Otkrij mi ljupko lice,
Nek pogled me na tu ljepotu satre:
Od ove teške vatre
Ozdravlja to nas samo
Da lik Ljubljenog prisutan gledamo!
Poznato je da dva pogleda donose smrt čovjeku, koji je nesposoban da podnese njihovu žestinu i djelovanje; jedan je pogled na zmaja baziliska, na koji se, kažu, odmah umire; a drugi je pogled na Boga. No vrlo su različiti uzroci, jer jedan usmrćuje velikim otrovom, a drugi savršenim zdravljem i neizmjernim dobrom slave. Stoga se ne treba čuditi da bi duša htjela umrijeti od pogleda na ljepotu Božju, da bi Boga zauvijek uživala; jer kad bi imala samo predosjećaj uzvišene Božje ljepote, željela bi ne samo jednu smrt, kako ovdje želi, nego bi s velikim veseljem podnijela tisuću najokrutnijih smrti samo da je vidi za najkraći časak; i nakon što ju je vidjela željela bi pretrpjeti još toliko smrti da je ponovno vidi, pa i za tako kratko vrijeme. Da se bolje protumači ovaj stih, treba reći da duša ovdje govori uvjetno kad kaže neka je satre pogled na njegovu ljepotu, pretpostavivši naime da se ona ne može vidjeti a da se ne umre, a ako bi to moglo biti, ne bi tražila da bude satrvena, jer je nesavršenost naravi tražiti smrt; ali kad ovaj kvarljivi život ne može stati skupa s nepokvarljivim Božjim životom kaže: Neka me satre...
Ovu nauku tumači sveti Pavao Korinćanima i kaže: Mi se ne želimo svući, nego na ovo obući drugo, tako da život proguta ono što je smrtno (2 Kor 5,4), a to znači: Ne želimo se lišiti tijela, nego obući se slavom. Ali, videći da se ne može živjeti istodobno u slavi i u smrtnom tijelu, on kaže Filipljanima da žudi biti razriješen i biti s Kristom (Fil 1,23). No, ovdje se pojavljuje jedna sumnja, a ta je: Zašto su se u staro doba sinovi Izraelovi klonili da vide Boga bojeći se da će umrijeti, kako se vidi iz riječi koje je Manoah rekao svojoj ženi (Suci 13,22), a ovdje ova duša žudi za tim da vidjevši Boga umre? Na ovu sumnju se odgovara da se je to događalo zbog dvaju razloga: prvo, jer ljudi onoga vremena, koliko god bi umrli u Božjoj milosti, nisu mogli Boga vidjeti do Kristova dolaska, te im je mnogo bolje bilo živjeti u tijelu umnažajući zasluge i uživajući naravni život, negoli dugo stajati u limbu bez zasluživanja i trpeći mrak i duhovnu Božju odsutnost. Zbog toga su onda smatrali velikom prednošću živjeti mnogo godina.
Drugi razlog jest što oni nisu bili dosta jaki u ljubavi niti dosta blizu Boga za taj učinak, pa je prevladao strah od smrti nad željom da vide Boga. No sada, u zakonu milosti, pošto duša nakon tjelesne smrti može vidjeti Boga, mudrije je htjeti malo živjeti da se dospije vidjeti Boga: a kad bi bilo i drukčije, duša koja ljubi Boga ne bi se bojala njegova pogleda, jer prava ljubav prima sve, bilo ugodno, bilo neugodno, pa i kazne, uvijek prihvaćajući svaku stvar jednakom vedrinom, pače i s radošću i s užitkom, što god dolazi od Ljubljenog; savršena, naime, ljubav isključuje strah, kako kaže sveti Ivan (1 Iv 4,18). Za dušu koja ljubi ne može smrt biti gorka, jer u njoj nalazi sve ljubavne užitke i slasti; niti joj može biti žalosno spominjati se smrti, jer je spomen na njuvezan uz radost; niti joj smrt može biti teška i mučna, jer je svršetak svih tjelesnih nevolja i početak svakog dobra. Smatra je prijateljicom i zaručnicom, veseleći se na njen spomen kao da se radi o vjenčanju, jer duša žudi da dođe ona posljednja ura više negoli što zemaljski kraljevi i knezovi žude za kraljevstvima i za kneževinama. O takvoj smrti Mudrac kaže:
O smrti, odluka je tvoja dobrodošla
čovjeku ubogu i bez snage. (Sir 41,2)
pa ako je za onoga koji je siromašan na zemlji smrt dobra, premda neće doskočiti njegovim potrebama nego će ga još lišiti i onoga što ima, koliko li će njezina odluka biti više dobrodošla duši koja žudi za ljubavlju i koja vapi da postigne više ljubavi? Jer smrt ne samo da je neće lišiti onoga što ima, nego će učiniti da dođe do željenog ispunjenja ljubavi i do zadovoljenja svih njezinih potreba. S mnogo se, dakle, razloga duša usuđuje reći: Nek pogled me na tu ljepotu satre! Ona dobro znade da će ovog istog časa kad vidi božansku ljepotu biti u nju zanesena, upita i preobražena, postajući lijepa istom ljepotom Božjom te, kao i ona, preobilna i bogata dobrima. Upravo stoga kaže David:
Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih (Ps 116,15)
a to ne bi bila, kad oni ne bi bili sudionici njegovih veličina, jer pred Bogom nije ništa dragocijeno nego ono što on jest u samom sebi; pa se duša koja ljubi ne boji umrijeti, pače to želi. Grešnik se, naprotiv, uvijek straši smrti, jer predviđa da će mu ona odnijeti sva dobra i donijeti svake vrsti zala. David veli:
Smrt je grešnika najgora,
Opakost bezbošca ubija.
i stoga, kako veli Mudrac, spomen je na nju za njih gorak (Sir 41,1), jer ljubeći mnogo život ovoga, a malo život onoga svijeta, oduravaju smrt. Ali duša koja ljubi Boga živi više u drugom životu negoli u ovom; jer više živi ondje gdje ljubi negoli ondje gdje oživljava, i stoga, malo cijeneći zemaljski život, veli: Nek pogled me na tu ljepotu satre!
Od ove teške vatre
Ozdravlja to nas samo
Da lik Ljubljenog prisutan gledamo!
O smrti
-
Klesar Tadija Tegoba
- Posts: 216
- Joined: 10/11/2004 20:33
- Location: Doboj
#2
Ja sam mislio da pogled u cijev cz donosi sigurnu smrt.
Ocito sam bio neinformisan.
Ocito sam bio neinformisan.
-
Sarajevska Princeza
- Posts: 1069
- Joined: 24/07/2004 18:19
- Location: Trenutno USA - Chicago, Illinois.
- Contact:
#3
Ja mislim da je sam momenat umiranja bezbolan. 
-
horns&drums
- Posts: 15667
- Joined: 16/03/2004 16:24
- Location: Quaff a cup to the dead already and hooray for the next to die
#4
To see a world in a grain of sand
and a heaven in a wild flower,
hold infinity in the palm of your hand
and eternity in an hour.
William Blake
and a heaven in a wild flower,
hold infinity in the palm of your hand
and eternity in an hour.
William Blake
-
Misk
- Posts: 16
- Joined: 14/09/2004 11:11
#5
Prvi put vidim tako bliske dodirne tacke krscanstva i islama. Skoro preporodjujuce 
I AM FOREVER walking upon these shores,
Betwixt the sand and the foam,
The high tide will erase my foot-prints,
And the wind will blow away the foam.
But the sea and the shore will remain
Forever.
jer smrti zaista i nema... zivot je mnogo strasniji i zlokobniji
to je samo staza od gnijezda do zvijezda...
Singing with the days and dreaming with the nights.
And now the sun threads upon me with a thousand feet that I may lie again in the dust of Egypt.
But behold a marvel and a riddle!
The very sun that gathered me cannot scatter me.
Still erect am I, and sure of foot do I walk upon the banks of the Nile.
Nedavno sam imala bliski susret sa smrcu. Gledala sam covjeka kako ispraznjava pistolj drugome u stomak sa metar razdaljine. I malo je falilo i mene da pokosi... a sto je najzalosnije. nisam poslije toga bila u stanju da punog daha zahvalim Bogu sto me spasi...stvarno je zivot nekad strasniji od smrti. Nisam cak ni glas izustila , a da me ne gurnise na pod, ne bih se cak ni izmakla..
ili 
- ne znam
A pogled na Voljenog - pa to bi bila najljepsa moguca smrt...jer pogled na Njega ne zasluzuju sem najbolji. To je samo po sebi najveca moguca nagrada...pa kamo srece takve smrti..eh...[/quote]
I AM FOREVER walking upon these shores,
Betwixt the sand and the foam,
The high tide will erase my foot-prints,
And the wind will blow away the foam.
But the sea and the shore will remain
Forever.
jer smrti zaista i nema... zivot je mnogo strasniji i zlokobniji
to je samo staza od gnijezda do zvijezda...
Singing with the days and dreaming with the nights.
And now the sun threads upon me with a thousand feet that I may lie again in the dust of Egypt.
But behold a marvel and a riddle!
The very sun that gathered me cannot scatter me.
Still erect am I, and sure of foot do I walk upon the banks of the Nile.
Nedavno sam imala bliski susret sa smrcu. Gledala sam covjeka kako ispraznjava pistolj drugome u stomak sa metar razdaljine. I malo je falilo i mene da pokosi... a sto je najzalosnije. nisam poslije toga bila u stanju da punog daha zahvalim Bogu sto me spasi...stvarno je zivot nekad strasniji od smrti. Nisam cak ni glas izustila , a da me ne gurnise na pod, ne bih se cak ni izmakla..
ili - ne znamA pogled na Voljenog - pa to bi bila najljepsa moguca smrt...jer pogled na Njega ne zasluzuju sem najbolji. To je samo po sebi najveca moguca nagrada...pa kamo srece takve smrti..eh...[/quote]
-
Maajka
- Posts: 60
- Joined: 24/12/2004 03:35
- Location: Mostar, Islamska Drzava BiH
- Contact:
#7
ŠTA JE TO SMRT?
Smrt je momenat kada duša napušta tijelo, kada prelazi u život u berzahu (život u isčekivanju Sudnjeg dana), i kada se zemljano tijelo vraća svom prapočetku. Izlaskom duše iz tijela prestaje sa radom svaki organ i svaka ćelija u ljudskom organizmu. Tijelo prelazi u stanje ukočenosti, ne diše, ne hrani se, ne misli, ne radi ništa. Smrt je najsličnija snu, jedino što je u snu tijelo povezano s dušom, a kod smrti nije.
Rekao je Uzvišeni Allah: "Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one do roka određenog." Zumer 42
MELEK SMRTI
Kada čovjeku dođe smrtni čas, Allah subhanehu ve te'ala mu pošalje meleka da mu uzme dušu.
Kaže Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu: "Reci: 'Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a da ti je vidjeti grješnike kako će, oborenih glava pred Gospodarom svojim, reći: 'Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo, pa nas povrati da dobra djela činimo, mi, doista, čvrsto vjerujemo!" Sedžda 11-12
SMRT ZAKONITOST KOJOJ SE NE MOŽE POBJEĆI
Uzvišeni Allah kaže: "Reci: 'Smrt od koje bježite zaista će vas stići. Zatim ćete Onome koji poznaje i nevidljivi i vidljivi svijet vraćeni biti i On će vas o onome što ste radili obavijestiti.'" Džum'a 8
Smrt neće nikome zakasniti, a to nam obećava Uzvišeni Allah riječima: "i kad rok njihov dođe, ni za tren ga jedan ne mogu ni odgoditi ni ubrzati." Nahl 61
Neko će se zapitati za medicinski lijek, da li on odlaže neizbježan čas? Odgovor je: Doista, onaj koga zadesi određena bolest, ne može ga zadesiti ništa, a da Allah subhanehu ve te'ala nije znao za to. Allah subhanehu ve te'ala je znao da će pronaći ljekara, da će biti liječen i da će imati liječenje u kome je Allah subhanehu ve te'ala odredio da bude lijek za bolest. Neznalica će pomisliti da je lijek došao mimo znanja Allaha subhanehu ve te'ala, a to nije tačno. Onima kojima se približava određeni čas bez obzira kakav lijek koristili ne mogu tom času pobjeći. Smrt može doći i čovjeku koji je u punom zdravlju i snazi koja će ga prenijeti u svijet berzaha bez bilo kakvih tjelesnih nedostataka ili izlagana bilo kakvoj bolesti.
OBILJEŽJA SMRTI
Mjerilo istinske smrti jeste izlazak duše iz tijela. Duša se ne može vidjeti, ali ostavlja tragove koji dokazuju da je čovjek umro, ta obilježja su:
- Da sklopi oči,
- Da prestane disati,
- Da srce prestane s radom,
- Da se citoplazma prestane kretati unutar ćelije, da se tvari u ćeliji izmješaju i promjene sistem svake ćelije u ljudskom organizmu. Ako prva tri obilježja nisu dovoljna za utvrđivanje napuštanja duše, onda je četvrto najubjedljivije.
SMRT JE DOVOLJAN OPOMINJAČ
Dragi brate i poštovana sestro... Prisjetiš li se da je ovaj dunjaluk kratak bez obzira koliko trajao i da ti i ja imamo ugovoreni sastanak koji nikako ne možemo zaobići?! Da li ti ijednog dana padne na um da posjetiš makar zamalo ta naselja koja su u stalnom porastu (mezarja). Zar nisi vidio/la mezarove?!
"Posjećujte mezarove, jer vas oni posjećuju na Ahiret."-rekao je Allahov Poslanik. Bilježi Muslim 977.
Zastani pored mezara pogledaj i pomisli koliko je naroda, generacija i stoljeća proteklo, svi pokopani i nestali, a tebi ostali tragovi. Na jednom od predavanja profesor Selman El-Auda je rekao studentima: "Braćo, vas je u ovoj sali četrdeset i u susjednoj sali isto toliko i tako redom. Ako pogledamo ovaj veliki broj i zamislimo se, da li je ikome od ovog broja propisano da umre ove godine? Neka je slavljen Allah subhanehu ve te'ala!! Neki od ovih studenata su se otprilike jednu sedmicu otišli na plivanje te su se neki utopili.
Lijepo reče pjesnik: Neka je slavan Onaj koji umrtvljuje daje vječnost, i one koji ostaju, ko se osvjesti, osvjesti, ko zaspa, zaspa. Za ove ljude ima mezar za ukop, oni se smanjuju, a mezarovi se povećavaju, živi stvor gleda i još žive kuće kako se sužavaju, ugleda novu kuću za mrtvaca. Oni su komšije mrtvih.
Omer ibn Abdul Aziz često se sjećao smrti tako da su to saznali pjesnici. Kad su recitovali pjesme pred njim nisu recitovali hvalospjeve, parodije ili veličanja kako je to bilo uobičajeno pred kraljevima i vladarima, nego su recitovali pjesme pouka. Tako je El-E'aša izrecitovao: "TAKO ZANOĆI ČOVJEK UGODAN I ZADOVOLJAN MEĐU SVOJIMA, ZADIVLJEN ŽIVOTOM I NADAMA ZA MOMENAT MU BJEŠE DATA LJEPOTA DUNJALUKA. NE OSTA DUGO, NEGO UMRIJEŠE, POPUT BLJESKA. PLAČE NAD NJIM, A OSTAVIŠE GA U TAMI. NIŠTA NE PONESE ŠTO JE SKUPIO."
Lijepo je rekao jedan islamski učenjak: "Svi smo mi mrtvi, samo se po redu kopamo." Neminovno je da nam smrt dolazi, a da li znamo kuda poslije smrti? U islamu je odgovor, ali malo ko je zavirio u Kur'an i pogledao šta ga očekuje kada mu Allah subhanehu ve te'ala uzme dušu, a on (čovjek) neće moći sprječiti rastanak sa ovim svijetom. Tada će ga sva njegova auta, njegove kuće, vile, djevojke, žene za kojima je ludovao i posvećivao im najviše pažnje, ostaviti. "O čovječe, budi vjernik, pokori se Allahu i Njegovom Poslaniku, slijedi Kur'an, a ostavi zabludu zvanu dunjaluk. Dunjaluk ionako prolazi kao i tvoja posjeta na njemu. Ti si samo putnik na ovome svijetu, koji treba da se preseli na onaj drugi vječni. Niko ne može Allaha varati, a onaj koji želi Allaha subhanehu ve te'ala prevariti, uistinu je sam sebe prevario. Zamisli, o čovječe, da ti Allah uzme dušu u nekoj kafani u kojoj se opijaš i kršiš Allahovu naredbu o zabrani alkohola, zamisli da ti Allah uzme dušu, a ti u nezakonitom zagrljaju neke druge žene, kao da nisi čuo da je Allah zabranio blud, zamisli da ti uzme Svemogući dušu, a ti Ga psovao i po sto puta na dan, zamisli... Neka me Allah s.v.t. sačuva takvog poniženja, neka me sačuva zla moga jezika. Znam da grješenjem samo sebi mogu nauditi i da ću pred Allahom polagati račun, onoga dana kada mi On uzme dušu. Ako budem griješio, zaista će me poniženje i na ovom i na Ahiretu (budućem svijetu) stići."
Molim Allaha subhanehu ve te'ala da ovaj tekst podstakne na razmišljanje sve one koji se pitaju: "...Ko će oživjeti kosti kada budu truhle..." tj. kada se budu pitali: "Ko će nas oživjeti kada pomremo."
Odgovor je: Onaj koji vas je i prvi put stvorio u stanju je to učiniti i drugi put. Tada će koristiti samo dobra djela, (vjera u Allaha) koja će biti svjetlo u kaburu kada se rob bude ispitivao za svoja dobra ili loša djela. Tada nijedan doktor, nijedna nauka, nijedna vračara, nijedna armija neće biti u stanju da pruži pomoć, kao što nisu mogli ni predvidjeti vašu smrt koja je neminovna i koja nas čeka kao čaša koju trebamo ispiti.
Smrt je momenat kada duša napušta tijelo, kada prelazi u život u berzahu (život u isčekivanju Sudnjeg dana), i kada se zemljano tijelo vraća svom prapočetku. Izlaskom duše iz tijela prestaje sa radom svaki organ i svaka ćelija u ljudskom organizmu. Tijelo prelazi u stanje ukočenosti, ne diše, ne hrani se, ne misli, ne radi ništa. Smrt je najsličnija snu, jedino što je u snu tijelo povezano s dušom, a kod smrti nije.
Rekao je Uzvišeni Allah: "Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one do roka određenog." Zumer 42
MELEK SMRTI
Kada čovjeku dođe smrtni čas, Allah subhanehu ve te'ala mu pošalje meleka da mu uzme dušu.
Kaže Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu: "Reci: 'Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a da ti je vidjeti grješnike kako će, oborenih glava pred Gospodarom svojim, reći: 'Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo, pa nas povrati da dobra djela činimo, mi, doista, čvrsto vjerujemo!" Sedžda 11-12
SMRT ZAKONITOST KOJOJ SE NE MOŽE POBJEĆI
Uzvišeni Allah kaže: "Reci: 'Smrt od koje bježite zaista će vas stići. Zatim ćete Onome koji poznaje i nevidljivi i vidljivi svijet vraćeni biti i On će vas o onome što ste radili obavijestiti.'" Džum'a 8
Smrt neće nikome zakasniti, a to nam obećava Uzvišeni Allah riječima: "i kad rok njihov dođe, ni za tren ga jedan ne mogu ni odgoditi ni ubrzati." Nahl 61
Neko će se zapitati za medicinski lijek, da li on odlaže neizbježan čas? Odgovor je: Doista, onaj koga zadesi određena bolest, ne može ga zadesiti ništa, a da Allah subhanehu ve te'ala nije znao za to. Allah subhanehu ve te'ala je znao da će pronaći ljekara, da će biti liječen i da će imati liječenje u kome je Allah subhanehu ve te'ala odredio da bude lijek za bolest. Neznalica će pomisliti da je lijek došao mimo znanja Allaha subhanehu ve te'ala, a to nije tačno. Onima kojima se približava određeni čas bez obzira kakav lijek koristili ne mogu tom času pobjeći. Smrt može doći i čovjeku koji je u punom zdravlju i snazi koja će ga prenijeti u svijet berzaha bez bilo kakvih tjelesnih nedostataka ili izlagana bilo kakvoj bolesti.
OBILJEŽJA SMRTI
Mjerilo istinske smrti jeste izlazak duše iz tijela. Duša se ne može vidjeti, ali ostavlja tragove koji dokazuju da je čovjek umro, ta obilježja su:
- Da sklopi oči,
- Da prestane disati,
- Da srce prestane s radom,
- Da se citoplazma prestane kretati unutar ćelije, da se tvari u ćeliji izmješaju i promjene sistem svake ćelije u ljudskom organizmu. Ako prva tri obilježja nisu dovoljna za utvrđivanje napuštanja duše, onda je četvrto najubjedljivije.
SMRT JE DOVOLJAN OPOMINJAČ
Dragi brate i poštovana sestro... Prisjetiš li se da je ovaj dunjaluk kratak bez obzira koliko trajao i da ti i ja imamo ugovoreni sastanak koji nikako ne možemo zaobići?! Da li ti ijednog dana padne na um da posjetiš makar zamalo ta naselja koja su u stalnom porastu (mezarja). Zar nisi vidio/la mezarove?!
"Posjećujte mezarove, jer vas oni posjećuju na Ahiret."-rekao je Allahov Poslanik. Bilježi Muslim 977.
Zastani pored mezara pogledaj i pomisli koliko je naroda, generacija i stoljeća proteklo, svi pokopani i nestali, a tebi ostali tragovi. Na jednom od predavanja profesor Selman El-Auda je rekao studentima: "Braćo, vas je u ovoj sali četrdeset i u susjednoj sali isto toliko i tako redom. Ako pogledamo ovaj veliki broj i zamislimo se, da li je ikome od ovog broja propisano da umre ove godine? Neka je slavljen Allah subhanehu ve te'ala!! Neki od ovih studenata su se otprilike jednu sedmicu otišli na plivanje te su se neki utopili.
Lijepo reče pjesnik: Neka je slavan Onaj koji umrtvljuje daje vječnost, i one koji ostaju, ko se osvjesti, osvjesti, ko zaspa, zaspa. Za ove ljude ima mezar za ukop, oni se smanjuju, a mezarovi se povećavaju, živi stvor gleda i još žive kuće kako se sužavaju, ugleda novu kuću za mrtvaca. Oni su komšije mrtvih.
Omer ibn Abdul Aziz često se sjećao smrti tako da su to saznali pjesnici. Kad su recitovali pjesme pred njim nisu recitovali hvalospjeve, parodije ili veličanja kako je to bilo uobičajeno pred kraljevima i vladarima, nego su recitovali pjesme pouka. Tako je El-E'aša izrecitovao: "TAKO ZANOĆI ČOVJEK UGODAN I ZADOVOLJAN MEĐU SVOJIMA, ZADIVLJEN ŽIVOTOM I NADAMA ZA MOMENAT MU BJEŠE DATA LJEPOTA DUNJALUKA. NE OSTA DUGO, NEGO UMRIJEŠE, POPUT BLJESKA. PLAČE NAD NJIM, A OSTAVIŠE GA U TAMI. NIŠTA NE PONESE ŠTO JE SKUPIO."
Lijepo je rekao jedan islamski učenjak: "Svi smo mi mrtvi, samo se po redu kopamo." Neminovno je da nam smrt dolazi, a da li znamo kuda poslije smrti? U islamu je odgovor, ali malo ko je zavirio u Kur'an i pogledao šta ga očekuje kada mu Allah subhanehu ve te'ala uzme dušu, a on (čovjek) neće moći sprječiti rastanak sa ovim svijetom. Tada će ga sva njegova auta, njegove kuće, vile, djevojke, žene za kojima je ludovao i posvećivao im najviše pažnje, ostaviti. "O čovječe, budi vjernik, pokori se Allahu i Njegovom Poslaniku, slijedi Kur'an, a ostavi zabludu zvanu dunjaluk. Dunjaluk ionako prolazi kao i tvoja posjeta na njemu. Ti si samo putnik na ovome svijetu, koji treba da se preseli na onaj drugi vječni. Niko ne može Allaha varati, a onaj koji želi Allaha subhanehu ve te'ala prevariti, uistinu je sam sebe prevario. Zamisli, o čovječe, da ti Allah uzme dušu u nekoj kafani u kojoj se opijaš i kršiš Allahovu naredbu o zabrani alkohola, zamisli da ti Allah uzme dušu, a ti u nezakonitom zagrljaju neke druge žene, kao da nisi čuo da je Allah zabranio blud, zamisli da ti uzme Svemogući dušu, a ti Ga psovao i po sto puta na dan, zamisli... Neka me Allah s.v.t. sačuva takvog poniženja, neka me sačuva zla moga jezika. Znam da grješenjem samo sebi mogu nauditi i da ću pred Allahom polagati račun, onoga dana kada mi On uzme dušu. Ako budem griješio, zaista će me poniženje i na ovom i na Ahiretu (budućem svijetu) stići."
Molim Allaha subhanehu ve te'ala da ovaj tekst podstakne na razmišljanje sve one koji se pitaju: "...Ko će oživjeti kosti kada budu truhle..." tj. kada se budu pitali: "Ko će nas oživjeti kada pomremo."
Odgovor je: Onaj koji vas je i prvi put stvorio u stanju je to učiniti i drugi put. Tada će koristiti samo dobra djela, (vjera u Allaha) koja će biti svjetlo u kaburu kada se rob bude ispitivao za svoja dobra ili loša djela. Tada nijedan doktor, nijedna nauka, nijedna vračara, nijedna armija neće biti u stanju da pruži pomoć, kao što nisu mogli ni predvidjeti vašu smrt koja je neminovna i koja nas čeka kao čaša koju trebamo ispiti.
-
Bird
- Posts: 236
- Joined: 22/10/2004 13:23
#8
Propovjednik 3; 1-22
2. Smrt
#3Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme. (2) Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog. (3) Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja. (4) Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja. (5) Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje. (6) Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja. (7) Vrijeme deranja i vrijeme š§ijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja. (8 Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira. (9) Koja je posleniku korist od njegovih napora? (10) Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim. (11) Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Boga čini od početka do kraja. (12) Znam da nije druge sreće čovjeku osim da se veseli i čini dobro za svojega života. (13) I kad čovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar. (14) I znam da sve što Bog čini, čini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog čini tako da ga se boje. (15) Što biva, već bijaše, i što će biti, već je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo. (16) Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zločinac. (17) Zato rekoh u sebi: "Bog će suditi i pravedniku i zločincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i čin." (18 Još rekoh u sebi: "Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri." (19) Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost. (20) I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju. (21) Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji? (22) Uviđam da čovjeku druge sreće nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko će ga dovesti do toga da dozna što će biti poslije njega?
2. Smrt
#3Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme. (2) Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog. (3) Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja. (4) Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja. (5) Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje. (6) Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja. (7) Vrijeme deranja i vrijeme š§ijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja. (8 Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira. (9) Koja je posleniku korist od njegovih napora? (10) Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim. (11) Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Boga čini od početka do kraja. (12) Znam da nije druge sreće čovjeku osim da se veseli i čini dobro za svojega života. (13) I kad čovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar. (14) I znam da sve što Bog čini, čini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog čini tako da ga se boje. (15) Što biva, već bijaše, i što će biti, već je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo. (16) Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zločinac. (17) Zato rekoh u sebi: "Bog će suditi i pravedniku i zločincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i čin." (18 Još rekoh u sebi: "Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri." (19) Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost. (20) I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju. (21) Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji? (22) Uviđam da čovjeku druge sreće nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko će ga dovesti do toga da dozna što će biti poslije njega?
-
Drvosjeca iz Dejcica
- Posts: 16757
- Joined: 23/06/2004 15:46
- Location: Sarajevo
#9
Lijepo receno. Aferim.Maajka wrote:ŠTA JE TO SMRT?
Smrt je momenat kada duša napušta tijelo, kada prelazi u život u berzahu (život u isčekivanju Sudnjeg dana), i kada se zemljano tijelo vraća svom prapočetku. Izlaskom duše iz tijela prestaje sa radom svaki organ i svaka ćelija u ljudskom organizmu. Tijelo prelazi u stanje ukočenosti, ne diše, ne hrani se, ne misli, ne radi ništa. Smrt je najsličnija snu, jedino što je u snu tijelo povezano s dušom, a kod smrti nije.
Rekao je Uzvišeni Allah: "Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one do roka određenog." Zumer 42
MELEK SMRTI
Kada čovjeku dođe smrtni čas, Allah subhanehu ve te'ala mu pošalje meleka da mu uzme dušu.
Kaže Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu: "Reci: 'Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a da ti je vidjeti grješnike kako će, oborenih glava pred Gospodarom svojim, reći: 'Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo, pa nas povrati da dobra djela činimo, mi, doista, čvrsto vjerujemo!" Sedžda 11-12
SMRT ZAKONITOST KOJOJ SE NE MOŽE POBJEĆI
Uzvišeni Allah kaže: "Reci: 'Smrt od koje bježite zaista će vas stići. Zatim ćete Onome koji poznaje i nevidljivi i vidljivi svijet vraćeni biti i On će vas o onome što ste radili obavijestiti.'" Džum'a 8
Smrt neće nikome zakasniti, a to nam obećava Uzvišeni Allah riječima: "i kad rok njihov dođe, ni za tren ga jedan ne mogu ni odgoditi ni ubrzati." Nahl 61
Neko će se zapitati za medicinski lijek, da li on odlaže neizbježan čas? Odgovor je: Doista, onaj koga zadesi određena bolest, ne može ga zadesiti ništa, a da Allah subhanehu ve te'ala nije znao za to. Allah subhanehu ve te'ala je znao da će pronaći ljekara, da će biti liječen i da će imati liječenje u kome je Allah subhanehu ve te'ala odredio da bude lijek za bolest. Neznalica će pomisliti da je lijek došao mimo znanja Allaha subhanehu ve te'ala, a to nije tačno. Onima kojima se približava određeni čas bez obzira kakav lijek koristili ne mogu tom času pobjeći. Smrt može doći i čovjeku koji je u punom zdravlju i snazi koja će ga prenijeti u svijet berzaha bez bilo kakvih tjelesnih nedostataka ili izlagana bilo kakvoj bolesti.
OBILJEŽJA SMRTI
Mjerilo istinske smrti jeste izlazak duše iz tijela. Duša se ne može vidjeti, ali ostavlja tragove koji dokazuju da je čovjek umro, ta obilježja su:
- Da sklopi oči,
- Da prestane disati,
- Da srce prestane s radom,
- Da se citoplazma prestane kretati unutar ćelije, da se tvari u ćeliji izmješaju i promjene sistem svake ćelije u ljudskom organizmu. Ako prva tri obilježja nisu dovoljna za utvrđivanje napuštanja duše, onda je četvrto najubjedljivije.
SMRT JE DOVOLJAN OPOMINJAČ
Dragi brate i poštovana sestro... Prisjetiš li se da je ovaj dunjaluk kratak bez obzira koliko trajao i da ti i ja imamo ugovoreni sastanak koji nikako ne možemo zaobići?! Da li ti ijednog dana padne na um da posjetiš makar zamalo ta naselja koja su u stalnom porastu (mezarja). Zar nisi vidio/la mezarove?!
"Posjećujte mezarove, jer vas oni posjećuju na Ahiret."-rekao je Allahov Poslanik. Bilježi Muslim 977.
Zastani pored mezara pogledaj i pomisli koliko je naroda, generacija i stoljeća proteklo, svi pokopani i nestali, a tebi ostali tragovi. Na jednom od predavanja profesor Selman El-Auda je rekao studentima: "Braćo, vas je u ovoj sali četrdeset i u susjednoj sali isto toliko i tako redom. Ako pogledamo ovaj veliki broj i zamislimo se, da li je ikome od ovog broja propisano da umre ove godine? Neka je slavljen Allah subhanehu ve te'ala!! Neki od ovih studenata su se otprilike jednu sedmicu otišli na plivanje te su se neki utopili.
Lijepo reče pjesnik: Neka je slavan Onaj koji umrtvljuje daje vječnost, i one koji ostaju, ko se osvjesti, osvjesti, ko zaspa, zaspa. Za ove ljude ima mezar za ukop, oni se smanjuju, a mezarovi se povećavaju, živi stvor gleda i još žive kuće kako se sužavaju, ugleda novu kuću za mrtvaca. Oni su komšije mrtvih.
Omer ibn Abdul Aziz često se sjećao smrti tako da su to saznali pjesnici. Kad su recitovali pjesme pred njim nisu recitovali hvalospjeve, parodije ili veličanja kako je to bilo uobičajeno pred kraljevima i vladarima, nego su recitovali pjesme pouka. Tako je El-E'aša izrecitovao: "TAKO ZANOĆI ČOVJEK UGODAN I ZADOVOLJAN MEĐU SVOJIMA, ZADIVLJEN ŽIVOTOM I NADAMA ZA MOMENAT MU BJEŠE DATA LJEPOTA DUNJALUKA. NE OSTA DUGO, NEGO UMRIJEŠE, POPUT BLJESKA. PLAČE NAD NJIM, A OSTAVIŠE GA U TAMI. NIŠTA NE PONESE ŠTO JE SKUPIO."
Lijepo je rekao jedan islamski učenjak: "Svi smo mi mrtvi, samo se po redu kopamo." Neminovno je da nam smrt dolazi, a da li znamo kuda poslije smrti? U islamu je odgovor, ali malo ko je zavirio u Kur'an i pogledao šta ga očekuje kada mu Allah subhanehu ve te'ala uzme dušu, a on (čovjek) neće moći sprječiti rastanak sa ovim svijetom. Tada će ga sva njegova auta, njegove kuće, vile, djevojke, žene za kojima je ludovao i posvećivao im najviše pažnje, ostaviti. "O čovječe, budi vjernik, pokori se Allahu i Njegovom Poslaniku, slijedi Kur'an, a ostavi zabludu zvanu dunjaluk. Dunjaluk ionako prolazi kao i tvoja posjeta na njemu. Ti si samo putnik na ovome svijetu, koji treba da se preseli na onaj drugi vječni. Niko ne može Allaha varati, a onaj koji želi Allaha subhanehu ve te'ala prevariti, uistinu je sam sebe prevario. Zamisli, o čovječe, da ti Allah uzme dušu u nekoj kafani u kojoj se opijaš i kršiš Allahovu naredbu o zabrani alkohola, zamisli da ti Allah uzme dušu, a ti u nezakonitom zagrljaju neke druge žene, kao da nisi čuo da je Allah zabranio blud, zamisli da ti uzme Svemogući dušu, a ti Ga psovao i po sto puta na dan, zamisli... Neka me Allah s.v.t. sačuva takvog poniženja, neka me sačuva zla moga jezika. Znam da grješenjem samo sebi mogu nauditi i da ću pred Allahom polagati račun, onoga dana kada mi On uzme dušu. Ako budem griješio, zaista će me poniženje i na ovom i na Ahiretu (budućem svijetu) stići."
Molim Allaha subhanehu ve te'ala da ovaj tekst podstakne na razmišljanje sve one koji se pitaju: "...Ko će oživjeti kosti kada budu truhle..." tj. kada se budu pitali: "Ko će nas oživjeti kada pomremo."
Odgovor je: Onaj koji vas je i prvi put stvorio u stanju je to učiniti i drugi put. Tada će koristiti samo dobra djela, (vjera u Allaha) koja će biti svjetlo u kaburu kada se rob bude ispitivao za svoja dobra ili loša djela. Tada nijedan doktor, nijedna nauka, nijedna vračara, nijedna armija neće biti u stanju da pruži pomoć, kao što nisu mogli ni predvidjeti vašu smrt koja je neminovna i koja nas čeka kao čaša koju trebamo ispiti.
-
Aristokrata
- Posts: 442
- Joined: 23/12/2004 14:50
#10
ma tebi je svako prijatnja ko od tebe drugacije misli!sojka wrote:Obratite pazhnju na Tadiju i nick Bird?
Zar i ovo nije prijetnja?
da nisis malo parnoicna draga moja...?