piupiu wrote:Negdje sam čitala da je Busuladžić rehabilitovan 1948., na nekom bošnjačkom sajtu, je li to istina? Ovo što Nikšić piše o kritici Staljina, itd po prvi put čitam...
Mustafa Busuladžić vjerovatno nije bio ni upola antisemita i klerofašista kao neki od onih koji danas insistiraju na njegovom imenu, liku i djelu insistirajući ponajviše zapravo na tome da su ga ni krivog-ni dužnog strijeljali Titovi partizani 1946. Mustafa Busuladžić, dakle, ne predstavlja sopstvene ideale, već “zločiničake ideje i ideale” onih koji su ga ubili, a to su antifašisti, komunisti, tj. partizani. To je fokus onih koji se zalažu za Busuladžićevo ime. Njima nije stalo do Busuladžića, već do, kako bi Skaka rekao – “pobjede nad antifašizmom”.
Ostatak:
https://niksicblog.wordpress.com/2018/0 ... ivizacija/
Written by Damir Nikšić
Ništa nije džaba.
Ni valjanje gluposti ili širenje dezinformacije nije “džaba”. Mijenja ljude. Čini ih podložnim manipulaciji. Stvara određenu klimu u društvu, određenu kulturu u kojoj se svi prave budale, a zapravo tačno znaju šta hoće. To valjanje gluposti, širenje dezinformacije, širenje straha, govor mržnje – bitno i direktno utiče na svakodnevnicu. Proizvodi bezvolju, nevolju, obeshrabruje poštene, pravedne, čestite, vrijedne, radine. Stvara nekima drugima prilike za nešto, da “love u mutnom”, da se provuku nekažnjeni.
To je distrakcija, bacanje prašine u oči, ali nije “‘nako” i nije “džaba”. Ono ima svoju svrhu.
Zato ni napredne ideje nisu “džaba”. Širenje informacije. I to mijenja ljude. Čini ih podložnim edukaciji, emancipaciji. Stvara određenu klimu. Proizvodi političku volju. Ohrabruje pravedne, poštene, čestite, vrijedne i radine. Razbistri ljudima pogled na njihovu stvarnost, na društvo. Bude štošta jasnije. I to sve rezultira određenom kulturom, političkom kulturom i političkom pismenošću, političkim angažmanom i aktivizmom građana.
Na demagogiju valja odgovoriti pedagogijom. Na nazadne ideje i trendove – naprednim.
Naravno, ne treba izgarati pretjeranim entuzijazmom nestrpljivo očekujući drastičnu promjenu preko noći, ali se isto tako ne treba u startu raniti u nogu apatijom, malodušnošću zato što ne ide sve onako kako smo mi to u svojoj dnevnoj sobi zamislili i očekivali. Ne treba biti melodramatičan.
