JEBIGA, KOLEGA, ZNAM DA SAM LOŠE
Danas se u Hrvatskoj najavljuju prosvjedi na kojima će se tražiti obrana "prava na rad, slobodno kretanje, slobodno odlučivanje i slobodno disanje."
U zemlji koja bilježi sve veći broj zaraženih, oboljelih i umrlih od infekcije SARS-CoV-2 virusom organizira se prosvjed na kojem će se tražiti pravo na slobodno disanje!?
U Hrvatskoj je trenutno više od dvije stotine ljudi koji su spojeni na respiratore.
Oni ne samo da ne dišu slobodno, nego ne dišu uopće; uz pomoć strojeva bore se za vlastiti život.
Na ovakve prosvjede u pravilu dolaze dvije vrste ljudi.
Prvi su oni koji su uistinu teško pogođeni ovom krizom, oni koji su ostali bez posla i čija je egzistencija ozbiljno ugrožena.
Oni koji ne znaju kako će sutra prehraniti vlastite obitelji.
To su ogorčeni ljudi vođeni vlastitim jadom i strahom za svoju budućnost. Takve ljude u potpunosti razumijem, ne osuđujem ih i smatram kako im u ovim teškim vremenima moramo dati podršku i pomoći im.
Moramo kao društvo biti solidarni, potisnuti vlastite sebične interese i iskazati sve ono dobro u nama.
A ima tog dobrog u ovoj našoj Hrvatskoj, vjerujte mi.
Međutim, tu su i oni drugi, oni koji su potencijalna opasnost za društvo u kojem žive.
To su u pravilu osobe smanjenih kognitivnih sposobnosti vođene svojim lošim karakterom i pomahnitalim egom.
To su oni koji negiraju cjelokupnu znanost, logiku, znanje...
Nedavno me jedna hrvatska poduzetnica javno prozvala i nazvala "onim koji se predstavlja kao doktor".
Osoba koja ne poštuje mjere za suzbijanje epidemije, koja svoje maloljetno dijete vodi okolo po šoping-centrima i uči ga kako obilaziti dućane bez zaštitne maske.
Osoba koja uči maloljetno dijete kako "posramiti djelatnice" koje pošteno rade svoj posao.
I sve je to JAVNO objavila.
Ni najmanje me nije zasmetalo to što me nakon dugih i mukotrpnih dvadeset i pet godina školovanja netko naziva onim koji se predstavlja kao doktor.
Tužan sam kad netko svoje pogrešne životne stavove i neodgovorno ponašanje javno ističe i poziva ne neposluh i nepoštivanje epidemioloških mjera.
Tužan sam zbog raznoraznih festivala slobode.
U prošlom sam dežurstvu, nažalost, primio kolegu liječnika s teškom kliničkom slikom COVID-19 infekcije. Radno aktivnog kolegu i dobrog čovjeka.
Kolegu koji je brinuo o svojim pacijentima, svakodnevno ih liječio, odlazio u kućne posjete i pošteno obavljao svoj posao.
A onda je u teškom općem stanju s obostranom upalom pluća intubiran i stavljen na respirator.
Prije nego što je zbog takvog teškog općeg stanja i manjka kisika doslovno potonuo u komu, kada je shvatio koliko odvagujem riječi kojima mu se obraćam, odmaknuo je nakratko masku s kisikom i tiho, smireno dahnuo:
"Jebiga, kolega, znam da sam loše!“
On je samo jedan od onih dvije stotine šezdeset i šest pacijenata koji su trenutno na respiratoru.
Jedan od onih kojima je oduzeta sloboda odlučivanja, kretanja i samostalnog disanja.
Ovo nije status kojim bih bilo koga prozivao, napadao ili osuđivao.
Ovo je zamolba svima nama da ostanemo smireni, razumni i odgovorni.
Korona uistinu postoji, korona je teška i nepredvidiva, potencijalno smrtonosna bolest.
Korona nije samo bolest pojedinaca.
Korona zbog svoje sposobnosti da u kratkom vremenu dovede velik broj ljudi do stanja u kojem trebaju intenzivnu pomoć za preživljavanje, preopterećuje medicinske resurse (djelatnike, aparate i kapacitete) čak i u najbogatijim državama svijeta.
A zdravstvo opterećeno masovnim obolijevanjem od korone potom ne može pružiti adekvatnu skrb ni drugim životno ugroženim ljudima, pa korona jednog čovjeka uzrokuje povećani rizik za zdravlje desetina drugih ljudi.
Korona je bolest protiv koje se ne smijemo i ne možemo boriti režanjem jednih na druge, isticanjem isključivo vlastitih interesa i borbom za vlastiti komoditet.
Budite odgovorni i čuvajte sebe i druge!
nadam se da ce stvarno.ovo.izgurati 
