Naravno, još uvijek ne znam koliko dugo ću ostati (najmanje godinu dana)...Koliko god sam mislio da mi nije teško otići, da će biti lako, da mi nece biti teško itd itd...
Elem, pošto idem vrlo skoro kako koji dan prolazi i kako se taj dan blizi ja sam sve nervozniji, sve vise dobijam cudnu zelju da (kojoj necu naravno udovoljiti
Pitam se da li je to onaj osjecaj slican osjecaju (prije stupanja u brak) kada mislite da ste se zajebali i kao da bi se predomislili...
Jednostavno, moze li neko podijeliti svoja slicna iskustva...da li ste se osjecali otrgnuti iz svoga korijena, izvadjeni negdje drugo gdje mislite da vas niko zaista nece razumijeti...
Naravno, znam da ce tamo biti prilicno zanimljivo, skola, folovi, novi grad, upoznavanje svega i svacega, ali ipak...
Nije to za mene kulturoloski sok samog dolaska jer sam tamo bio nekoliko puta, ali sam osjecaj straha od toga da cu osjecati nepripadnost tom mjestu me plasi...
da cujem, cijenio bih svako dobronamjerno ispricano iskustvo...
