Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Od 14 povrijeđenih rudara u nesreći izazvanoj upalom metana u subotu u jami Stranjani Rudnika mrkog uglja Zenica, pet najteže povrijeđenih nalazi se u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, a jedan u Kantonalnoj bolnici Zenica.
Petorica povrijeđenih rudara s teškim opekotinama po cijelom tijelu u subotu su prebačena u KCUS: Mehmed Dizdarević (1972), Naim Ridžić (1988), Senad Ibrahimagić (1961), Ejub Halilović (1977) i Naser Posavljak (1970).
Porodicu poginulog 32-godišnjeg rudara-kopača Almira Babića, zvanog Beli, člana čete za spasavanje koja je radila na izoliranju dijela jame zbog pojave oksidacije, jučer prije podne u Stranjanima je posjetio član Predsjedništva BiH Željko Komšić, koji je obišao i povrijeđene rudare u zeničkoj bolnici.
Komšije Babića pamte kao snažnu ličnost i čovjeka koji svakom želio pomoći. Iza njega su ostali supruga Alma, kćerka Lejla (13) i sin Elmin (9). Od mještana Stranjana i Babićevog zeta Džemila Kavaza saznajemo da kuća u koju se dolazi na žalost nije dom porodice Babić. Oni žive u polovici trošne kućice od glinenih opeka koju su mu dale na korištenje komšije, tako da je ovoj porodici neophodna svaka vrsta pomoći.
Upravo to... ljudi rade kao u srednjem vijeku, oprema im je skoro pa nikakva... plate skoro pa i nemaju... u jame sem njih skoro niko i ne silazi..
Nema razumjevanja ovog jaransko-taldžijskog sistema za njih... javnost se o sebi zabavila...
VjecitiStudent wrote:
Dok je tema o saobracajnom udesu omiljene folk zvijezde dobila vec 13 stranica, o rudarskoj nesreci nema ni slova.
U sta smo se pretvorili?
Nismo se 'pretvorili', uvijek smo bili stoka.
Dajte neki žiro račun da makar sad pomognemo njegovoj porodici. Može li se to nekako organizovati?
VjecitiStudent wrote:
Dok je tema o saobracajnom udesu omiljene folk zvijezde dobila vec 13 stranica, o rudarskoj nesreci nema ni slova.
U sta smo se pretvorili?
Nismo se 'pretvorili', uvijek smo bili stoka.
Dajte neki žiro račun da makar sad pomognemo njegovoj porodici. Može li se to nekako organizovati?
Mozda nam neko ko bolje poznaje taj kraj moze pomoci? Gdje je tacno stanovao poginuli rudar, kako je moguce pomoci njegovoj porodici?
Tesko je i pisati poslije ovakve tragedije. Moram reci da sam pop.... pravo kada sam shvatio da za prebacivanje ovih nesretnih ljudi nema helikoptera Bagra cuva helikoptere kada u UKCS treba prebaciti nekog funkcionera SDA ili neke druge partije ali za rudare nemaaaaaaaaaa Onako sprzene i polomljene ljude salju ambulantnim kolima, valjda nisu dovoljno patili!
VjecitiStudent wrote:
Dok je tema o saobracajnom udesu omiljene folk zvijezde dobila vec 13 stranica, o rudarskoj nesreci nema ni slova.
U sta smo se pretvorili?
fakat , a sve intelektualci na forumu
uasput, interesuje me da li se u EU jos uvijek koriste rudarske jame ili se koriste samo povrsinski kopovi ?
mislim ono, 21. vijek, a ljudi lopatom vade cumur na 350 metara dubine ???
VjecitiStudent wrote:
Dok je tema o saobracajnom udesu omiljene folk zvijezde dobila vec 13 stranica, o rudarskoj nesreci nema ni slova.
U sta smo se pretvorili?
fakat , a sve intelektualci na forumu
uasput, interesuje me da li se u EU jos uvijek koriste rudarske jame ili se koriste samo povrsinski kopovi ?
mislim ono, 21. vijek, a ljudi lopatom vade cumur na 350 metara dubine ???
Ugalj s povrsinskog kopa je niskokaloricni dok je iz jame visokokaloricni, zato se u separaciji mijesaju ta dva, i dobijas neku optimalu.
************************
Sto se teme ko teme tice, odavno smo mi pokazali kakvi smo.
Koliko ja znam taj rudar zivi u tom selu Stranjani kod Zenice a iznajmljivo je kucu u kompleksu Rudnika , zao mi covjeka ostadose djeca iza njega buraz jeba skroz.Đe jarane Haris Silajdžić da posjeti tu porodicu Đe Heći stari dušebriznik o rudarima mater mu!!
Konjanik wrote:Koliko ja znam taj rudar zivi u tom selu Stranjani kod Zenice a iznajmljivo je kucu u kompleksu Rudnika , zao mi covjeka ostadose djeca iza njega buraz jeba skroz.Đe jarane Haris Silajdžić da posjeti tu porodicu Đe Heći stari dušebriznik o rudarima mater mu!!
Rudare obilaze na Dan Rudara ili pred izbore, obilazak "onako" se ne desava.
Cijene struje skacu po nekoliko puta, ljudima koji rade u rudniku (cak i u administraciji) plate iste godinama.
Puno ima rudarske sirocadi, jer rudari umiru i od plucne embolije i mnogih drugih bolesti koje ih zakace, ne umiru samo u nesrecama u rudnicima.
Konjanik wrote:Koliko ja znam taj rudar zivi u tom selu Stranjani kod Zenice a iznajmljivo je kucu u kompleksu Rudnika , zao mi covjeka ostadose djeca iza njega buraz jeba skroz.Đe jarane Haris Silajdžić da posjeti tu porodicu Đe Heći stari dušebriznik o rudarima mater mu!!
valter.ba wrote:Tesko je i pisati poslije ovakve tragedije. Moram reci da sam pop.... pravo kada sam shvatio da za prebacivanje ovih nesretnih ljudi nema helikoptera Bagra cuva helikoptere kada u UKCS treba prebaciti nekog funkcionera SDA ili neke druge partije ali za rudare nemaaaaaaaaaa Onako sprzene i polomljene ljude salju ambulantnim kolima, valjda nisu dovoljno patili!
Ili dovoljno platili... rudare lažu već godinama sa pričom o uvezivanju energetskog sektora i rudnika.. ti ljudi rade kao u srednjem vijeku... lopatama kopaju na dubini preko 500 metara dubine.. u uniformama iz proteklog rata... dok se navodno prebacuju sredstva za rudnike u visini oko 8 miliona KM-a...
Za to vrijeme poslanici sebi povećavaju plate i nema šta ne rade... gdje je danas Marija Bursać... gdje smo mi...?
Ulice su puste ... zatvorili su nas u domove i napunili predrasudama i negativnom energijom... jeli proljeće vrijeme buđenja prirode... hoćemo li se i mi probuditi...
uvjek dobar gost wrote:
Ili dovoljno platili... rudare lažu već godinama sa pričom o uvezivanju energetskog sektora i rudnika.. ti ljudi rade kao u srednjem vijeku... lopatama kopaju na dubini preko 500 metara dubine.. u uniformama iz proteklog rata... dok se navodno prebacuju sredstva za rudnike u visini oko 8 miliona KM-a...
Za to vrijeme poslanici sebi povećavaju plate i nema šta ne rade... gdje je danas Marija Bursać... gdje smo mi...?
Ulice su puste ... zatvorili su nas u domove i napunili predrasudama i negativnom energijom... jeli proljeće vrijeme buđenja prirode... hoćemo li se i mi probuditi...
8 miliona KM za rudnike je kap u moru ( znam dobro jer sam radio na rudniku prije rata ) , ali da im prebace barem to da barem riješe osnovnu zaštitu, ali ne , može zafalit za plate parlamentaraca.
Uvijek mi padnu na pamet nadrealisti i ona " SVOJ VOZ IMAJU " e takvo je ponašanje prema rudniku uvijek, dajte ugalj i vozdra radite i u šest smjena.
Teško mi je bilo šta reći na ovu temu........................................................... ......................................
VjecitiStudent wrote:
Dok je tema o saobracajnom udesu omiljene folk zvijezde dobila vec 13 stranica, o rudarskoj nesreci nema ni slova.
U sta smo se pretvorili?
fakat , a sve intelektualci na forumu
uasput, interesuje me da li se u EU jos uvijek koriste rudarske jame ili se koriste samo povrsinski kopovi ?
mislim ono, 21. vijek, a ljudi lopatom vade cumur na 350 metara dubine ???
Bosanski merhamet, ono mi pa mi, na zalost samo na jeziku dok u praksi ... Iskreno saucesce porodici poginulog komorata a povrijedjenim zelim uspjesan oporavak. Vladajucoj garnituri iskreno zelim da im djeca zive jednakim kvalitetom kao i djeca rudara i radnika u BiH...
Ja sam radio kao inzenjer u jednom rudniku u EU. U to vrijeme smo premasili dubinu od 1000 m. Kroz rudnik se kao transportno sretstvo koriste terenska vozila a radno vrijeme stalno rasporedjenih radnika pod zemljom je nekih 6 sati na dan. Manuelni rad je sveden na minimum a recimo da se teret tezi od 20 kg ne smije podizati bez pomocnog sretstva. Rudarske lampe su opremljene dugotalasnim lokatorima, sto znaci da signal prolazi kroz stijene bez smetnji. To su neki detalji koji govore o uslovima rada. O efikasnosti...pa 250 ljudi izvadi 1.250.000 tona/godinu. Koji tip eksploatacije ce se primjeniti ovisi od puno faktora (ekonomskih i tehnickih).
pa sjetimo se mračnog doba,koje je prije 30g modernizovalo rudnike,jer da to nisu uradili,ova banda ne bi imala ništa.Sjetite se da su rudari za vreme Ante Markovića štrajkovali zbog male plate od 1000KM,a ukupni troškovi su bili manji nego sada.Samnom na poslu radi čovjek poginulog rudara i prije nam je pričao,a sada kaže da su svi dobili pare,stipendije i zaposleni.To je bila obaveza one mračne države prema poginulim komoratima.Ko je išao u Gradac,zna za ljetovalište rudarsko,gdje se obavezno išlo u smjenama od 14 dana.Imali su svoje zadruge za nabavku i snabdijevanje,bonove i popuste,beneficirani staž.Bili su heroji rada,nosioci razvoja,glavni kooperanti željeznice,željezara,diljem velike,ali"mračne" Titine zemlje. Seljački gramzivi mentalitet mediokriteta je uništio rudarstvo BiH,koje se neće nikad oporaviti i povući za sobom i Rudarski fakultet i institut u bezdan,trange frange trgovine kineskom kancerogenom robom.Ne postoji segment koji nisu upropastili nekompetentni lopovi.Na sličnim temama uvijek prizivam rumunjski rasplet,tako i sada,ovom prilikom-divim se hrabrosti lopova i upornosti,ne mogu da shvatim da ne kontaju da nose glavu u torbi
ima ko da pise ali nema ko da cita...ili, ne do dragi bog, razmisli o procitanom...
O mrtvima sve najbolje
Uoči pretposljednjih općih izbora u Bosni i Hercegovini - izbori su, inače, ono što se svako malo dešava, ali se nakon toga ništa ne mijenja - Ahmet Hadžipašić je u imovinskom kartonu napisao kako ima: porodičnu kuću vrijednu 200.000 maraka, vikendicu na Vlašiću vrijednu 100.000, vikendicu u Busovači od 30.000 maraka, stan u Zenici procijenjen na još 100.000; pa onda 50 posto vlasništva u mini pivnici Gatto, 3,7 posto dionica u kompaniji ŽEP Zenica te 5,22 u Metalnom i 8,7 u Gradnji iz Zenice. Uoči nesreće u Stranjanima, objavljeno je kako je Ahmet Hadžipašić u nasljedstvo ostavio 34 miliona maraka. Na dan pogibije Almira Babića to je, kao, demantovano
Pise: Emir Imamovic
Šta to radiš, sine? Sanjam, majko. Sanjam, majko, kako pjevam, a ti me pitaš, u mome snu: šta to činiš, sinko?
O čemu, u snu, pjevaš, sine?
Pjevam, majko, kako sam imao kuću. A sad nemam kuće. O tome pjevam, majko.
Kako sam, majko, imao glas, i jezik svoj imao. A sad ni glasa ni jezika nemam.
Glasom, koga nemam, u jeziku, koga nemam,
o kući, koju nemam, ja pjevam pjesmu majko.
(Abdulah Sidran)
Od trideset i tri godine života Almira Babića Belog, barem pola je bilo - patnja. On, međutim, ne zadovoljava kriterije za psihijatrijske statistike prema koji ma se gubitak jednog roditelja prije petnaeste godine života djeteta trajno odra žava na ponašanje. Almir Babić, jednostavno, nije imao vremena za bacanje i novca za budalasanje. On se nije navukao na heroin, nije završio u popravnom domu, nije... On je radio u rudniku. Pod zemljom. I to godinama!
Ahmet Hadžipašić je bivši predsjednik Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. Rođen je u Cazinu 1952. godine. U Sarajevu je završio srednju školu, a Metalurški fakultet u Zenici. Bio je, kako piše u zvaničnoj biografiji, uspješan i ugledan poslovni čovjek do 1998. Od te 1998. se aktivno bavio politikom. Umro je ljeta prošle godine u okolnostima čije bi opisivanje bilo povreda privatnosti barem dvije žene i Hadžipašićeve djece. Zvanično: Ahmet Hadžipašić je imao pedeset i šest godina kada ga je pokosio srčani udar.
Almir Babić Beli je imao suprugu Almu i dvoje djece, Elmina i Lejlu. Živio je u pola (!) kuće napravljene od glinenih opeka koju je dobio od komšija na korištenje. U prevodu: Almir, Alma, Elmin i Lejla su živjeli u ćerpićari, dakle, u nečemu što se samo zbog oblika zove kućom. Almir Babić Beli je radio od petnaeste godine života, kada je ostao bez oca. Poginuo je u rudarskoj nesreći, u jami Stranjani kod Zenice. Njegovo tijelo je nađeno na dubini od šest stotina metara ispod zemlje!
Upala metana - kako se rudarskim rječnikom zove ono što je u subotu ubilo Almira i povrijedilo još četrnaest komorata - desila se dan nakon što je Oslobođenje objavilo kako je ostavština Ahmeta Hadžipašića vrijedna trideset i četiri miliona maraka. Tragedija u Stranjanima desila se, dakle, istoga dana kada je Branka Hadžipašić u, naravno, Dnevnom avazu demantirala Oslobođenje, skromno kazavši da ona i djeca, hvala Bogu i rahmetli Ahmetu, nisu gladni, ali da je nasljedstvo manje. Koliko manje, to nije rekla.
"Oni koji su ga poznavali, znaju kolika je gromada od čovjeka bio. Nedavno je polovina kolega napustila jamu. On je ostao, znao je da nam hljeb mora zaraditi. Kolege nisu izdržale od plina. On je došao, kaže, guši ga, peku ga oči...", ispričala je Alma Babić, supruga poginulog komorata Almira Babića Belog.
Dan prije nego će metan ubiti Belog, Oslobođenje je, rekosmo, objavilo kako je iza Ahmeta Hadžipašića ostao luksuzni dvoetažni stan u Zenici u kojem je živio s porodicom, pa još jedan u novogradnji, uredno uplaćen, zatim, dva kupljena kćerkama, pa apartman na Pelješcu i vikendica na Vlašiću (ili obratno), pivnica Gatto... dionice u različitim firmama i fondovima. Iza Almira Babića Belog ostali su supruga i dvoje djece.
Postoje poslovi koji nikada ne mogu biti ni dovoljno, a kamoli dobro plaćeni. Postoje i ljudi što te poslove rade. Svakoga dana po osam sati. Almir Babić Beli je bio rudar. Kopao je na šest stotina metara ispod zemlje. Ponovimo: kopao je na šest stotina metara ispod zemlje. I to ugalj, ćumur, ono crno, teško, čija prašina suši grlo i lijepi se za pluća! Almir Babić Beli je sanjao da će, jednoga dana, imati svoju kuću. Koliku god, al' svoju. Da iz jame ide Almi, Elminu i Lejli u njihovo. I Elmin i Lejla imaju snove. Sanjat će dugo, godinama, kako se babo vraća s posla. Ne bi oni puno, samo da ih, eto, pomiluje velikim, žuljevitim rukama kojima je taj dan iskopao planinu. Almir Babić Beli nikada više neće doći kući.
Uoči pretposljednjih općih izbora u Bosni i Hercegovini - izbori su, inače, ono što se svako malo dešava, ali se nakon toga ništa ne mijenja - Ahmet Hadžipašić je u imovinskom kartonu napisao kako ima: porodičnu kuću vrijednu 200.000 maraka, vikendicu na Vlašiću vrijednu 100.000, vikendicu u Busovači od 30.000 maraka, stan u Zenici procijenjen na još 100.000; pa onda 50 posto vlasništva u mini pivnici Gatto, 3,7 posto dionica u kompaniji ŽEP Zenica te 5,22 u Metalnom i 8,7 u Gradnji iz Zenice. Uoči nesreće u Stranjanima, objavljeno je kako je Ahmet Hadžipašić u nasljedstvo ostavio 34 miliona maraka. Na dan pogibije Almira Babića to je, kao, demantovano.
Ahmet Hadžipašić je, sudeći po stečenom za života, bio napredno dijete. Mora da je i u osnovnu školu krenuo sa šest godina. I završio je sa četrnaest. Iz gimnazije je izašao, jer nema podataka da je ponavljao razred, punoljetan. Kako je bio sposoban za žene, tako je bio i za vojske. Biće da se tada, početkom sedamdesetih, domovini služilo godinu i po, što će reći da je mladi Ahmet mogao početi raditi već sa svojih skoro dvadeset. Ahmet Hadžipašić je, rekosmo, imao pedeset i šest kada mu je puklo srce.
Matematika je neumoljiva nauka. Ako je Almir Babić dnevno kopao "samo" pola tone uglja, a jeste i duplo više, za osamnaest godina rada preko njegovih je ruku prešlo skoro dva i po miliona kilograma ćumura. Najmanje. Almir Babić Beli nikada mjesečno nije zaradio 1.000 maraka. Ako se, eto nek' bude da jeste, školovao uz rad, Ahmet Hadžipašić je za trideset i šest godina staža stekao 34 miliona maraka! Što je malo manje od 950.000 maraka godišnje, odnosno, 78.666 maraka mjesečno. Skoro toliko, desetak hiljada više, Ahmet i Branka i jesu, prema imovinskom kartonu, zaradili 2005. godine. Ali cijele.
"U vrijeme kada je bio na funkciji premijera Vlade FBiH, vozario je svakodnevno za Sarajevo, nije htio ni uzimati vozača. I opet bi sve stizao. Subota nam je uvijek bila za kafu i pranje auta", prisjeća se svog rahmetli druga Sabahudin Ekinović, rektor Univerziteta u Zenici na kojem je Hadžipašić bio prorektor za, prirodno, finansije.
U vrijeme kada je bio na funkciji premijera Vlade FBiH, Ahmet Hadžipašić nije radio subotom. Ni nedjeljom. Ko će ga znati, valjda je takav bio uvijek. Ako jeste, onda je svakoga radnog dana svog života zarađivao 3.575 maraka ili svakog sata - vrijedan je kažu bio, pa je možda crnčio i po 12 sati - barem 297 maraka. A da je Almir Babić Beli sedmično imao 200 maraka... Da je njegov sat pod zemljom bio samo pet, halo pet! maraka, on ne bi sanjao kuću koje nema. Možda ni Elmin i Lejla ne bi sanjali oca kojeg nemaju. Možda bi oni imali svog oca. A njihov otac svoju kuću.
Neko je jednom rekao da o mrtvima treba govoriti sve najbolje. A mislio je, beli, na nekog određenog. Jer nema na svijetu dva ista čovjeka ni u životu ni u smrti. Neko svašta stekne, pa ga i zato, ali i što ga stvarno vole, žale kada umre. A neko je i kad kopa na šest stotina metara ispod zemlje čišći i za života i u smrti. Ahmet Hadžipašić je umro kao bogat čovjek. Almir Babić Beli je poginuo kao pošten. Nek' je rahmet njegovoj čistoj duši. Poželjeti da mu bude laka zemlja bio bi cinizam prvog reda. Jer on je znao koliko je teška. Možda će jednog dana, ako ih ne zaborave, na njoj biti lakše Elminu i Lejli. I možda će, jednoga dana, oni i njihova majka, na toj istoj zemlji imati svoju kuću i u njoj sanjati kako Beli, sav garav od prašine iz okna, pjeva o kući koju i on ima.
omar little wrote:ima ko da pise ali nema ko da cita...ili, ne do dragi bog, razmisli o procitanom...
O mrtvima sve najbolje
Pise: Emir Imamovic
Šta to radiš, sine? Sanjam, majko. Sanjam, majko, kako pjevam, a ti me pitaš, u mome snu: šta to činiš, sinko?
O čemu, u snu, pjevaš, sine?
Pjevam, majko, kako sam imao kuću. A sad nemam kuće. O tome pjevam, majko.
Kako sam, majko, imao glas, i jezik svoj imao. A sad ni glasa ni jezika nemam.
Glasom, koga nemam, u jeziku, koga nemam,
o kući, koju nemam, ja pjevam pjesmu majko.
(Abdulah Sidran)
Od trideset i tri godine života Almira Babića Belog, barem pola je bilo - patnja. On, međutim, ne zadovoljava kriterije za psihijatrijske statistike prema koji ma se gubitak jednog roditelja prije petnaeste godine života djeteta trajno odra žava na ponašanje. Almir Babić, jednostavno, nije imao vremena za bacanje i novca za budalasanje. On se nije navukao na heroin, nije završio u popravnom domu, nije... On je radio u rudniku. Pod zemljom. I to godinama!
Svi pisu kojesta tek nakon sto se desi ovako nesto i kao pomogao bi. Na prste ne mogu nabrojati one koji su o ovim ljudima mislili prije nesrece... Uh, sto ne mogu licemjerje...
Sta reci? U srce me je dirnuo clanak, isto kao i Emirov clanak o maloj Zehri i necijem sinu... I, sta sad? Trenutno se osjecam tako da je malo stvari koje ne bih mogla uraditi za porodicu poginulog rudara, ali se bojim da ce se svaki put zavrsiti kao i prethodni... Oplaces, nasikiras se, cijeli dan si nikakav, do nekog slijedeceg problema, i onda sve zaboravis... Ljudi su cudni. Neko je vec rekao kako smo dobri samo na jeziku, a slabi na djelima. I stvarno smo takvi.
Ako iko zna ikakav nacin da se pomogne djeci i zeni koja su ostala bez oca i muza, bilo kakav konkretan prijedlog, molim vas javite...
P.S. Ovakvi clanci definintivno postizu svoj cilj, barem kad sam ja u pitanju. Pod dojmom proslog Emirovog clanka, odjednom vise nisam bila dobra samo na jeziku, i odjednom sam nasla vremena da konacno budem dobra i na djelu za neko drugo dijete, koliko toliko.
metal_rules_cura wrote:Svi pisu kojesta tek nakon sto se desi ovako nesto i kao pomogao bi. Na prste ne mogu nabrojati one koji su o ovim ljudima mislili prije nesrece... Uh, sto ne mogu licemjerje...
Samo mi objasni kako cu ja, ti ili bilo ko drugi, ukljucujuci i novinare, znati za svaki pojedinacni slucaj tuge i nepravde u ovoj drzavi, da bih mogla reagirati na to? Naravno da za to saznas, na zalost, samo onda kad se nesto ruzno desi. Podvlacim, na zalost.
Ali zato postoje institucije, ili bi trebale postojati, koje se moraju brinuti o svim populacijama i problemima ovog drustva.
Reagiranje nakon tragedije, pokusavanje da se pomogne od strane obicnih ljudi, stvarno ne smatram licemjerjem. Ne znam, mozda grijesim...
Uvazavam tvoje misljenje, ali ono sto sam zeljela podvuci jeste da sam x puta licno bila svjedok ignorisanja tih istih ljudi od strane obicnih ljudi. I nemoguce je da su rudari u ovolikoj mjeri ignorisani godinama samo od strane drzave i njenih struktura. Ovoliko dugogodisnje ignorisanje posljedica je ignorisanja svih, od vrha do dna. I dakako da se znalo sve o njihovim zivotima i uslovima rada ali niko ziv nije pricao dok se nije ovako nesto desilo. Tada su ti koji su sutjeli a znali otisli u prve redove i gledali... I opet ce biti "svakog cuda 3 dana dosta..."
Na kraju... Pokusaj nazvati porodicu ovog covjeka pa upitaj koliko joj je ljudi i sada ponudilo konkretnu pomoc. Makar i minimalnu...
metal_rules_cura wrote:Svi pisu kojesta tek nakon sto se desi ovako nesto i kao pomogao bi. Na prste ne mogu nabrojati one koji su o ovim ljudima mislili prije nesrece... Uh, sto ne mogu licemjerje...
s obzirom da je emir imamovic iz istog grada i regije kao i ja, mogu sa sigurnoscu reci da je o ovome i prije mislio. tuzlanska regija je uvijek bila rudnicki (kao, uostalom, i industrijski) kraj i tamo se, od strane onih ljudi u kuci tako odgojenih, rudar uvijek postovao i cijenio. i nemam pojma da li si ti ikada u zivotu rudarsko okno vidjela ili u rudnik usla ali to jednom kad vidis nikad vise ne zaboravljas. i tacno ovako kao emir se osjecas svaki put kad se spomene rudar. dijametralno suprotno od licemjerja.