Odlazim...
-
atheist
- Posts: 190
- Joined: 11/07/2006 16:46
#76
Za pocetak da prestane biti pesimista...jeste da ima puno razloga za to...ali to nicemu ne vodi....Kad bi svi bili optimisti...bilo bi puno bolje...Nismo mi glup narod...samo smo malo zatupljeni...i vidimo samo ispred sebe...nema pogleda sa strane...a trebalo bi da ima...
-
nineac
- Posts: 3605
- Joined: 03/03/2004 00:00
- Location: preko bare
#77
Mislim da je Gojko Beric najbolje opisao sustinu problema u BiH:
http://www.oslobodjenje.ba/index.php?op ... &Itemid=46
A Lamija sada ima moj glas definitivno!
http://www.oslobodjenje.ba/index.php?op ... &Itemid=46
A Lamija sada ima moj glas definitivno!
-
luksica
- Posts: 373
- Joined: 28/07/2004 14:50
#78
Dragi moj kolega,
evo da ti i ja malo opisem svoje iskustvo.Sigurno vec znas da sam prije tri mjeseca sve napustila u Sarajevu i otisla u Njemacku na postdiplomski studij.
Zapocinjem sa zadnjim danom prije mog polaska: Ispijam 5 kafa, telefoniram, zelja da se iskoristi svaka mala minutica ali sve to sa jednim jakim uzbudjenjem na nesto novo.Jako sam sretna bila ..spakovala sam se u dva mala kofera, ostavila dva velika ormara odjece kuci...samo sto izvadim stvar slijedi komentar: ma za sta ce mi,tamo zive jednostavni ljudi!
Noc prije poaska nisam oka sklopila, najbolja prijateljica je uz mene bila isto kao da sam prezivjela neku nesrecu i tjesila me kako cemo se cuti i vidjati cesto....teski su svi rastanci...
Sjedas na svoje mjesto u avionu, i gledas kroz prozor i pitas se non stop da li si ucinila pravu stvar...kako ce mi tamo biti?
Dolazis, ugodno se smjestas i tisina ...nigdje nikog.....nemas s kim da progovoris..ne znas kuda bi isao----tebe rijetko ko nazove poslije informacije stigla sam i sve je u redu...
Mojih prvih pet dana su bili uzas..u jednom trenu sam htijela sve da ostavim sjednem u autobus i kuci da se vratim....
Skola zapocela, upoznajes puno ljudi koji su itekako razlictii ,drugaciji od nas, ali ipak se uklapas, ustvari moras,jer nemas drugog izbora....
Prosla su vec tri mjeseca i ja sam se vise nego uklopila..imam osjecaj da bi se pokajala da ovo nisam nastavila ...za 7 dana sam u Sarajevu i jako se radujem da udahnem malo naseg zraka i da s nekim, a ne sa hladnim Njemcima, konacno ponovo popijem kafu....
I na kraju: Drug/Kolega ako nista imat ces veliko iskustvo koje ce ti u zivotu puno znaciti, pokusaj svoju nesigurnost da utisas, a da jakost stavis na pravo mjesto..
Zelim ti sve najbolje i sretno....pa pijemo kafu u Sarajevu kad se ponovo vratis!
Staša
evo da ti i ja malo opisem svoje iskustvo.Sigurno vec znas da sam prije tri mjeseca sve napustila u Sarajevu i otisla u Njemacku na postdiplomski studij.
Zapocinjem sa zadnjim danom prije mog polaska: Ispijam 5 kafa, telefoniram, zelja da se iskoristi svaka mala minutica ali sve to sa jednim jakim uzbudjenjem na nesto novo.Jako sam sretna bila ..spakovala sam se u dva mala kofera, ostavila dva velika ormara odjece kuci...samo sto izvadim stvar slijedi komentar: ma za sta ce mi,tamo zive jednostavni ljudi!
Noc prije poaska nisam oka sklopila, najbolja prijateljica je uz mene bila isto kao da sam prezivjela neku nesrecu i tjesila me kako cemo se cuti i vidjati cesto....teski su svi rastanci...
Sjedas na svoje mjesto u avionu, i gledas kroz prozor i pitas se non stop da li si ucinila pravu stvar...kako ce mi tamo biti?
Dolazis, ugodno se smjestas i tisina ...nigdje nikog.....nemas s kim da progovoris..ne znas kuda bi isao----tebe rijetko ko nazove poslije informacije stigla sam i sve je u redu...
Mojih prvih pet dana su bili uzas..u jednom trenu sam htijela sve da ostavim sjednem u autobus i kuci da se vratim....
Skola zapocela, upoznajes puno ljudi koji su itekako razlictii ,drugaciji od nas, ali ipak se uklapas, ustvari moras,jer nemas drugog izbora....
Prosla su vec tri mjeseca i ja sam se vise nego uklopila..imam osjecaj da bi se pokajala da ovo nisam nastavila ...za 7 dana sam u Sarajevu i jako se radujem da udahnem malo naseg zraka i da s nekim, a ne sa hladnim Njemcima, konacno ponovo popijem kafu....
I na kraju: Drug/Kolega ako nista imat ces veliko iskustvo koje ce ti u zivotu puno znaciti, pokusaj svoju nesigurnost da utisas, a da jakost stavis na pravo mjesto..
Zelim ti sve najbolje i sretno....pa pijemo kafu u Sarajevu kad se ponovo vratis!
Staša
Na zalost nasu! 