O hazreti Ademu i njegovom izgonu iz dženneta

[Siux2]

I Mi rekosmo: “O Ademe, nastanite se, ti i žena tvoja, u Džennetu i je dite u njemu koliko god želite i odakle god hoćete, ali se ovom drve tu ne približujte pa da budete od nepravednika!” I šejtan ih na ve de da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u čemu su bili. “Si đi te!” – rekosmo Mi – “jedni drugima ćete neprijatelji biti, a na Zem lji ćete boraviti i do roka određenog živjeti!” I Adem primi ne ke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista pri ma po ka janje, On je Milostiv. Mi rekosmo: “Silazite iz njega svi! Od Me ne će vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo moje budu sli jedili – ni če ga se neće bojati i ni za čim neće tugovati. A onima koji ne budu vje rovali i knjige Naše budu poricali – biće stanovnici Dže­henne ma; u njemu će vječno ostati.”

Tumačenje

I Mi rekosmo: “O Ademe, nastanite se, ti i žena tvoja, u Džennetu...” – i pored činjenice da je događaj sedžde u Kur’anu istaknut više puta, ipak se Ademov Džennet i zbivanja vezana za njega javljaju samo na tri mjes ta. Jedno od njih je niz ajeta sure Bekare, o kojima raspravljamo. Dru gi put je to u suri A’râf:
“A ti, o Ademe, i žena tvoja u Džennetu stanujte i odakle gdje god ho ćete jedite, samo se ovom drvetu ne približujte, da se prema sebi ne počinite nepravdu!” I šejtan im poče bajati da bi im otkrio ono što je skriveno od njih dvoga od stidnih mjesta njihovih, i reče: “Go spodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste me le ci postali ili da ne biste besmrtni bili.” – i zaklinjaše im se: “Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!” I na prevaru ih zavede. A kad oni drvo okusiše, stidna mjesta njihova im se ukazaše i oni po sebi džen netsko lišće stavljati počeše. “Zar vam to drvo nisam za bra nio?!” – zovnu ih Gospodar njihov – i rekao vam: “Šejtan vam je, zbi lja, otvoreni neprijatelj.” “Gospodaru naš” – rekoše oni – “sa mi smo sebi učinili nepravdu, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smi lu ješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.” “Izlazite” – reče On – “je d ni drugima bićete neprijatelji! Na Zemlji ćete boraviti i do smr ti os ta ti. Na njoj ćete živjeti, na njoj ćete umirati i iz nje oživljeni biti.” – re če On.[1]

Treći put u suri Tâ Hâ:

“Adema smo Mi još prije obavezali, pa on zaboravi, i ne nađosmo kod njega odlučnosti! A kada melekima rekosmo Mi: “Učinite sedž du Ademu!” – svi su oni učinili sedždu, samo ne Iblis, on odbi. “O Ade me!” – rekosmo Mi – “Doista je ovaj neprijatelj tebi, i ženi ti, zato vas dvoje nek’ on nikako iz Dženneta ne izvodi, pa da se mučiš! Zbi lja ti u njemu nećeš ni ogladnjeti, niti go biti, i zbilja nećeš ni ožed­njeti, niti žegu osjetiti!” Ali ga šejtan obmanu i reče: “O Ade me! Hoćeš li da ti pokažem drvo vječnosti i carstvo koje neće pro ći?” I njih dvoje s njega pojedoše i stidna mjesta njihova im se uka za še, pa lišćem džennetskim njih dvoje po svojim stidnim mjestima po kri va ti se počeše. I Adem ne posluša svoga Gospodara i skrenu s Puta Pra voga. A potom ga odabra njegov Gospodar, pa mu oprosti i Sta­zom Pravom uputi. “Izlazite iz njega svi!” – On naredi – “jedni dru gima će te neprijatelji biti!” A potom će vam od Mene doista upu ta dolaziti, po ko Uputu Moju bude slijedio, neće zalutati niti u očaj pasti. A ko se okrene od Opomene Moje, njemu zbilja tjes kob no življenje pripada, a na Danu Sudnjem proživjet ćemo ga slijepa. “Gospodaru moj!” – upitat će on – “zašto si me slijepa proživio ka da sam već vidjelac bio?” “Eto zato jer su ti Znaci Naši dolazili” – re če On – “pa si ih zaboravljao, pa ćeš i ti isto tako zaboravljen da nas biti!”[2]

Kontekst ovih triju skupina ajeta, a posebno početni ajeti prve skupine koji glase: Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti..., otkrivaju nam da je Adem zapravo od samog početka stvoren da na Zemlji živi i da na Zemlji umre. Ako je Uzvišeni Allah Adema doveo u Džennet na kratak period to je bilo zato da bude izložen iskušenju te da mu se kao posljedica njegova ne pokoravanja ukažu stidna mjesta, kako bi nakon toga bio spušten na Zemlju.

Također, kontekst ajeta sure Tâ Hâ, koji glase: Adema smo Mi još pri je obavezali..., i ajeta sure A’râf: O Ademe, nastanite se, ti i žena tvoja, u Džennetu..., prenoseći događaj sedžde zajedno sa događajem u Džennetu u povezanom nizu, na jasan način otkriva da je osnovna namjera kod stva ranja Adema bila da on živi na Zemlji. Ono što je ovdje važno jeste či nje nica da put nastanjivanja na Zemlju ide preko nastanjivanja u Džen ne tu, a prije svega da se melecima time dokaže veći položaj Adema i nje go vu dostojnost namjesništva, da melecima bude naređeno da učine sedždu, te da nakon toga bude nastanjen u Džennetu, da mu bude zabranjeno drvo i da on kuša sa njega te da se kao posljedica učinjenog njemu i njegovoj ženi ukažu stid na mjesta i na kraju da bude spušten na Zemlju.

Iz ajeta se da jasno zaključiti da je posljednji uzrok koji je učinio njih dvo je zemaljskim bićima upravo pitanje ukazivanja njihovih slabosti i manj kavosti, a njihove manjkavosti prema ajetu: ...pa počeše po njima liš će džennetsko stavljati – predstavljaju stidna mjesta. Jasno je da su ova dva organa manifestacija svih životinjskih poriva jer podrazumijevaju, ta kođer, i prehranjivanje i razvoj.

Dakle, sav Iblisov trud i cilj je bio da otkrije njihovu slabost. S druge stra ne, kao da je stvaranje čovjeka, odnosno zemaljskog Adema i njegove žene, bilo završeno i Uzvišeni Allah ih je odmah uveo u Džennet. Dakle, oni nisu proveli mnogo vremena na Zemlji, zapravo, nije im dato do volj no pri lika da upravo na Zemlji uvide svoje slabosti i da spoznaju ostala sred stva neophodna za život na Zemlji.

Ustvari, njih dvoje su uvedeni u Džennet u vrijeme dok su još uvijek bili povezani sa svijetom Melekuta i njihova percepcija koju su imali o svi jetu duša i meleka još uvijek nije bila uprljana ovozemaljskim živo tom, što se može razumjeti iz ajeta: da bi otkrio njima dvoma ono što je skri veno od njih dvoga od stidnih mjesta njihovih (لِيُبْدِيَ لَهُمَا مَا وُورِيَ عَنْهُمَا مِن سَوْءَاتِهِمَا), a nije rečeno: da bi otkrio njima dvoma ono što je bilo njima (kroz duži period) skriveno od stidnih mjesta njihovih (لِيُبْدِيَ لَهُمَا مَا كان وُورِيَ عَنْهُمَا مِن سَوْءَاتِهِمَا).[3] Dakle, prikrivenost njihovih stidnih mjesta bila je pri vre mena, desila se na trenutak, jer u zemaljskom životu nije moguće da ona budu prikrivena na duže razdoblje.[4]

Prema tome, otkrivanje stidnih mjesta u ovozemaljskom životu po sred stvom kušanja ploda sa zabranjenog drveta bilo je jedno od Božijih ne pro mjenjivih određenja, koje je moralo da se ispuni. Zato je Uzvišeni Bog re kao: ...nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda mučiš. (فََلا يُخْرِجَنَّكُمَا مِنَ الْجَنَّةِ فَتَشْقَى), I šejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u čemu su bili. (فَأَخْرَجَهُمَا مِمَّا كَانَا فِيهِ)

Također, i pored činjenice da je Uzvišeni Allah oprostio njihovu greš ku nakon njihova pokajanja, On ih nije vratio u Džennet već ih je spustio na Zemlju da tamo žive.

Da odredba Božija nije bila nepromjenjiva u vezi sa kušanjem ploda sa za branjenog drveta i protjerivanja iz Dženneta kao posljedice, te da nije bilo nemoguće da se vrati u Džennet, nakon pokajanja i oprosta greške, Adem bi se vratio u Džennet – jer pokajanje briše grijehe i njegove po slje dice.

Iz dosadašnjeg izlaganja postalo je očito da uzrok Ademova pro tje ri va nja iz Dženneta i njegova nastanjivanja na Zemlji nije bila njegova greš ka, već je uzrok bio u činjenici da su se posredstvom greške otkrila stidna mjesta, a to se opet desilo kao posljedica spletke prokletnika Iblisa.

Kazivanje o Ademu u suri Tâ Hâ započinje riječima: Adema smo Mi još prije obavezali, pa on zaboravi, i ne nađosmo kod njega odlučnosti! (وَلَقَدْ عَهِدْنَا إِلَى آدَمَ مِن قَبْلُ فَنَسِيَ وَلَمْ نَجِدْ لَهُ عَزْمًا). Treba vidjeti na šta se odnosi ova obaveza i zavjet: da li se to odnosilo na zabranu približavanja drvetu? – ...ovom drvetu ne približujte pa da sami sebi nepravdu nanesete! (وَلاَ تَقْرَبَا هَـذِهِ الشَّجَرَةَ فَتَكُونَا مِنَ الْظَّالِمِينَ) Ili je to bilo obznanjivanje Iblisova neprijateljstva spram Adema i njegove žene? – ...ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj ženi. (إِنَّ هَذَا عَدُوٌّ لَّكَ وَلِزَوْجِكَ) Ili je ova obaveza opća i odnosi se na zavjet uzet od svih ljudi, a posebno je zavjet čvrsto uzet od poslanika.

Prva pretpostavka nije osnovana, što se da jasno vidjeti iz ajeta: I šej tan im poče bajati... i reče: “Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleci postali ili da ne biste besmrtni bili.” (وَقَالَ مَا نَهَاكُمَا رَبُّكُمَا عَنْ هَـذِهِ الشَّجَرَةِ إِلاَّ أَن تَكُونَا مَلَكَيْنِ أَوْ تَكُونَا مِنَ الْخَالِدِينَ فَوَسْوَسَ لَهُمَا الشَّيْطَانُ ...), te ajeta koji slijedi: Zaklinjaše im se Iblis: “Ja sam vam, zaista, savjetnik is kre ni!” (وَقَاسَمَهُمَا إِنِّي لَكُمَا لَمِنَ النَّاصِحِينَ) Dakle, Adem prilikom kušanja zabranjenog plo da ne samo da nije zaboravio na Božiji zavjet već ga je u potpunosti imao u vidu. Iblis je svojom slatkom riječju samo Ademu opravdao nje­gov postupak. Naravno, ovo nikako nije u suglasju sa ajetom o kojem ras pravljamo, jer se u njemu kaže da je on zaboravio na zapovijed Božiju.

Druga pretpostavka, koliko god da je moguća, ne odgovara sadržaju aje ta, jer u onom o kojem raspravljamo, zapovijed se odnosi samo na Ade ma, a zabrana približavanja drvetu odnosi se na njih oboje, kao i či nje nica da se zaborav pripisuje samo Ademu. Pored svega rečenog, u na stav ku ajeta o kojem raspravljamo u suri Tâ Hâ, a koji stoji u suglasju sa sebi prethodećim ajetima, značenje zavjeta više odgovara općem zavjetu, a ne upozorenju na Iblisa, kao što kaže Uzvišeni Allah: A potom će vam od Mene doista uputa dolaziti, po ko Uputu Moju bude slijedio, neće za lu tati niti u očaj pasti. A ko se okrene od Opomene Moje, njemu zbilja tjes kobno življenje pripada, a na Danu Sudnjem proživjet ćemo ga sli je pa. (فَإِمَّا يَأْتِيَنَّكُم مِّنِّي هُدًى فَمَنِ اتَّبَعَ هُدَايَ فَلا يَضِلُّ وَلا يَشْقَى وَمَنْ أَعْرَضَ عَن ذِكْرِي فَإِنَّ لَهُ مَعِيشَةً ضَنكًا وَنَحْشُرُهُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ أَعْمَى)

Sagledavanjem i upoređivajem ovih ajeta sa ajetom koji je u središtu naše rasprave, može se razumjeti da kur’anski stavak: A ko se okrene od Opo mene Moje, njemu zbilja tjeskobno življenje pripada... – odgovora za bo ravu na koji se u ajetu ukazuje. Kada ova dva ajeta zajedno sagle da va mo, tada obaveza odgovara mnogo više značenju zavjeta na Gospodstvo i Skrbništvo Allaha i pokornost Ademovu, od toga da bude u značenju upo zoravanja na Iblisa.

Između zaborava na Boga i slijeđenja Iblisa u pojmovnom pogledu ne ma velike srodnosti, za razliku od zavjeta na Gospodstvo i Skrbništvo Bo žije. Zavjetovati se na Božije skrbništvo znači da čovjek nikad ne za bo ravi da ima Skrbnika i Upravitelja, odnosno da čovjek nikad i ni u ko jem stanju ne zaboravi da je on u posvemašnjem vlasništvu Božijem, a sâm nije vlasnik ničega: ni koristi, ni štete, ni života, ni smrti, jednostavno ni čega, ili drugačije rečeno, nije vlasnik ničega po svojoj biti: ni osobine, ni djela.

Cijeli Tekst na: http://bastinaobjave.com/index.php?opti ... Itemid=197

[karbofix]

[HZArnel]

@siux:daj povod da se rasprava rasplamti?!

[Siux2]

Nije mi cilj da se raspravljam.