odgoj djece?????

[tempora]

Ne znam odakle sva ta debilna djeca, ali znam odakle sve te silne brojke zlostavljanja djece.Da ne bude zabune, nije obratno.:s

Ono sto me uvijek nervira u ovakvim diskusijama jeste to da se akcenat obavezno stavlja na majku.Pa i u slucajevima gdje je ukljucen otac, majka je osnovna , pocetak i kraj.Koliko ono oceva ucestvuje u odgoju djeteta? I koliko ih je spremno smanjiti poslovne ambicije, na dan manje, kako bi ostali sa djetetom?

I sta cemo sa impulsima djeteta, od 2/3/4/5 itd godine, koje reaguje histericno a nasem racionalnom razmisljanju neprilicno? Ja eto imam autisticnog necaka od sada vec 8 godina, koji ima takve napade histerije od cega se okolini dize kosa na glavi.I ko ne zna i ne poznaje tezinu situacije moze da sudi do mile volje.Ovim hocu reci, prije suda, mozda se prvo treba poroditi i zapitati kako ce se nauciti da bude roditelj.
Pa i onda,kada sve to dobije, nije svakome Bogom dato, da ima zdravo dijete ili poslusno dijete od malih nogu.

I sta cemo sa svim majkama, koje nemaju taj luksuz da mogu ostaviti dijete kod nekoga na cuvanje u momentu kada trebaju otici u prodavnicu?
A dijete se u neka doba uzjoguni jer mu je dosadilo voziti se u korpi za namirnice?

I meni strasno smeta sto pojedina djeca dominiraju momentom, kada pijem kafu sa njihovim roditeljima i trudim se da to moje dijete ne cini.Ali je li ono kod jedne ili druge nane, dozvoljava joj se sve , sto se meni nikada ni u snu ne bi dozvolilo.Najednom se vrijednosti i norme mijenjaju kao da one prosle nikada nisu postojale.A to je uvijek tako, kada je neko drugi upitanju.Pa se stoga svi trebamo zapitati, koje cemo vrijednosti primjenjivati u nasem slucaju, a koje rado zelimo vidjeti kod drugih!

[danas]

ne govorim o djeci koja imaju poremecaj u razvoju -- govorim o djeci koja su rodjena fizicki i psihicki normalna a od njih njihovi roditelji -- napravili razmazene degene... govorim neshvatanju razlike izmedju razmazenosti i individualnosti, koja cesto rezultira u stvaranju egoisticnih degenerika, koji sutra nece razumjeti ni da je silovao nekoga jer je navikao da sve bude po njegovom i da je njemu uvijek potaman... govorim o cudnom fenomenu da u engleskom jeziku -- ne postoji rijec 'ne/vaspitano dijete' u smislu u kojem postoji u nasem jeziku... govorim o onome sto vidim ovdje; od sina moje prijateljice koji je non-stop nahladjen, sa slinavim nosom i plavim ustima jer ona ne konta da djetetu mozda treba obuci carape u novembru (jer zaboga --- dijete od dvije godine joj nije REKLO da mu je hladno); do vec spomenute kcerke druge prijateljice koja sa skoro 5 godina nije znala ici u WC jer roditelji joj daju "slobodu" i nece da je "tjeraju"; pa do moga kolege koji u 50-oj godini guli ono pohovanje za chicken mcnuggeta jer mu djeca (od 8 i 10 godina) jedu samo BIJELU HRANU

e znas sta, kad meni moje poveliko i poodraslo dijete-- koje je, da ne bude zabune, skroz normalno i ne pati ni od kakvog autizma ni bilo kakvih poremecaja -- kaze 'ja jedem samo bijelu hranu' i ja onda pocnem obijat granape da mu nadjem sir i kruh koji je bijel onako kako ono zeli da bude bijel... onda MENE slobodno u sumu pa metak u celo...

znam i ja dvije porodice sa autisticnom djecom -- ako nista, kada udju u avion, objasne putniku do sebe da decko ima taj i taj poremecaj i zamole za razumijevanje... i nikad TA djeca nisu udarala nikoga u sjedistu ispred sebe -- za divno cudo, to uvijek nekako rade zlatna, divna, kreativna, iznadprosjecno inteligentna i nadasve oh but so 'normalna' ceda...

[bubavi]

Nesto mi je smijesno...
Vecina ovdie nemaju dijecu a daju savjete...

[anais_nin]

Scena 1:
avion, decko od oko 5 godina u sjedistu vristi -- ocito od huje i bez nekog razloga... u po frke, pocne da udara nogom u sjediste ispred... namjerno... nikakvi upiti niti zalbe roditeljima ne pomazu -- udaranje se nastavlja cijela 4 sata leta... dok se plac i vriska mozda i mogu shvatiti -- sta da se radi sa djetetom koje je dovoljno veliko da shvata sta radi a to i dalje radi -- i to NAMJERNO, sa ciljem da izazove iritaciju putnika oko sebe... a sta tek da se radi sa roditeljima koji hoce da ti otkinu glavu jer -- nemas razumijevanja za njihovo cedo...

Scena 2:
restoran, brunch time... roditelji sa dvoje djece i prijateljima (citaj -- moj suprug i ja ) doruckuju... djeca -- curica od 4.5 godine (koja i dalje nosi diapers/pelene jer roditelji nece da je 'prisiljavaju') i decko od 2.5... ne prestaju da vriste i gadjaju se hranom... kajgana je zavrsila u outmeal-u, voce na podu, so i secer i sokovi i kafa -- prosuti svuda... ovo mladje je na kraju pocelo i da cucla slanik a da roditelji nisu trepnuli niti jedne rijeci rekli... ostali gosti u restoranu su sve to gledali sa zgrazavanjem, ukljucujuci i porodicu japanaca sa djetetom od oko 3 godine -- koje je sasvim pristojno i mirno sjedilo i jelo svoj dorucak, pricajuci sa roditeljima i bakom i djedom... mene je sramota ziva izjela, a kad su djeca -- sva umazana hranom -- pocela da trce po restoranu i vjesaju se po zavjesama, konobar je napokon morao da zamoli roditelje da ucine nesto... imate tri puta da pogadjate roditeljsku reakciju...

Scena 3:
park, djeca se igraju dok roditelji sjede okolo na klupama i paze ih... curicama od oko 3 godine, koje su napravile 'kucicu' i igraju se lutkama prilazi nepoznat djecak od oko 4 godine... posuta njihove igracke i srusi kucu... dvije mame prilaze njegovim roditeljima da pitaju sta se to desava i cemu takvo ponasanje -- samo da bi bile docekane 'na noz'...

od razmazene i neodgojene debilcadi, samo su gori njihovi imbecilni roditelji koji misle da su boga za muda povukli time sto su se rasplodili...

sve znam susretala sam se i sama sa slicnim ponasanjem i roditeljima koji ne daju reci da njihovo dijete nekog uznemirava ali kazem da u prosjeku kad god bih pristupila nekom bez napadanja da bi roditelji obicno bili susretljivi zato uvijek podjem od toga da je to izolovan incident

sto se restorana tice, namah se nasmjesih Kanaderi su fakat "bolesni" od te neke kulture u smislu ne-uznemiravanja drugih eh sad drugo je sto se sastav populacije, posebno u urbanim sredinama, mjenja, pa se onda covjek susrece sa svim i svacim uglavnom u vecini restorana posebno u toku dana ovo iskustvo bi bilo vrlo brzo zavrseno dovoljan je mali mig maitre d'-u od cega ovi ovde nimalo ne zaziru ako njima neko njihov cejf kvari i pomenuta porodica bi ubrzo bila prinudjena napustiti ustanovu posebno u centru grada u imalo "normalnijim" restoranima....ono bude "divan si krasan si, al je l 2 stola musterija izgledaju unezgodjeno zbog tebe, tebi je i brunch i lunch over and out"

al' fakat odgoj djece je kompleksna stvar za koje mislim da te nikakva kolicina knjiga ne moze pripremiti i koliko god psihologija i pedagogija uznapredovale mislim da za psihu ljudi (i djece) nema univerzalnih odgovora....dinamike odnosa diktiraju razvoj istog...tako je i sa malim licnostima.....mislim da su neki ovde to vec pominjali, u istoj porodici roditelj se ne moze totalno identicno odnositi prema razlicitoj djeci....ne radjaju se djeca "tabula rasa" pa sta napravimo od njih potrebno je (barem) pokusati prilagoditi odgojne metode karakteru djeteta...a mislim da je u svemu tome najteze odgojitelju da se pomiri sa cinjenicom da ce DEFINITIVNO grijesiti

[pici]

Prva i osnovna stvar je da nije za svakoga odgajati dijete,ima nas svakakvih,a dokazano je da na čovjeka utiče okolnost pod kakvim je odgojem bio i kako je vaspitavan u djetinstvu.
U doooooooosta slučajeva zavisi od muške strane (tata-babe,oca,čače,starog) jer dijete traži uzor,a taj uzor je u večini slučajeva otac.
Majka(mama,mati,duša) predstavlja osjećanja koje djete dobije odgojem.Inače u savremenom društvu samohrane majke su značajan socijalni činilac.

[danas]

Nesto mi je smijesno...
Vecina ovdie nemaju dijecu a daju savjete...

savjete

oprosti -- kome sam ja i kada davala savjet kako da odgaja svoje dijete? ne vidjeh da sam i u jednom svojem postu napisala, e onda sam ja sjela svoju prijateljicu, pa joj rekla ti trebas tako i tako... ono sto opisujem je ono sto vidim i sta mislim o tome, a savjet niti bilo kakav komentar tim ljudima nikad nisam uputila, a nedaj boze da sam pokusavala sama 'vaspitavati' njhovo potomstvo... ali znam da JA svome djetetu necu dati da me drka sa zajebancijama kako jede samo bijelu hranu...

plus, ne moras ti sam imati gripu da vidis da neko drugi ima temperaturu od 41 stepen i kaslje... i ne znam zasto nemam pravo da kazem -- mene kad zdrma temperatura, ja cu leci u krevet i popiti aspirin a necu kao kolega bolestan ici na posao...

[anais_nin]

Nesto mi je smijesno...
Vecina ovdie nemaju dijecu a daju savjete...

ovo sam samo cekala znaci nisu nam dozvoljena ni misljenja ni razmisljanja ni kritike ni obzervacije sve dok ne rasirimo noge na porodjajnom stolu naravno da nije isto kad si roditelj ili staratelj djetetu ali nisu djeca s marsa pala, pa vecina nas ima redovne kontakte s djecom u porodici, neki cak i aktivno ucestvuju u odgoju cak i ako mu/joj nisu roditelji

cak i roditelji kada medjusobno dijele savjete ili kritike, pa polaze uglavnom od sviju iskustava sa svojom djecom ne vidim "roditeljstvo" kao neki ekskluzivni misteriozni klub kojem nemas pristupa sve dok ne dobijes SOPSTVENO dijete kao i u svemu ostalom u zivotu s godinama i iskustvom stavovi nam se mozda mjenjaju ali ne mislim da se sve MORA probati da bi se imalo neko misljenje o tome

[bubavi]

Nesto mi je smijesno...
Vecina ovdie nemaju dijecu a daju savjete...

savjete

oprosti -- kome sam ja i kada davala savjet kako da odgaja svoje dijete? ne vidjeh da sam i u jednom svojem postu napisala, e onda sam ja sjela svoju prijateljicu, pa joj rekla ti trebas tako i tako... ono sto opisujem je ono sto vidim i sta mislim o tome, a savjet niti bilo kakav komentar tim ljudima nikad nisam uputila, a nedaj boze da sam pokusavala sama 'vaspitavati' njhovo potomstvo... ali znam da JA svome djetetu necu dati da me drka sa zajebancijama kako jede samo bijelu hranu...

plus, ne moras ti sam imati gripu da vidis da neko drugi ima temperaturu od 41 stepen i kaslje... i ne znam zasto nemam pravo da kazem -- mene kad zdrma temperatura, ja cu leci u krevet i popiti aspirin a necu kao kolega bolestan ici na posao...

svaka ti cast, ali nisam mislio na tebe, neke filozofiraju o odnosu prema dijetetu i kako odgajati i radi cega dijete je tako odgojeno i tako dalje a nemaju pojma ( vecina) kako raste dijete u stomaku matere i intimne odnose!!!

[bubavi]

Nesto mi je smijesno...
Vecina ovdie nemaju dijecu a daju savjete...

ovo sam samo cekala znaci nisu nam dozvoljena ni misljenja ni razmisljanja ni kritike ni obzervacije sve dok ne rasirimo noge na porodjajnom stolu naravno da nije isto kad si roditelj ili staratelj djetetu ali nisu djeca s marsa pala, pa vecina nas ima redovne kontakte s djecom u porodici, neki cak i aktivno ucestvuju u odgoju cak i ako mu/joj nisu roditelji

cak i roditelji kada medjusobno dijele savjete ili kritike, pa polaze uglavnom od sviju iskustava sa svojom djecom ne vidim "roditeljstvo" kao neki ekskluzivni misteriozni klub kojem nemas pristupa sve dok ne dobijes SOPSTVENO dijete kao i u svemu ostalom u zivotu s godinama i iskustvom stavovi nam se mozda mjenjaju ali ne mislim da se sve MORA probati da bi se imalo neko misljenje o tome

eto vidis da se neko sjetio dati takav komentar, u susitini se slazem sa tobom, i kao sto kazes nemoras roditi dijete da bi znao kako ga odgojiti, ali kontakt izmedju dijeteta i roditelja nije isto kao izmedju dijeteta i tudjeg nekog, nemas isti otoritet, ljubav, osjecaj itd!! i Naravno dijete se nemoze efikasno odgojiti. Nemozes ti realno nekog voljeti ako ne dijelis s njim lose i dobre trenutke!!!
U obdonistvu na primjer, mene zovu kad mi curica ima 39.5 stepeni, jer neznaju dijete i ako je cuvaju 8 stai dnevno, ja je znam na pamet, i znam inace radi cega ima temperaturu, kako reahguje itd, i ako imaju zavrsenu skolu i iskustvo, neznaju svako dijete na 100% kao sto ga ja znam koji zivi sa mnom.
lijepo je kad se dijete smije, sve ide lagano, a kad zaskripi , onda zovi, kupi i bijezi!

[cHupjahalic@]

U obdonistvu na primjer, mene zovu kad mi curica ima 39.5 stepeni, jer neznaju dijete i ako je cuvaju 8 stai dnevno, ja je znam na pamet, i znam inace radi cega ima temperaturu, kako reahguje itd, i ako imaju zavrsenu skolu i iskustvo, neznaju svako dijete na 100% kao sto ga ja znam koji zivi sa mnom.
lijepo je kad se dijete smije, sve ide lagano, a kad zaskripi , onda zovi, kupi i bijezi!

prirodno je i razumljivo da ti kao roditelj trebas imati takav osjecaj i poseban odnos sa svojom djecom, ali ima roditelja koji su rodili samo da bi obavili svoju gradjansku duznost.
sutra da dozivim da necije dijete sjedi kod mene, dobije temperaturu znam sta bih uradila da stabilizujem stanje, ali istovremeno bih naravno kontaktirala roditelje i obavjestila ih. e tako isto rade i u obdanistu, jer oni imaju svoje norme koje moraju slijediti. zamisli samo odgovornost koju imaju, ne samo za tvoju djecu, nego i ostalu koja tu borave (ja samo mogu reci da im se divim ).

[mamica papucarka]

U vrticima djeci vaspitacice ne smiju nista od lijekova davat. U Austriji je to zabranjeno. Cak ni Mexalen/Paracetamol

[bubavi]

u pravu ste, ali kako njima je velika odgovornost, za nas je normalna odgovornost, tako za sve. sto prirodnije sa dijetetom, tako i prirodnije raste.
Nemoze niko bolje poznavati dijete nego svoj roditelj, s kojim raste.
Normalno je da nekim roditeljim prekipi ako nemaju nikakav otoritet na njemu, ali to se isto treba uzeti u obzir da dijete , ima neke granice i da te granice treba roditelj da mu da, a ne on sam, jer posle roditelj mu nemoze nista a i nazalost dijete ne cijeni vise roditelja, zagradi se u neku losu atmosferu, hoce da raste u nekim granicama sto mu roditelj treba dati, ali nemoze jer roditelj je skroz odsutan prema njemu..

[anais_nin]

eto vidis da se neko sjetio dati takav komentar, u susitini se slazem sa tobom, i kao sto kazes nemoras roditi dijete da bi znao kako ga odgojiti, ali kontakt izmedju dijeteta i roditelja nije isto kao izmedju dijeteta i tudjeg nekog, nemas isti otoritet, ljubav, osjecaj itd!! i Naravno dijete se nemoze efikasno odgojiti. Ne mozes ti realno nekog voljeti ako ne dijelis s njim lose i dobre trenutke!!!
U obdonistvu na primjer, mene zovu kad mi curica ima 39.5 stepeni, jer neznaju dijete i ako je cuvaju 8 stai dnevno, ja je znam na pamet, i znam inace radi cega ima temperaturu, kako reahguje itd, i ako imaju zavrsenu skolu i iskustvo, neznaju svako dijete na 100% kao sto ga ja znam koji zivi sa mnom.
lijepo je kad se dijete smije, sve ide lagano, a kad zaskripi , onda zovi, kupi i bijezi!

slazem se da je odnos izmedju staratelja i djeteta nesto posebno....namjerno u neka doba mjenjam terminologiju zato sto u svom radu cesto nailazim na porodice u kojima djeca odrastaju uz osobu koja se legalno brine o njima, zaduzena je za njihov odgoj, a nije im (bioloski) roditelj.....i bez obzira na blizinu i jacinu veze izmedju djeteta i nekog drugog od rodbine, prijatelja, kad zagusti djeca obicno traze mamu ili tatu sto je sasvim normalno....

samo sa ovim podebljanim se ne slazem ne mislim da se ljubav time mjeri, al eto i znam, NA ZALOST, dosta slucajeva, kada dijete dobiva puno vise ljubavi od osobe koja mu nije roditelj nego od sopstvenih roditelja

a sto se obzervacija tice, pa naravno da ne mozes ni slusati ni prihvatati sve sto ti okolina govori....na kraju dana ti odgajas svoje dijete i odluke i odgovrnost su tvoji...ali cinjenica je da ponekad ljudi koji gledaju sa strane vide ili primjete stvari koje osoba koja je direktno ukljucena u situaciju mozda i ne primjecuje, ili ne zeli da primjeti....kao sto rekoh neupitanoj mi ne pada na pamet da bilo kome drugom solim pamet o njegovom djetetu ali ako razgovaramo ili sam upitana, ne vidim nikakvog razloga zasto ne bih imala misljenje ili mogucnost diskusije na datu temu samo zato sto nemam sopstvenu djecu

[mamica papucarka]

sve vas citam, a sve me nervirate Ovaj moj je sad zrno od kukuruza gurno u uho. Neki dan sam mu ga izvadila iz nosa

[anais_nin]

sve vas citam, a sve me nervirate Ovaj moj je sad zrno od kukuruza gurno u uho. Neki dan sam mu ga izvadila iz nosa

sto te bona nerviramo? znaci malac je sada u toj fazi radoznalosti proce bona to ti je samo znas da ti je dijete normalno hoce li te imalo utjesti ako ti kazem da znam za mamice koje su klince morale voditi u hitnu da im vade CITAV kukuruz koji su iz radoznalosti pokusali ugurali sebi u uho

[Bea_Trix]

evo da ja ponudim i neko svoje vidjenje problema, iz generacije (godiste majki) kasne sedamdesete, rane i srednje osamdesete

djete je, po njima, centar ne njihovog, nego komplet svemira. dakle - tv programi, hrana, tepisi, odjeca, parfemi, prijatelji, muzika, bas SVE se mjeri prema djetetu. je li mozemo onda kriviti to dijete kad odraste i misli da je fakat centar svemira? na kraju krajeva, eto nekako su me stigli ovi sto su sad tinejdzeri, a rodile su ih zene koje su tek malo starije od mene, jos uvijek mlade i sad imaju bebe... koji su to sebicni egocentrici bez trunke zahvalnosti, obzira, lukavi i na sve zaborave osim na sebe. ne pamte ti ime, ne slusaju te. uzas.

zene se zatvore u kucu i dijete im je sav svijet... djetetu su one sav svijet.

bottom line: kad dijete izadje u vanjski svijet, susrest ce ljude sa svojim zivotima koji nemaju, naravno, nikakve veze sa njegovim, ljude sa svojim brigama i prioritetima, ljude svih generacija kojima njegove furke, bubice i nestasluci nisu najvaznija stvar u svemiru. ne postoji ni jedan razlog da a trpim teror necijeg djeteta - tu je kraj price. dijete treba pripremiti za vanjski svijet, a ne napraviti mu njegov zaseban i onda uguravati sve ostale u njega. obrnuto je - prirodnije je praviti svome djetetu mjesto u svijetu mislim, barem su tako cinili moji roditelji.

a ne znam sta te nervira mamice, ja sam progutala 25 dugmadi, popila deterdzent, greskom spucala casu stocka, prezivjela rat, granate i glad, postratnu stvarnost i komplet zblahnuti svijet odraslih poslije rata, i mada ti se to ne cini mozda tako, ja sam ok neke druge stvari su me, kao odraslu osobu, mnogo vise povrijedile.

samo da nam djeca odrastu u miru i da ne dozive granate, da im mozemo kupovati dobru hranu od koje ce rasti i da imaju gdje da se igraju i uce. ostalo - nemojmo ponizavati i nipodistavati djecu - ne biste vjerovali koliko oni sami vide i shvataju, a mi to ne primjecujemo.

[danas]

sta se ti javljas kad nemas svoje djece

[Bea_Trix]

sta se ti javljas kad nemas svoje djece

bre, pokusavam iz pRespektive djeteta da pricam

[danas]

sta se ti javljas kad nemas svoje djece

bre, pokusavam iz pRespektive djeteta da pricam

sad su mi neke stvari jasnije

ja sam progutala 25 dugmadi, popila deterdzent, greskom spucala casu stocka

[Bea_Trix]

sta se ti javljas kad nemas svoje djece

bre, pokusavam iz pRespektive djeteta da pricam

sad su mi neke stvari jasnije

ja sam progutala 25 dugmadi, popila deterdzent, greskom spucala casu stocka

jel de

[kucuk]

Znam da ove mlade mame znaju vise, ali ja cu im ipak preporuciti nesto teorije koja se meni asvidja;
1. Podari djetetu djetinjstvo, ono je znacajna faza u zivotu svih nas, dijete je dar,mogucnost ali i zadaca, dijete treba toplo i blisko okruzenje.
2. Dijete treba rodsitelje, a oni moraju preuzeti odgovornost za njegovu buducnost i znati ga usmjeriti i zastititi.
3. Bez dobrog djetinjstva nema ni dobrog odraslog.
4. Budi sto vise sa djecom, pogledaj crtez, odgovori na pitanje.
5. Ne zapostavi svoj zivot, odrzavanje bracne harmnonije je veoma znacajno ne samo za tebe nego i za djecu.
6. Odobri djetetu orginalnost, prihvati ga onakvog kakvo jeste a ne onakvog kako bi ti zeljela da bude.
7. Zastiti dijete od losih i nepotrebhnih informacija, reklame, lose komsije, televizija, stampa, internet i dr.
8. Daj djetetu slobodu ali odredi i granice, dijete treba slobode, ljubavi ali i usmjeravanja, ako vi ne postavite granice dijete ce ih odrediti samo, granice se moraju i strogo nadgledati.
9. Batina nije potrebna i na nju ne treba ni pomisljati.

[mamica papucarka]

evo da ja ponudim i neko svoje vidjenje problema, iz generacije (godiste majki) kasne sedamdesete, rane i srednje osamdesete

djete je, po njima, centar ne njihovog, nego komplet svemira. dakle - tv programi, hrana, tepisi, odjeca, parfemi, prijatelji, muzika, bas SVE se mjeri prema djetetu. je li mozemo onda kriviti to dijete kad odraste i misli da je fakat centar svemira? na kraju krajeva, eto nekako su me stigli ovi sto su sad tinejdzeri, a rodile su ih zene koje su tek malo starije od mene, jos uvijek mlade i sad imaju bebe... koji su to sebicni egocentrici bez trunke zahvalnosti, obzira, lukavi i na sve zaborave osim na sebe. ne pamte ti ime, ne slusaju te. uzas.

zene se zatvore u kucu i dijete im je sav svijet... djetetu su one sav svijet.

bottom line: kad dijete izadje u vanjski svijet, susrest ce ljude sa svojim zivotima koji nemaju, naravno, nikakve veze sa njegovim, ljude sa svojim brigama i prioritetima, ljude svih generacija kojima njegove furke, bubice i nestasluci nisu najvaznija stvar u svemiru. ne postoji ni jedan razlog da a trpim teror necijeg djeteta - tu je kraj price. dijete treba pripremiti za vanjski svijet, a ne napraviti mu njegov zaseban i onda uguravati sve ostale u njega. obrnuto je - prirodnije je praviti svome djetetu mjesto u svijetu mislim, barem su tako cinili moji roditelji.

a ne znam sta te nervira mamice, ja sam progutala 25 dugmadi, popila deterdzent, greskom spucala casu stocka, prezivjela rat, granate i glad, postratnu stvarnost i komplet zblahnuti svijet odraslih poslije rata, i mada ti se to ne cini mozda tako, ja sam ok neke druge stvari su me, kao odraslu osobu, mnogo vise povrijedile.

samo da nam djeca odrastu u miru i da ne dozive granate, da im mozemo kupovati dobru hranu od koje ce rasti i da imaju gdje da se igraju i uce. ostalo - nemojmo ponizavati i nipodistavati djecu - ne biste vjerovali koliko oni sami vide i shvataju, a mi to ne primjecujemo.

zeno bre, da si posla od stoka povracat, pa da su ti tolika dugmad krenula prema gore Straha ziva, ugusila bi se garant.

Nego, svaki put kada malac nesto gurne sebi jal u nos, ili u uho, padne mi na pamet Homer Simpson kad je ko dijete usmrko olovku, pa posto glup

[anais_nin]

zeno bre, da si posla od stoka povracat, pa da su ti tolika dugmad krenula prema gore Straha ziva, ugusila bi se garant.

Nego, svaki put kada malac nesto gurne sebi jal u nos, ili u uho, padne mi na pamet Homer Simpson kad je ko dijete usmrko olovku, pa posto glup

suti, zamisli da te zapadne jedan Bart

[tempora]

Danas, ja ipak samo pokusavam reci, da trebamo biti sto obazriviji u povrsnim momentima u donosenju suda.( prvenstveno u ovom navedenom slucaju teme)Pogotovo kada svi ovdje odlicno poznajemo sredinu iz koje dolazimo.
Naravno da se ja apsolutno slazem da svako dijete treba imati granice i da su roditelji ti koji moraju uspostaviti te granice.No kako nisu sva djeca ista, niti se radjaju ( anais vec rece -tabula rasa) nisu ni roditelji.
Ja nekad pisah pedagoske protokole, a kada sam se porodila, bilo mi je potrebno dosta vremena, prvo da shvatim da sam uopste majka, da se naviknem na ideju da pored mene u malom kreveticu lezi jedno dijete, te da si prevedem sve te nekakve fizicke reakcije, stresanja, strecanja koja su usljedjivala a kojih nisam bila ni svjesna.
Mi nerijetko imamo tu izromantiziranu sliku da je svaka zena majka i da ce ona po automatizmu znati i ponasati se prema svome djetetu.Ja ne vjerujem u tu romantiku.Poznajem mnogo zena, mojih godina, koje su po prvi put majke kao i ja i koje muku muce sa svojom novom ulogom i kroz istu prave velike greske -kojih su svjesne, ali ne znaju kako da si pomognu.
Nigdje i nikada se ne vaga niti jedna uloga toliko kao sto je majcinska.I zbog toga mnoge zene i kada ne znaju ili kada uvide da im treba pomoc, kao jedna od mojih naj prijateljica, stide se, sute i ne znaju gdje i kako da to iskazu.
Jer ipak, velika je razlika izmedju cuvanja necijeg djeteta ( cime apsolutno ne zelim umanjiti tu odgovornost) i roditeljstva.Nisam ni od onih, mislim da sam to vec rekla, koji smatraju da ljudi koji nemaju djece nemaju ni pravo da o tome pricaju.Daleko od toga.No odredjena razlika postoji.
A ona se sastoji u tome, da katkada ( ponavljam-katkada) roditelj nije svjestan tih nekih svojih fizickih reakcija ili su mu jos uvijek nepoznate i ne zna tj uci da se nosi sa svojom ulogom roditelja, pa u tome i dosta grijesi.Neko manje, neko vise.

[danas]

mislim da nigdje ne rekoh da je biti roditelj -- lako... nisam ni najmanje romanticna osoba i ne postoji stvar koju romantiziram, a najmanje roditeljstvo oliti majcinstvo...

ali moram se osvrnuti na dvije stvari... prva je 'razumijevanje' -- koje valjda svi treba da imamo naspram svakog roditelja i pogotovo valjda naspram djeteta od 6 godina koje vristi u restoranu kao da ga kolju... a taj roditelj (o njegovom djetetu da i ne pocinjemo) valjda ne treba da ima nikakvog razumijevanja za ostale ljude... koji imaju milion sopstvenih problema... jer zena koja je to jutro dobila otkaz; i ona koja ima slijepog muza kuci i tegli cijelu porodicu na svojim ledjima; i covjek koji je dijabeticar; i par koji i sam ima autisticno dijete kuci i mozda im je to prvi izlazak u restoran poslije 6 godina -- svi haman treba da se saviju i pokore -- razmazenom i nevaspitanom derletu i njegovim nesposobnim roditeljima, a sve upakovano u celofan 'razumijevanja'...

ovo me vodi do druge tacke -- a to je stavljanje roditeljstva na pijedastal, i tolerisanje bilo cega od strane osobe koja ima dijete kao i samog tog djeteta... ma koliko sa ovim ide ruku pod ruku tvoja opaska da je drustvo vrlo brzo da skoci i procjenjuje roditelja i njegove vaspitne metode, ne mogu se oteti utisku da dio odgovornosti za to snose upravo i roditelji (najcesce majke)... kad cujem zene koje poznajem (kojima kao da je vrana popila mozak onog momenta kad su se porodile) kako same sebe i svoju majcinsku ulogu stavljaju na tron -- a istovremeno ne zele da cuju apsolutno nikakvu kritiku glede sebe i svoga ceda -- dodje mi lijepo da pojedem ovaj laptop od muke... te moram reci da me moje iskustvo navodi na zakljucak da su oni koji romantiziraju roditeljstvo, zahtijevaju neki specijalan tretman i naravno 'razumijevanje' -- najcesce sami roditelji... kojima nekako nikako da dodje iz guzice u glavu da vecinu ljudi u njihovoj okolini njihovo celjade ni najmanje ne zanima...