Da će zbog mrkog pogleda da padne krv.
Međutim da li je to stvarno tako?
Da li ono što se dešava na javnoj političkoj sceni vjerodostojno odslikava odnose između običnih ljudi? Kako izgledaju susreti običnih ljudi iz različitieh entiteta i etničkih grupa, do kojih neminovno mora dolaziti, bilo preko običnih kolegijalnih odnosa u firmama, bilo zbog činjenice da žive u istom gradu, zbog protoka ljudi i sl?
Jesu li to do te mjere podjeljena društva da je komunikacija samo nužna i preko volje, ili ima odlazaka u kafanu, plaćanja pića i sl?
U anketu su označene tri pojave.
To su odnosi između politika. Politike su različite, i definitivno su u sukobu.
Dalje, to su odnosi između nosilaca tih politika, znači političara. Dakle, da li su oni kao pojedinci zaista u tolikom sukobu, koliko su u sukobu politike koje zastupaju. Tu je meni se čini, malo više razumjevanja, nego što na prvi pogled izgleda. Prije ili kasnije, ma kako se svađali, do raspodjele fotelja dođe, a valjda se ne izoluju jedni od drugih kad se nađu po raznim skupštinskim restoranima.
I na kraju, kakvi su odnosi između običnih ljudi? Tu može biti svašta, ljudi su povodljivi za politikama, i one mogu biti povod sukobima na dnevnoj bazi za ljudima iz drugog tabora. Ali ima i razuma koji kaže: pa šta mi sve to treba...
kakvo je mišljenje drugih forumaša?
