O Apsolutu ili krajnjoj Stvarnosti

[apel]

Sa vremena na vrijeme poćurim na Forum pa tako ponekad i na filozofske i religijske rasprave, i vrlo često dođem u iskušenje da se umiješam, potaknut prije svega količinom zabluda, nerazumijevanja i neznanja koje forumaši ispoljavaju dok govore o Bogu, Životu, i uopšte, svrsi ljudskog postojanja. I to se odnosi jednako na vjernike kao i na one koji to nisu. Mislim da ne bi bilo dobro da se kačim na već postojeće teme, jer se one godinama iscrpljuju beskrajnim ponavljanjem jednih te istih argumenata. Radije bih otvorio novu temu, sa nadom, da će nam promjena perspektive pomoći da izađemo izvan primitivnih koncepata o Bogu i Životu, jer su oni temeljni uzrok svih patnji, stradanja i muka kroz koje prolazimo i kao individue i kao društva. Ja sam temu naslovio O Apsolutu ili krajnjoj stvarnosti, namjerno izbjegavajući da koristim imenicu Bog. Valjda ne postoji u ljudskim jezicima riječ sa više bajlaga, možda još jedino riječ Ljubav, što mu u neku ruku dođe na isto. Dakle, ne govorimo o Bogu, izmišljenom liku koga je stvorio ljudski um, već o krajnjoj stvarnosti, o Onome Što Jeste, i kad ništa drugo nije, o Apsolutu. Prije nego što se uhvate za vratove ubjeđujući jedni druge šta je to, kako se zove i kako izgleda, sva će se ljudska bića složiti da nešto ima, da nešto postoji, da nešto JESTE. Ovaj post je moj pokušaj da razgovaramo o toj “Jestnosti”.
Bujrum

[walter kurtz]

Krajnja stvarnost je da apsolutno ne guzis nista

[L u c i f e r]

Jestnosti

E jbg, sad ogladnih...

[Tempo]

tito te nejebo dragi...

[fortaleza]

@apel

Nemoj očekivati da ćeš odgovor dobiti na forumu, zakon je takav da se kroz razne diskusije, debate misao distorzira.

Kao što je jedan rekao "S čovjekom koji zna napraviti kavu, njemu mogu pričati".

Ali pri tom se ne misli samo na kupovanje kave pa otvaranje vrećice i kuhanje kave već o potpunom znanju o kavi, kako se sadi, šta je potrebno raditi, šta joj odgovara, kako je ubrati, preraditi i na kraju samljeti i skuhati.

[broj dva]

Sa vremena na vrijeme poćurim na Forum pa tako ponekad i na filozofske i religijske rasprave, i vrlo često dođem u iskušenje da se umiješam, potaknut prije svega količinom zabluda, nerazumijevanja i neznanja koje forumaši ispoljavaju dok govore o Bogu, Životu, i uopšte, svrsi ljudskog postojanja. I to se odnosi jednako na vjernike kao i na one koji to nisu. Mislim da ne bi bilo dobro da se kačim na već postojeće teme, jer se one godinama iscrpljuju beskrajnim ponavljanjem jednih te istih argumenata. Radije bih otvorio novu temu, sa nadom, da će nam promjena perspektive pomoći da izađemo izvan primitivnih koncepata o Bogu i Životu, jer su oni temeljni uzrok svih patnji, stradanja i muka kroz koje prolazimo i kao individue i kao društva. Ja sam temu naslovio O Apsolutu ili krajnjoj stvarnosti, namjerno izbjegavajući da koristim imenicu Bog. Valjda ne postoji u ljudskim jezicima riječ sa više bajlaga, možda još jedino riječ Ljubav, što mu u neku ruku dođe na isto. Dakle, ne govorimo o Bogu, izmišljenom liku koga je stvorio ljudski um, već o krajnjoj stvarnosti, o Onome Što Jeste, i kad ništa drugo nije, o Apsolutu. Prije nego što se uhvate za vratove ubjeđujući jedni druge šta je to, kako se zove i kako izgleda, sva će se ljudska bića složiti da nešto ima, da nešto postoji, da nešto JESTE. Ovaj post je moj pokušaj da razgovaramo o toj “Jestnosti”.
Bujrum

Kako percepirati "stvarnost" bez obzira da li je krajna ili ne ? Mi, homo sapiensi, mozemo koristiti samo cula i intelekt. Dakle uvjek, uvjek, uvjek stvarost percepiramo kroz neki ljudski filter.Filter nasih cula ili naseg uma. Ako postoji neka "krajna stvarnost" sama po sebi onda je van naseg dosega.