John Cleese wrote:salik79 wrote:Günther Grass je u 10. SS-Panzer-Division "Frundsberg" proveo skoro pola godine, od 10.11.1944 do 8.5.1945 kada je zarobljen, s time da je u borbama ranjen 20.4.1945. U SS diviziju se ukljucio dobrovoljno, u 17. godini zivota, nakon sto se kao Hitlerjugend sa navrsenih 15 godina dobrovoljno prijavio u Wehrmacht, gdje je i prosao vojnicku obuku, o cemu je i pisao u svojoj autobiografskoj knjizi "Guljenje luka". Nije bas ni istina da se o tome nije nista znalo prije dodjele Nobelove nagrade, sto je vidljivo iz zabiljeski Klausa Wagenbacha iz 1963, u kojima stoji da mu je Grass govorio o svom angazmanu u SS trupama.
U engleskom tekstu mozes naci detaljniju informaciju o njegovom borbenom angazmanu - od februara (neka je to i 1. februar) '45 do datuma koji si naveo, kad je ranjen, a to je manje od tri mjeseca, kako sam i napisao... sto je, uostalom i nebitno - poenta je da je bio balavac, sto navodim kao olakotnu okolnost da bih ilustrirao koliko malo je i takva olakotna okolnost uticala na odijum koji je saznanje o njegovom vojnom angazmanu izazvalo u javnosti.
Knjiga "Guljenje luka" je objavljena 2006. - sedam godina nakon sto je Grass dobio Nobelovu nagradu, bas u vrijeme kad je i javno trazeno da mu nagradu oduzmu.
Dnevnik Klausa Wagenbacha dokazuje da mu je Grass tada ('63) priznao gdje je bio i sta je radio u toku zadnjih ratnih mjeseci, no nije izvjesno kad je dnevnik objavljen, ako je objavljen u nekoj formi dostupnoj javnosti.
Ne vjerujem da je ta informacija bila blagovremeno dostupna Nobelovom komitetu.
salik79 wrote:Sto se francuskih SS-ovaca tice ti spominjes samo dio koji je bio angazovan u bitci za Berlin, njih oko 90-tak, sto ne objasnjava i sta se desilo sa ostatkom jedinice, koja je, istina, do kraja rata desetkovana.
Po engleskom tekstu, nije ih na kraju ni bilo vise...
From estimates of 7,400 to 11,000 at its peak in 1944,[2] the strength of the division fell to just sixty men in May 1945.
I zaista vise ne bih o njima, jer mislim da je jasno kako su se Francuzi prema njima odnosili - ne bih ni komentirao da nisi insistirao.
salik79 wrote:Naravno da im to nije islo u cast, nego sramotu, ali poenta je bila da je njima ostavljena mogucnost za drugi pocetak, pa cak i vojnicki (u njemackom Bundeswehru), iako su bili oficiri SS Waffena, dok Hadziefendicu, koji nikada nije ni bio vojno angaziran od strane SS-a, ili Busuladzicu koji uopce nije ni bio dio ikakvih vojnih formacija, ta prilika nije data...A, kao sto vidimo, ni danas se ne dozvoljava bilo kakva diskusija s ciljem njihove rehabilitacije.
Da su ih ostavili u zivotu, imali bi, svakako, nekakvu priliku, a ovako, sto su za zivota uradili - uradili su.
Rehabilitacija bi znacila afirmaciju onoga zbog cega su kaznjeni, a to je nedopustivo.
Da li su preostro kaznjeni - o tome se da razgovarati, ali da li su trebali biti kaznjeni - naravno da jesu.
Nakon sto sam, na ovoj temi, procitao sta (vi koji o njemu znate mnogo) pisete o Hadziefendicu, mogu reci da sam razvio neku vrstu empatije prema njemu, kao covjeku koji je fatalnim izborom (da podrzi i aktivno ucestvuje u osnivanju jedne SS jedinice) ukaljao svoje ime. Mislim da je on zasluzio da se o njemu govori, zbog boljeg razumijevanja motivacije, prije svega.
A tog Busuladzica ne znam otkud iskopase... Kome to treba i zasto?
Po onome sto ovih dana o njemu procitah - na smetljistu istorije mu je i mjesto.
Zasto se niko nije sjetio da predlozi da neka ulica ili obrazovna institucija s ponosom nosi ime Derviša Korkuta?
Bio je to intelektualac, vjernik, naucni radnik, humanista, covjek koji je spasio ne samo neprocjenjivo vrijedno kulturno blago ova zemlje (Hagadu) nego je, dovodeci i sebe i svoju porodicu u smrtnu opasnost, spasio od sigurne smrti mladu Jevrejku (po imenu Mira Papo), krijuci je od ustasa (zbog cega ga je Jad vasem proglasio Pravednikom medju narodima), covjek koji je (koliko znam) posve nevin bio zrtva postratnog jugoslovenskog rezima i kome su nezasluzeno oduzeta gradjanska prava...
Zasto se niko nije sjetio covjeka koji je zasluzio da bude upamcen i cije ime znaci promociju pravih ljudskih vrijednosti koje ovo nesretno covjecanstvo i inace tako lako zaboravlja?
Zasto se niko nije sjetio Besima Korkuta, Dervišovog brata, covjeka koji je preveo Kur'an na bosanski jezik?
Zar ti ljudi nisu zasluzili da pamtimo njihova imena i djela?
(U Sarajevu postoji samo ulica Porodice Korkut, a nalazi se izmedju Brijesca i Zabrdja...)