Nova kategorija ljudi u BiH, zaposleni a bez plate

[tataćusak]

Šta mislite o ovoj kategoriji ljudi iz naslova. Da li su ovo socijalni slučajevi ili ne. Ljudi rade i po dvije-tri godine i ne primaju platu. Kako, i da li mogu ostvariti pravo na neka socijalna davanja ili recimo dječiji doplatak. Znači po svim papirima ljudi imaju prihode ali ih ne ostvaruju. Njihova djeca su bukvalno za svaki vid pomoći države ali..... Šta oni mogu ostvariti, miaslim na socijalu

[pelcer224]

Gdje god sam radio, cim drugi mjesec nema plate dovidjenja. Uvijek sam izvlacio kasnije tu jednu neispalcenu platu (osim na jednom mjestu) vrsenjem pritiska na gazdu, pozivanjem, dolazenjem u firmu. Bilo im je vece zamaranje zbog te jedne plate da me svaki dan trpi kao na kaseti da ih tusim, pa sam je izvlacio. Oni koji su ostajali duze, nisu uspjeli veci broj plata nikad naplatiti.
Sve preko mjesec dana cekanja na platu radnik je sam kriv. Da svi tako razmisljamo bilo bi bolje. Ovako ljudi su ispranog mozda, zavedeni zaludjeni, sve se nesto mora i pasce sa neba. Kad moras onda radi dzaba.

[Truba]

daj ba u pravu si ali to važi za mlađe ljude većinom

šta će čova u 52. godini da mijenja posao
nije se dobro ni snašao u tranziciji nit ima škole

ko će ga tada

[pelcer224]

A koji posao? Zar je toliko slijep da vidi da ga prakticno i nema, niti ce kad primiti platu, niti ce nesto ostvariti! Po sistemu mora se, red je, i ko zna sta ce biti. Takvi nek rade dzaba.

[dobar osjecaj]

A koji posao? Zar je toliko slijep da vidi da ga prakticno i nema, niti ce kad primiti platu, niti ce nesto ostvariti! Po sistemu mora se, red je, i ko zna sta ce biti. Takvi nek rade dzaba.

Meni pada na primjer slucaj bracnog para s dvoje maloljetne djece. Radili oboje, ostali bez posla. Zive u mini mjestu koje ne mogu posteno ni nazvati gradicem. Sva radna mjesta u administraciji, posti, telekomu i ostalim uhljebljivackim/sigurna plata ustanovama su odavno vec prepopunjena. Protok ljudi i roba minimalan. Nemas kome sta puno ponuditi jer nema ljudi ni da kupuju niti imaju neku plateznu moc. Njih dvoje su na birou. Prodali su auto - jer socijalni slucajevi nemaju pravo na auto. Pri pokusaju da ostvare djeciji doplatak dobiju odgovor da je u njihovom administrativnom podrucju djeciji doplatak za socijalne slucajeve misaona imenica - ne postoji.
Desi se nesto nalik cudu - kontaktiraju ih s biroa za zaposaljavanje i ponude im jedno radno mjesto u lokalnoj privatnoj firmi koja svastari. Odluce da on ide raditi a da se ona ostane kuci brinuti za dom, djecu i taj dio organizacije zivota. Covjek ide nekoliko puta sedmicno na posao. Vidi da ima nekog protoka posla i nekog prihoda. S vremena na vrijeme (svakih nekoliko mjeseci) dobije 200 ili 300 maraka. Radno mjesto je takvo da u poredjenju sa camljenjem kuci vidja mnogo ljudi pa dodje do nekih korisnih informacija od kojih je bio potpuno izolovan u cetiri zida i psihickom ocaju. Da se pokrenu bilo gdje s dvoje djece bez marke ustedjivine ne mogu. I tako su hiljade ljudi zarobljene bez mogucnosti da ostvare osnovna zivotna prava.

[medvjed23]

To nažalost nije nova, nego prilično stara kategorija. Ti ljudi su u baš mučnoj situaciji, jer ne ostvaruju prava ni iz radnog odnosa ni na osnovu nezaposlenosti. Naravno, ima to zlo, kao i skoro svako drugo, i svoju dobru stranu. Osobe bez radnog iskustva kroz neplaćen rad mogu ponešto naučiti i upisati po jednu stavku u radnu knjižicu i CV. Takođe, komunikativne osobe mogu značajno proširiti krug poznanika i tako povećati šanse za pronalazak plaćenog posla. Ali za većinu ljudi to je, kao što već rekoh, jako mučna situacija. To će postati stvar prošlosti kad, odnosno ako ikad budemo imali vladavinu prava.