Prosle godine pricam s prijateljicom koja takodjer mrzi djecu pa se slaze sa mnom (radi u obdanistu, ima troje djece - hejterka).Dope_Man wrote:Sve to krece i od ''malih'' stvari, davno prije nego dodje do velikih. Moj komsiluk je pun djece i tu ima svega, od genijalac do debila (koliko god ovaj termin bio politicki nekorektan, pogotovo za nekoga kome je u profesiji bitna ta terminologija). Dakle ima djece koja su od malena pustena da se igraju vani na livadi. Trci haman od prve godine, padne, zaplace, ustane, obrise se i nastavi.. i danas je sa 7 godina dijete perspektivan sportista, ako se odluci time dalje baviti (karate). Spretan fizicki, snalazljiv itd.. i druge slicne djece ima. S druge strane ima djece koja sa 5 godina mater vodi na uzici na livadi, debeljucan ne zna iz trka sutnuti loptu jer mu nikad nije dozvoljeno da se igra sa vrsnjacima, socijalne vjestine nula bodova. Sad gledam jednu od nekih 2 godine, dijete je fizicki potpuno zdravo, trci okolo, hoce da se igra.. ali ne, za njom trce i nena i majka ''NEMOJ TRCATI'' i slicno jer pobogu dijete ce pasti u travu sa silne visine svojih nogu i ocito razbiti svoju porculansku glavicu na milion dijelova. Bar takvu sliku imaju ove u glavi, a dijete bi samo da trci, da se igra.. sto je u svakom pogledu dobro za dijete.Alfons Kauders wrote:Nisu to bolan mladalacke iluzije, vec sjecanja iz mladosti.foton wrote:Ovdje se tacno vidi ko ima i ko nema djecu... Ko zivi u mladalackim iluzijama o roditeljstvu, i ko zivi zivot roditelja. I kako to inace biva na forumu, uvijek ima pretjerivanja kako bi se opravdao neki stav, ovdje mi se cini da Nimand ima najrealniji stav - ljudi se mijenjaju, mijenjaju svoje prioritete, i ako ste im prijatelji razumjecete ih. Navikavanje na ulogu roditelja isto tako traje neko vrijeme, to bude poprilican sok i velika promjena... Price o kaki prodju, pravo prijateljstvo (cak i uz djecu
) ostane.
Recimo, kad skontam da se i ne sjecam kad sam i gdje naucio skijati - uvijek bi tri porodice sa po dvoje djece isle na odmor, recimo da je nas troje bilo problematicno, a troje mirno... Istresu nas na brdu i haj se igrajte, skijajte, sankajte, jebite se
Odemo na more, ista ekipa, ista prica... Odemo ujutru na plazu i cijeli dan hodamo okolo (istrazujemo), hvatamo blavore, ronimo, ponekad se nabijemo na jeza u plicaku itd... Sa 10 godina smo znali ostati "u gradu" do ponoci.
A danas? Danas imam prijateljicu koja do sedme godine nije "smjela" na zimovanje mada joj muz obozava skijanje - jer snijeg je, a dijete ce se prehladiti, pa je bolje da sjedi u kuci nego da uci skijati. I onda dodje proljece, super, dijete se nece prehladiti... Ali ima krpelja, polena, pcela, pa se opet ne smije nigdje. Dodje ljeto, i na more se ode preko kurca, jer je "obaveza"... A "obaveza" je zato sto smatraju da je njihova roditeljska obaveza da djecu od 7-10 godina ne pusaju s uzice, vec u svakom datom trenutku moraju biti najvise deset metara od njih (mada imaju mobitele, a mi smo imali dovikivanje kad se ko polomi).
Debili. Djeca takvih roditelja ce biti debili i tacka. Ja tu zaista ne vidim nista dobro, niti razumijem zasto toboze dobri roditelji na ovoj temi brane lose roditelje? Ili su sad "dobri roditelji" iskljucivo oni koji djecu tretiraju kao kucne ljubimce, ili ih paze kao iPhone, da se slucajno ne ogrebe.
Ali hebiga, danas je to moderno. Ne smije ni praska pasti na glavu, a da ne govorimo da se ogrebe, ozari ili slicno.. A evo, mnogi od nas su se izrazbijali posteno kao mali, igrali se u svemu od prljave rijeke do nekakvih mjesta od kojih i psi bjeze, pa odrastosmo zivi i zdravi, i bez silnih alergija i milion drugih dijagnoza.
Kaze zena... U obdanistu se djeca ili ne smiju ili ne mogu igrati:
Ne smiju jer roditelji ce je ubiti ako se dijete vrati kuci s modricom ili poderanim koljenom (tipa, dijete se razbije u igri - roditelji zovu policiju i hoce da dignu prijavu protiv teta u obdanistu). I onda naravno, i obdaniste kaze jebo budale, i djeci ogranici kretanje kao da su na uslovnoj.
Priroda, igraliste, tobogan? Kurac - sjedi na travi ili tepihu, nemoj na beton ili plocice, da se ne polomis. Ne mogu... Zato jer ne mogu. Ona mi kaze da zadnjih godina deveraju s djecom koja se jednostavno ne znaju kretati kako treba. Ne razvijaju se kao djeca, jer sa 4-5 godina zive kao ja - u kuci, s ekranom u rukama (s tim da je to meni posao). I onda ih dovedu roditelji, kontaju djeca ce se igrati u obdanistu... A ne znaju napraviti kolut naprijed, uhvatiti loptu rukama ili potrcati da se ne polome. Zato jer njihovi super roditelji smatraju da je djeci od cetiri godine potrebno isto fizicke aktivnosti srednjovjecnom informaticaru.
i 13 sati, kamoli 3... Ali ja govorim o djetetu koje vec ide u skolu. Djecu koja idu u osnovnu, mnogi danas tretiraju kao bebe, i to je dio problema.
da ne bismo sad mnogo raširili priču, o tome kako, šta, kad, bla, bla, bla...odabrah da preporučim kratak, ali zanimljiv video uradak 
