O Apsolutu ili krajnjoj Stvarnosti

[apel]

Sa vremena na vrijeme poćurim na Forum pa tako ponekad i na filozofske i religijske rasprave, i vrlo često dođem u iskušenje da se umiješam, potaknut prije svega količinom zabluda, nerazumijevanja i neznanja koje forumaši ispoljavaju dok govore o Bogu, Životu, i uopšte, svrsi ljudskog postojanja. I to se odnosi jednako na vjernike kao i na one koji to nisu. Mislim da ne bi bilo dobro da se kačim na već postojeće teme, jer se one godinama iscrpljuju beskrajnim ponavljanjem jednih te istih argumenata. Radije bih otvorio novu temu, sa nadom, da će nam promjena perspektive pomoći da izađemo izvan primitivnih koncepata o Bogu i Životu, jer su oni temeljni uzrok svih patnji, stradanja i muka kroz koje prolazimo i kao individue i kao društva. Ja sam temu naslovio O Apsolutu ili krajnjoj stvarnosti, namjerno izbjegavajući da koristim imenicu Bog. Valjda ne postoji u ljudskim jezicima riječ sa više bajlaga, možda još jedino riječ Ljubav, što mu u neku ruku dođe na isto. Dakle, ne govorimo o Bogu, izmišljenom liku koga je stvorio ljudski um, već o krajnjoj stvarnosti, o Onome Što Jeste, i kad ništa drugo nije, o Apsolutu. Prije nego što se uhvate za vratove ubjeđujući jedni druge šta je to, kako se zove i kako izgleda, sva će se ljudska bića složiti da nešto ima, da nešto postoji, da nešto JESTE. Ovaj post je moj pokušaj da razgovaramo o toj “Jestnosti”.
Bujrum

[walter kurtz]

Krajnja stvarnost je da apsolutno ne guzis nista

[L u c i f e r]

Jestnosti

E jbg, sad ogladnih...

[Tempo]

tito te nejebo dragi...

[fortaleza]

@apel

Nemoj očekivati da ćeš odgovor dobiti na forumu, zakon je takav da se kroz razne diskusije, debate misao distorzira.

Kao što je jedan rekao "S čovjekom koji zna napraviti kavu, njemu mogu pričati".

Ali pri tom se ne misli samo na kupovanje kave pa otvaranje vrećice i kuhanje kave već o potpunom znanju o kavi, kako se sadi, šta je potrebno raditi, šta joj odgovara, kako je ubrati, preraditi i na kraju samljeti i skuhati.

[broj dva]

Sa vremena na vrijeme poćurim na Forum pa tako ponekad i na filozofske i religijske rasprave, i vrlo često dođem u iskušenje da se umiješam, potaknut prije svega količinom zabluda, nerazumijevanja i neznanja koje forumaši ispoljavaju dok govore o Bogu, Životu, i uopšte, svrsi ljudskog postojanja. I to se odnosi jednako na vjernike kao i na one koji to nisu. Mislim da ne bi bilo dobro da se kačim na već postojeće teme, jer se one godinama iscrpljuju beskrajnim ponavljanjem jednih te istih argumenata. Radije bih otvorio novu temu, sa nadom, da će nam promjena perspektive pomoći da izađemo izvan primitivnih koncepata o Bogu i Životu, jer su oni temeljni uzrok svih patnji, stradanja i muka kroz koje prolazimo i kao individue i kao društva. Ja sam temu naslovio O Apsolutu ili krajnjoj stvarnosti, namjerno izbjegavajući da koristim imenicu Bog. Valjda ne postoji u ljudskim jezicima riječ sa više bajlaga, možda još jedino riječ Ljubav, što mu u neku ruku dođe na isto. Dakle, ne govorimo o Bogu, izmišljenom liku koga je stvorio ljudski um, već o krajnjoj stvarnosti, o Onome Što Jeste, i kad ništa drugo nije, o Apsolutu. Prije nego što se uhvate za vratove ubjeđujući jedni druge šta je to, kako se zove i kako izgleda, sva će se ljudska bića složiti da nešto ima, da nešto postoji, da nešto JESTE. Ovaj post je moj pokušaj da razgovaramo o toj “Jestnosti”.
Bujrum

Kako percepirati "stvarnost" bez obzira da li je krajna ili ne ? Mi, homo sapiensi, mozemo koristiti samo cula i intelekt. Dakle uvjek, uvjek, uvjek stvarost percepiramo kroz neki ljudski filter.Filter nasih cula ili naseg uma. Ako postoji neka "krajna stvarnost" sama po sebi onda je van naseg dosega.

[apel]

@broj dva
Dugujem ti izvinjenje što ti nisam ranije odogovorio. Davno sam odustao od provjeravanja posta, jer sam imao utisak da se niko ne želi uključiti u razgovor. Ispalo je tako, da sam provjeravajući jedan stariji post, vidio da ovaj moj ima nekoliko komentara i evo ću pokušati da ti odgovorim.
U pravu si kad kažeš da čovijek sa svojim čulima i intelektom ne može da percepcira Krajnju Stvarnost, jer sve informacije koje dobije kroz čula, profiltrira kroz prizmu vlastitih ideja, koncepata, vjerovanja, iskustava i slično, prije nego što odluči šta je to tamo. Ukratko, subjekat ne može da gleda objektivno. Postoji tu još jedan problem. Čula i intelekt predstavljaju samo jednu dimenziju uma, i to onu najrudimentarniju, zaduženu za samoodržanje. Sigurno si više puta čuo izraze poput britak um ili oštroumnost. Ti izrazi ukazuju na to da je intelekt po prirodi prodoran, poput oštrice sječiva, jer je namijenjen procesiranju informacija koje čula primaju iz “vanjskog svijeta”. Intelekt te informacije onda analizira, rastavlja i sastavlja, upoređuje i procjenjuje, prosuđuje i klasificira, imenuje, konceptualizira, arhivira itd, itd. Intelekt dakle nije ni namijenjen ni opremljen za spoznaju Cjeline, nego za sticanje znanja o njenim pojedinačnim aspektima. Kako je onda uopšte moguće spoznati i realizovati Krajnju Stvarnost? Postoji samo jedan način, a to je da iz paradigme subjekat-objekat, uklonimo subjekat, odnosno posmatrača. Zvuči kao samoubistvo, što u nekom metaforičkom smislu i jeste. Ima jedna čuvena izjava, čini mi se da je Biblijska, koja kaže da niko ne može vidjeti Boga i preživjeti. Ne odnosi se to na ideju o Bogu kao nekakvoj strašnoj sili, energiji koja dezintegriše sve što joj se previše približi, nego na činjenicu da je Krajnja Stvarnost singularna. U Apsolutu nema mjesta za dvojicu, u Apsolutu su 1+1 =1. Znači taj subjekat, taj posmatrač, onaj Ja koji je svjestan sebe kao posmatrača i zna da je ovde, dok je ono što posmatra tamo, taj osjećaj i iskustvo odvojenosti od svega ostalog, je ono što se podrazumijeva pod pojmom Ego, ili lažni Ja. Dakle kad ukloniš neistinu, ono što preostaje je po definiciji Istina.

[belfy]

@broj dva
Dugujem ti izvinjenje što ti nisam ranije odogovorio. Davno sam odustao od provjeravanja posta, jer sam imao utisak da se niko ne želi uključiti u razgovor. Ispalo je tako, da sam provjeravajući jedan stariji post, vidio da ovaj moj ima nekoliko komentara i evo ću pokušati da ti odgovorim.
U pravu si kad kažeš da čovijek sa svojim čulima i intelektom ne može da percepcira Krajnju Stvarnost, jer sve informacije koje dobije kroz čula, profiltrira kroz prizmu vlastitih ideja, koncepata, vjerovanja, iskustava i slično, prije nego što odluči šta je to tamo. Ukratko, subjekat ne može da gleda objektivno. Postoji tu još jedan problem. Čula i intelekt predstavljaju samo jednu dimenziju uma, i to onu najrudimentarniju, zaduženu za samoodržanje. Sigurno si više puta čuo izraze poput britak um ili oštroumnost. Ti izrazi ukazuju na to da je intelekt po prirodi prodoran, poput oštrice sječiva, jer je namijenjen procesiranju informacija koje čula primaju iz “vanjskog svijeta”. Intelekt te informacije onda analizira, rastavlja i sastavlja, upoređuje i procjenjuje, prosuđuje i klasificira, imenuje, konceptualizira, arhivira itd, itd. Intelekt dakle nije ni namijenjen ni opremljen za spoznaju Cjeline, nego za sticanje znanja o njenim pojedinačnim aspektima. Kako je onda uopšte moguće spoznati i realizovati Krajnju Stvarnost? Postoji samo jedan način, a to je da iz paradigme subjekat-objekat, uklonimo subjekat, odnosno posmatrača. Zvuči kao samoubistvo, što u nekom metaforičkom smislu i jeste. Ima jedna čuvena izjava, čini mi se da je Biblijska, koja kaže da niko ne može vidjeti Boga i preživjeti. Ne odnosi se to na ideju o Bogu kao nekakvoj strašnoj sili, energiji koja dezintegriše sve što joj se previše približi, nego na činjenicu da je Krajnja Stvarnost singularna. U Apsolutu nema mjesta za dvojicu, u Apsolutu su 1+1 =1. Znači taj subjekat, taj posmatrač, onaj Ja koji je svjestan sebe kao posmatrača i zna da je ovde, dok je ono što posmatra tamo, taj osjećaj i iskustvo odvojenosti od svega ostalog, je ono što se podrazumijeva pod pojmom Ego, ili lažni Ja. Dakle kad ukloniš neistinu, ono što preostaje je po definiciji Istina.

nisi se, vala, morao javiti ni sada. ovdje se moze samo vidjeti da pokusavas zvucati pametno, dok je sve napisano poprilicno primitivno (ili rudimentarno kako ti rece). ako ti je za ovakav odgovor trebalo dvije godine, onda bolje da si sacekao jos koju deceniju...

[fortaleza]

nisi se, vala, morao javiti ni sada. ovdje se moze samo vidjeti da pokusavas zvucati pametno, dok je sve napisano poprilicno primitivno (ili rudimentarno kako ti rece). ako ti je za ovakav odgovor trebalo dvije godine, onda bolje da si sacekao jos koju deceniju...

Zar se nije ništa pomaklo kroz dvije godine?

To da pokušava zvučati pametno je tvoj dojam, moj recimo nije. To je ta subjektivnost o kojoj autor piše.

[foxlife]

Apsolutno jednostavno ne postoji

[apel]

Da li išta postoji i ako postoji, šta postoji?

[Ljubo2]

Da li išta postoji i ako postoji, šta postoji?

Postoji samo SVIJEST i njenih 7 fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji: naprezanje, kretanje, opažanje, osjećanje, pamćenje, mišljenje i razumijevanje. I ničega više nema.

Ovo je u skladu sa tvrdnjom fizičara da samo energija i informacija opostoji. Energija, to je Svijest koja se napreže i kreće. A informacija, toje opat ta ista Svijest, koja, kada se napregne i pokrene, počinje da opaža svoje naprezanje i kretanje, osjeća, razumije i pamti. A kasnije i misli o oblicima svog naprezanja i kretanja i počinje da urđuje ta svoja naprezanja i kretanja, tako što iz stanja haotičnih oblika kretanja sa značenjem nezadovoljstva i zla, prelazi u stanje organizovanih i harmoničnih oblika kretanja sa značenjem dobra. I to je ono što se podrazumijeva pod pojmom EVOLUCIJA. Imajući na umu da su sve materijalne forme od kojih se Univerzum sastoji - atomi, nebeska tijela, galaksije, tijela ćelija, biljaka, živtinja, ljudi itd - samo organizovani, harmonični oblici kretanja i rada Svijesti, sa značenjem dobra i ništa drugo.

Ovo je link sa tvrdnjim fizičara da samo energija i informacija postoji.
https://hrcak.srce.hr/index.php?show=cl ... ezik=88387