Odbrambeni mehanizmi

[prpa]

Odbrambene mehanizme svi imamo. Neko manje, neko više. Valjda su nam urođeni, nekako. Pa se sakrijemo u svoje ljuske, iza sazidanih zidova, preko sagrađenih mostova, postavljamo kočnice, skrivamo slabosti kada se bojimo da budemo povrijeđeni.
Ja svojih odbrana postajem sve više svjesna. Pretjerala sam. Moje odbrane su se urotile protiv mene, pa sada više ne znam kako da pustim ljude da mi priđu. Od toliko bježanja, sada bih najradije pobjegla od sebe.
Nekome je odbrana smijeh i humor, nekom opet vještačka prepotentnost, nekome... ?
Koji su vaši odbrambeni mehanizmi, ako ih imate? Čemu pribjegavate i u kolikoj mjeri?
Zanima me, brine me, kako se opustiti, pustiti kočnice, spustiti zidove, kada odbrane već počnu paralizirati sve aspekte života?

[drina_lights]

ono sto tebi treba je ispusni ventil

nekom je sport nekom tuca (nazalost) nekom muzika
nadji nesto da se doobro ispuses, teretana i bokserska vreca su maaaajkaa (nemoj samo postat golubovic )

sto se tice odbrambenih mehanizama, govorim ti iz vlastitog iskustva a vjeruj mi jako sam to tesko skonto, najbolje ti je prihvati sebe kakav si i ne daj da ti iko sere, ama bas niko! mozda sad zvucim ko mangup tipa "kome ti to da je picka" al tako ti je najbolje

kad ljudi vide da imas stav i da sebe prihvacas nece ti trebat ti mehanizmi odbrane

[Serpent]

....

[PipiDugaDevetka]

Moj odbrambeni mehanizam je u frižideru. Kada god sam ljut, potišten,...Utjehu potražim u frižideru.

[Ma.Le.Na]

imam vise mehanizama
inace sam po prirodi otvorena i iskrena
vrlo otvorena i iskrena
dajem povjerenje i potovanje svima
na pocetku
ako me zajebes..krizam te...zanavijek
djaba taka sam kaka sam
ta ljusturica se zna cesto podici..pa se ne volim povjeravati i dijeliti privatne probleme s ljudima
ne shvatam kako se neko moze zaliti na muza/momka ne samo prijateljici nego i poznanicima meni je strasno da je neko spreman tako otvoriti svoju intimu..
drugi obrambeni organizam je...ignorisanje problema
stvari koje me muce - ne razmisljam o njima...bar se tjeram da ne razmisljam
a one koje su mi bas traumaticne ..poput nekih situacija iz rata i sl...jednostavno zaboravim kao da se nikad nisu desile
(to znam jer mi dodje npr. prijateljica i kaze eeee sjecas se ti kako smo mi ono i ono...a ja ..nisam ja bila tu)
takodjer pokusavam izbaciti iz drustva..ili bar svesti na neki minimum ako moram biti u blizini..osobe koje su emocionalni vampiri..

[prpa]

ono sto tebi treba je ispusni ventil

nekom je sport nekom tuca (nazalost) nekom muzika
nadji nesto da se doobro ispuses, teretana i bokserska vreca su maaaajkaa (nemoj samo postat golubovic )

sto se tice odbrambenih mehanizama, govorim ti iz vlastitog iskustva a vjeruj mi jako sam to tesko skonto, najbolje ti je prihvati sebe kakav si i ne daj da ti iko sere, ama bas niko! mozda sad zvucim ko mangup tipa "kome ti to da je picka" al tako ti je najbolje

kad ljudi vide da imas stav i da sebe prihvacas nece ti trebat ti mehanizmi odbrane

Hmm, ispušni ventil je dobra ideja! Samo, previše sam ja slaba (fizički) i da se zamislim uz boksersku vreću Golubović? Nipošto Mada, možda ako bih se uspjela napumpati i napuhati, mišićna masa bi postala svojevrstan odbrambeni mehanizam, pa mi onda ovi moji ne bi ni trebali Ali cilj bi i dalje izostao!
A ovaj zadnji dio je ono što zapravo razumijem i želim postići: prihvatanje sebe onakvog kakav jesi. Kad se na taj način ojača, znam, sve bude OK. Težim tome!
U svakom slučaju, hvala

[prpa]

Imam osjecaj da momentalno nemam nikakve odbranbene mehanizme, u meni vec mjesecima nekako zivota nema, tako da ti ne mogu dobro da ogovorim pitanje, nazalost Uzmi nest sto volis, sviraj gitaricu, slusaj muziku,trci.....trcanje je moj neki maleni odbrambeni mehanizam... Izbije nekako sav bjes, bol, patnju iz tebe....

Žao mi je što je tako... A najviše jer se djelimično pronalazim. Glavu gore, pa možda i protrčim pored tebe nekad!

[prpa]

Moj odbrambeni mehanizam je u frižideru. Kada god sam ljut, potišten,...Utjehu potražim u frižideru.

Ehh, pronađoh se, među milionima mini i maxi odbrana, i ovoj pribjegavam Još da mi se silne pite, maslenice itd. nisu fino naslagale po najmanje željenim dijelovima tijela, jedino ovaj mehanizam ne bih željela da iskorijenim

[prpa]

imam vise mehanizama
inace sam po prirodi otvorena i iskrena
vrlo otvorena i iskrena
dajem povjerenje i potovanje svima
na pocetku
ako me zajebes..krizam te...zanavijek
djaba taka sam kaka sam
ta ljusturica se zna cesto podici..pa se ne volim povjeravati i dijeliti privatne probleme s ljudima
ne shvatam kako se neko moze zaliti na muza/momka ne samo prijateljici nego i poznanicima meni je strasno da je neko spreman tako otvoriti svoju intimu..
drugi obrambeni organizam je...ignorisanje problema
stvari koje me muce - ne razmisljam o njima...bar se tjeram da ne razmisljam
a one koje su mi bas traumaticne ..poput nekih situacija iz rata i sl...jednostavno zaboravim kao da se nikad nisu desile
(to znam jer mi dodje npr. prijateljica i kaze eeee sjecas se ti kako smo mi ono i ono...a ja ..nisam ja bila tu)
takodjer pokusavam izbaciti iz drustva..ili bar svesti na neki minimum ako moram biti u blizini..osobe koje su emocionalni vampiri..

Opet me ima i ovdje mada se ti činiš nekako snažnijom!
Što se tiče ovog povjeravanja, ja sam tu ogromna krajnost. Ama baš nikome ne pričam o nekim (mnogim) stvarima. Ništa što namjerno radim, jednostavno ne znam drugačije...
A naročito mi se sviđa ovaj mehanizam u vidu ignorisanja 'si kul!

[ladyblue18]

Ja vec 3 godine imam podignut zid oko sebe, od kada sam shvatila sta su ljudi i kolika je njihova zloba. Tada su mi se otvorile oci, i od tada tesko se otvaram i vjerujem bilo kome.
Desilo mi se da nekada taj zid pocne padati pa opet vidis da su ljudi odvratni.

A meni kad je tesko ja se zatvorim u kupatilo, isplacem se i izadjem ko nova. Doduse nisam odavno, ne dam da me svasta dotice i meni lijepo.

U sustini svako od nas mora imati taj neki odbrambeni mehanizam danas jer kad ga ne bismo imali poludili bi dok kazes keks ja mislim.

[Ma.Le.Na]

A naročito mi se sviđa ovaj mehanizam u vidu ignorisanja 'si kul!

nije ni meni ovo doslo onako odjednom
covjek se isekira...neprospavane noci...zaspes placuci od briga nekih...znalo se desit da skocim u po noci iza sna...
traume..
i onda nesto kao da preukne u tebi...i prestanes rzmisljat o brigama (ne kazem svim al eto vecini)...ono pocnes razmisljat sta bude bice i izignorises citavu situaciju i molis Boga da se rijesi sama od sebe

kako rekoh nisam ni ja ovakva bila kad sam bila mladja..

tebi sretno
probaj se zabavit nekim stvarima...rad uvijek odvrati misli od ruznih stvari
i okruzi se samo ljudima u koje imas povjerenja,,,,drugi zdravo za zdravo i nemas (relativno) brige da ce te neko povrijedit..

[cyprus]

Uh, kakav ja sistem odbrambenih mehanizama imam... Mada, čini mi se da sam i ja podosta pretjero . OK, jes mi to pomoglo da se bolje nosim sa nekim problemima, ali mi se čini da više ne znam šta je izvorno dio mog karaktera, a šta je odbrambeni mehanizam, tj. vještačko, te ponekad stvarno sam sebe ne mogu prepoznat... Nadam se da se neću totalno pogubit u tome svemu

Tako da @prpa, ako nađeš rješenje da izađeš iz svog labirinta, javi i meni

[prpa]

@cyprus, sistem i kod tebe Ahhh, dobro je znati da nisam sama, mada sigurno prednjačim u broju i načinima odbrane...
Budem javila ako se ispetljam! Isto važi i za tebe. Sretno!

[ladyblue18]

Uh, kakav ja sistem odbrambenih mehanizama imam... Mada, čini mi se da sam i ja podosta pretjero . OK, jes mi to pomoglo da se bolje nosim sa nekim problemima, ali mi se čini da više ne znam šta je izvorno dio mog karaktera, a šta je odbrambeni mehanizam, tj. vještačko, te ponekad stvarno sam sebe ne mogu prepoznat... Nadam se da se neću totalno pogubit u tome svemu

Tako da @prpa, ako nađeš rješenje da izađeš iz svog labirinta, javi i meni

Ti suti.

[cyprus]

Uh, kakav ja sistem odbrambenih mehanizama imam... Mada, čini mi se da sam i ja podosta pretjero . OK, jes mi to pomoglo da se bolje nosim sa nekim problemima, ali mi se čini da više ne znam šta je izvorno dio mog karaktera, a šta je odbrambeni mehanizam, tj. vještačko, te ponekad stvarno sam sebe ne mogu prepoznat... Nadam se da se neću totalno pogubit u tome svemu

Tako da @prpa, ako nađeš rješenje da izađeš iz svog labirinta, javi i meni

Ti suti.

Eh moderatorice, jel to ja ne smijem otvorit dušu ovdje

[Serpent]

...

[prpa]

Jel se alkohol broji kao odbrambeni mehanizam? Ako jest onda je to moj Nr.1 odbrambeni mehanizam u zadnje vrijeme, dodjes kuci pjan ko letva, zaspes ko kladica

Ma jašta neg' jeste mehanizam!
Jesi l' to večeras bilo fino "odbranjena"?!

[Serpent]

.....

[pjegica]

Ja sam se u proteklih godinu dana pretvorila u potpunu suprotnost mene.
S vana sam ostala ista. Družim se, smijem se, komuniciram sa svakim, ali iznutra mi se desilo nešto što me guši i ne da mi da mnoge stvari ispoljim. Pokušala sam da pričam o tome sa najbližima, ali obzirom da su me zapamtili ko neozbiljnu i šaljivu, a takva sam prilično i sad, rijetko ko zaista primjeti da sam potištenija. Opet sve nekako okrenu na šalu, i tu mi se izgubi svaka mogućnost da kažem da me nešto muči, da porazgovaram sa nekim o ozbiljnijim temama i sl. A zid je sve veći. Ne znam kako ga se riješiti. Ne znam ni treba li da ga se riješim.

[Big Boy]

Mislim da je svaki "odbrambeni mehanizam" cisto samozavaravanje. Ako mi preventivno nesto radimo da se ne bi nesto desilo onda ostajemo uskraceni za ljepotu impulsivnosti. Postajemo proracunati i nategnuti a covjek po svojoj prirodi nije tvrdjava... vec je vise kao neka zelena livada prosarana drvecem i sarenim cvijecem.

Zao mi je kad vidim kako se neki ovdje osjecaju. Ja sam, mislim, sto se mene tice nasao dobar put koji izgleda kao da vodi iz tog beskonacnog kruga (sto ne znaci da sam se ja totalno iscupao iz njega).


Kasno je a i velika je to tema o kojoj se puno toga moze reci, ali u najkracim crtama ono sto sam ja uvidio kao bolje ide nekako ovako...



- Iskrenost... prvo prema sebi a odmah zatim i prema svima drugima. Ako imas jedno lice za sebe, a drugo lice za sve ostale... kako se mozes nadati da ce drugi moci uvidjeti da ti nesto nedostaje, da nisi ok. Ako sam lose, onda sam lose... ako sam neraspolozen pa necu se nazor smijati jer bi tako trebalo i ako takvo sto mozda neko od mene ocekuje. Zivi svoj zivot za sebe... ne zbog drugih ili kako drugi od tebe ocekuju.

- Altruizam... radis nesto bez ocekivanja neke materijalne nadoknade za svoj rad ("sreca nije para puna vreca"). Ali dobijes izuzetnu psihicku nagradu u vidu zadovoljstva sobom kad osjetis da nisi jedna apsolutno beskorisna jedinka u drustvu vec da i ono sto radis (jer to pozelis a ne zato sto to neko ocekuje od tebe) ima neki dublji smisao. A oko nas uvijek ima neko kome treba pomoci, pa makar lijepom rijecju. A dobro, dobro daje... i jedan osmijeh kojem ste uzrok moze vam puno popraviti dane.

- Impulsivnost... ako pozelis nesto lijepo nemoj sam sebe opravdavati kako ti to ustvari i ne treba. Ako pozelis popiti neki sok u pola noci, jesti nesto lijepo ali skupo... ponekad, nagradi sebe. I, ne pokusavaj raditi vise stvari odjednom... tipa, jedem i gledam TV. Pogasi sve oko sebe... sjedi na stolicu za stol... naredaj tanjire, kasike, viljuske, upali neku svijecu... opustajucu muziku. Svaki zalogaj pojedi s duznom paznjom a ne kao da punis kanister vodom. Tesko je odjednom postici smiraj... ali ide. Reci, hej... ja sam nekad volio voce, kolace... vruce kifle. Zastani i poslusaj kisu kako pada, pojedi polakooo komad cokolade zatvorenih ociju. Ugodi sebi kad god stignes.

- Otvorenost... ako ti nesto ne lezi, reci. Ako ti konobar donese ono sto nisi narucio... pobuni se. Pa, ti placas za tu uslugu. Nemoj se buniti svima sem onima koji prouzrokuju tvoju nelagodu. Bori se za sebe i svoje jer... ko ne kaze miri se sa sudbinom, kakva god da je.

- Male stvari... zivot zaista cine male stvari. I... ne uzimaj nista zdravo za gotovo jer nit' smo mi nekom nesto duzni nit' je nama neko nesto duzan raditi. Radi stvari koje zaista zelis a ne one koje se ocekuju od tebe. Zivot nije posao da se ponasamo kao da smo na radnom mjestu gdje smo nesto duzni i obavezni.

- Zivi svoj zivot punim plucima. Ne zivi po tudjim scenarijima koje ti neko nametne kao bolje, pozeljnije. Nadji i drzi se onog svog... ma koliko mozda nekom cudno bilo. Ako volis setati po kisi, bez kisobrana... pa hej... iskoristi svaki takav dan. Ako je to tebi lijepo... kao da je vazno ako ce te neko smatrati cudnim zbog toga. Nije se rodio ko je ljudima ugodio... a sebi ipak mozes ugoditi, ako se potrudis.

- Optimizam... tu je bitna sama licna percepcija svijeta i ugao iz kojeg gledamo sve oko sebe. Negativan covjek ce puno lakse primjetiti negativne stvari... a pozitivan pozitivne. Ko po onoj... ljepota je u ocima promatraca a to je fakat istina. Svijet nije ni bolji ni gori jer koja nam je to referenca za poredjenje. Svijet nam je onoliko dobar koliko se mi dobro mozemo uklopiti u samu stvarnost.

- Ne predaji se prije same bitke. Izgubljena bitka ne znaci i izgubljen rat, ali predana bitka... bez ispaljenog metka je ipak cist kukavicluk. Jer... nema nemoguce stvari. Gdje ima dovoljno dobre volje lako se vec nadje i neki nacin.



I tako dalje i tako sire...

[hana_montana]

ja se vala pustim pa sta bude

[alica.k]

mislim da svi imaju odbrambene mehanizme, samo je pitanje hoces li pustit da ti smetaju da zivis svoj zivot. da ne bude da pametujem, ja pustim da mi smetaju, al ne dozivljavam to tako, meni je lijepo ovako (uglavnom).

moji su skepticnost, nepristupacnost i rekla bih "brutalna" iskrenost. jer sam skontala da kad nekom nest iskreno kazem ljudi odma bjeze od mene. mada to vise govori o drugim ljudima nego o meni.

a svako malo mi se desi da predjem preko svega toga i onda me opet neko uspije sjebat kad najmanje ocekujem...jbg.

[prpa]

@ pjegica, Žao mi je Imam sličan problem, samo je moj nekako postao dijelom moje ličnosti. Dugo se kriješ iza smijanja, šala i glupiranja i odbijaš ljude od sebe. Sada, i kad želim nešto da podijelim, ne znam kako. Postane previše zamorno napraviti atmosferu ozbiljnosti (tipa upozoriti ljude da sam stvaaaarno ozbiljna i da mi je teško, a onda i zaplakati možda, a ko voli da nas drugi vide ranjive?!) svaki put kad želim da podijelim nešto. Tako da odustaneš. A ne krivim ljude, krivim sebe, jer sam predugo ovakva i naučila sam druge da me gledaju na određen način. Treba li se riješiti zidova? Vjerujem da treba. "Gutanje" stvari će neminovno dovesti do tačke eksplodiranja, a više puta sam doticala neka vlastita dna i preteško se ponovo vaditi iz njih da ih poželim. Ne mogu ti davati savjete, jer ih i sama tražim, ali ti zaista želim sreću...

@ Big Boy. Ehhh, hvala na ovako dugom i detaljnom uvidu u tvoje rješavanje problema
Naravno da su ovi mehanizmi čisto samozavaravanje, ali činjenica je i da se ljudi zavaravaju i bježe od stvari koje ih mogu povrijediti. Rijetki su dovoljno hrabri da uvijek pred ljudima pokazuju sve karte i jedino lice koje imaju. Stvar je samo u opreznosti koju su neki od nas možda prisvojili i kao karakternu osobinu i način življenja, pa se s godinama sve teže izvući iz tog beskonačnog kruga, kako ga ti nazva.

Dalje...

- Iskrenost? U osnovi, za mnoge od ovih pomenutih načina bježanja od odbrambenih mehanizama, konkretno moj problem (ne znam za druge) jeste navika. Jednostavno se naučiš prezentirati ljudima na određen način. Ljudima s kojima nisi posebno blizak, jer se bojiš da će da te povrijede. Ljudima s kojima jesi blizak, jer ne želiš da tuguju zbog tebe. Pa zar da pred mamom ne stavim osmijeh i kad mi nije do smijeha, a uvijek je knedla u grlu kad sam s njom, jer me svaka bora na njenom licu podsjeća na to koliko je toga izgubila u ovom prokletom ratu, kolika je njena žrtva i da još ne prestaje?! Za nju čuvam jedno lice, lice neopterećeno bilo čim, lice sretno i mirno. Za prijatelje... ne znam. Navika, opet. I kada znaš da je neko vrijedan i da te voli, teško se otvoriti. Teško napraviti prvi korak.

- Altruizam? Jedini aspekt za koji sam sigurna da sam se u njemu potpuno realizirala.

- Impulsivnost? Ovo mi se sviđa Još samo da savladam u sebi potrebu opravdavanja, jer me uvijek koči ono: ma ima važnijih stvari za uraditi, kupiti, postići...

- Otvorenost? Malo nezgodna, ako po prirodi ne voliš privlačenje pažnje. Otvorenost, naročito javna, prouzrokuje istu. Ali svakako, primjedba za uzeti u obzir!

- Ostalo? Moradoh citirati, zbog puno mudrosti na jednom mjestu

- Male stvari... zivot zaista cine male stvari. I... ne uzimaj nista zdravo za gotovo jer nit' smo mi nekom nesto duzni nit' je nama neko nesto duzan raditi. Radi stvari koje zaista zelis a ne one koje se ocekuju od tebe.

- Zivi svoj zivot punim plucima. Ne zivi po tudjim scenarijima koje ti neko nametne kao bolje, pozeljnije. Nadji i drzi se onog svog... ma koliko mozda nekom cudno bilo. Ako volis setati po kisi, bez kisobrana... pa hej... iskoristi svaki takav dan. Ako je to tebi lijepo... kao da je vazno ako ce te neko smatrati cudnim zbog toga. Nije se rodio ko je ljudima ugodio... a sebi ipak mozes ugoditi, ako se potrudis.

- Optimizam... tu je bitna sama licna percepcija svijeta i ugao iz kojeg gledamo sve oko sebe. Negativan covjek ce puno lakse primjetiti negativne stvari... a pozitivan pozitivne. Ko po onoj... ljepota je u ocima promatraca a to je fakat istina. Svijet nije ni bolji ni gori jer koja nam je to referenca za poredjenje. Svijet nam je onoliko dobar koliko se mi dobro mozemo uklopiti u samu stvarnost.

- Ne predaji se prije same bitke. Izgubljena bitka ne znaci i izgubljen rat, ali predana bitka... bez ispaljenog metka je ipak cist kukavicluk. Jer... nema nemoguce stvari. Gdje ima dovoljno dobre volje lako se vec nadje i neki nacin.

Nisam ni pesimista u tolikoj mjeri da odmah otpišem neke stvari kao nemoguće, nit' optimista u tolikoj da povjerujem da sve mogu odjednom. Ako se jedan zid spusti, biću zadovoljna. Ako se jednom otvorim ili isplačem kome treba, opet, dobro je. Ako jednom ne pribjegnem mehanizmu ili pobjegnem od mogućnosti upoznavanja nekoga ili upoznavanja nekoga sa sobom, super!

Jedini problem je, opet, navika. Kako starimo, sve je teže, a kad smo bili mlađi, nisu se mogle predvidjeti situacije u kojima bi naše tadašnje osobine u budućnosti mogle biti hendikep.
Na čovjeku je da se trudi, a tebi @ Big Boy iznimno hvala i na utrošenom vremenu i na lijepim savjetima!

Uhhh, što i ja mogu puno pisat'! Zamalo k'o ti

[ladyblue18]

Eh moderatorice, jel to ja ne smijem otvorit dušu ovdje

[JThomas]

naime...

odbrambeni mehanizmi čovjeku trebaju samo kad je u dilemi, kad je raztrzan. kad si načisto sam sa sobom - onda i uradiš tako, i nema problema, i nema potrebe za odbrambenim mehanizmima. (a niko nije uvijek načisto sam sa sobom...) oni čovjeku trebaju tek kad ne zna šta bi, ili kad zna, ali ga je recimo strah osude jer je to nešto društveno neprihvatljivo, i tako...izlaz je biti što iskreniji sa samim sobom.

jer kad znaš: hoću to, to, to, i to, i briga me šta drugi misle (al da te stvarno nije briga - a ne da kažeš da te nije briga, kao što većina radi)...onda ti ne treba nikakav odbrambeni mehanizam, jer svima njima se bukvalno opravdavaš sam pred sobom. a to je najčešće slučaj kad nešto i bi i ne bi, ili bi ali te strah posljedica, što bi narod rekao, hoćeš da se je*eš, a nećeš da ti uđe. kad nema UNUTRAŠNJEG konflikta u čovjeku - nema ni potrebe za mehanizmima.

što bi durmišević rekao, popij kafu sam sa sobom...razjasni sa sobom šta želiš, čemu težiš, i sve će biti lakše. zato ja prije posla uvijek u doslovnom smislu pijem kafu sam sa sobom