinska (Visoke Tatre), ali i podunavska zemlja. Bratislava je naime jedna od onih prijestolnica na slovo B kroz koje protiče Dunav, i prilično je blizu Beča. Još da kažem da službeni naziv države glasi Slovačka Republika (ili izvorno Slovenska republika).

Slovaci su nekako samozatajni i u sportu. Nikad se za njih ne veže neki naročit spektakl, ali nije da nemaju uspjeha. Hokej na ledu je izuzetno popularan u Slovačkoj. Njihova hokejaška reprezentacija se uglavnom nalazi u sjeni čeških susjeda, ali na globalnom planu kotira prilično respektabilno. Redovni su učesnici velikih turnira, uključujući i zimske olimpijske igre, a 2002. godina će ostati upisana zlatnim slovima u slovačkoj sportskoj historiji. Tada su naime Slovaci postali prvaci svijeta u hokeju. Pored toga, imali su još nekoliko zapaženih nastupa, kao što je npr. osvajanje četvrtog mjesta na olimpijskom turniru 2010. godine. Od ostalih timskih sportova, hokeju u Slovačkoj može parirati samo fudbal. Kao najbolji fudbalski rezultat ove države se izdvaja osmina finala na svjetskom prvenstvu 2010. godine, kada su u grupi iza sebe ostavili Italijane, tada branioce svjetske titule. Najpoznatiji slovački fudbaler, pa možda i najpoznatiji Slovak trenutno, jeste naravno Marek Hamšik. Ipak, kada je riječ o trofejima, njih ćemo ponajviše naći u individualnim disciplinama, a daleko najuspješniji sport za ovu naciju je kajak-kanu. Tu je Slovačka dala nekoliko svjetskih i olimpijskih prvaka, a među njima se posebno izdvajaju braća Hochschorner i Michal Martikan. Generalno, u ovom sportu Slovačku možemo smatrati svjetskom velesilom. Od sticanja samostalnosti, Slovaci su osvajali olimpijske medalje u još pet sportova na ljetnim igrama (najviše u streljaštvu), te dva sporta na zimskim. Na zimskim igrama im je "svanulo" nakon što je ruska biatlonka Anastasija Kuzmina odlučila da nastupa pod slovačkom zastavom, i tako svojoj novoj zemlji navukla čak šest medalja. Od ostalih istaknutih sportskih imena iz ove države treba spomenuti teniserke Hantuchovu i Cibulkovu, te skijašicu Veroniku Zuzulovu.

Slovački olimpijski tim je u Rio de Janeiru brojao 50-tak takmičara, što je bila jedna od njihovih najmanjih delegacija do sada. Njihova domaća javnost je prvenstveno bila fokusirana na kanuiste i kajakaše, koji su im kao i obično bili glavne uzdanice za osvajanje odličja. Ni ovaj put nisu razočarali. Od 12 kajakaša/kanuista koji su se zaputili u Brazil, čak sedam njih se vratilo sa medaljom oko vrata. Da je ovo sport u kojem rodbinska saradnja često daje rezultate pokazali su i rođaci Ladislav i Peter Škantar. Ovaj dvojac već preko jedne decenije ostvaruje potpunu dominaciju u Evropi u svojoj disciplini (kanu slalom na divljim vodama). Nedostajala im je olimpijska medalja, i do nje su konačno došli u Riju 2016. godine, i to one najsjanije - zlatne. Novom slovačkom uspjehu na divljim vodama je svoj doprinos dao i kanuista Matej Benuš, koji je u svojoj disciplini osvojio srebro. Do srebra je došao i kajakaški četvrtac (Linka, Myšak, Tarr i Vlček) u sprintu na 1000 metara. Ništa od ovoga nije ni novina, ni iznenađenje. Za novinu se pobrinuo Matej Toth, koji je u brzom hodanju na 50 kilometara osvojio zlato, i to kao prvu atletsku olimpijsku medalju za nezavisnu Slovačku. Doduše, ni njegova pobjeda nije bila veliko iznenađenje, obzirom da je godinu dana ranije postao svjetski prvak u ovoj disciplini. Iz ostalih disciplina treba spomenuti vrlo dobre, ali ipak za medalju nedovoljne nastupe strijelca Juraja Tužinskog (4. mjesto) i bacača kladiva Marcela Lomnickog (5. mjesto). Sve u svemu, ne spektakularno, ali očekivano sasvim solidno izdanje Slovaka prije dvije godine...

Image
Ladislav i Peter Škantar

User avatar
cyprus
Posts: 38218
Joined: 21/03/2007 22:00
Location: Σαράγεβο / Saraybosna

#256 Re: Olimpijske igre 2016 - pregled po državama

Post by cyprus » 22/09/2018 14:57

36. TAJLAND
Image

Broj stanovnika: 69 miliona
BDP po stanovniku: 19 hiljada $
Broj takmičara: 54

Zlato: 2
Srebro: 2
Bronza: 2

Najčešća asocijacija u savremenoj popularnoj kulturi za Tajland je finansijski povoljna mogućnost promjene spola, ali naravno da je ova zemlja puno više od toga. Tajland je kraljevina u jugoistočnoj Aziji i jedna od rijetkih azijskih država koja nije bila kolonijalni posjed neke od evropskih država. Ona je naime uspijevala bar formalno zadržati svoju nezavisnost zahvaljujući prvenstveno potrebi da postoji neka neutralna tampon zona između kolonijalnih posjeda Velike Britanije na zapadu i Francuske na istoku Indokine. U XX stoljeću je na prijestolje Tajlanda sjeo Bhumibol Adulyadej, koji je ostao u historiji zapisan kao jedan od najdugovječnijih monarha svih vremena, a svojom državom je vladao 70 godina. Umro je prije dvije godine, ubrzo nakon olimpijskih igara o kojima ovdje pišem. Vjerujem da je većini poznato i da je Sijam historijski naziv ove države, te da od toga potiče i pojam sijamskih blizanaca (prema braći rođenoj u Sijamu koja su obilazila svijet u XIX stoljeću putujući sa cirkusom). Tajland je prepoznatljiv i po Bangkoku, svom glavnom i daleko najvećem gradu. Ovaj grad izuzetnog dugog i složenog punog imena (naziv Bangkok je samo vrlo skraćena popularna varijanta) je posljednjih godina preuzeo svjetski primat kao najposjećenija destinacija za turiste. Nažalost, Bangkok je grad koji doslovno tone, svake godine po nekoliko centimetara, tako da je vrlo izvjesno da će do kraja ovog stoljeća Tajlanđani morati izmjestiti svoju prijestolnicu negdje drugo. Ovo je inače dominantno budistička država. Muslimanska manjina uglavnom živi na jugu, gdje postoje određene tenzije na religijskoj osnovi, a ni približno kao u susjednom Mijanmaru. Još samo da kažem da mi nikada nije bilo jasno zašto se kod nas obično kaže "na Tajlandu" umjesto "u Tajlandu". Tajland nije ostrvo!

Kada govorimo o doprinosu Tajlanda svijetu sporta, onda se prvenstveno trebamo osvrnuti na muay thai, odnosno tajlandski boks. Ovaj danas globalno rašireni sport u kojem je dozvoljeno protivnika naklofati šakama, laktovima, koljenima i nogama je zapravo drevna tajlandska borilačka vještina. Nažalost po Tajlanđane, ista nema status olimpijskog sporta, tako da im slabe fajde od istog u kontekstu ove teme. Međutim, oni su u posljednje četiri decenije pronašli i olimpijske discipline u kojima mogu doći do dobrih rezultata. Tako svoje mlade muške sportiste u velikoj mjeri usmjeravaju prema ovom običnom, amaterskom boksu, a žene prema dizanju tegova. To je urodilo plodom, i u proteklom periodu su pobrali respektabilan broj medalja i trofeja u navedenim sportovima, s tim da među osvajače odličja ponekad uleti i poneki tekvandoista. Meni ovo djeluje kao strategija kojom bi se mogli i mi voditi. Nego da se vratim na Tajlanđane - zanimljivo je da među njihovim osvajačima olimpijskih medalja nema višestrukih osvajača, odnosno šampiona koji su se dugo zadržali na visokom nivou i postali velika imena svjetskog sporta. Izgleda da se njihova strategija ogleda u forsiranju kvantiteta - produciranju što većeg broja imena koji se mogu domoći medalje. Kada je riječ o timskim sportovima, Tajlanđane baš i ne viđamo mnogo na svjetskoj sceni. Hajmo reći da su njihove odbojkašice najbliže svjetskoj eliti. Fudbal je vrlo popularan i u posljednje vrijeme biva sve popularniji. Tajland ima najjaču reprezentaciju u svojoj regiji, koja je vrlo pristojna u azijskim okvirima. Međutim, to za globalni nivo ne znači mnogo, pa tako npr. dosad niti jedan Tajlanđanin nije uspio u evropskom fudbalu. Kada se sve zbroji, čini se da bi država od skoro 70 miliona stanovnika ipak trebala biti bolja u sportu. I umalo da zaboravim - ova država je neprikosnovena svjetska sila u onoj ludoj nogometnoj odbojci, koju oni zovu takraw.

Tajlanđani su imali poveliku delegaciju u Riju (54-ero sportista), koja je bila jedna od rijetkih u kojima su žene bile brojnije. Također, i glavni aduti za medalje su bile upravo žene, i to dizačice tegova. Sve četiri dizačice su imale ambicije za najviši plasman u svojim kategorijama, i malo je nedostajalo da im takav podvig pođe za rukom. Mlađahne Sopita Tanasan i Sukanya Srisurat su se zaista i domogle zlata u kategorijama do 48, odnosno 58 kilograma. Jedina koja je koliko-toliko parirala Srisurat je također Tajlanđanka Pimsiri Sirikaew, koja se morala zadovoljiti srebrom. Perfektan uspjeh Tajlanđanki je poremetila jedino Siripuch Gulnoi u kategoriji do 63 kilograma, koja je bila na dobrom putu da uzme medalju nakon trzaja, ali se u izbačaju precijenila i tako ostala bez plasmana. Tegove je dizalo i pet Tajlanđana, ali su oni po običaju imali znatno skromnije rezultate nego njihove reprezentativne kolegice. Međutim, i oni su ostvarili napredak i došli do historijske prve muške olimpijske medalje u dizanju tegova za Tajland. Tačnije, to je uradio Sinphet Kruaithong, koji je osvojio bronzu u kategoriji do 56 kilograma. Zanimljivo, do Rija su tajlandske dizačice svojoj zemlji donijele ukupno 11 medalja, a dizači nijednu. U Riju su uspješni bili i tajlandski tekvandoisti. Tawin Hanprab je osvojio srebro, s tim da mu nije puno nedostajalo ni za historijsko zlato, a njegova deset kila lakša kolegica Panipak Wongpattanakit je pokupila bronzu. Bokseri su podbacili, tako da je Tajland prvi put u zadnjih 30 i kusur godina ostao bez medalje u ovom sportu. U prethodnom pasosu zaboravih spomenuti da je i badminton popularan među Tajlanđanima, ali je konkurencija u okruženju prilično žestoka, pa njihovim predstavnicima obično plafon bude četvrtfinale. Tako je bilo i ovaj put. Na budućim olimpijadama, Tajland bi mogao osvojiti i neku medalju u golfu, pošto također imaju dobrih golfera. Ovaj put je Kiradech Aphibarnat došao do solidnog petog mjesta. Eto, raspisah se o ovima više nego što realno zaslužuju, ali neka. Samo ću ubuduće morati biti sažetiji...

Image
Sopita Tanasan

User avatar
Laertes
Posts: 3383
Joined: 08/01/2015 18:25

#257 Re: Olimpijske igre 2016 - pregled po državama

Post by Laertes » 22/09/2018 15:16

Nama što te čitamo ne smeta opširnost. Naprotiv!
:thumbup: :thumbup: :thumbup: :thumbup: :thumbup:

User avatar
cyprus
Posts: 38218
Joined: 21/03/2007 22:00
Location: Σαράγεβο / Saraybosna

#258 Re: Olimpijske igre 2016 - pregled po državama

Post by cyprus » 01/10/2018 14:55

35. BELGIJA
Image

Broj stanovnika: 11 miliona
BDP po stanovniku: 48 hiljada $
Broj takmičara: 108

Zlato: 2
Srebro: 2
Bronza: 2

U prethodnom postu govorih o Tajlandu kao tampon državi između nekadašnjih britanskih i francuskih kolonija, a eto sasvim slučajno sad je na redu Belgija, koja je također nastala kao svojevrsni tampon između Francuske i Holandije. Poznato je da većinu njenog stanovništva čine Flamanci koji govore holandski jezik i frankofoni Valonci, uz još autohtonu njemačku manjinu na istoku zemlje, kao i rastuću imigrantsku populaciju. Belgijski politički sistem je prilično komplikovan, te u nekim segmentima podsjeća na ovaj naš bosanskohercegovački. Takav je zbog postojećih tenzija između Flamanaca i Valonaca. Valonci su naime nekada bili povlaštena grupacija, a svoju političko-ekonomsku moć su crpili iz tada razvijenog rudarstva i industrije na jugu Belgije. Međutim, sa deindustrijalizacijom, padom značaja uglja i jačanjem trenda tercijarizacije privrede, stvari se obrnuše - ko bi gori, sad je doli, i obratno. Sada su Flamanci u povoljnijoj poziciji, i sve češće se žale kako više ne žele vući na svojim plećima "sirotinju" sa juga. Žale se i na to da ih ugrožava ekspanzija francuskog jezika, koji se nekako percipira kao više fancy nego holandski. Kažu da je jedan od najvažnijih faktora koji ovu državu još uvijek drži na okupu zapravo kraljevska porodica, koja uživa poštovanje u oba dijela Belgije. Tu naravno treba spomenuti i Evropsku uniju, u čijem se jezgru nalazi upravo Belgija. Znamo da je Bruxelles/Brussel glavno sjedište EU, i bojim se da eventualni raspad Belgije ne bi dobro uticao na ostatak Evrope.

Sportska tradicija kod Belgijanaca je dosta šarolika. Nema tu mnogo nekih vrhunskih dostignuća u sportu, koliko bi se očekivalo od jedne visokorazvijene zapadnoevropske države, ali nije ni da se nemaju čim pohvaliti. Možda i najveći ugled u svijetu sporta imaju belgijski biciklisti, koji su recimo poslije Francuza najčešći osvajači Tour de Francea, najpoznatije biciklističke utrke na svijetu. Eddy Merckx se recimo smatra jednim od najvećih biciklista svih vremena - harao je krajem 1960-tih i početkom 70-tih godina. Belgijanci se mogu pohvaliti sa čak 26 olimpijskih medalja iz biciklizma u dosadašnjoj historiji. Ipak, jedan sport im je još trofejniji u tom pogledu, a to je streličarstvo. Naravno, riječ je o davnoj olimpijskoj prošlosti, puno prije pojave Dalekog istoka na streličarskoj sceni. Belgijanci su tako recimo hinjski iskoristili održavanje olimpijskih igara 1920. godine na domaćem terenu u Antwerpu da ubace masu streličarskih disciplina, u kojima su zbog nedostatka ozbiljne konkurencije glatko pokupili hrpu medalja. Na tim igrama u Antwerpu, Belgijanci su osvojili četvrtinu svih svojih odličja u olimpijskoj historiji. Snašli se ljudi. U novijoj historiji, najviše upamćene će ostati sjajne teniserke Kim Clijsters i Justine Henin (nije više Hardenne), koje su povremeno uspijevale da poremete dominaciju sestara Williams, kao i ova sadašnja generacija belgijskih fudbalera. Hazard, De Bruyne, Lukaku, Mertens, Kompany, Courtois i ostali trenutno sačinjavaju jedno od najjačih selekcija svijeta, koja je na proteklom svjetskom prvenstvu uzela treće mjesto, ali čije se ambicije sigurno neće na tome zaustaviti.

Belgijanci su otišli u Rio bez nekih izraženih favorita za medalju, ali sa pristojnim brojem sportista koji su imali realnu osnovu da joj se nadaju. Nekolicini je i pošlo za rukom da ostvare taj podvig. Glavni heroji ove priče su biciklista Greg Van Avermaet i sedmobojka Nafissatou Thiam (inače porijeklom djelomično Senegalka). Van Avermaet je iskoristio haotičan razvoj događaja u biciklističkoj uličnoj utrci, gdje je zbog kiše i mokre ceste veliki broj takmičara ispao, i u vrlo neizvjesnoj završnici pored nekoliko većih favorita izbio iz drugog u prvi plan i pomalo neočekivano se okitio zlatom. Nafissatou je napravila sjajan rezultat u atletskom sedmoboju, postavivši najbolji rezultat sezone u svijetu, kao i belgijski državni rekord. Pobijedila je čak u tri od sedam disciplina (skok u vis, skok u dalj i bacanje kugle) i zasluženo se popela na prvo mjesto. Nakon dugo vremena, Belgija je došla do olimpijske medalje i u nekom od timskih sportova. Recentno jačanje strukture za razvoj hokeja na travi se isplatilo u Riju, gdje su se Belgijanci pokazali kao najveće iznenađenje i osvježenje turnira, igrajući jako dobro u skoro svim utakmicama na svom putu do finala. U toj zadnjoj utakmici su ih zaustavili Argentinci sa 4:2, ali je i srebro veliko ostvarenje. Najveći uspjeh svoje karijere za Rio veže i plivač Pieter Timmers, koji je u utrci na 100 metara slobodnim stilom također došao do drugog mjesta. U finalu je nadmašio sam sebe i postavio ne samo svoj, nego i belgijski rekord. Saldu belgijskih medalja su doprinijeli još i džudista Van Tichelt u kategoriji do 73 kilograma, te biciklistica D'Hoore u ženskom omniumu. Još nekoliko medalja im je izmaklo za dlaku, ali da ne širimo priču. Sve u svemu, šest medalja se ne čini kao velika pljačka, ali ako se zna da Belgijanci još od 1948. godine nikada nisu ostvarili veći broj odličja na olimpijadama, onda je jasno da ovim svojim nastupom mogu biti vrlo zadovoljni. ...

Image
Nafissatou Thiam

User avatar
cyprus
Posts: 38218
Joined: 21/03/2007 22:00
Location: Σαράγεβο / Saraybosna

#259 Re: Olimpijske igre 2016 - pregled po državama

Post by cyprus » 04/10/2018 15:43

34. SJEVERNA KOREJA
Image

Broj stanovnika: 25 miliona
BDP po stanovniku: 1800 $
Broj takmičara: 31

Zlato: 2
Srebro: 3
Bronza: 2

Među svim državama svijeta, ona koja nosi službeni naziv Demokratska Narodna Republika Koreja je vjerovatno najveći kuriozitet. Nastala je hladnoratovskom podjelom Korejskog poluostrva po završetku Drugog svjetskog rata. Nasilni pokušaj uvođenja ostatka Koreje u revolucionarni politički poredak sjevera je rezultirao jednim od najkrvavijih ratova XX stoljeća, u koji nema ko se nije uključio, i u kojem je preko tri miliona ljudi izgubilo život. Iako se u tom ratu desilo nekoliko prekretnica, krajnji ishod je u teritorijalnom smislu vrlo blizak početnom stanju. Dakle, toliki ljudi su izginuli bukvalno nizašta. Nakon toga DPR Koreja sa Pyongyangom kao glavnim gradom pravi unikatan model vlastitog razvoja u okviru jednopartijskog sistema na platformi juche ideologije (korejska verzija komunizma). O tome kako to sve izgleda u praksi uglavnom saznajemo preko ljudi koji su uspjeli pobjeći iz zemlje. Moguće je da ima pretjerivanja u nekoj generalnoj slici koja je stvorena o Sjevernoj Koreji, ali nema sumnje da je riječ o najizolovanijoj državi svijeta, u kojoj su lične slobode naročito ograničene. Sjevernokorejski režim kao garanciju opstojnosti svoje države vidi vojsku u koju ulaže enormnu sumu novca - čak četvrtinu vlastitog BDP-a, što je procentualno daleko više nego bilo ko drugi na svijetu. Sjevernokorejska vojska je ujedno i jedna od najvećih u svijetu, a poznato je da posjeduju i nuklearno naoružanje, što je najčešći razlog pomena ove države u svjetskim medijima proteklih godina. Sjevernu Koreju su do sada vodila tri neprikosnovena lidera - Kim Il-sung, Kim Jong-il, i aktuelni Kim Jong-un.

Kada se sport i Sjeverna Koreja stave u jednu rečenicu, onda mnogo ljudi najprije pomisli na Dennisa Rodmana. Ovaj poznati bivši košarkaš je naime dobar prijatelj sa Kim Jong-unom, pa je nedavno pomagao treniranju sjevernokorejskih košarkaša. Međutim, dok je to više šou-biznis vijest, Sjeverna Koreja sa druge strane ima i itekako ozbiljnih sportskih dostignuća. Sport je polje na kojem se ova država najviše otvorila prema svijetu i približila globalnim tokovima. Nije to neobično, obzirom da je sport dobro poznato sredstvo za jačanje nacionalnog ponosa i promociju države. I Sjeverna Koreja je to prepoznala i uložila veliki napor u stvaranje konkurentnih sportista u mnogim disciplinama. Mnogi će u šali reći da ih motiviraju strahom od slanja u rudnike, kamenolome i radne kampove, ali su zapravo vrhunski sportisti vrlo cijenjeni u sjevernokorejskom društvu i uživaju brojne povlastice. Sjeverna Koreja je jedina država u svijetu koja se na zimskim olimpijskim igrama pojavila nekoliko godina (1964. godine) prije premijernog pojavljivanja na ljetnim igrama (1972. godine). Od tada su se sa svake ljetne olimpijade vratili sa nekolicinom medalja, a preskočili su samo igre na neprijateljskom tlu (u Los Angelesu i Seoulu). U novije vrijeme sjevernokorejski sportisti na ceremeniji otvaranja igara ponekad zajedno ulaze na stadion sa svojim južnokorejskim kolegama, a ove godine u Pyongchangu su imali i zajednički ženski hokejaški tim, što je najveći simbolički izraz zbližavanja dvije Koreje. Sjevernokoreanci su dosad medalje osvajali u čak deset sportova (osam ljetnih i dva zimska). Najodlikovaniji su njihovi dizači tegova. Trenutno se među dizačkim svjetskim rekordima nalaze i dva sjevernokorejska. Om Yun-chol je u kategoriji do 53 kilograma u izbačaju podigao 171 kilogram, a Kim Un-guk u tek nešto teškoj kategoriji do 62 kilograma u trzaju 154 kilograma. Osim toga, Koreanci su dobri i u hrvanju, boksu, džudu, gimnastici, streljaštvu i još nekim sportovima. Pravo su dobri i u tekvandou, korejskom nacionalnom sportu, ali na nesreću po njih, u olimpijski program je uvrštena južnokorejska, a ne njihova vezija ove borilačke vještine. Zanimljivo je i da su njihove odbojkašice uzele bronzu u Münchenu 1972. godine. Red je spomenuti i fudbalsku selekciju ove zemlje, koja je dvaput učestvovala na svjetskim prvenstvima, i oba puta izazvala veliko zanimanje javnosti.

Broj sjevernokorejskih sportista u Riju nije bio naročito veliki (31), pogotovo u poređenju sa ranijim olimpijadama. Međutim, kao podršku na svim borilištima su imali 400 dobro uvježbanih navijača, tako da su se, iako u tuđini, mogli osjećati kao kod kuće. Što se tiče rezultata, oni ni ovaj put nisu izostali. Po običaju, obraz nacije su najbolje osvjetlali dizači tegova. Dizačice, bolje rečeno. Rim Jong-sim je nakon prethodno osvojenog olimpijskog zlata u Londonu, radi izazova odlučila da malo nabaci mase i u Rio de Janeiru se okuša u težoj kategoriji (do 75 kilograma). Iako takav poduhvat nije lagan, i ovaj put je sa lakoćom počistila konkrenciju i tako poduplala svoj broj zlatnih medalja. Njene kolegice Choe-Hyo-sim i Kim Kuk-hyang su je pratile sa osvojenim srebrima u svojim kategorijama, kao i već spomenuti svjetski rekorder Om Yun-chol. On nije uspio ponoviti raniji uspjeh, ali sigurno je da su kod kuće i ovako ponosni na njeg, što nisam siguran da važi za Kim Myong-hyoka, koji se u izbačaju precijenio ne podigavši nijednu težinu, i tako ostao ne samo bez planirane medalje, nego i bez plasmana uopšte. Pored dizača tegova, zasjao je i gimnastičar Ri Se-gwang. Nakon što se u prethodnih 10-tak godina naosvajao različitih medalja sa međunarodnih takmičenja, u Riju je stigla i sama kruna - olimpijsko zlato u njegovoj glavnoj disciplini - preskok. Njegov uspjeh je vjerovatno i najistaknutiji highlight sjevernokorejskog nastupa na proteklim olimpijskim igrama. Na kraju, ne treba zaboraviti ni odlične nastupe strijelca Kim Song-guka i ping-pong igračice Kim Song-i (usprkos sličnom imenu, mislim da nisu familija), koji su u svojim sportovima osvojili po bronzu...

Image
Rim Jong-sim

User avatar
cyprus
Posts: 38218
Joined: 21/03/2007 22:00
Location: Σαράγεβο / Saraybosna

#260 Re: Olimpijske igre 2016 - pregled po državama

Post by cyprus » 25/10/2018 02:10

33. POLJSKA
Image

Broj stanovnika: 38 miliona
BDP po stanovniku: 32 hiljade $
Broj takmičara: 243

Zlato: 2
Srebro: 3
Bronza: 6

Poljska je uglavnom nizijska zemlja u centralnoj Evropi, o čemu joj svjedoči i ime. Poljaci se kroz historiju nisu dobro proveli, prvenstveno zbog položaja između velikih ambicioznih susjeda - Nijemaca i Rusa. Zbog toga je Poljska kroz prošlost više puta nestajala i vraćala se na političku kartu Evrope, s tim da je po njoj i "šetala". Naime, današnje poljske granice se veoma razlikuju od nekadašnjih, a sve te promjene su praćene velikim pomjeranjem stanovništva, kao i krvoprolićima. U novije vrijeme, Poljsku prepoznajemo kao jednu od najkatoličkijih država Evrope i svijeta, ali i državu sa zastrašujuće raširenim ultradesničarskim sentimentom. Poljska je također najveća država bivšeg socijalističkog bloka koja je ušla u Evropsku uniju, pritom ostvarujući krupni napredak na ekonomskom polju. Hvale vrijedna informacija je svakako činjenica da je ovo bila jedina evropska država koja je uspjela izbjeći recesiju tokom one globalne krize od prije deset godina. Još nešto o Poljacima kao narodu - riječ je o drugoj najbrojnijoj slavenskoj etničkoj grupi. Ona ne naseljava samo Poljsku, već milioni njihovih pripadnika žive i u dijaspori - najviše SAD-u, Njemačkoj i Brazilu. Poljski je jedini slavenski jezik u kojem se upotrebljava slovo W, i prema tome je lako prepoznatljiv u pisanoj varijanti. U govornoj, nekako mi se čini najmanje razumljiv među svim slavenskim jezicima.

O poljskom sportu dovoljno govori brojka od preko 300 osvojenih medalja na dosadašnjim olimpijskim igrama. Evidentno je da se radi o velikoj sportskoj naciji, ali kada se poljski uspjesi raščane po periodima, onda je vidljivo da zlatno doba za ovu zemlju obuhvata tri dekade - 1960-te, 70-te i 80-te. U tih 30-tak godina su ostvarili većinu svojih uspjeha. Među imenima iz tog perioda naročito treba izdvojiti Irenu Kirszenstein, osvajačicu sedam olimpijskih medalja, i jedinu atletičarku svih vremena koja je u isto vrijeme držala svjetske rekorde na 100, 200 i 400 metara. Inače, kada govorimo o tom periodu između 1960. i 1990. godine, evidentno je da je i Poljska po uzoru na ostale države istočnog bloka uložila mnogo napora u kreiranje sistema za proizvodnju uspješnih sportista, koji su promovisali ovu zemlju na međunarodnim smotrama, kao što su Olimpijske igre. Sa padom socijalističkog sistema, došlo je izgleda do popuštanja imperativa uspješnosti na sportskom polju, pa se broj medalja počeo smanjivati. Međutim, Poljska i dalje ima respektabilan broj poznatih sportista. Među takvim su zasigurno: Robert Lewandowski kao jedan od najboljih fudbalskih napadača u svijetu zadnjih godina, gorostasi Marcin Gortat (košarkaš), Karol Bielecki (rukometaš) i Tomasz Majewski (bacač kugle), zatim svjetski šampioni u ski skokovima Adam Malysz i Kamil Stoch, četverostruki olimpijski prvak u brzom hodanju Robert Korzeniowski, poznata teniserka Agnieszka Radwanska, višestruka osvajačica olimpijskih i svjetskih medalja u skijaškom trčanju Justina Kowalczyk itd. Treba spomenuti i poljske odbojkaše - oni su ove godine postali prvaci svijeta (po četvrti put).

Brojka od 11 osvojenih medalja u Riju možda izgledati solidno na prvi pogled, ali ovo je bio najslabiji nastup Poljaka na olimpijskim igrama u posljednjih 60 godina. Time je označen nastavak opadajućeg trenda za performanse polljskih sportista na ljetnim igrama. Nego, da se fokusiramo na pozitivno - Anita Wlodarczyk je odbrania zlato u bacanju kladiva, osvojeno četiri godine ranije u Londonu. Kada je riječ o bacačkim disciplinama, koje spadaju među omiljene poljskim grmaljima, onda treba izdvojiti i nove uspjehe Piotra Malachowskog u bacanju diska (srebro) i Wojciecha Nowickog također u bacanju kladiva (bronza). Pored bacača, pokazalo se da Poljska ima i dobre veslačice. Magdalena Fularczyk i Natalia Madaj su tako doveslale do zlata, a četverac Ciaciuch - Kobus - Leszczynska - Springwald do bronze. Isto se odnosi i na kajakašice Martu Walczykiewicz (srebro) i dvojac Mikolajczyk i Naja (bronza). Biciklista Rafal Majka je zamalo odnio pobjedu u haotičnoj uličnoj utrci, ali je na kraju ipak posustao i morao se zadovoljiti trećim mjestom. Za jedno mjesto je bila bolja njegova reprezentativna kolegica Maja Wloszczowska. Ukupnom skoru medalja su doprinijele još i Monika Michalik u hrvanju i Oktawia Nowacka u modernom pentatlonu, sportu u kojem Poljaci standardno imaju dobre predstavnike. Sve u svemu, vidi se da su čast Poljaka spasile žene, dok su muškarci generalno podbacili. Dvije muške reprezentacije su učestvovale u olimpijskim turnirima u Riju - odbojkaška i rukometna. Rukometašima je pripalo nesretno četvrto mjesto, a odbojkaši su ispali u osmini finala...

Image
Anita Wlodarczyk

User avatar
cyprus
Posts: 38218
Joined: 21/03/2007 22:00
Location: Σαράγεβο / Saraybosna

#261 Re: Olimpijske igre 2016 - pregled po državama

Post by cyprus » 29/10/2018 03:18

32. SRBIJA
Image

Broj stanovnika: 7 miliona
BDP po stanovniku: 16 hiljada $
Broj takmičara: 103

Zlato: 2
Srebro: 4
Bronza: 2

Tamo daleko, daleko od mora... Kada bi se pokrenula hejterska tema na ovom forumu sa anketnim pitanjem: koja vam je država najmrža :?: , mislim da bi se vodila mrtva trka između Izraela i Srbije (iz razloga koje ne treba objašnjavati). Zbog toga ne bih trebao pretjerati u pohvalama na račun našeg istočnog komšiluka :-D . Srbija je zaista srozala svoj međunarodni ugled i uticaj u proteklih 30 godina, i to u toj mjeri da su u jednom periodu Srbi bili glavni holivudski negativci. Ali ako stavimo sve to na stranu, Srbija je država spektakularne prirode, srdačnih ljudi i zanimljive historije (posebno ako ste fan Jovana Deretića :-D ). Nažalost, sve se to nalazi u sjeni nekih događaja iz novije historije, a najaktuelnije pitanje koje se vezuje za Srbiju jeste status Kosova, kao jedan od najkrupnijih političkih sporova danas na planeti.

Ugled koji su narušili na političkom planu, Srbi pokušavaju popraviti na sportskom, i mora se priznati da im ide solidno. To prvenstveno važi za ekipne sportove. Košarka je svakako sport koji je Srbiji donio najviše pozitivne međunarodne pažnje. Naročito je za to zaslužna ona generacija iz 90-tih (kada je još postojala SRJ) sa Divcem, Bodirogom, Rebračom, Đorđevićem i drugim velikanima, koja je osvojila nevjerovatne tri evropske i dvije svjetske šampionske titule. Potom je uslijedila svojevrsna kriza, da bi se posljednjih godina Srbija vratila u samu elitu svjetske košarke. Veću dominaciju od košarkaša su ostvarili samo srpski vaterpolisti, obzirom da su se sa rijetko kojeg takmičenja vratili bez medalje. S tim da naravno treba uzeti u obzir da je konkurencija u ovom sportu kud i kamo manja u odnosu na košarku. Rukometaši nisu baš toliko trofejni, ali su i oni znali obradovati svoje sugrađane ponekom medaljom sa velikih takmičenja, isto kao i rukometašice. Šta tek reći za odbojkašice, aktuelne svjetske i evropske prvakinje. Odbojkaši su također pri samom svjetskom vrhu, a i oni se mogu pohvaliti nekim trofejima. Ne treba naročito opisivati popularnost fudbala u Srbiji, ali izuzev nekoliko plasmana na svjetsko i evropsko prvenstvo, neki spektakularni rezultati u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu ipak nisu ostvareni (često se kaže - zbog balkanskog mentaliteta). Iako individualni sportovi u Srbiji generalno zaostaju za ekipnim gledano po popularnosti, ulaganjima, pa i rezultatima, postoji tu nekoliko velikih izuzetaka. U prvom redu tu je Novak Đoković, jedan od tri najbolja tenisera u ovom stoljeću - dosad je osvojio čak 14 grand slamova (malo li je). Prije 10-tak godina su svjetskim tenisom harale i Ana Ivanović i Jelena Janković, te Nenad Zimonjić u dublu. Nemoguće je ne spomenuti i atletičarku Ivanu Španović i plivača Milorada Čavića. Još mnogi zaslužuju pomen, ali vremena za dalje nabrajanje baš i nemam. Obzirom da Srbija nije velika zemlja u svjetskim okvirima, sportski rezultati koje ostvaruje su za svaki respekt.

Novak Đoković je bio najveća zvijezda olimpijskog tima Srbije u Rio de Janeiru, ali je svoje navijače uspio razočarati vrlo brzo. Kao prvi nosilac je ispao već u prvom kolu, i tako najavio veliku krizu koja je uslijedila u njegovoj karijeri. Istini za volju, u Riju je imao ozbiljnog protivnika - Martina Del Potra. Generalno, veći dio toka olimpijskih igrara je bio dosta frustrirajući za Srbe, obzirom da je još nekoliko kandidata za medalje iz različitih sportova razočaralo. Ipak, bojazan da će Srbija ostati bez ijedne medalje u Brazilu je otklonio jedan Hrvat, pardon hrvač. Riječ je o Davoru Štefaneku koji se poepo na sami tron u kategoriji do 66 kilograma. Poslije Štefaneka, narednih dana se nanizalo dosta medalja, tako da su ovo u konačnici ispale najbolje olimpijske igre za Srbiju dosad. Međutim, pored spomenutog hrvača, zlato su osvojili još samo vaterpolisti. Oni su se dosta mučili u grupnoj fazi, ali su zaigrali mnogo sigurnije u eliminacijskim rundama, i kao šlag na tortu porazili Hrvate u finalu, za jedino zlato koje im je nedostajalo - ono olimpijsko. Naročito se u ovom poduhvatu istakao Filip Filipović - najbolji igrač i strijelac turnira. Odlični su bili i ostali ekipni predstavnici Srbije. Do finala su dogurali još košarkaši i odbojkašice. Za košarkaše je ipak bila prejaka Amerika sa Durantom na čelu, a odbojkašice su poražene od Kineskinja, usprkos dobivenom prvom setu. Košarkašice su također osvjetlale obraz svoje zemlje, budući da su se u svom premijernom olimpijskom nastupu okitile bronzom. Bronzu je uzela i Ivana Španović u skoku u dalj. Jednu stepenicu više od nje se popela Tijana Bogdanović u tekvandou, kao i kajakaški dvojac Tomićević - Zorić...

Image
Vaterpolska reprezentacija Srbije

User avatar
cyprus
Posts: 38218
Joined: 21/03/2007 22:00
Location: Σαράγεβο / Saraybosna

#262 Re: Olimpijske igre 2016 - pregled po državama

Post by cyprus » 29/10/2018 17:27

31. UKRAJINA
Image

Broj stanovnika: 42 miliona
BDP po stanovniku: 8700 $
Broj takmičara: 206

Zlato: 2
Srebro: 5
Bronza: 4

Evo još Slavena. Ukrajina je druga najveća evropska i druga najmnogoljudnija država nastala raspadom SSSR-a, oba puta iza Rusije. Dakle, velika je to zemlja. Iako su Ukrajinci uglavnom pravoslavci, posljednjih godina nisu baš omiljeni u hardcore orthodox brothers krugovima. Zapravo, u Ukrajini egzistiraju tri, hajd' da kažemo, slične crkve - ukrajinska pravoslavna, ruska pravoslavna i grkokatolička. U novije vrijeme je postala poznata kao poprište najrecentnijeg rata na evropskom tlu. Tom prilikom su Rusi prisvojili poluostrvo Krim, a pro-ruski separatisti na istoku zemlje napravili dvije samoproglašene narode republike - Donjecku i Lugansku. Ukrajina je kroz historiju bila usko vezana uz Rusiju. Ovdje se naime nekada nalazilo srce ruske države (tzv. Kijevska Rusija), da bi kasnije ovo područje dobilo funkciju svojevrsne krajine (što joj i ime govori). Međutim, XX stoljeće je iznjedrilo stvaranje zasebnog ukrajinskog nacionalnog identiteta, a zatim i jačanje ukrajinskog nacionalizma. Kao posljedica svega toga, danas je ova država rastrzana između zapada i istoka, i trenutno usprkos svim ekonomskim potencijalima, prema većini parametara kotira slabije i od nas. Doduše, raniji privredni razvoj Ukrajine se bazirao na poljoprivredi, rudarstvu i industriji, a obzirom na relativno zastarjelu tehnologiju, evidentno je da te grane ne mogu biti nosioci savremenog razvoja ekonomije prema principima tržišta. Jedini službeni jezik danas je ukrajinski, ali ukrajinsko stanovništvo se lakše sporazumijeva na ruskom (sovjetska zaostavština).

Glavni simboli ukrajinskog sporta su Sergej Bubka, Andrej Ševčenko i braća Kličko. Bubka je jedno od najpoznatijih atletskih imena svih vremena, čovjek koji je bio neprikosnoveni šampion u skoku s motkom. Svjetski rekord je popravljao čak 14 puta, zaustavivši se na kraju na visini od 6,15 metara. Ševčenko je bio ponajbolji svjetski fudbalski napadač na prelazu dva stoljeća, posebno se istaknuvši u redovima kijevskog Dinama i Milana. Kada već govorimo o fudbalu, onda svakako treba spomenuti uspjehe i dva velika ukrajinska kluba - Dinamo, koji je dva puta osvajao evropskih Kup kupova (istina u sovjetskom vaktu), te Šahtar iz Donjecka koji je osvojio posljednji trofej Kupa UEFA. Treba reći i da je jedan od najboljih sovjetskih fudbalera također bio Ukrajinac – Oleg Blohin. O Vladimiru i Vitaliju Kličku ne treba mnogo trošiti riječi – dovoljno je reći da su imali jednu od najdužih svjetskih dominacija u historiji profesionalnog boksa. Kada je riječ o olimpijskim igrama, Ukrajina se nakon sticanja nezavisnosti naosvajala medalja, o čemu najbolje govori podatak da se do Rio de Janeira ni sa jedne ljetne olimpijade njeni sportisti nisu vratili sa manje od 20 odličja. Njihovi predstavnici su se naročito iskazali u gimnastici i atletici, što je jasan pokazatelj sovjetskog nasljeđa. Međutim, zanimljivo je da se država ove veličine nije uspjela profilirati kao značajna sila niti u jednom timskom sportu. Tek poneki bljesak i sporadično ostvarivanje nekog solidnijeg rezultata u fudbalu, rukometu ili košarci mislim da ne može zadovoljiti ukrajinsku sportsku javnost.

Sa aspekta broja osvojenih medalja u Riju prije dvije godine, može se reći da su ovo bile ubjedljivo najslabije igre za Ukrajince u dosadašnjoj historiji, obzirom na gotovo upola manji broj odličja u odnosu na sumu na koju su u ovoj državi navikli. Lako je pretpostaviti da je politička kriza u toj državi uticala i na ovu sportsku dimenziju, a već smo u dosadašnjem pregledu zemalja vidjeli da je dosta Ukrajinaca osvajalo medalje za druge zemlje. Ipak, da se izbjegne potpuna katastrofa, prvenstveno su se potrudili gimnastičar Oleg Vernjajev i kanuista Jurij Čeban. Prvi je osvojio zlato na razboju i srebro u višeboju, a drugi je odbranio titulu olimpijskog prvaka u utrci na 200 metara. Ostali koji su ublažili loš generalni nastup ukrajinske olimpijske delegacije su: strijelac Sergej Kuliš (srebro u 10-metarskoj zračnoj puški), ženski mačevalački tim Harlan – Komaščuk – Kravacka – Voronina (srebro u disciplini sablja, a Olga Harlan i pojedinačna bronza), hrvač Žan Belenjuk (srebro u kategoriji do 85 kilograma grčko-rimskim stilom), moderni pentatlonac Pavlo Timoščenko (srebro), skakač u vis Bogdan Bondarenko (bronza), kanuistički dvojac Jančuk - Miščuk (bronza na 1000 metara) i ritmička gimnastičarka Gana Rizatdinova (bronza). Na kraju, osvajanje 11 medalja za većinu država bi se smatralo podvigom, ali Ukrajinci moraju i mogu bolje...

Image
Oleg Vernjajev
Last edited by cyprus on 10/02/2019 11:07, edited 1 time in total.

User avatar
cyprus
Posts: 38218
Joined: 21/03/2007 22:00
Location: Σαράγεβο / Saraybosna

#263 Re: Olimpijske igre 2016 - pregled po državama

Post by cyprus » 30/10/2018 22:00

30. JUŽNA AFRIKA
Image

Broj stanovnika: 58 miliona
BDP po stanovniku: 14 000 $
Broj takmičara: 138

Zlato: 2
Srebro: 6
Bronza: 2

Iako ovu zemlju mi najčešće nazivamo Južnoafrička Republika ili JAR, korektniji naziv je Republika Južna Afrika. Kao što joj samo ime kaže, ova zemlja se nalazi na krajnjem jugu Afrike, što je oblast koja ima najpovoljnije klimatske uslove na cijelom kontinentu. Ovaj faktor je privukao razmjerno veliki broj Evropljana (prvenstveno Holanđana i potom Engleza) da se ovdje nasele i osnuju svoje kolonije. Ostatak historije znamo - prvo su se Holanđani i Englezi u Burskim ratovima međusobno tukli za prevlast nad ovim područjem, a potom su se udružili i zajedničkim snagama potčinili svo domicilno crnačko stanovništvo. Sistem koji su oni na taj način stvorili je u historiji ostao poznat kao apartheid, i isti je naišao na brojne osude sa svih strana svijeta. Do rušenja tog sramotnog sistema dolazi tek u posljednjoj deceniji prošlog stoljeća, kada Nelson Mandela postaje prvi crnački predsjednik ove države. Od tada u Južnoj Africi vlada demokratija, a opšti položaj crnačkog stanovništva se značajno popravio. Južna Afrika je zahvaljujući rudnim resursima jedna od najbogatijih afričkih država i primjer za mnoge subsaharske zemlje. Međutim, nije da nema problema. Rasne tenzije su i dalje pristutne, siromaštvo je daleko od iskorjenjenog, a stopa zaraženih virusom HIV je jedna od najvećih u svijetu. Još jedan od kurioziteta koji se veže za ovu državu je činjenica da ima tri glavna grada - Pretoriju, Cape Town i Bloemfontein, s tim da nijedan od njih nije najveći u zemlji. Taj epitet pripada Johannesburgu.

Južnoafrički sport je platio visoku cijenu apartheida. Naime, u periodu 60-tih, 70-tih i 80-tih godina su bili suspendovani u mnogim međunarodnim organizacijama, uključujući i MOK, tako da ih više od 30 godina nije bilo na olimpijskim igrama. Vratili su se u Barceloni 1992. godine, otkada redovno učestvuju, te na svakim igrama pokupe i nekoliko medalja. Međutim, tek u Beijingu 2008. godine je osvojena prva historijska medalja od strane nekog južnoafričkog, hm, kako da kažem, crnca. Riječ je o skakaču u dalj Khotseu Mokoeni, koji je tom prilikom osvojio srebro. Inače, najviše medalja za Južnu Afriku su osvojili atletičari i plivači. Zaštitno lice južnoafričke atletike je u međuvremenu postala Caster Semenya, šampionka kojoj mnogi osporavaju pripadnost ženskom polu :oops: . Ovdje ne možemo da ne spomenemo i vjerovatno najpoznatijeg paraolimpijca svih vremena Oscara Pistoriusa. On je najprije izazvao divljenje cijelog svijeta zbog nevjerovatnih performansa u trčanju sa protezom, a potom i vaskoliko zgražavanje, nakon što je ubio vlastitu djevojku. Među plivači(ca)ma naročito treba izdvojiti Chada le Closa i Penelopu Heyns, koji su pobrali mnoštvo medalja na velikim takmičenjima, uključujući i olimpijske igre. Nekad prije suspenzije, najtrofejniji sport za ovu državu je bio boks, ali nakon ukidanja apartheida - ćorak. Kada je riječ o kolektivnim sportovima, onda treba reći da Južnoafrikanci imaju odličnu ragbi reprezentaciju, koja je dvostruki svjetski šampion i spada među samu elitu ovog sporta. Prilično su uspješni i u kriketu. Fudbal je vrlo popularan, ali uspješnost im nije baš na nivou dva prethodno navedena sporta. Ipak, treba reći da je ovo jedina afrička država koja je dosad organizovala svjetsko poznato prvenstvo. Tada su vuvuzele postale južnoafrički dar svijetu.

Južnoafrički nastup u Riju je obilježilo dvoje njihovih trkača. Caster Semenya je već stara priča. Ona je ponovo izdominirala utrku na 800 metara, kao i četiri godine ranije u Londonu. Osim što je odbranila olimpijsko zlato, popravila je i vlastiti državni rekord Južne Afrike. Međutim, pored nje se pojavila još veća priča (ko bi očekivao). Wayde van Niekerk jeste došao kao svjetski šampion na 400 metara, ali se nije očekivalo da baš sruši 17 godina star svjetski rekord. Međutim, uradio je to - istrčao je nevjerovatnih 43,03 sekunde, te tako popravio svjetski rekord za 15 stotinki, te ubjedljivo osvojio i olimpijsko zlato. Pored ovo dvoje, sada već mogu reći velikana, najveću pažnju javnosti je privukla ragbi sedam reprezentacija. Ona je na kraju došla do bronze. Suvereno je djelovala u većini utakmica, ali loše snalaženje u tvrdoj utakmici protiv Velike Britanije u polufinalu ih je koštalo medalje većeg sjaja. Dosta je popraćen bio i dvostruki uspjeh spomenutog plivača le Closa, koji je uzeo srebra na na 100 metara leptir stilom i 200 metara slobodno. Njegov kolega van der Burgh je također doplivao do drugog mjesta na 100 metara prsno. Srebreni je bio i skakač u dalj Luvo Manyonga, kao i bacačica koplja Sunette Viljoen. Istom pozicijom može biti zadovoljan i veslački dvojac Brittain - Keeling, a desetu medalju za Južnu Afriku u Riju je osvojio triatlonac Henri Schoeman. Ovo je prvi put da su Južnoafrikanci došli do dvocifrenog broja medalja na jednim olimpijskim igrama nakon njihovog povratka 1992. godine. Svaka im čast na nekoliko vrlo zapaženih nastupa...

Image
Wayde van Niekerk

User avatar
cyprus
Posts: 38218
Joined: 21/03/2007 22:00
Location: Σαράγεβο / Saraybosna

#264 Re: Olimpijske igre 2016 - pregled po državama

Post by cyprus » 14/11/2018 05:07

29. ŠVEDSKA
Image

Broj stanovnika: 10 miliona
BDP po stanovniku: 53 000 $
Broj takmičara: 152

Zlato: 2
Srebro: 6
Bronza: 3

Švedsku mnogi vide kao zemlju snova, koju jedino pomalo je*e klima. Ova skandinavska kraljevina je sinonim društvenog blagostanja, koja se čak i u društvu drugih visokorazvijenih država ističe po vrlo izdašnih socijalnim programima. Često se ona uzima kao primjer stvarne države koja je najbliža idealu kako bi socijalističko društvo zapravo trebalo izgledati. Već preko 100 godina, švedska ljevica u kontinuitetu na izborima osvaja najveći broj glasova (iako ne sastavi uvijek ona vladu). Sve to je privuklo veliki broj ekonomskih migranata, koji su odlučili stisnuti muda i suočit se sa hladnoćom, kako bi zauzvrat mogli uživati u visokom životnom standardu. Naravno, to u posljednje vrijeme dovodi do jačanja desnice, kao i u drugim dijelovima Evrope, ali socijaldemokrati još uvijek drže konce u svojim rukama. Najveći prirodni resursi ove zemlje su drvo i željezna ruda, ali oni ipak najviše cijene ljudske resurse. Od svih nordijskih zemalja, Šveđani imaju najslavniju prošlost - naime, u jednom periodu su slovili za jednu od vodećih vojno-političkih sila u Evropi. To nek zahvale kraljevima Gustavu I i Gustavu II. Švedska je poznata još i po Ikei, Volvu, grupi ABBA, plavušama, te akcionim filmovima.

Naravno, i po Zlatanu Ibrahimoviću, ali njega ostavih za uvod u sportski segment. Iako je Zlatan najpoznatiji švedski fudbaler današnjice, pa možda i svih vremena, švedska fudbalska reprezentacija je zapravo svoje najbolje rezultate ostvarila bez njega. Više puta je u prošlosti dolazila do četvrtfinala i polufinala svjetskog prvenstva, a 1958. godine su bili čak i finalisti. Doduše, tad su bili i domaćini, te su imali priliku gledati uživo nadolazećeg velikana Pelea. Ženski fudbalski tim im je još i uspješniji. Šveđanke su praktično redovne u završnim faza mundijala i evropskih prvenstava, sa kojih su donijele mnoštvo medalja, ali onu najsjaniju ipak samo jednom - sa prvog ženskog Eura 1984. godine. Pored fudbala, u Švedskoj je izuzetno popularan hokej na ledu, a Švedi važe za svjetsku velesilu u ovom sportu. Dovoljno je reći da su do sada devet puta bili svjetski prvaci. Razmjerno je popularan i rukomet, a zlatna era švedskog rukometa su bile 1990-te, kada su imali ponajbolju selekciju u svijetu. Iako su višestruki osvajači svjetskog i evropskog prvenstva u rukometu, nedostaje im olimpijsko zlato. U zadnjih 30 godina su izgubili čak četiri olimpijska finala. Kada je riječ o olimpijskim igrama generalno, onda treba reći da Švedska spada u top 10 država po broju osvojenih medalja u historiji - preko 650, od čega oko 200 zlatnih. Ipak, većina tih medalja je osvojena u prvoj polovini XX stoljeća, kada je svjetska konkurencija bila neuporedivo slabija nego danas. Švedi su tako recimo ugostili olimpijadu 1912. godine u Stockholmu, i na njoj pobrali čak 65 medalja. Od 1960-tih godina, tj. sa ekspanzijom sporta u socijalističkom bloku, broj osvojenih odličja za Švedsku je utanjio, ali se i dalje njeni sportisti sa svakih igara vraćaju sa pristojnim saldom (u prosjeku 10-tak medalja). Šveđani su dosad osvajali mnoštvo medalja u različitim sportovima, i ljetnim i zimskim (u zadnje vrijeme su im trofejniji zimski), a zanimljivo najviše u hrvanju. Među brojnim sportskim veličinama u individualnim sportovima iz ove zemlje, imam vremena da nabrojim samo nekolicinu. Spomen zasigurno zaslužuju: kanuista Gert Frederiksson (šestorostruki olimpijski šampion), nordijski skijaši Sixten Jernberg i Charlotte Kalla (oboje vlasnici devet olimpijskih medalja), skijaši Ingemar Stenmark (kralj slaloma i veleslaloma) i Anja Pärson (osvajačica svega i svačega), teniser Björn Borg (petorostruki osvajač Wimbledona, između ostalog), atletičarka Caroline Kluft (ponajbolja sedmobojka svih vremena) itd.

Švedski nastup u Rio de Janeiru je prvenstveno obilježila plivačica Sarah Sjöström, koja se u svoju zemlju vratila sa kompletom medalja. Naime, osvojila je zlato na 100 metara leptir stilom, srebro na 200 metara slobodnim stilom i bronzu na 100 metara slobodnim stilom. Ovaj njen uspjeh nije nikakvo iznenađenje, ako se zna da se u prethodnim godinama profilirala kao jedna od najboljih evropskih plivačica. Nešto veće iznenađenje je napravila mlada Jenny Rissveds, koja je pomalo neočekivano pobijedila u utrci brdskog biciklizma (kros kantri), obzirom da je bilo i većih favoritkinja. Usprkos ne baš sjajnoj igri, uz samo jednu pobjedu u 90 minuta i gol razliku -5, švedske fudbalerke su uspjele stići do finala olimpijskog turnira i osvojiti srebrenu medalju. Srebro su još osvojili: biciklistica Emma Johansson u uličnoj utrci, strijelac Marcus Svensson u skitu, golfer Henrik Stenson i jahač Peder (tako mu je ime) Fredericson u individualnim preskocima. Do bronzanih medalja su došle dvije hrvačice - Sofia Mattsson (do 53 kg) i Jenny Fransson (do 69 kg). Sve u svemu - 11 medalja, najviše u ovom stoljeću, generalno nije loše...

Image
Sarah Sjöström

User avatar
cyprus
Posts: 38218
Joined: 21/03/2007 22:00
Location: Σαράγεβο / Saraybosna

#265 Re: Olimpijske igre 2016 - pregled po državama

Post by cyprus » 10/02/2019 10:56

28. DANSKA
Image

Broj stanovnika: 5,8 miliona
BDP po stanovniku: 52 000 $
Broj takmičara: 120

Zlato: 2
Srebro: 6
Bronza: 7

EYOF me podsjeti da bih trebao nastaviti pisati. Dođoh do Danske - male, ali uspješne države sa sjevera Evrope. Ubrajaju je u skandinavske zemlje, iako se ne nalazi na Skandinavskom poluostrvu. Zapravo se prostire na znatno manjem poluostrvu Jylland (mi kažemo obično Jiland, ali čini mi se da se pravilno izgovara kao Jutland), koje je "prikačeno" na Njemačku, te na nekoliko ostrva, od kojih je najveće i najnaseljenije Sjaelland. Na njemu je smješten i Kobenhavn, glavni grad. Naravno, kao svojevrsni prekomorski posjedi, Danskoj pripadaju i Grenland (najveće ostrvo), te Farska (Ovčija) Ostrva u sjevernom Atlantiku. Ne računajući njih, ovo je prilično niska i ravna zemlja slična Holandiji (samo bez mnogo rijeka i kanala), koja ne posjeduje naročite prirodne resurse. Ipak, usprkos toj činjenici se uspjela ekonomski uzdići i postati jedna od najrazvijenijih država svijeta. Danci su poznati po mnogo čemu. Tako npr. njihova državna zastava je najstarija na svijetu, te je poslužila kao uzor i ostalim nordijskim državama. Jedan od najpoznatijih citata svjetske književnosti, onaj iz Shakespearovog Hamleta glasi "Nešto je trulo u državi Danskoj...", a cijela radnja ovog djela je smještena u srednjevjekovnu Dansku. Kad smo kod književnosti, onda se moraju spomenuti i Hans Christian Andersen i njegova Mala sirena. Sredinom XX stoljeća je nastao Lego kao najpoznatiji danski brend, a nešto kasnije i trgovački lanac Jysk. U South Parku su Dance predstavili kao evropske Kanađane, pa potom i kao borce protiv trolanja na Internetu. Iako polažu pravo na dobar dio vikinškog naslijeđa, u novijoj historiji se nisu pokazali kao naročito ratoborni.

Prva asocijacija za većinu ljudi na pomen sporta u Danskoj je nekako rukomet. Danci su velesila u ovom sportu, i to ako se govori o ženskoj reprezentaciji - onda su najuspješniji na svijetu. Zanimljivo je da je muška reprezentacija ove godine osvojila tek svoje prvo svjetsko prvenstvo, ali unazad deset godina su osvajali i olimpijsko i dva evropska zlata. Ponajbolji rukometaši današnjice su Casper Urlich Mortensen i Mikkel Hansen. Pored rukometa, fudbal je naravno također veoma popularan. Tu ne kotiraju baš kao velesila, ali se mogu pohvaliti sa čudnovatim osvajanjem onog Evropskog prvenstva iz 1992. godine, kao i sa još nekim dobrim rezultatima na velikim takmičenjima. Sadašnju generaciju danskih fudbalera predvodi Christian Eriksen, dok su udarna imena one slavne generacije iz 90-tih bili braća Laudrup i Peter Schmeichel, jedan od boljih i poznatijih golmana u fudbalskoj historiji. Danska ima dosta uspjeha i u individualnim sportovima, i to u veoma velikom broju disciplina. Posebno se tu ističu jedrenje, biciklizam i veslanje. Najpoznatiji danski jedriličar je Paul Elvstrom, koji je svoja četiri olimpijska zlata osvjajao u rasponu od čak 40 godina. Najuspješniji veslač je Eskild Ebbesen, a kada je riječ o biciklistima, onda treba istaknuti Henrya Hansena birvaktile i Michaela Rassmusena u recentnijem periodu. Iako je riječ o nordijskoj zemlji, danski performans na zimskim olimpijskim igrama je jako skroman. Do sada su osvojili samo jednu medalju, i to u karlingu - 1998. godine u Naganu.

Danska je za mnoge u Rio de Janeiru bila najprijatnije iznenađenje, obzirom da su ostvarili ubjedljivo najbolji nastup u zadnjih 60 i kusur godina. Naime, tokom cijelog tog perioda niti na jednim igrama im skor medalja nije bio dvocifren, a ovog puta su se danski takmičari okitili sa čak 15 odličja, i to raspoređenih u čak devet sportova, što je hvale vrijedna diverzifikacija, pogotovo ako znamo da Danci nisu baš naročito velika nacija. Ipak, među ovim uspjesima, samo su dva prva mjesta. Najviše se naravno govorilo o muškoj rukometnoj reprezentaciji, koju je spomenuti Mikkel Hansen kao najbolji igrač turnira vodio do prvog olimpijskog zlata za ovu selekciju u historiji. Treba međutim reći i da su se Danci dosta namučili u ovom takmičenju, većina pobjeda je izborena vrlo tijesno. Drugo zlato za Dansku u Riju je osvojila plivačica Pernille Blume u utrci na 50 metara slobodnim stilom, što je bilo svojevrsno iznenađenje. Ona je istog dana pomogla i ženskoj štafeti Danske na 4x100 metara mještovito da osvoji treće mjesto. Najviše medalja su ipak donijeli biciklisti. Jakub Fuglsang je u havariji od ulične trke da kraju došao do ubjedljivo najvećeg uspjeha u karijeri - olimpijskog srebra. Lasse Norman Hansen je izborio bronzu u muškom omnijumu, kao i petočlana ekipa u timskoj potjeri. Za one koji ne znaju - to su nazivi onih biciklističkih disciplina gdje se ono jure ukrug. Ni tradicionalno dobri veslači nisu ostali kratkih rukava. Palo je srebro u lakom četvercu i ženskom dvojcu bez kormilara. Isto se odnosi i na jedrenje, samo što je tu riječ o dvije bronze - Anne-Marie Rindom u klasi laser radijal i dvojac Hansen / Salskov-Iversen u klasi 49erFX. U atletici je senzaciju napravila Sara Slott Petersen, koja je pored dominantnih Amerikanki i Jamajčanki uspjela osvojiti srebro u trci na 400 metara sa preponama. Zaboravih ranije spomenuti i da su Danci najuspješniji evropski badmintonci, jedini koji koliko toliko mogu parirati ludim Azijatima u ovom sportu. I sada su oteli dvije medalje - ženski dvojac Ritter Juhl / Pedersen srebro i Viktor Axelsen bronzu. I eto, još mi je samo ostalo da spomenem srebra u hrvanju (Mark Madsen u kategoriji do 75 kg grčko-rimskim stilom) i kajaku (Emma Strand Jorgensen u utrci na 500 metara). Sve čestitke Dancima...

Image
Muška rukometna reprezentacija Danske:

Niklas Landin Jacobsen
Mads Christiansen
Mads Mensah Larsen
Casper Ulrich Mortensen
Jesper Nøddesbo
Jannick Green
Lasse Svan Hansen
Hans Lindberg
Rene Toft Hansen
Henrik Møllgaard
Kasper Søndergaard
Henrik Toft Hansen
Mikkel Hansen
Morten Olsen
Michael Damgaard
Last edited by cyprus on 10/02/2019 11:35, edited 2 times in total.

User avatar
Laertes
Posts: 3383
Joined: 08/01/2015 18:25

#266 Re: Olimpijske igre 2016 - pregled po državama

Post by Laertes » 10/02/2019 11:26

200 metara sa preponama :?

User avatar
cyprus
Posts: 38218
Joined: 21/03/2007 22:00
Location: Σαράγεβο / Saraybosna

#267 Re: Olimpijske igre 2016 - pregled po državama

Post by cyprus » 10/02/2019 11:32

Laertes wrote:200 metara sa preponama :?
Wow, čitaju me :shock: :D

Lapsus, ispravljeno :-D

User avatar
Laertes
Posts: 3383
Joined: 08/01/2015 18:25

#268 Re: Olimpijske igre 2016 - pregled po državama

Post by Laertes » 10/02/2019 12:02

cyprus wrote:
Laertes wrote:200 metara sa preponama :?
Wow, čitaju me :shock: :D

Lapsus, ispravljeno :-D
LP,
Vjerni čitatelj
:mrgreen:

User avatar
cyprus
Posts: 38218
Joined: 21/03/2007 22:00
Location: Σαράγεβο / Saraybosna

#269 Re: Olimpijske igre 2016 - pregled po državama

Post by cyprus » 10/02/2019 12:55

Laertes wrote:
cyprus wrote:
Laertes wrote:200 metara sa preponama :?
Wow, čitaju me :shock: :D

Lapsus, ispravljeno :-D
LP,
Vjerni čitatelj
:mrgreen:
Btw, sad mi pade na um da je Laertes lik iz Hamleta... Nisi se ti džabe javio :D

User avatar
Laertes
Posts: 3383
Joined: 08/01/2015 18:25

#270 Re: Olimpijske igre 2016 - pregled po državama

Post by Laertes » 10/02/2019 13:13

cyprus wrote:
Btw, sad mi pade na um da je Laertes lik iz Hamleta... Nisi se ti džabe javio :D
The last man standing... :thumbup:

User avatar
cyprus
Posts: 38218
Joined: 21/03/2007 22:00
Location: Σαράγεβο / Saraybosna

#271 Re: Olimpijske igre 2016 - pregled po državama

Post by cyprus » 24/06/2019 00:27

27. ARGENTINA
Image

Broj stanovnika: 44 miliona
BDP po stanovniku: 20 000 $
Broj takmičara: 213

Zlato: 3
Srebro: 1
Bronza: 0

Argentina je jedna od najjužnijih država na svijetu. Prilično je izdužena u pravcu sjever - jug, te je na njenom prostoru moguće naći nekoliko veoma različitih klimata - od suptropskog do subpolarnog. I reljef je vrlo raznovrstan. Ovdje se nalaze i najniža i najviša tačka Južne Amerike. Ova druga je svakako poznatija - riječ je o Aconcagui, planini visokoj 6960 metara. Kada već govorimo o geografiji, onda se moraju spomenuti i poznate Pampe (stepe) i Patagonija (oveća hladna pustinja). Sjeverozapadni dio (područje oko La Plate) se odlikuje najpovoljnijim prirodnim uslovima, zbog čega je privukao veliki broj ljudi evropskog porijekla, ponajviše Italijane i Špance. Mnogi Argentinci nose italijanska prezimena, ali svi, bez izuzetka, govore španski jezik. Inače, Argentina je dobila ime po srebru, iako se poslije ispostavilo da ga baš ovdje i nema. Neko se valjda zajebao u procjeni. Prošlost ove zemlje je relativno turbulentna, što se prvenstveno odnosi na neke diktature koje su imali, finansijske dubioze, ali i sukob sa Britancima oko Folklandskih ostrva (koje ovi zovu Malvinskim), u kojem su izvukli deblji kraj. Usprkos tome svemu, Argentina je jedna od najrazvijenijih i za život najpogodnijih država Latinske Amerike, što naravno ne znači da je riječ o raju na Zemlji (treba imati u vidu ko čini konkurenciju).

Argentina je bez ikakve sumnje zemlja fudbala. Rijetko koja nacija je toliko zaluđena fudbalskom loptom kao Argentinci, tako da ne treba da čudi ogroman broj vrhunskih fudbalera koje su proizveli, a za Diega Maradonu i Lionela Messija će mnogi reći da su najbolji fudbaleri koji su ikada hodali ovom planetom. Iako se na svakom svjetskom prvenstvu svrstavaju u uži krug favorita, na sami vrh su se popeli 'samo' dvaput. Prvi put (1978. godine) ih je na domaćem terenu do ekstaze vodio Mario Kempes, a drugi put u Meksiku osam godina kasnije neponovljivi Maradona, čiji je gol protiv Engleza ('Božja ruka') možda i najpoznatiji fudbalski moment svih vremena. Kada se govori o argentinskom fudbalu, red je spomenuti još i dobro poznati derbi Boca Juniors - River Plate. Osim fudbala, ne treba zaboraviti ni da su Argentinci odlični i u mnogim drugim timskim sportovima. Ova zemlja je dala mnoge svjetski poznate košarkaše, poput Emanuela Ginobilija i Luisa Scole, te je znala osvajati medalje na velikim takmičenjima. Malo je poznato da su prvo košarkaško prvenstvo svijeta osvojili upravo Argentinci. Argentinska rukometna reprezentacija je generalno najjača na američkom kontinentu, ali to istina ne znači puno u srazu sa evropskim suparnicima. Sa druge strane, status svjetske velesile im se ne može poreći u hokeju na travi, posebno ženskom. Ono što je Maradona bio za fudbal, to je Luciana Aymar bila u ovom sportu. Argentinska ragbi selekcija također spada među deset najjačih u svijetu. Nisu loši ni u odbojci. Sve u svemu - timski sportovi su mnogo jači adut Argentinaca u odnosu na individualne. Zbog toga im saldo medalja na olimpijskim igrama i nije naročito impresivan. Zanimljivo je da su im najviše uspjeha u tom kontekstu donijeli bokseri. Od poznatijih individualnih sportista treba spomenuti tenisere Davida Nalbaniana, Juana Martina del Potra i Gabrielu Sabatini, te šampiona u Formuli 1 Juana Manuela Fangia. Možda nije loše znati ni trivijalnu informaciju o argentinskoj skijaškoj porodici Birkner, ko zna u kakvom kvizu možda bude zatrebala.

Po običaju, Argentinu je predstavljalo mnogo reprezentacija u timskim sportovima i u njima susjednom Rio de Janeiru - čak devet. Od svih timskih sportova, jedino u vaterpolu nisu bili zastupljeni. Među njima je samo jedna uspjela doći do medalje, istina one najjačeg sjaja. Zanimljivo je da je to uspjela njihova muška selekcija u hokeju na travi, od koje se ova vrsta podviga baš i nije očekivala. Najveće iznenađenje su napravili u polufinalu protiv Nijemaca, i to kroz ubjedljivu pobjedu od 5:2, da bi u finalu bili bolji od Belgijanaca, koji su također napravili određeni podvig. Ženska hokejaška selekcija je bila ta od koje se mnogo više očekivalo, ali ona je već u grupi iskazivala brojne slabosti, te u konačnici nije mogla dalje od četvrtfinala. Veliko razočarenje su bili i fudbaleri, koji nisu prošli grupu. Opravdanje mogu pronaći jedino u činjenici da za njih nije nastupala niti jedna poznata zvijezda. Odbojkaši su odigrali odlično u grupnoj fazi, ali im se u četvrtfinalu ispriječio domaćin Brazil. Nabrojana razočarenja su kompenzirali džudistkinja Paula Pareto, jedriličari Santiago Lange i Cecilia Carranza Saroli, te teniser Juan Martin del Potro. Kao i hokejaši, Pareto i navedeni jedriličarski dvojac su pomalo neočekivano osvojili olimpijsko zlato, i to historijsko prvo za Argentinu u oba sporta. Del Potro je također napravio strašan posao, ako se zna da je za prvu prepreku imao Novaka Đokovića, prvog nosioca i tadašnjeg ubjedljivog lidera na ATP listi. Nakon što je savladao njega, otvorio mu se žrijeb do završnice, s tim da je u polufinalu izbacio i Rafaela Nadala. Andy Murray je bio prejak u finalu, ali uz ovakav podvig i srebro ima zlatan sjaj. Dakle, može se reći da su sve četiri argentinske medalje bile relativno iznenađujuće. Obzirom da su osvojena čak tri zlata (Argentinci nikada na jednim igrama nisu osvojili više), ove se igre i pored razočarenja u nekim timskim sportovima mogu okarakterisati kao uspješne za Argentinu...

Image
Muška reprezentacija Argentine u hokeju na travi:

Juan Manuel Vivaldi
Gonzalo Peillat
Juan Ignacio Gilardi
Facundo Callioni
Nana Abelyan
Matías Paredes
Joaquín Menini
Lucas Vila
Luca Masso
Ignacio Ortiz
Juan Martín Lopez
Juan Manuel Saladino
Matías Rey
Manuel Brunet
Agustín Mazzilli
Lucas Rossi
Pedro Ibarra
Isidoro Ibarra

User avatar
shalla
Posts: 8224
Joined: 31/01/2006 09:12
Location: so close no matter how far

#272 Re: Olimpijske igre 2016 - pregled po državama

Post by shalla » 24/06/2019 09:16

Ne odustaj molim te 8-)

User avatar
Control panel
Posts: 5273
Joined: 10/04/2008 12:12
Location: Sarajevo

#273 Re: Olimpijske igre 2016 - pregled po državama

Post by Control panel » 25/06/2019 09:44

Nije tema ove emisije.

Da nije Larise ceric BiH bi ostala bez medalje na Evropskim igrama u Minsku.
Ove igre su ujedno bile evropsko prvenstvo u judou.

Sramota samo jednu medalju. Pisto se to od larise ocekuje ostali truba. Kad larisa prestane nece biti vise ni medalja bar sa ovakvih i sl takmicenja.
A pravu olimpijsku medalju jos cekamo. Od 92ge. Sljedece godine kad budemu OI u Tokiju bice to ravno 28 godina bez medalje.

User avatar
Leopold_IV
Posts: 3502
Joined: 04/11/2008 15:48

#274 Re: Olimpijske igre 2016 - pregled po državama

Post by Leopold_IV » 07/08/2019 15:56

Samo nastavi majstore.

Ovo što si napisao do sada je vjerovatno i najbolje što se pojavilo na forumu.
Taman do Tokija 2020 stigneš pokriti sve države :D

User avatar
cyprus
Posts: 38218
Joined: 21/03/2007 22:00
Location: Σαράγεβο / Saraybosna

#275 Re: Olimpijske igre 2016 - pregled po državama

Post by cyprus » 26/04/2020 16:40

26. GRČKA
Image

Broj stanovnika: 11 miliona
BDP po stanovniku: 32 000 $
Broj takmičara: 93

Zlato: 3
Srebro: 1
Bronza: 2

Pomislih danas, pa zašto ne nastaviti :) Grčka je najjužnija država na Balkanskom poluostrvu, ali se zapravo rijetko svrstava u klasičnu definiciju Balkana kao regije. Poznata je po mnogo toga, a ponajviše možda po tome što zahvaljujući svom slavnom antičkom periodu predstavlja kolijevku zapadne civilizacije. Pored antičkog naslijeđa, Grci se diče i zaostavštinom Bizanta, odnosno Istočnog rimskog carstva. Novija historija im je ipak više obilježena turbulencijama. Od osmanske vlasti su se oslobodili u XIX stoljeću, ali to nije bio kraj grčko-turskih neprijateljstava, koja su se protegla i duboko u XX stoljeće. Ipak, nakon potpune demokratizacije domaćih političkih prilika i uključenja u evropske integracije, Grčka krajem XX i početkom XXI stoljeća dostiže vrhunac svog modernog socioekonomskog razvoja. Međutim, globalna recesija koja je uslijedila izbacila je na površinu sve ekonomske probleme koje ova država ima, što se prvenstveno odnosi na prezaduženost. U cijelom tom procesu je do izražaja ponovo došao poznati grčki temperament, stvarajući haotične prizore na ulicama Atine i drugih grčkih gradova. Potom je uslijedila migrantska kiza, gdje je Grčka dobila položaj ulaznih vrata Evrope, a evo sada i koronavirus. Obzirom da značajan dio grčke ekonomije počiva na turizmu, nije teško pretpostaviti šta bi ova pandemija mogla značiti za Grčku. U ovom dijelu Bosne i Hercegovine Grci nisu naročito omiljeni, zbog razloga koje ne bih pretjerano sada obrazlagao, ali bih istakao da je riječ o mnogo složenijem društvu i mentalitetu od neke naše uobičajene percepcije istog. Možda bi samo trebalo napomenuti da u rijetko kojoj drugoj državi postoji takva polarizacija između političke desnice i ljevice kao u Grčkoj. Bez obzira na to, pravoslavlje jeste važan dio grčkog identiteta, između ostalog i zato što je ono i poteklo odavde.

Kada se govori o grčkom sportu, onda na prvo mjesto svakako treba staviti činjenicu da je koncept Olimpijskih igara autohtono grčki. Poznato je da se olimpijska baklja simbolički pali na lokalitetu Olympia na Peloponezu, prije nego krene u kruženje po svijetu, kao i da grčki sportisti na ceremoniji otvaranja svih olimpijskih igara ulaze prvi na stadion. Prve moderne igre su održane u Atini 1896. godine. Isti grad je ponovo bio domaćin 2004. godine, ali se to u konačnici nije ispostavilo kao dobra ideja na finansijskom planu. Grčki sport pamtimo naravno i po jednom od najvećih iznenađenja u fudbalskoj historiji - senzacionalnom osvajanju Evropskog prvenstva 2004. godine. Grci su velesila u košarci. Njihova muška košarkaška reprezentacija je osvojila dva evropska prvenstva, a ima i jedno svjetsko finale. Panathinaikos i Olympiakos posljednjih decenija ulaze u najuži krug najjačih evropskih košarkaških klubova. Ova država ima pristojne predstavnike i u drugim timskim sportovima, ali po pitanju olimpijskih medalja, najviše su je ipak proslavili predstavnici u individualnim disciplinama. Najveći broj medalja su skupili njihovi atletičari - čak četiri su vlasništvo Konstantinosa Tsiklitirasa, koji je skakao u dalj i vis, ali je ubrzo nakon svog velikog uspjeha u Stockholmu 1912. godine i umro od meningitisa. Nama je ipak u boljem sjećanju ostao sprinter Konstantinos Kenteris, olimpijski, svjetski i evropski šampion u trci na 200 metara sa početka ovog stoljeća. Međutim, ovi njegovi uspjesi su zasjenjeni kasnijim doping skandalom. Najuspješniji grčki olimpijac je ipak Pyrros Dimas, koji je između 1992. i 2004. godine osvojio tri zlata i jednu bronzu u dizanju tegova. Značajan broj olimpijskih medalja kroz prošlost su skupili i grčki gimnastičari, strijelci i hrvači. Još treba reći i da je Grčka jedan od rijetkih učesnika svih ljetnih olimpijskih igara, a zimske su propustili samo jednom. Na prvim igrama iz 1896. godine, koje su se održavale na njihovom tlu, Grci su čak osvojili i najveći broj medalja. Zanimljivo je da već na sljedećim nisu osvojili niti jednu. Također, Grčka je imala i jedan veliki post u pogledu (ne)osvojenih medalja, između Antwerpena 1920. i Melbournea 1956. godine.

Obzirom da su prethodne olimpijske igre u Beijingu i Londonu bile prilično razočaravajuće za grčku naciju, bez osvojenih zlata i sa mizernim brojem preostalih medalja, može se reći da je Rio predstavljao pristojan come-back ove države. Ovaj put su osvojene čak tri zlatne medalje. Glavna zvijezda je bila tada 20-godišnja Anna Korakaki, koja je osim zlata u streljačkoj disciplini 25-metarski pištolj, uzela još i bronzu u 10-metarskom zračnom pištolju. Drugo zlato je donio gimnastičar Eleftherios Pertounias na karikama, nakon izvrsne izvedbe u finalu. Skakačica sa motkom Katerina Stefanidi se pobrinula za treće najsjanije odličje, sa preskočenih 4,85 metara. Svoj olimpijski uspjeh je najavila osvajanjem evropskog zlata prethodnog mjeseca. Ukupnom saldu medalja su doprinijeli još plivač Spyridon Giannotis u maratonskoj utrci na 10 kilometara (srebro), te jedriličarski par Kagialis - Mantis u muškoj klasi 470 (bronza). Jedini predstavnici Grčke u timskim sportovima sportovima su bili vaterpolisti, koji su takmičenje završili na šestom mjestu...

Image
Anna Korakaki

Post Reply