O Islamskoj deklaraciji

Rasprave o vjerskim temama.

Moderator: Bloo

Post Reply
Nikola Djukić
Posts: 41
Joined: 20/12/2010 07:00
Location: Adelaida, Australija

O Islamskoj deklaraciji

Post by Nikola Djukić » 09/03/2011 23:44

Podijeljena intrigama i utemeljena ratovima - ili njima bez temelja ostavljena, Bosna bez Bosanaca nije bila Bosna, i ni sada nije niti može biti! “Međunarodna zajednica” koja je svojevremeno prihvatila ili sankcionisala mogućnost postojanja takve Bosne je kasnije, zbog istog nerazumijevanja bosanskih problema, Dejtonskim sporazumom Bosnu jednako olako na cjedilu ostavila. U vrijeme Dejtona više od takvog “sporazuma” nije možda ni moglo biti isposlovano jer je ta “Zajednica” imala “mandat”, ako je kakav ili legitiman i imala, da posreduje ili dogovara i pregovara na post-jugoslavenskim aranžmanima samo sa u danoj situacij “demokratski izabranim” predstavnicima zainteresovanih strana. Radilo se tu, na kraju, po nesreći, o Miloševiću, Tuđmanu i Izetrbegoviću koji su sve ili većinu problema i uzrokovali - i radilo o za političke manevre veoma ograničenom “prostoru”. Milošević ili Tuđman nisu bili velika enigma nikome pa ni ostatku svijeta, oni su zaista predstavljali svoje narode - ili ono što je u njima u danom trenutku uglavnom bilo najsebičinje, najružnije ili najgore. Svako je znao ko su i šta su ili danas zna šta ti ljudi nisu bili ma kakvima da su se pokušavali pričinjavati. Izetbegović je međutim Bosnu, razjedinjenu, samo formalno predstavljao a sebe Bosancem ili bosanskim patriotom nije nikada - ili ne prethodno i prvobitno, smatrao ili se za takvog izjašnjavao. On je bio i ostao misterija čak i za one koji su ga valjda upravo zbog toga priglili ili slijedili i koji ga i danas glorifikuju.

Kada je sve po zlu krenulo, nakon što je Bosanac i definitivno postao samo teritorijalna a Musliman prestao biti nacionalna kategorija, Izetbegović je poput ostalih iz tabora islamske vjerske tradicije u Bosni postao “Bošnjak” - htio on to ili ne. Postao je on to istom “logikom” kojom Bosanci pravoslavne vjerske tradicije mogu jedino biti “Srbi” a katoličke “Hrvati”. Prije toga se Izetbegović, navodno, izjašnjavao kao Srbin što je, obzirom da su mu preci bili muslimanski migranti iz post-turske Srbije, etničkim porijeklom najvjerovatnije zaista i bio - bio je potomak srpskih muslimana i time Srbin. Mada mu takvo njegovo, srpsko, izjašnjavanje na popisima jugoslavenskog stanovništva neki zamjeraju to nemiješanje etničke sa religijskom pripadnošću nije ono što se Izetbegoviću treba prigovarati, naprotiv. Bosni i Bosancima - i “Srbima”, i “Hrvatima”, i “Bošnjacima”, i ostalima na Balkanu, takvo je nemiješanje narodne i vjerske pripadnosti upravo zadnjih decenija bilo potrebno više nego ikada! I u mnogo čemu drugom Izetbegović je pokazao sposobnost da realistički stvari posmatra i o njima zaključuje - kad mu to odgovara i kada tako hoće. Njegova “Islamska deklaracija” - iako teško da je primjer prefinjene pismenosti ili literarnog stila, ima dobrih primjera koji o tome svjedoče. Ali su njen religizam i idealizam nažalost ono što ona stvarno i u krajnjem predstavlja, a njen - i Izetbegovićev, panislamizam ono što je činilo da Izetbegović ni nije mogao imati bilo kakve dublje niti srpske niti bosanske nacionalne osjećaje.

U nekakvom drugačijem svijetu, u svijetu dominacije Islama koji je Izetbegović nošen svojim idealizmom priželjkivao - u svijetu koji samo i jedino tom iluzijom može izgledati bolji od stvarnosti koju živimo, takav pan-islamski nenacionalizam bio bi integrirajući i produktivan ali ono što je Bosna trebala bio je upravo nacionalizam. Bosanski nacionalizam! Bez njega, ili zagovarajući upravo suprotno, sve što je Izetbegović činio guralo je Bosnu i Bosance na stranputice i na staze daljih raskola i podjela. A utirao je on taj put davno i dugo prije 1990tih godina! Dovoljno je samo navesti nekoliko osnovnih “principa” iz njegove “Islamske deklaracije” da bi se ilustrovalo koliko su njegovo političko angažovanje i takva njegova “deklaracija” bili dezinegrirajući i anti-bosanski: (1)“Nema mira i koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društvenih i političkih institucija”! (2)“Islam jasno isključuje mogućnost djelovanja bilo koje strane ideologije na svome području”! (3)“Štampa, radio, televizija i film treba da budu u rukama ljudi čiji je islamski moralni autoritet neosporan”! I, možda esencijalni “princip” za razumijevanje Izetbegovićevog naoko knotradiktornog ponašanja u vezi sa bosanskom “višenacionalnošću” i njegovog lakog prihvatanja bosanskih podjela, i podjele Bosne: (4)“Islamski poredak se može ostvariti samo u zemljama u kojima muslimani predstavljaju većinu stanovništva”! U Bosni kakva je ona u njenim “avnojskim” granicama bila muslimani nisu bili većina (pogotovo ne osamdeset-procentna kakvu je Izetbegović smatrao zadovoljavajućom) i islamska država iz njegovih snova, takva ili kakva-takva, je jedino bila moguća podjelom Bosne. Zbog toga Izetbegović nije mnogo, ako išta, činio da pridobije “Srbe” i “Hrvate” za Bosnu i, prema nekima, činio šta je mogao da eliminiše i one među muslimanima koji su jedinstvenu i sekularnu Bosnu zagovarali. Dejtonski sporazum, ili niz drugih političkih “naivnosti” i “pogrešaka” kojima Izetbegovića pravdaju predani sljedbenici, ili kojima tvrdokorni istomišljenici kriju zmijske noge svoga sopstvenog sna o realizaciju principa “deklaracije”, nisu bile greške. I dok su se Srbija i Hrvatska uglavnom otrijeznile od Miloševićevskog i Tuđmanovskog pijanstva Bosna još uvijek ne uviđa ko je Izetbegović zaista bio i u kojoj mjeri je doprinosio bosanskim nesporazumima i raskolima - u kojoj mjeri je na njima zapravo najvjerovatnije potpuno svjesno radio. Prema još jednom od aksioma, ili principa, iz Izetbegovićeve deklaracije po kome (5)“bez Islama nema ni patriotizma” za njega ostali, apriorno i unaprijed, ni nisu mogli imati bilo kakvih patriotskih osjećaja za njegovu ili, valjda, bilo koju zemlju. Ništa više nije trebalo ni kazati, a tim i takvim “deklarisanjem” iznuđeno podozrenje i neprijateljstvo Bosanaca hrišćanske vjerske tradicije je upotrebljavano, i danas se upotrebljava, kao iluzorno svejedočanstvo o istinitosti te besmislene tvrdnje…
Last edited by Nikola Djukić on 11/03/2011 18:38, edited 1 time in total.


User avatar
avicena
Posts: 2316
Joined: 08/07/2005 00:19

Re: O Islamskoj deklaraciji

Post by avicena » 10/03/2011 10:08

"...Islamski poredak može se ostvariti samo u zemljama u kojima Muslimani predstavljaju većinu stanovništva. Bez ove većine islamski poredak se svodi samo na vlast i može se pretvoriti u nasilje."

Zbog toga je proglašen nacionalistom koji zagovara etnički čistu Bosnu i Hercegovinu, te je osuđen (tzv. Sarajevski proces) na 14 godina zatvora. Ovo govori više o vremenu u kojem smo živjeli nego o rahmetli Aliji o čemu govori čovjek koji je bio svjedok suđenja u svojstvu advokata...

DANI: Vaša teza je da su komunisti sami pravili i proizvodili neprijatelje. Zašto?

DANILOVIĆ: Komunističke vlasti su ustanovile sistem u kojem su se ne samo borili protiv političkih neistomišljenika i ideoloških protivnika, nego su proizvodili neprijatelje kako bi održavali unutrašnju dinamiku sopstvenog režima. Ova knjiga predstavlja neku vrstu optužnice protiv jugoslovenskog komunističkog establishmenta koji je sudio svima koji nisu mislili kao oni.

DANI: Šta je zajedničko političkim procesima koje opisujete?

DANILOVIĆ: Zajednički im je progon ideoloških i političkih neprijatelja SKJ, represija, montirani procesi... Zajednička je i procedura. Neprijatelja je najpre neko morao da identifikuje, da ga markira. To su radili političari ili partijski ideolozi. Čovek koji je, na primer, početkom sedamdesetih identifikovao neprijatelje komunizma bio je Mika Tripalo. Lucidan, inteligentan komunista čiju su pamet koristili. Nakon identifikacije, aktivirao bi se aparat političke policije - kolokvijalno UDB-a - koji to registruje, uredno vodi dokumentaciju, pravi dosjee, prisluškuje, prati, pokušava da utiče na izbor advokata, podmeće svoje branioce... Onda dolazi sud. Jako se vodilo računa o tome ko je sudija, ko tužilac... Predmeti su dodeljivani sudijama koji su imali mrlju u biografiji pa su morali da se dokazuju. Suđenja su pretvarana u montirane procese na kojima je suđeno mišljenju, tzv. delikt mišljenja.

DANI: Govorite o čuvenom Članu 133. Krivičnog zakona?

DANILOVIĆ: Naravno. Sud je arbitrirao o nameri sa kojom je neko nešto rekao. Kako ćete dokazati nameru?! Nećete verovati - lako. Optužili bi vas da nameravate da ugrozite bratstvo i jedinstvo, socijalističko samoupravljanje i sl. Negde u leto 1976., u Jugoslaviji je napisana peticija kojom se traži ukidanje Člana 133. koju su potpisali i mnogi beogradski intelektualci. Kada je UDB počela da saslušava potpisnike, znate li ko je povukao potpis sa peticije?

DANI: Vaša knjiga Sarajevski proces 1983 govori o poznatom suđenju bosanskohercegovačkim intelektualcima neposredno posle smrti Josipa Broza Tita. Koga ste branili?

DANILOVIĆ: Od trinaestoro optuženih, branio sam njih četvoricu: Ismeta Kasumangića, Mustafu Spahića, Džemala Latića i Derviša Đurđevića. Sva četvorica su bili izuzetno zanimljivi ljudi, kredibilne ličnosti. Mujki je bio briljantan, Latić, iako mlad, već priznat, izuzetan pesnik. Danas paradoksalno zvuči podatak da je Gojko Đogo, sa još nekim srpskim i hrvatskim pesnicima, skočio u odbranu Latića. Pored mojih klijenata, u Sarajevskom procesu bili su optuženi Alija Izetbegović, Omer Behmen, Hasan Čengić, Edhem Bičakčić, Husein Živalj, Salih Behmen, Rušid Prgud (preminuo tokom procesa), Melika Salihbegović i Đula Bičakčić. Ovaj proces je, po mom mišljenju, karakterističan i po tome što je označio početak raspada Jugoslavije.

DANI: Na koji način?

DANILOVIĆ: Sarajevski proces bio je ideološka i moralna priprema budućeg rata u Jugoslaviji. Celo suđenje bilo je u funkciji razvijanja mržnje prema muslimanima. Tu mržnju su pokrenuli Srbi i Hrvati u BiH, da bi se to ubrzo proširilo na celu SFRJ. U svom vrednosnom značenju, to je ostalo jako važno za bit poslednjeg rata tokom kojeg su Srbija, JNA i Hrvatska izvršile agresiju na BiH. A interesantno, na sarajevskoj posleratnoj promociji knjige imao sam utisak da se u BiH zapravo ništa nije dogodilo. Taj svet je trpeljiv, lako oprašta. Kao da nisu bili žrtve. A jesu, ogromne. Možda to ima veze sa verom, ne znam...

DANI: Šta se optuženima stavljalo na teret?

DANILOVIĆ: Suštinski - ništa! U pitanju je, pre svega, bila kriza posttitovskog komunizma i morali su biti pronađeni novi neprijatelji. Simpatije koje je iranska revolucija proizvela kod dela muslimanske inteligencije bila je povod za novi politički proces. Pristupilo se organizovanju suđenja koje je po svim svojim karakteristikama predstavljalo klasičan primer montiranog, staljinističkog procesa. Na 105 strana, optužnica je teretila optužene da su navodno, pod uticajem iranske revolucije, hteli da u Jugoslaviju uvedu islamski režim, da su tajno putovali u Iran, pomenute su debate u Tabačkom mesdžidu, Islamska deklaracija, njihovi razgovori sa prijateljima, rođacima, istomišljenicima... Sporna je bila i knjiga Alije Izetbegovića Islam između istoka i zapada u kojoj Izetbegović teorijski govori o dve vrste islamskih država: Turskoj, koja je sekularna, i drugoj, Saudijskoj Arabiji u kojoj vlada vehabijski sistem. Sudilo se knjizi, mišljenju, veri. Suština celog procesa bila je pokušaj da bosanskohercegovačko rukovodstvo - najmračnije i najrigidnije u SFRJ - suđenjem veri dokaže svoju komunističku tvrdoću, pravovernost i lojalnost Jugoslaviji. I, kao što sam vam i rekao, po već isprobanom receptu, političar najavi, UDB nastavi, a sud završi proces. Tako je Hamdija Pozderac, tada najmoćniji čovek u državi, izabran da najavi proces
.

DANI: Zašto je vlast u BiH bila najmračnija i najrepresivnija?

DANILOVIĆ: U Bosni je zaista bilo najmanje slobode zato što je tamošnji establishment na taj način slao poruku da je centar jugoslovenskog komunizma koji će, putem represije i gušenja slobodne reči, sačuvati jugoslovenske narode na okupu. Kakva je to bila glupost!
Moram da kažem da je Sarajevski proces, u suštini, bio najsličniji procesu koji će se odigrati nekoliko godina kasnije, 1989., kada se sudilo Azemu Vlasiju. Vlasija sam branio i odbranio. Hapsite političkog lidera zbog nečega što je rekao ili izjavio, izmišljate da je rekao nešto što nije, da je posetio rudare koji su štrajkovali u Mitrovici u rudniku... Kao ni u sarajevskom, ni u ovom slučaju nisu imali za šta da se uhvate. U oba slučaja je mržnja bila pokretački motiv, glavni "argument". Mnoge beogradske kolege javno su se čudile kako mogu da branim Albanca, kakav sam ja to čovek!

DANI: U čemu još vidite sličnost ova dva procesa?

DANILOVIĆ: U montiranju, organizovanju, podmetanju svedoka, maltretiranju i hapšenju članova porodica optuženih, u pritiscima, ucenama, torturama u zatvorima... UDB je, umesto publike, u sudnicu dovela svoje ljude koji su dobacivali, komentarisali, aplaudirali. Sve je bilo naručeno. U Sarajevskom procesu - to je bilo tipično - predsednik Sudskog veća i tužiteljica bili su muslimani. Sećam se da sam jednom, šetajući gradom, naleteo na sudiju Rizu Hadžića koji mi je prišao i rekao da mu predstavljam "veću muku od celog procesa". "Pa, zbog toga sam ovde" - odgovorio sam. Tužiteljica Edina Rešidović tvrdila je da je cilj optuženih kontrarevolucionarna delatnost u cilju ugrožavanja društvenog poretka; našla je "nespornu vezu" između Islamske deklaracije i programa organizacije Mladi muslimani. Ma, ne možete da verujete! I Fuad Muhić je bio jedan od onih koji je opravdavao optužnicu i proces. Interesantno je da je, nakon Sarajevskog procesa, bosanska policija uhapsila mog kolegu, advokata Vidoja Ijačića, kasnije savetnika Momčila Krajišnika i ministra u Vladi RS-a.

DANI: Zbog čega je uhapšen?

DANILOVIĆ: Branio je Halila Mehtića, svedoka u Sarajevskom procesu koji je kasnije i sam bio uhapšen i procesuiran. Šta se dogodilo? Mehtić je slučajno u svojoj kući pronašao UDB-ine "bubice", prislušne uređaje i pozvao advokata Ijačića da to snimi. Čim je Ijačić stigao, stigla je i UDB i uhapsila ga. To su strašne stvari!

DANI: Čini mi se da ste tokom suđenja, bez obzira na to što niste bili njen advokat, prema Meliki Salihbegović pokazali najveće simpatije.

DANILOVIĆ: Jesam, priznajem. Prvo, zbog odlaska u zatvor, Melika je morala da ostavi dvanaestogodišnjeg sina čiji je otac bio Srbin. U zatvoru je svašta preživela, ali nije gubila duh. Inače, jedna digresija: u bivšoj Jugoslaviji ste po tome kakvi su im zatvori sa preciznošću mogli da odredite kakav je sistem u kojoj republici. Zatvori su im bili lična karta. U BiH su možda bili najgori. Što se Melike tiče, bila je zadrti marksista koji je prešao u zadrtog islamistu, što vam je u neku ruku isto. Mislim da je bila u vezi sa Alijom Izetbegovićem. Prave muke je zadavala sudu i zbog toga mi je bila jako simpatična. Skakala je sa mesta, sjajno se branila.

DANI: Kako su se ostali branili?

DANILOVIĆ: Moram da kažem da sam u svojoj advokatskoj karijeri imao mnogo klijenata, ali samo dvojicu čijom sam pameću bio impresioniran. Jedan je Laza Janičić, direktor deviznog odeljenja Narodne banke Jugoslavije, a drugi je Alija Izetbegović. Izetbegović je imao nesporan autoritet i harizmu i, kada ustane, jednako pažljivo bi ga slušali i pristalice i protivnici. Nikada nije napravio bilo kakvu grešku. Pokušavao je da objasni da Islamska deklaracija nema veze sa Jugoslavijom i BiH i da se odnosi na islamski svet u celini.

DANI: S obzirom na visinu izrečene kazne - za njih dvanaestoro ukupno 89,5 godina robije - sudije nisu bile impresionirane argumentima odbrane.

DANILOVIĆ: Ne. Slučaj je kvalifikovan kao neprijateljski projekat i na tome je kasnije građena mržnja prema islamu i muslimanima. Očekivano, Savezni sud je smanjio kaznu, ali je prvostepena presuda uvek bila najveća moguća kazna.





User avatar
jump
Posts: 17
Joined: 08/03/2003 00:00
Location: Visoko
Contact:

Re: O Islamskoj deklaraciji

Post by jump » 11/03/2011 14:31

A uuu kako se samo dotakla ova NE OBRAĐENA TEMA!!!Možda ću malo (nekome) biti dosadan ali kao prvo trabunjati o rahmetli Izetbegoviću kao o nekom ko "uspostavlja" Islamsku državu u teoriji ili praksi je apsurd!Zašto,zato što u teoriji Islamska država postoji samo u Khallifat (Kalifat,Halifat).Do sada ih je bilo tri,a poslijednji (Otomasko carstvo) je to prestalo biti Bečkim Kongresom,tj, I sv.ratom,i praktično (i najbitnije) gubljenjem kontrole nad Mekom i Medinom što je jedan od uslova funkcionisanja samog Halifata i Halife!!!Dakle,sve do sada samoproglašavane Islamske države su sve ostalo (obično loše) osim Halifata!Njihov napredak je bio minimalan ili nikakav,u odnosu na dosadašnje Halifate u koji ma je cvjetala nauka i svaki oblik prosperiteta (evo vidim i Avicena latinski, izvorno Ibn-Sina je nečiji "nick"), kao i tolerancija nad ostalim "narodima knjige" tj.Kršćanima i Jevrejima čiji potomci i danas naseljavaju područija nekadašnjih Halifata!Dakle "teoretisanje" o Islamskoj državi bez gore pomenutog uslova je presipanje iz šuplje u prazno!!!Šta je onda Halifat?
To je teritorija/država i vlada u Islamu.Šta je Islam? Potčinjenost Allahu (herbrejski Eloh,Elohim,tj.Bogu).Šta znači potčinjenost Bogu?Potčinjenost Allahu s.w.t. tj.Bogu da ga priznaš kao suveren ar. El-Melik (sa Islamske tačke gledišta) znači da Mu se pokoriš kao "suverenom entitetu",onom koji posjeduje suverenost!A pokoriti Mu se znači priznati Mu najveći autoritet ar.El-Ekber!A kada priznaš najveći autoritet onda Ga priznaš i kao zakonodavca ar.El-Hakam!Znači NJEGOV je zakon nad zakonima i On je zakonodavac,tj.ako je odredio On da je nešto haram/zabranjeno,onda je to zabranjeno,ako je On odredio da je nešto halal/dozvoljeno onda je to dozvoljeno!
U političkoj terminologiji Islamskih učenjaka ne priznavanje gorepomenutih faktora (EL-Melik,El-Ekber,EL-Hakam) ,a bavi se nekakvom Islamskom deklaracijom i državom (subhanallah) je čisti ŠIRK!!! itd itd itd
Zamisli nekoga koji pravi Islamsku državu i pođe na Hadž,pa MORA VADITI VIZU ZA S.ARABIJU!!!Nadam se da se povezalo gorepomenuto sa Mekom i Medinom sa ovim.
Po meni djelo rahmetli predsjednika (čast mu kao čovjeku) je čista izdaja BiH u kome je iznešena podjela zemlje još prije više decenija (Sarajevski proces)kada je grupa nama poznatih odrađivala kaznu u Foči MISTIČNO pomilovana nakon jednog perioda i to od strane VRHA SANU-a njihovom peticijom (potpisali se Čosić,Kecmanović,Šešelj,Šainović i ostali ideolozi četništva)u kome su se pomenuti "našli na istoj frekvenciji" a to je konača podjela Bosne!Nakon puštanja pomenuta grupa MISTIČNO napreduje u političkim karijerama čije ishode znamo (plus Avdić koji je bio kec u rukavu ako od ovih ništa ne bude jer su i njega "čupali" sa robije - afera "Agrokomerc").Da bi na kraju ispale uzaludne žrtve i napori SVIH građana ove zemlje tokom rata koji je išao jednom putanjom (odbranom) a nikako kontranapadom koji je UVIJEK osujećivan,zaustavljan,izdan MISTIČNO,kao jedna od posljedica je Bosna ostajala BEZ NAJVEĆIH patriota svih vjeroispovjesti koji su POBIJENI opet MISTIČNO (oni koji nisu se hapse kao zločinci radi balansa) itd itd itd . U ostalom Izet-Beg kasnije Izetbegovići su begovali u Beogradskom pašaluku (Avala je njihov begovat bio) tako da ko ovo čita neka sam slaže kockice , meni je već dosadilo sve ovo,ova nepravda,neinformisanost i manipulacije nacijama a u cilju zapostavljanje prave i istinske Ibrahimove a.s.(Abrahamove)vjere i ljudskosti...uh al se napisa ja :run:

Post Reply