arzuhal wrote:Da se ja nešto pitam preko 50 % škola u BiH bi nosilo ime Ivana Gorana Kovačića, tu kristalno jasnu paradigmu naše tragedije i cinizma naše balkanske sudbine, mladog čovjeka koji je odbio biti politički i nacionalni mrzitelj i šovinista, pjesnika koji je ispjevao možda najpotresniju poemu o stradanju srpskog naroda a kojeg su pripadnici istog tog naroda zaklali u nekakvoj šumici pored Foče,
ne nekakav vajni komunista i "i prosvjećeni drug",
nego naprosto čovjek, insan, pjesnik...
Al' šipak...Šipčina, štaviše...
Da.
Antička tragedija.
--------------------------------------------
U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,
Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.
Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,
Da ne dopre do njeg pokajnički glas,
Strah obraćenika, molitve za spas.
Neka šikne travom, uz trnovit grm,
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.
Nitko da ne dođe, do prijatelj drag, –
I kada se vrati, nek poravna trag.
-----------------------------------------
I tako i bi.
Izvinite na sentimentalnosti. Sjetih se pjesme ...
Hvala, arzo. Niko to ne zna lijepo kao ti.
