Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
bijela wrote:pajo, imas buhariju na netu informiši se i ti malo
Ebu Se'id El-Hudri i Ebu Hurejre prenose da je Pejgamber, a.s, rekao: „Kada se bilo koja grupa ljudi sjeti Allaha, meleki ih okruze i milost ih prekrije, mir se spusti na njih, a Allah ih spomene onima koji su s Njim."
da, ali nije rekao kada se skupe pa sjednu u halku pa poljube šejhu ruku pa se klate na jednu pa na drugu stranu!
to ashabi nisu radili i to nigdje nije zabilježeno.
i samo da znate - ashabi se nisu probadali kojekakvim oštrim predmetima niti su se molili mrtvima kako danas rade sufije.
Allah, s.v.t., u Kur'anu je rekao: "Ti ne možeš mrtve dozivati"
bijela wrote:pajo, imas buhariju na netu informiši se i ti malo
Ebu Se'id El-Hudri i Ebu Hurejre prenose da je Pejgamber, a.s, rekao: „Kada se bilo koja grupa ljudi sjeti Allaha, meleki ih okruze i milost ih prekrije, mir se spusti na njih, a Allah ih spomene onima koji su s Njim."
da, ali nije rekao kada se skupe pa sjednu u halku pa poljube šejhu ruku pa se klate na jednu pa na drugu stranu!
to ashabi nisu radili i to nigdje nije zabilježeno.
i samo da znate - ashabi se nisu probadali kojekakvim oštrim predmetima niti su se molili mrtvima kako danas rade sufije.
Allah, s.v.t., u Kur'anu je rekao: "Ti ne možeš mrtve dozivati"
Eh sad si otvorila Pandorinu kutiju...Gledaj sad kad te zabombarduju odgovorima
bijela wrote:pajo, imas buhariju na netu informiši se i ti malo
Ebu Se'id El-Hudri i Ebu Hurejre prenose da je Pejgamber, a.s, rekao: „Kada se bilo koja grupa ljudi sjeti Allaha, meleki ih okruze i milost ih prekrije, mir se spusti na njih, a Allah ih spomene onima koji su s Njim."
da, ali nije rekao kada se skupe pa sjednu u halku pa poljube šejhu ruku pa se klate na jednu pa na drugu stranu!
to ashabi nisu radili i to nigdje nije zabilježeno.
i samo da znate - ashabi se nisu probadali kojekakvim oštrim predmetima niti su se molili mrtvima kako danas rade sufije.
Allah, s.v.t., u Kur'anu je rekao: "Ti ne možeš mrtve dozivati"
Muhammed a.s. je rekao: "Allahu najdraže djelo je čuvanje jezika."
Neka Allah osvjetli srca arifa znalaca!
Oni koji imaju ljubav prema Bogu, koji vole Pejgambera posljednjeg poslanog čovjećanstvu, koji ništa osim ljubavi ne propovijedaju kako u tekijama tako i svugdje van njih, oni koji put srca i ljubavi kao put prema Bogu znaju, zaista nikome ne štete i s toga sa takvima se treba družiti, nebi li zraka blagoslova se spustila na nas. Nas obićne suhoparne, krute, grube, muslimane koji smo puno nakih formalnosti a u suštini smo obićni škart!
Eh sad si otvorila Pandorinu kutiju...Gledaj sad kad te zabombarduju odgovorima
Pandorinu kutiju je otvorila čim je zinula...
I na kraju, šta ona ima pričat sa muškarcima i još se u raspravu upuštat? To je van edeba hanuma pravca koji ona prati, a boga mi i svih drugih muslimana...
bijela wrote:pajo, imas buhariju na netu informiši se i ti malo
Ebu Se'id El-Hudri i Ebu Hurejre prenose da je Pejgamber, a.s, rekao: „Kada se bilo koja grupa ljudi sjeti Allaha, meleki ih okruze i milost ih prekrije, mir se spusti na njih, a Allah ih spomene onima koji su s Njim."
da, ali nije rekao kada se skupe pa sjednu u halku pa poljube šejhu ruku pa se klate na jednu pa na drugu stranu!
to ashabi nisu radili i to nigdje nije zabilježeno.
i samo da znate - ashabi se nisu probadali kojekakvim oštrim predmetima niti su se molili mrtvima kako danas rade sufije.
Allah, s.v.t., u Kur'anu je rekao: "Ti ne možeš mrtve dozivati"
Vjeruj mi postoje tarikati gdje se sejh ne ljubi u ruku, gdje se ljudi ne gegaju na sve strane, gdje se niko ne probija nikakvim orudjima, i gdje se nista na glas ne uci niti se ko dere e pa sad ti izvoli ako hoces.
Nego pojasni mi ovo sto kazes da je Allah, s.v.t., u Kur'anu je rekao: "Ti ne možeš mrtve dozivati" , sta mislis pod ovim. I usput da vidim gdje se nalazi navedeni ajet.
Kakav je status učenja zikra u halkama i o ljubljenju ruku šejhovima?
Na pitanja odgovara prof.dr. Sulejman Topoljak,
profesor na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću
Pitanje:
Kakav je status učenja zikra u halkama?
Odgovor:
Sastajanje i okupljanje u halkama radi zikra je potvrđeno u islamskim izvorima. Uzvišeni Allah je to naredio i rekao: „Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i naveče u želji da naklonost Njegovu zasluže.“ (El-Kehf, 28.) A Poslanik, a.s., je rekao: „Uzvišeni Allah ima meleke koji kruže putevima i traže one koji čine zikr, pa kada ih nađu poviču: „Dođite ka onome što ste tražili!“ Potom ih obaviju svojim krilima sve do zemaljskog neba...Potom je rekao da će Allah reći: „Uzimam vas za svjedoke da sam im oprostio.“ Zatim će neki melek reći: „Među njima ima taj i taj koji im ne pripada, nego je došao zbog neke svoje potrebe?!“ Uzvišeni će reći: „To je sijelo u kojem ne može biti nesretnog.“ (Buhari, 5/2353.)
Od Muavije se prenosi da je Poslanik, a.s., došao do halke u kojoj su bili ashabi i upitao ih: „Šta vas je navelo da sjednete?!“ Odgovorili su: „Sjeli smo da spominjemo Allaha i da Mu zahvaljujemo što nas je uputio islamu kao i na svim njegovim blagodatima...sve dok poslanik, a.s., nije rekao: „Došao mi je Džibril i obavijestio me da se Allah ponosi s vama pred melekima.“ (Muslim, 4/2075.)
Imam Nevevi je u svom djelu. Rijadus-salihin za prvi hadis stavio naslov – Poglavlje: Odlika zikra u halkama. Zikr u islamu ima više značenja od kojih su; Opće obavještenje o Allahovom biću, svojstvima, djelima, propisima, učenje i proučavanje Kur’ana, slavljenje i hvaljenje Allaha itd. A oni koji tvrde da se ovdje pod halkama zikra misli na izučavanje nauke nemaju dokaza za takvu tvrdnju.
Imam San’ani je naveo hadis kog bilježi imami Muslim od Ebi Hurejre da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Kada god neki ljudi sjednu da čini zikr okruže ih meleki, obavije ih milost i Allah ih spomene onima koji su kod Njega.“ (Muslim, 4/2074.)
Potom je rekao: „Hadis ukazuju na odlikovanost sijela na kojima se uči zikr, oni koji ga čine iz sastajanja radi zikra. Buhari bilježi „da meleki kruže putevima tražeći one koji čine zikr, pa kada ih nađu poviču: „Dođite ka onome što ste tražili!“ Potom ih obaviju svojim krilima sve do zemaljskog neba.“ Sve to ukazuje na odabranost zikra kojem prisustvuju meleki nakon njegova traženja.
A pod zikrom se misli na tehlil, tesbih, tahmid, učenje Kur’ana, i druge oblike potvrđenog zikra. U hadisu kojeg bilježi Bezzar stoji: „Uzvišeni Allah će upitati Svoje meleke: „ Šta rade Moji robovi?“ A On najbolje zna šta oni rade. Odgovorit će Mu. „Veličaju Tvoje blagodati, uče Tvoju knjigu, donose salavat na Tvog poslanika traže od Tebe dobro ovoga i onoga svijeta. “ Zikr je u suštini zikr jezika i zbog toga će biti nagrađen ko ga bude izgovarao. Ne uslovljava se svjesnost njegovih značenja, nego se uslovljava samo da ne namjerava nekog drugog mimo Allaha. Ukoliko se zikru jezika doda i zikr srca, takav zikr će onda biti potpuniji. A ako se zikru jezika i srca doda i prisustvo njegovih značenja poput veličanja Allaha i poricanja svih nedostataka od Njega to će biti onda još potpuniji zikr. A ako se sve ovo desi u nekom dobrom djelu kojeg je Allah naredio poput namaza, džihada itd., i bude ispravan nijjet i iskrenost prema Allahu, onda je takav zikr najpotpuniji.“ (San’ani, Subulus-selam, 2/700.)
Iz navedenog se da zaključiti da je sastajanje i okupljanje radi zikra: učenja Kur’ana, proučavanje nauke, tesbiha, tahmida, tehlila, sunnet na kojeg potiče naš Gospodara u Kur’anu i jasnom i vjerodostojnom sunnetu Svog Poslanika, a.s. A Allah opet najbolje zna.
Pitanje:
Često puta vidimo neki učenici ili studenti a posebno muridi ljube ruku učenjacima i šejhovima, pa nas interesuje da li je to dozvoljeno?
Odgovor:
Način i običaj iskazivanja poštivanja i časti od strane ljudi se razlikuje od naroda do naroda i od sredine do sredine. Npr. u zemljama Zaljeva djeca ljube oca u nos iz počasti prema njemu. Za sve te načine iskazivanja počasti se može reći da su u osnovi dozvoljeni ukoliko ne postoji dokaz koji zabranjuje muslimanima određene oblike poštovanja.
Ljubljenje ruke pobožnom učenjaku, pravednom vladaru, roditeljima, profesorima i svima ostalima koji zaslužuju počast i poštovanje je dozvoljeno u islamu. Od Ibn Omera, r.a., se prenosi da je bio u jednoj od izvidnica Allahova Poslanika, a.s., pa nakon što je naveo šta se sve desilo rekao je: „Pa smo se primakli Poslaniku, a.s., i poljubili mu ruku.“ (Bilježi ga Ebu Davud, Es-Sunen, 3/46, 4/356, Bejheki, Es-Sunenul-kubra, 7/101.)
Pravnici četiri mezheba su saglasni da ljubljenje ruke pobožnom učenjaku nije haram, nego da je dozvoljeno i poželjno.
Hanefijski pravnici su eksplicitni po pitanju dozvole ljubljenja ruke pobožnom učenjaku zbog beričeta i počasti. Hasfeki je rekao: „Nema ništa lošeg u ljubljenju ruke pobožnu učenjaka na ime beričeta. A autor djela El-Džam’i prenosi da nema prepreke da se poljubi ruka pravednu vladaru.“ (El-Hasfeki, Ed-Durrul-muhtar, 6/383., bi Hašijetu Ibn Abidin 'alejhi.)
Ibn Nudžejm je rekao: „Ljubljenje ruke učenjaku i pravednu vladaru je dozvoljeno na osnovu onoga što se prenosi od Sufjana da je rekao:“ Ljubljenje ruke učenjaku i pravednu vladaru je sunnet.“ (Ibn Nudžejm, El-Bahrur-raik, 8/221.)
A Zejle’i o ljubljenju ruke je rekao sljedeće: „Ljubljenje ruke na ime dobročinstva i počasti je dozvoljeno, a šejh i imam, šemsul-eime (sunce imama), Serahsi, i neki potonji pravnici dozvolili ljubljenje ruke učenjaku i pobožnjaku na ime beričeta. Ebu Bekr je poljubio među oči nakon što je Poslanik, a.s., ispustio dušu. Sufjan Sevri je rekao da je ljubljenje ruke učenjaku ili pravednom vladaru sunnet. Potom je Abdullah b. Mubarek ustao i poljubio ga u glavu.“ (Zejle’i, Tebjinul-hakaik šerh Kenzud-dekaik, 6/25.)
Muhammed El-Baberti el-Hanefi je rekao: „Ljubljenje ruke učenjaku je sunnet, dok ljubljenje ruke nekom drugom nije dozvoljeno.“ (Baberti, El-’Inajetu šerhul-Hidaje, 10/52.)
Od imama Malika se prenosi da je ljubljenje ruke mekruh. Dok su se kasniji relevantni malikijski pravnici saglasili, da je to dozvoljeno. A predaju koja se prenosi od Malika u kojoj stoji da je ljubljenje ruke mekruh smatraju da se odnosi na stanje kada će to ljubljenje imati za posljedicu oholost. Ebheri o tome veli sljedeće: „Malik ljubljenje smatra mekruh ako je zbog veličanja i oholosti.“ Od dozvoljenih ljubljenja ruke je i ljubljenje Poslanikove, a.s., ruke od strane nekog beduina. On je došao jedne prilike Poslaniku, a.s., i rekao. „Pokaži mi mudžizu?“ Poslanik, a.s., mu je rekao: „Otiđi do ovog drveta i reci mu da ga Poslanik, a.s., zove.“ Drvo se potom zanjihalo desno i lijevo i krenulo prema Poslaniku. Kada je stiglo do njega nazvalo mu je selam. Poslanik, a.s., mu je tada rekao da se varati, pa se vratilo i stalo kako je i stajalo. Kada je to beduin vidio poljubio je Poslanika, a.s., u ruku i nogu a potom primio islam. (Nefravi, El-Fevakihud-devani, 2/326.)
Šafijski pravnici su bili eksplicitni po pitanju ljubljenje ruke pobožnom učenjaku kao i po pitanju svih ostali oblika iskazivanja počasti kako učenjaku tako i ostalima koji to zaslužuju. Imam Nevevi je rekao: „Odabrano mišljenje je da je poželjno (mustehab) odati počast onome koji ulazi sa ustajanjem ako posjeduje očitu odliku poput znanja, pobožnosti, ugleda, nadležnosti, itd. U tom slučaju ovo ustajanje će biti iz počasti a ne iz rijaluka ili slave. I ovakva praksa je bila konstantna kod prethodnika kao i kod potonjih generacija ummeta. Četvrto: Mustehab je poljubiti ruku pobožnu, skromnu, učenjaku i sličnim ljudima koji preferiraju onaj svijet. A ljubljenje ruke zbog nječijeg bogatstva, ovoga svijeta, moći, ugleda kod materijalista zbog ovoga svijeta itd., ima status mekruha koji je blizak haramu (mekruh tahrima). A Mutevelli je rekao da to nije dozvoljeno aludirajući na zabranu. A ljubljenje njihove glave i noge ima status ljubljenje njegove ruke.“ (Nevevi, El-Medžmu’u, 4/176-477.)
Slično navodi i šejhul-islam Zekerija el-Ensari i veli: „Dozvoljeno je ljubljenje ruke živom zbog njegove dobrote, pobožnosti itd. od vjerskih osobina poput skromnosti, znanja, ugleda isto onako kako su ashabi postupali sa Poslanikom, a.s., kako to bilježe Ebu Davud i drugi sa vjerodostojnim lancima prenosilaca. A mekruh je to činiti zbog nečijeg bogatstva i drugih ovosvjetskih interesa poput nečije moći i ugleda kod dunjalučara.“ (Zekerija el-Ensari, Esnel-metalibi, 3/114.)
Ibn Kasim el-’Ubadi je rekao: „Sunnet je poljubiti ruku učenjaku, pobožnu i dobru skromnu i plemiću, onako kako su radili i postupali ashabi sa Poslanikom, a.s., a mekruh je to činiti bogatašu zbog bogatstva i sličnih razloga. Mustehab je ustati uglednicima iz počasti a ne iz rijaluka, veličanja ili uzdizanja.“ (Ibn Kasim, Hašijetu Ibn Kasim el-’Ubbadi 'ala-gareril-behijje, 4/100.)
Hanbelijski pravnici smatraju da je dozvoljeno poljubiti ruku učenjaka i vladara. Veliki hanbelijski pravnik Ibnul-Muflih je rekao: „Ljubljenje ruke učenjaku i plemenitu od strane njihovih pristalica je dozvoljeno, kao što je dozvoljeno i službeniku da poljubi ruku svom nadređenom.“ (Ibnul-Muflih, El-Adabuš-šer’ijje, 2/26.)
Safarini je rekao prilikom nabrajanja osobina koje trebaju da krase muhaddise: „Učenik treba biti potpuno predan i ponizan pred učiteljem. Od te poniznosti i predanosti je i ljubljenje njegove ruke. Sufjan b. Ujejne i Fudajl b. Ijad, jedan od njih je poljubio ruku Husejnu b. Ali el-Dž’afiju a drugi njegovu nogu. Imam Ebul-Me’ali u komentaru Hidaje je rekao: „Ljubljenje ruke učenjaka i plemenitog od strane njegovih sljedbenika kao i ljubljenje ruke vladara od strane njegovih službenika je dozvoljeno. A o ljubljenju nečije ruke zbog njegova bogatstva se prenosi sljedeće: „Ko se ponizi bogatašu zbog njegova bogatstva, od njega će zbog toga otići njegove dvije trećine vjere.“ (Safarini, Gizaul-elbab, 1/334.)
Iz naprijed izloženog se da zaključiti da je ljubljenje ruke učenjaku i ostalim dobrim ljudima, iz vjerskih razloga, mustehab i da ga ne treba osuđivati. To osuđuju samo ohole duše koje odbijaju da se pokore onom što je oprečno njihovom ponosu. Allah opet najbolje zna.
“I saw Ali (may Allah be well pleased with him) kissing the hands and feet of Abbas (may Allah be well pleased with him) and he would keep saying this: O my Uncle! Become pleased with me.”
P.S. Nego ranije sam postavio pitanje:...Da vas pitam sta ustvari predstavljaju pirovi u tarikatima. To jest sta oznacava pir, sta gavs, sultan-gavs, gavsi-sani i jos slicnih naziva ?
Jel ko zna ?
Last edited by SenQ on 29/04/2010 23:44, edited 1 time in total.
Vjeruj mi postoje tarikati gdje se sejh ne ljubi u ruku, gdje se ljudi ne gegaju na sve strane, gdje se niko ne probija nikakvim orudjima, i gdje se nista na glas ne uci niti se ko dere e pa sad ti izvoli ako hoces.
Kao potvrdu tačnosti ovog navoda donosim iskaz Imama Rabbanija koji je bio i ostao jedna od najsjajnijih perjanica nakšibendijskog tarikata. U principu ne volim c/p, ali ovdje ću odstupit od principa. Dakle, Imam Rabbani je zapisao slijedeće:
Osnovni cilj tesavufa je zadobijanje vjerovanja ehli-sunneta i pridržavanje šerijata. Svrha tesavufa je osigurati ehli-sunnetski iman, snažan i čvrst, kojeg ne mogu načeti sumnje. Iman koji počiva samo na razumu, dokazima i logici ne može biti tako čvrst. Značenje koje, između ostalog, podrazumijeva dvadeset osmi ajet sure Er-Ra’d: “One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah pomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju!”, je ulazak imana u srce i da je njegovo učvršćivanje u srcu moguće jedino zikrom (spominjanjem Allaha).
Drugi cilj tesavufa je da nam olakša ibadete, da ih činimo sa oduševljenjem i radošću, a ne sa lijenošću kako to nalaže nefs.
Cilj tesavufa nije dostizanje sposobnosti viđenja nečega što drugi ne vide, niti obavještavati druge o nepoznatim i čudnim stvarima. Takođe cilj tesavufa nije osjetiti neka čudna svjetla, ili uspostaviti kontakte sa drugim svjetovima ili sanjati lijepe i čudne snove. To su sve uzaludne i beskorisne stvari. Šta to nedostaje svakodnevnom svjetlu, raznim bojama i prirodnim ljepotama, pa ih ljudi napuštaju i traže druge stvari, prelazeći teške puteve prepune patnji i mnogih neugodnosti? U krajnjoj liniji svakodnevno svjetlo i divni oblici, kao i te druge stvari kojima teže su sve stvorenja Allaha Uzvišenog koja očituju Njegovo postojanje i Njegovu svemoć.
Tesavuf ima mnogo pravaca. Najbolji i najpodesniji je put onih velikana koji izbjegavaju bid’ate (novotarije) i koji se čvrsto drže sunneta. Ovi velikani, sve dok slijede sunnet u svemu što govore i rade, ne brinu se zato što nemaju kešfova (otkrovenja), kerameta (činjenje čuda), halova (čudnih stanja)... Ako bi im se neke od ovih stvari i dogodile u trenutku dok su makar za jedan trun tromi u izvršavanju sunneta, oni ih odbacuju znajući da su nefsanska ili šejtanska zamka. Radi toga je na njihovom putu zabranjena igra i zabava. Oni ne cijene slast i stanja koja potiču iz istih. Svi ovi halovi i kušanja, koja se rađaju iz zabrana šerijata, su po ovom siromahu istidradž (nefsanska ili šejtanska zamka). Jer, ovakva stanja (tobožnja otkrovenja ili neka čudesa) se dešavaju i kjafirima i griješnicima. Ova stanja se mogu naći i kod grčkih filozofa, brahmanskih sveštenika i indijskih prosjaka. Pravo stanje je samo ono koje je u skladu sa šerijatom. Ovakva stanja ne dolaze iz harama.
Ono što sufije rade, kao i ono što izbjegavaju raditi nije automatski halal ili haram. Mi im ne zamjerimo za ono što rade ili ne rade. Što se nas tiče, neka im je opravdano, ali Uzvišeni Allah zna njihovo stanje i On će ih dočekati onako kako On hoće. Ako želimo saznati šta je halal a šta haram, poslušaćemo riječi naših imama kao na primjer imami-ea’zama Ebu Hanife, imama Ebu Jusufa El-Ensarija i imama Muhammeda Eš-Šejbanija. Nimalo nas se ne tiče jesu li to, ili nisu, radili velikani tesavufa, kao na primjer: Ebu Bekr Eš-Šibli i Ebul-Husejn En-Nuri i Džunejd Bagdadi, rahmetullahi alejhim (Imam Rabbani, k.s., ove velikane tesavufa navodi samo kao primjer, ne sumnjajući u njihovu ispravnost).
Nezreli derviši, koji nemaju pojma o šerijatu i tarikatu, su pretvorili tarikat u plač, vrisku, muziku i ples, misleći da će tako zaraditi sevapea a sve pod izgovorom da su tako radili njihovi učitelji. Značenje sedamdesetog ajeta sure El-En’am je: “Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju, i koje je život na ovom svijetu obmanuo.”
Kako se iz ovog što smo do sada rekli razumije, ko namjerno i svjesno odobrava stvari koje su zasigurno haram, taj postaje kjafir i murted (otpadnik). Možemo li sad zamisliti kakavo je stanje onih koji veličaju harame i smatraju ih ibadetom? Neka je vječna hvala i zahvala Allahu Milostivom što se naši velikani tesavufa (sâdât) nisu ukaljali ovom prljavštinom i što su i nas tako odgojili. Slijedeći njih, štitimo se od činjenja ovih sramnih djela.
Međutim, pojedinci rade suprotno pod izgovorom da su tako radili njihovi učitelji. Oni pokušavaju prikriti i zataškati zabrane šerijata govoreći da su tako radili njihovi učitelji. Na taj način se, nemajući pravo, sakrivaju iza svojih učitelja. Međutim, baš me zanima kakav li će bijedan izgovor iznijeti da bi opravdali svoju krivicu? To što oni čine, ne samo da šerijat zabranjuje, već su to i naši velikani izbjegavali činiti. Zar nije sramota raditi nešto, što nije u skladu sa postupcima naših velikana (sâdât), čak kad to šerijat i ne bi zabranjivao?
Kolika je tek grjehota i sramota činiti nešto što je šerijat zabranio.
Last edited by osmanlija on 29/04/2010 23:42, edited 1 time in total.
Hazreti Omer je ljubio noge Poslaniku s.a.v.s.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Highly respected student of Imam Ibn Taimiyya, Ibn Kathir, writes while narrating an incident in the interpretation of verse no 101 of Sura al-Maida that the Holy Prophet (blessings and peace be upon him) got annoyed over something:
“Then Umar (may Allah be well pleased with him) stood up and he kissed the blessed feet of the Holy Prophet (blessings and peace be upon him) and said: O Prophet of Allah (blessings and peace be upon him)! We are pleased with Allah being Sustainer, your being the Prophet (blessings and peace be upon him), Islam being Din and the Holy Quran being guide and leader. Forgive us. Allah would further be pleased with you. So Umar (may Allah be well pleased with him) kept on saying so till he (blessings and peace be upon him) became pleased.”
Židovi koji tek primaju islam, ljube i ruke i noge Poslaniku s.a.v.s.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Imam Trimidhi has quoted Safwan bin Assal as reporting one hadith on the same subject. He says: some people of the Jewish nation came to the Holy Prophet (blessings and peace be upon him). They questioned him and gave declared evidence that he is the true Prophet of Allah:
“Then they kissed the blessed hands and feet of the Holy Prophet (blessings and peace be upon him) and said: we bear witness that verily you are the Prophet (blessings and peace be upon him) of Allah.”
@haq: U pravu si kad kazes zar se musliman boji istine al gledaj to ovako.:
Muhammed s.a.v.s. je najvece svijetlo koje ikad zasijalo na dunjaluku i sad kad ti citiras odredjene hadise oni su vjeruj mi preveliko svijetlo za ovaj nas narod koji je okruzen tamom. Pa sad kad izvedemo jedan takav hadis koji donosi puno svijetla covjek odmah zasljepi nego bolje im vaditi stvari iz suneta Poslanika s.a.v.s koji im trenutno odgovaraju da bi naveli da zavole sunet Poslanika s.a.v.s. a teko onda kasnije vaditi takve stvari, zar ne ?
SenQ wrote:@haq: U pravu si kad kazes zar se musliman boji istine al gledaj to ovako.:
Muhammed s.a.v.s. je najvece svijetlo koje ikad zasijalo na dunjaluku i sad kad ti citiras odredjene hadise oni su vjeruj mi preveliko svijetlo za ovaj nas narod koji je okruzen tamom. Pa sad kad izvedemo jedan takav hadis koji donosi puno svijetla covjek odmah zasljepi nego bolje im vaditi stvari iz suneta Poslanika s.a.v.s koji im trenutno odgovaraju da bi naveli da zavole sunet Poslanika s.a.v.s. a teko onda kasnije vaditi takve stvari, zar ne ?
To si u pravu.
Medjutim ovi hadisi nisu bili upućeni nekim džahilima već bijeloj koja je ljubljenje ruku šejhu stavila u veoma negativan kontekst.
informiši se i ti malo
hvala što si našao sve hadise
