Novi doprinos multietničnosti - po Hrvatu Mustafi Busuladžiću će se zvati škola!

[Challenger_]

*ebo Bluma, *ebo Despiće, oni su nas kočili u svakom pogledu, na svakom koraku. Sada kada ih nema, mašala, sad sa Munirom i " kraljicom Balkana" ( ) idemo kroz svijetli 21. vijek!

[Challenger_]

Ja bih joj dodijelio Despića kuću, da se oslobodimo posljednjih tragova mračne prošlosti.

[Banksy]

Ali da se vratimo Maksi... Otidjite u Despića kuću, ako niste bili i imate priliku, zanimljivo je. Znači, testament!

Odličan tekst Makso bio mudar čovjek... I očito jako umoran od ljudi.

Ma komplikuje bez'ze - ja cu trazit da me kremiraju i fajront
I sve cu ostavit sebi, k'o Pantelija Topalovic.

https://www.youtube.com/watch?v=o7LZtSMLUVw

[John Cleese]

[piupiu]

Koga zanima, objavljen je u Stavu stenogram sa Busuladzicevog sudjenja.

[cyprus]

Boris Dežulović: Biti četnik u Sarajevu

“Ko smo mi?” “Ko to ‘mi’?”, zbunio se otac. “Mi, naša porodica”, odgovorio sin sveudilj žvaćući klepe. “Ti, mama, ja, šta smo mi?” “Ne kontam, kako to misliš, drago dijete?”, upitala ga onda majka, a mališan pojasnio: “Jesmo li mi Bošnjaci ili Hrvati, ili Jevreji… šta smo?” “Mi smo, sine, Srbi”, odgovorio mu onda otac, a mali se lupio po čelu: “Jooj, samo to ne!”

Zvao me jedne prilike u dva iza ponoći Kožo da ispriča anegdotu. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic ili kakvu anegdotu.

Elem, vratio se sin jednog našeg sarajevskog drugara iz škole i mrtav hladan za ručkom iznenada upitao roditelje: “Ko smo mi?” “Ko to ‘mi’?”, zbunio se otac. “Mi, naša porodica”, odgovorio sin sveudilj žvaćući klepe. “Ti, mama, ja, šta smo mi?” “Ne kontam, kako to misliš, drago dijete?”, upitala ga onda majka, a mališan pojasnio: “Jesmo li mi Bošnjaci ili Hrvati, ili Jevreji… šta smo?” “Mi smo, sine, Srbi”, odgovorio mu onda otac, a mali se lupio po čelu: “Jooj, samo to ne!”

Tako je bilo, živa istina, pitajte Kožu. Sve otada prepričavamo po kafanama tu obiteljsku pripovijest našega drugara, i svaki put nakon “Jooj, samo to ne!” kafana oplače od smijeha, iako je davno bilo kad je to bilo smiješno, ako je ikad uopće i bilo da je bilo. Posljednji put, što ja znam, smiješna je ta stvar bila onoga policijskog sata s početka rata kad su raja u kafani Pozorišta mladih nagovorila vojnu policiju da zajebava Kožu - “Ime?”, “Dragan”, “Prezime?”, “Kožović”, “Ime oca?”, “Mihajlo”, “Ime majke?”, “Rajka” - pa kad je policajac na koncu pitao “Adresa?”, ustravljeni Kožo promucao “Gruje Novakovića 6”, a ovaj podigao pogled s teftera, pa pitao: “Može li, majke ti, bar adresa Kaukčije Abdulaha efendije?”

Već sljedeći put, kada drugog jednog našeg drugara sarajevska vojna policija zaista bude ispitivala i pitala tko je i šta je on, a ovaj rezignirano odgovori “Srbin, jebo me otac!”, neće to više biti zajebancija, niti će biti smiješno. Dobro, kafana to i danas oplače - može joj se, jer je drugar preživio da ispriča - ali sve od toga vakta, biti Srbin u Sarajevu nije bila naročito smiješna stvar. Nije se mnogo godina kasnije sin našega drugara, koliko god to nama bilo smiješno, udario po čelu da razvedri i nasmije roditelje, zato dakle što je shvatio da je biti Srbin nešto pravo smiješno, već zato što je izvan roditeljskog doma - na ulici i igralištu, u haustoru, mahali i školi - naučen da je biti Srbin ili jako loše ili jako zajebano: u svakom slučaju, može li se ikako birati, “samo to ne”.

Birati se, međutim, ne može. Da može, izabrao bi sin našega drugara biti Betmen ili Pokemon, ili Noćni vilenjak iz World of Warcrafta, svakako nešto s čim se u Sarajevu može napraviti bolja karijera nego sa srpskim porijeklom, nešto s čim se u Sarajevu može napraviti išta, ili barem nešto s čim se u Sarajevu uopće može. Ovako, s imenom kakvo mu već jest, i prezimenom kakvo mu bolje da nije, mali će - jebo ga otac - shvatiti tek da biti Srbin u Sarajevu nije naročito smiješna stvar.

Ili barem da nije bila smiješna dok je Srba u Sarajevu još uopće bilo.

Po posljednjem popisu stanovništva, što su ga proveli zastupnici SDA i Bosanske stranke u kantonalnoj skupštini, u Sarajevu, naime, Srba više i nema. Ima samo - četnika. Fantastično otkriće plod je višegodišnjih istraživanja poznatih sarajevskih etnologa Safeta Mešanovića iz SDA i Rasima Smajića iz BOSS-a, koji su, eto, u skupštinskoj raspravi o izmjeni naziva sarajevske Osnovne škole “Mustafa Busuladžić” poslanika Naše stranke Predraga Kojovića hladnokrvno nazvali “četnikom”.

Ako je, naime, Kojović četnik - a nije mudro sumnjati u znanstveni autoritet SDA i BOSS-a - onda u gradu Sarajevu ne postoji Srbin koji to nije. Nema u cijelom kantonu Srbina koji je manje četnik od Predraga Kojovića, i ako je on taj, ako je on četnik, onda su Safet i Rasim u ozbiljnom problemu, jer ih u tom slučaju u Sarajevu još uvijek ima gotovo jedanaest hiljada: po prilici onoliko koliko ih je cijeli grad četiri godine držalo u okruženju. Cijela dakle jedna četnička divizija, i dan danas - samo ne više po brdima oko Sarajeva, već u samom gradu, dobro raspoređena po općinama, kvartovima i mahalama - u svakom je trenutku spremna Safetu i Rasimu nemilosrdno osporiti njihovo temeljno bošnjačko pravo da škole nazivaju po istaknutim sarajevskim ustašama.

Na stranu, naime, Kojovićev lik i djelo. Mnoga bi bošnjačka majka plakala od sreće da joj je onaj četnik na vratima bio Predrag Kojović, i da se devedesetih u Srebrenici, Prijedoru ili Foči njega pitalo tko će u kamion: da je barem Safetov i Rasimov dobrostivi Allah u svojoj beskrajnoj mudrosti dao, pa da je Kojović stvarno četnik, u sve četiri godine u Sarajevu ne bi palo krvi ni za analizu u Domu zdravlja. Na stranu, rekoh, to: mnogo je zanimljiviji i indikativniji razlog zbog kojega je on Safetu i Rasimu četnik - njegov glas protiv imenovanja jedne sarajevske osnovne škole po Mustafi Busuladžiću, osvjedočenom ustaši, antisemitskom ideologu i lojalnom “cvijetu hrvatskoga naroda” u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Ukoliko, naime, SDA-u i BOSS-u nije problem Mustafa Busuladžić, ne dakle kolokvijalni nekakav “ustaša” iz skupštinske rasprave o nazivima osnovnih škola, nego baš pravi pravcati Pavelićev ustaša iz četrdeset prve; ukoliko rečeni Mustafa ne samo da nije problem, već je historijski heroj i uzor omladini, da im se škole po njemu nazivaju kao i po Maku Dizdaru; ukoliko nije problem da se škole i ulice nazivaju po pomagačima nacističkog okupatora i gubitnicima Drugog svjetskog rata - ukoliko je, najzad, Drugi svjetski rat Safetu i Rasimu ukrivo završio - u čemu je zapravo njihov problem s četnicima?

U čemu je, to mene zanima, problem s četnicima, koji s ustašama imaju dvije zajedničke stvari: mržnju prema antifašistima i mržnju prema Židovima, odnosno upravo ono zbog čega im je velik Mustafa Busuladžić? Koji bi onda točno problem bio to što je Kojović četnik?

Kako god okrenuli, preostaje samo jedan: to što - jebo ga otac - nije.

Kako promašen članak... Pa i Rasim je Srbin a nije četnik... Eto vidite da se može kad se hoće

[draganbl]

Jednom sam prepričao post starog forumaša @Ahmeda, koga su svojevremeno cijenili svi, apsolutno svi forumaši. @Ahmed je pisao o svom prijatelju Srbinu iz Sarajeva, sa kojim je za vrijeme rata bio na istoj strani, zajednički braneći grad od onih koji su ga napadali. @Ahmed zna da je prijatelju dijete stasalo za školu i pita ga, znajući gdje mu prijatelj živi, u koju ga je školu upisao. U Lukavicu - reče ovaj. Prijateljev odgovor ga je zaledio, a razlozi za tu odluku još više. Plaši se odnosa druge djece prema njegovom, srpskom. Njegovom djetetu čiji je otac branio grad rame uz rame sa hiljadama drugih, sa čijom djecom bi sada i ovaj malac trebao zajedno ići u školu... Trebao bi, ali neće.
Da ne dužim, ovo nije generalizacija, ovo je primjer koji postoji, ne pišem ni da je čest ni da je jedini, ali postoji.

Da se vratim na priču ovog Dežulovića. Priča je alegorija, nije ona ni o tom Koži, a nije ni o Kojoviću. Priča je to o onima kojima Kojovića smatraju četnikom. Pitanje je samo, koliko takvih ima?

[Bodkin]

Jednom sam prepričao post starog forumaša @Ahmeda, koga su svojevremeno cijenili svi, apsolutno svi forumaši. @Ahmed je pisao o svom prijatelju Srbinu iz Sarajeva, sa kojim je za vrijeme rata bio na istoj strani, zajednički braneći grad od onih koji su ga napadali. @Ahmed zna da je prijatelju dijete stasalo za školu i pita ga, znajući gdje mu prijatelj živi, u koju ga je školu upisao. U Lukavicu - reče ovaj. Prijateljev odgovor ga je zaledio, a razlozi za tu odluku još više. Plaši se odnosa druge djece prema njegovom, srpskom. Njegovom djetetu čiji je otac branio grad rame uz rame sa hiljadama drugih, sa čijom djecom bi sada i ovaj malac trebao zajedno ići u školu... Trebao bi, ali neće.
Da ne dužim, ovo nije generalizacija, ovo je primjer koji postoji, ne pišem ni da je čest ni da je jedini, ali postoji.

Da se vratim na priču ovog Dežulovića. Priča je alegorija, nije ona ni o tom Koži, a nije ni o Kojoviću. Priča je to o onima kojima Kojovića smatraju četnikom. Pitanje je samo, koliko takvih ima?

Sjecam se i ja te price. Danasnji forum nije pravo mjesto za ovakve price. Puno vise je onih kojima je drago ili ih boli kurko opravdavajuci pricom “kako je u bl ili mostaru”

[ušće]

Jednom sam prepričao post starog forumaša @Ahmeda, koga su svojevremeno cijenili svi, apsolutno svi forumaši. @Ahmed je pisao o svom prijatelju Srbinu iz Sarajeva, sa kojim je za vrijeme rata bio na istoj strani, zajednički braneći grad od onih koji su ga napadali. @Ahmed zna da je prijatelju dijete stasalo za školu i pita ga, znajući gdje mu prijatelj živi, u koju ga je školu upisao. U Lukavicu - reče ovaj. Prijateljev odgovor ga je zaledio, a razlozi za tu odluku još više. Plaši se odnosa druge djece prema njegovom, srpskom. Njegovom djetetu čiji je otac branio grad rame uz rame sa hiljadama drugih, sa čijom djecom bi sada i ovaj malac trebao zajedno ići u školu... Trebao bi, ali neće.
Da ne dužim, ovo nije generalizacija, ovo je primjer koji postoji, ne pišem ni da je čest ni da je jedini, ali postoji.

Da se vratim na priču ovog Dežulovića. Priča je alegorija, nije ona ni o tom Koži, a nije ni o Kojoviću. Priča je to o onima kojima Kojovića smatraju četnikom. Pitanje je samo, koliko takvih ima?

Sjecam se i ja te price. Danasnji forum nije pravo mjesto za ovakve price. Puno vise je onih kojima je drago ili ih boli kurko opravdavajuci pricom “kako je u bl ili mostaru”

A posebno je puno onih što im je Sarajevo mjerilo ...ali ih stvarno boli kurko kako je u BL i Mostaru...Jer tamo žive normalni ljudi , a u Sarajevu tamo neki Bošnjaci ( koji se usput još i malo kurče ) ...
Ne mogu na erende kora ...

[LBVIEW]

Sjecam se i ja te price. Danasnji forum nije pravo mjesto za ovakve price. Puno vise je onih kojima je drago ili ih boli kurko opravdavajuci pricom “kako je u bl ili mostaru”

Pa, ako duze pratimo forum mozemo primjetiti tu tendenciju. Samo nije to bez razloga, i u uzrocno-pojedicnoj je vezi s pisanjem kojekakvih kenjaca i ostalih koji su kao, bili na ovoj strani. Teme poput "desavanja u Sarajevu", "Dobrovoljacke", "snajperisti u Sarajevu" i slicne prepune su relativizatorskih i revizionistickih komentara istih, pa se covjek zapita da li se Srna" slusala tajno, kad balijske oci i usi ne vide/cuju.

[cyprus]

Kod mene (na Alipašinom Polju) u komšiluku se Srna gledala čoporativno i to u multietničkom sastavu, posebno kad je bio Risto Đogo... Za šta je to mjerilo?

A ja i dan danas kao razbibrigu pogledam dnevnik PTPC-a... Jel to krivično djelo?

[palermo]

Kod mene (na Alipašinom Polju) u komšiluku se Srna gledala čoporativno i to u multietničkom sastavu, posebno kad je bio Risto Đogo... Za šta je to mjerilo?

A ja i dan danas kao razbibrigu pogledam dnevnik PTPC-a... Jel to krivično djelo?

eh, drug promašio si sa ovim postom, to tvoje nije nizašta mjerilo.

Al Dežulović nije promašio.......ono je priča o manjini u našem društvu, bilogdje i bilokakva manjina bio....istinita , naravno

[LBVIEW]

Kod mene (na Alipašinom Polju) u komšiluku se Srna gledala čoporativno i to u multietničkom sastavu, posebno kad je bio Risto Đogo... Za šta je to mjerilo?

A ja i dan danas kao razbibrigu pogledam dnevnik PTPC-a... Jel to krivično djelo?

Pretpostavljam da je upuceno meni, pa te zamoljavam da ponovno procitas post i skontas ironiju u mom
glasu kad postavih pitanje za "Srnu".

[cyprus]

Kod mene (na Alipašinom Polju) u komšiluku se Srna gledala čoporativno i to u multietničkom sastavu, posebno kad je bio Risto Đogo... Za šta je to mjerilo?

A ja i dan danas kao razbibrigu pogledam dnevnik PTPC-a... Jel to krivično djelo?

eh, drug promašio si sa ovim postom, to tvoje nije nizašta mjerilo.

Al Dežulović nije promašio.......ono je priča o manjini u našem društvu, bilogdje i bilokakva manjina bio....istinita , naravno

Ne znam, evo kolega LBVIEW optuži nekoga da je Srnu slušao tajno, pa reko ako je to prekršaj, da se evo i ja prijavim Al evo reče da je riječ o ironiji, koju ja izgleda nisam do kraja prepoznao

A što se tiče Dežulovića i promašaja, tu sam ja bio ironičan

[vatrogasac]

Koga zanima, objavljen je u Stavu stenogram sa Busuladzicevog sudjenja.

Po onom stenogramu nije zaslužio da mu se skine glava, ali glava je letila tada i za jednu ružnu protiv SSSR-a, a Busuladžić je napisao malo više.

[rz brzotrz]

Po onom stenogramu nije zaslužio da mu se skine glava, ali glava je letila tada i za jednu ružnu protiv SSSR-a, a Busuladžić je napisao malo više.

Uopšte nije sporno da on nije trebao biti strijeljan. Sporno je da li se škola treba zvati po njemu SAMO na osnovu te činjenice da je nezasluženo strijeljan.

[kakavdanakneiskustvu]

Po onom stenogramu nije zaslužio da mu se skine glava, ali glava je letila tada i za jednu ružnu protiv SSSR-a, a Busuladžić je napisao malo više.

Uopšte nije sporno da on nije trebao biti strijeljan. Sporno je da li se škola treba zvati po njemu SAMO na osnovu te činjenice da je nezasluženo strijeljan.

[vatrogasac]

Po onom stenogramu nije zaslužio da mu se skine glava, ali glava je letila tada i za jednu ružnu protiv SSSR-a, a Busuladžić je napisao malo više.

Uopšte nije sporno da on nije trebao biti strijeljan. Sporno je da li se škola treba zvati po njemu SAMO na osnovu te činjenice da je nezasluženo strijeljan.

Ako je nezasluženo strijeljan onda dovodi u sumnju tu presudu zbog koje se svrstava tamo gdje mu nije mjesto od strane nekih. Po Milišićki naziv škole nije sporan jer tekstovi sa Wikipedije ne mogu biti argument protiv koji je koristila Babićka. Za to postoji Institut za historiju kojem direktorica instituta daje prednost.

[moke_31]

Može li neko postaviti cijeli intervju sa ovom Milišić?

Naravno protivnicima rahmetli Busuladžića ne vrijed ni istraživanja historičara, stručnjaka i sl., samo po kratkom postupku ko i njihovi istomišljenici '45. Isti mentalni sklop jbt. Biće da je i ova Milišić ostrašćeni SDA kadar.

A babićka puštala slajdove sa Wikpedija u Skupštini KS ili smajli za plakati

Sve je ovo nama naša borba dala.

[cyprus]

Ja mislim da ni Mušan Topalović nije trebao onako biti ubijen... Dakle, mogli bismo kakvu školu ili bar vrtić nazvat po njemu...

A padaju mi na um i još neki sa sličnom sudbinom...

[kakavdanakneiskustvu]

Ja mislim da ni Mušan Topalović nije trebao onako biti ubijen... Dakle, mogli bismo kakvu školu ili bar vrtić nazvat po njemu...

A padaju mi na um i još neki sa sličnom sudbinom...

pa jel mu bakir bio na dženazi ili nije

[rz brzotrz]

Ja mislim da ni Mušan Topalović nije trebao onako biti ubijen... Dakle, mogli bismo kakvu školu ili bar vrtić nazvat po njemu...

A padaju mi na um i još neki sa sličnom sudbinom...

Upravo tako. Evo npr. ja znam čovjeka čiji je otac nepravedno stradao na Golom Otoku. Veliki intelektualac. Znao čitati, pisati, govorio nekoliko jezika, bio fakultetski obrazovan u ono doba. A nema ni ulicu, a kamoli školu.

[rz brzotrz]

Po onom stenogramu nije zaslužio da mu se skine glava, ali glava je letila tada i za jednu ružnu protiv SSSR-a, a Busuladžić je napisao malo više.

Uopšte nije sporno da on nije trebao biti strijeljan. Sporno je da li se škola treba zvati po njemu SAMO na osnovu te činjenice da je nezasluženo strijeljan.

Ako je nezasluženo strijeljan onda dovodi u sumnju tu presudu zbog koje se svrstava tamo gdje mu nije mjesto od strane nekih. Po Milišićki naziv škole nije sporan jer tekstovi sa Wikipedije ne mogu biti argument protiv koji je koristila Babićka. Za to postoji Institut za historiju kojem direktorica instituta daje prednost.

Ma po meni je naziv škole sporan jer je Busuladžić bio tamo neki omanji intelektualčić. Mislim da se kod njega više radi o tome da je bio antikomunističke nego profašističke orijentacije, ali ipak dovoljno profašističke da se ne može smatrati nekim pozitivcem.
Generalno mislim da se u našim krajevima ništa ne bi trebalo zvati po ljudima, ni po kojim, pa haman da je po mom babuki. Nek se zovu prva škola, druga škola, glavna ulica, i slično.

[rajv0sa]

Može li neko postaviti cijeli intervju sa ovom Milišić?

Naravno protivnicima rahmetli Busuladžića ne vrijed ni istraživanja historičara, stručnjaka i sl., samo po kratkom postupku ko i njihovi istomišljenici '45. Isti mentalni sklop jbt. Biće da je i ova Milišić ostrašćeni SDA kadar.

A babićka puštala slajdove sa Wikpedija u Skupštini KS ili smajli za plakati

Sve je ovo nama naša borba dala.

Pa jest SDA kadar, uslov za ponovno finasiranje insituta za istoriju je bio da se dotadašnji direktor ukloni. Kad je dotična došla na čelo te institucije, počelo je redovno finansiranje institute te je dotična odmah je promjenila naziv instituta za istoriju u institut za historiju. Dotična takođe nema nikakav ugled u historiografskim krugovima, a dovoljno je pogledat njen akademski opus. Takođe vidim da citira ustašu Zlatka Hasanbegovića čije sam slike sa upisivanja u knjigu žalbe za Praljka ovdje postavljao.

Vidim i da piše o nekim banovinama u NDH, NDH je podjeljena bila na župe, nikakve banovine.

[vatrogasac]

... ali ipak dovoljno profašističke da se ne može smatrati nekim pozitivcem.

ALI briše sve ono prije njega. Ja ću se ipak držati slova struke i ljudi koji potpišu svoje riječi umjesto Foruma i Wikipedije na kojoj pišu meni historiju iz susjednih država, a teško narodu kome drugi piše historiju.