ali kad god imam priliku da budem okruzena djecom (tudjom ) promatram njihov kucni odgoj...i onda neke pozelim opet pricuvati, igrati se s njima, posjetiti ih a neke bash i ne 
prica mi danas prijateljica koja je ove godine zavrsila fax i pocela raditi u struci kao uciteljica..pitam je je i kako ti je.. kaze ona imas zlatne djece naprosto ne bi se nikad odvajao od njih ali ima i...recimo iamm jednu djevojcicu slatka k'o med ma zgodnica trenira gimnastiku, vidi da se kad poraste biti riba i po
eh ona ti ima stav: ja sam ja vi ste..niko i nista (a radi se o 4 razredu osnovne..da napomenem) i tako jucer ona nije htjela sjesti s nekim djecakom koji bash i nije nekog materijalnog stanja (kaze prijateljica vidi se po njemu i po roditeljima) i onda joj je prijateljica rekla da ode sjesti u posljednju klupu i ako ne uradi rad da ce dobiti jedinicu a nije imala tempere...na kraju je djevojcica sjela do tog djecaka (koji je imao tempere i bio voljan posuditi ih njoj) i zacepila nos... e sta ces sad ti njoj...
inace radila sam neku edukaciju djece u osnovnim skolama..nevjerovatno je kako vecina djece ne poznaje osnovne mjere odgoja ustvari nema nikakvog kucnog odgoja nego ih odgaja ulica..
ja razumijem da roditelji rade i da imaju izlike kako nemaju dovoljno vremena da provode s djecom..ok onda ih dajte u vrtice ili nanama (mene i brata je nana odgajala kao sto je odgojila jos moja 2 rodjaka) i znam da su nas u skoli uvijek hvaili kao izuzetno kulturnu i pristojnu djecu koja znaju kako se ponasati u drustvu druge djece i u drustvu starijih...
a to koliko danas djeca psuju mi je pre prestrasno...kad cujem djecu vani kako se igraju i da im je svaka druga je i be i p+++ k++++
a sve namah djeca izuzetno uvazenih clanova drustva...znam da mnogi od vas imaju djecu..i mozda da upute roditelje koji ne znaju kako ili koji tek trebaju postati roditelji na sta da obrate paznju kod odgoja djece i koliko je isti ustvari bitan..jer sva znanja koja stjecemo u zivotu su samo nadogradnja onog sto ponesemo od kuce
