Nostalgija je teško 'breme' i znak da se nešto lijepo desavalo.
Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom što se gasi. Izbrisati
je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio
onim što više ne postoji. Ovako se mijesaju utvara i zivot, pa nema
ni cistog sjecanja, a ni cistog zivota.
Uspomene i sjecanje me najviše ...u. Da nije njih, poslije ovih 10
godina provedenih ovde, bio bih pravi Kanadjanin. Bio bih glup,
radio bih od jutra do mraka, ,jeo hamburgere, gledao televiziju i
stedio pare da jednom kad napunim (ako napunim) 70, odem na put oko
Svijeta.
Dobio sam novi broj telefona. ...e me i taj broj pa sam pozurio da
ga javim staroj raji sirom Svijeta. Novi broj za staru raju. Sjetio
sam se poslije da me niko nije zvao ni na stari, pa sam zakljucio da
bi bilo najbolje da im svima kažem da ih vise neću zvat sa onog
starog broja nego sa novog. ...e me i ta odluka, i stara raja, a
...e me i to što nemam nove raje, pa njima ne moram javljat ovaj
broj. Ima u svakom zlu i malo dobra.
...e me i to što sam ters. Sve mi smeta. ...e me sto mi je žena,
kako je starija, sve sličnija svojoj mami.
Bio sam u Bosni, do sad, nekoliko puta. Potrosio silne pare
i ...e me i to jer sam mogao mirno zivjeti bez duga na kreditnim karticama, pa
me sad ...e i dug...e me i to što mi nije zao para, a kad mi nije
zao, vidim da ću još dugo ,ostati samo skoro Kanadjanin.
...e me i naglasak, pa kad god progovorim, uvijek me neko pita
odakle sam. Zato najradije cutim. ...e se njih odakle sam ja.
...e me Kanadska unutrasnja i vanjska politika. ...u me Kanadski
predsjednik i svi oko njega i do njega. ...u me visoki porezi, skup
benzin i slab odnos dolara prema euru.
...u me crnci, Spanci, Meksikanci, Kubanci, njihov jezik, njihova
muzika. ...e me i to što više ne mogu slusati ni nasu muziku.
...e me americka televizija, americki filmovi, a ...u me i nasi novi
filmovi koji su svi kao, ono, poucni.
Kad mi je teško i kad mi se skupi, idem trosit pare - kupovati. Tako
se ovde prazni. ...e me to što ne znam drugaciji način da se
ispraznim, osim da kupujem. ...e me sto više ne pišem i sto nemam
motiva. ...e me sto osjecam da sam postao glup i sto mislim da prije
nisam bio. Možda me to najviše ...e.
Svoj stav vise nemam. Izvlacim iz sjecanja ono sto mi odgovara pa
pravim neke teze i zakljucke.
...e me rat u Bosni. ...u me price iz tog rata. ...u me Srbi, Hrvati
i Muslimani, oni sadasnji i prošli.
...u me price o herojima, lopovima i politicarima iz tog rata. ...e
me rat, a sad me ...e i mir. ...e me sto ništa nije kao prije, sto
ni ja nisam kao prije, sto mi nismo kao prije i ...e me sto nije.
Buducnost, sadasnjost i proslost me opako ...u. Gdje ću biti za
godinu ili 5, pojma nemam. ...e me što ne znam gdje bi. ...e me sto
mi se ne ide nazad u Bosnu i sto mi se ovde ne ostaje. ...u me
obziri prema sebi i prema drugima. Sadasnjost me razvaljuje,
pomijesana sa prosloscu, a ova buducnost ceka iza coska da prevagne.
Prije neki dan sam uselio u novu kucu. Na silu priveo dvojicu da mi
u lice kažu kako im se kuca svidja. U novoj kuci imam i novi broj
telefona. Dosad me još niko nije zvao, ali sigurno hoće. Nemaju
ljudi vremena i para. Zovu me oni kojima broj nisam ni javio. Kažu:
ovo je vas sretan dan, hocete li novu kreditnu karticu? Kako samo
znaju moj broj, a nisam im javio? ...u me ovi sto sve znaju, pa i
telefone. ...e me tehnika. Novi tv ne kupujem. Koristim ovaj star 10
godina. Sumnjam da sad svaki u sebi ima kameru. ...e me spijuniranje
svega što se kreće i živi, a tek da misli... Doduse ...u me i veliki
racuni za telefon. To dok sam svima javio. Poslije opet izgube ljudi
broj kad ga zapisu na komadic papira.
...e me i to što svakom Kanadjaninu moram objašnjavati da su kod nas
bolnice i skole bile besplatne i da su nam komarci k'o njihovi, a ne
veliki ko rode. ...e me sto mi ne vjeruju kad im pricam o
uspomenama. Toliko su lijepe da je u njih i teško povjerovati.
...e me i to što me zovu dijaspora ili dijareja i dijaliza, ne znam
vise ni sam.
...e me nesvjesna laz i svjesna istina. ...u me bivši gradjani i
sadasnji papci. ...u me njihove zivotne price i istorije. ...e me
prostor bivše Jugoslavije sa kojih su ti dosli. ...u me i zemlje
koje su nastale na tom prostoru.
...e me i ujedinjena Evropa. ...e me Njemacka bez marke i Italija
bez lire I ponte Rosa. ...u me I Rumunija I Bugarska koje će uskoro
u tu Evropu. ...e me Prah sa svim našim izbjeglicama u njemu. ...e
me sto Madjarska I dalje nema mora.
Fudbal više ne znam gledati. ...e me doasadni NBA i glupi bezbol,
gdje neki guzati ljudi mlate toljagama po jadnoj lopti.
...u me Kanadski Jevreji,koji rodenu majku stavljaju na market za
dolar. Ili malo vise. A i manje. ...u me i kanadski hrišcani, gdje se
svaki grijeh oprasta za 99 centi ili 3 za dva dolara. ...u me i
kanadski muslimani što se samo vade i pravdaju. ...u me sekte svih
vrsta sa obaveznim vozacima motora Harly, čija se inteligencija,
mjereno jedinicama, svodi na broj cilindara njihovih prdavaca. ...u
me i njihove istetovirane glupace na zadnjim sjedistima.
...u me i auto dileri u bijelim kosuljama i sa velikim znojnim
flekama ispod pazuha.
Kanadsko skolstvo me pravo ...e sa djecom koja uce 6 predmeta cijelu
godinu, od kojih čak tri biraju po zelji.
To sto je Zenica imala 3 pozorista i 30 dimnjaka me pravo ...e, jer
u Torontu koji ima 4 miliona stanovnika nema pozorista, a kladim se
u milion dolara da na ulici nikad niko nije čuo za covjeka, recimo,
koji se zove Gabrijel Garsija Markes.
...u me i kanadski homlesi, koje tinejdjeri ubijaju svakodnevno k'o
kerove po ulici. ...e me i kanadsko pravosudje, gdje ima prava samo
onoliko koliko ima para. ...e me i to što me stalno pozivaju u
porotu, jer nemaju nikog ili gotovo nikog ko nije bio osudjivan, pa
ih se ...e sto i ne govorim engleski. ...e me sto nema Boema. ...u
me i rap i dzez i bluz. Narkomani svih vrsta me pravo ...u. ...u me
i njihovi doktori, koji će ti do kraja zivota drzat' gips na
slomljenoj ruci, samo da bi ti naplacivali slijedecih 100 godina.
...e me kanadski lažni moral i sto k'o covjek ne mogu vidjet' zenske
gole sise na televiziji.
...e me sto moram stalno gledati kako neki pilama sijeku drugima
glave. ...e me ta pila I te sise, Svejedno je.
...e me mafija jer je vise nema. Sad su to bankari i poslovni ljudi sa laptopima u ruci,
a ne sa pistoljima. ...o ovu Ameriku bez mafije.
...u me izbjeglice svih boja i vrsta. ...e me njihova nada i prica o
Kanadi kao zemlji gdje možeš uspjeti.
...e me prica o našim kamiondzijama sto mlate lovu i pisaju u boce
od getorejda. ...e me i prica o jednom nasem sto je bez prekida radio
72 sata pa onda pao u nesvijest.
...u me ovi nasi sto hodaju u trenerkama i sto voze Fordove
Mustange. ...u me i njihovi roditelji, sto ih ovdje obilaze iz Srbije
i imaju vize na 6 mjeseci, a svi se vrate nakon mjesec ili 2.
...u me bosanska djeca sto izmedu sebe pricaju engleski, bez
akcenta.
To sto sam ja volio Selimovica me pravo ...e kao i to što znam
napamet puno toga sto je on napisao. Trebalo bi ubijati proslost sa
svakim danom što se gasi. izbrisati je da ne boli. Lakse bi se
podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio onim što više ne postoji.
Ovako se mijesaju utvara i zivot, pa nema ni cistog sjecanja, a ni
cistog zivota. Dave se i osporavaju neprestano.
Nostalgija je teško 'breme' i znak da se nešto lijepo desava
-
suncokret13
- Posts: 1255
- Joined: 11/09/2006 00:17
- Location: par stanica od kuce
- Contact:
#1 Nostalgija je teško 'breme' i znak da se nešto lijepo desava
originaltext,sinterntajecopy/paste.
-
basta sljezove boje
- Posts: 3623
- Joined: 16/03/2007 14:54
#2
cuj Toronto nema pozorista a niko ne zna ko je Marques ... provaljujes se totalno
-
DaysleepeR
- Posts: 21435
- Joined: 29/05/2003 00:00
- Location: Rajvosa
#3
jes vala brate bas zajebano u toj dijaspori
-
anais_nin
- Posts: 21856
- Joined: 06/07/2005 09:35
- Location: Mostar u srcu, guza u Torontu
#5
do ovog dijela sam ko nesto i mogla povjerovatbasta sljezove boje wrote:cuj Toronto nema pozorista a niko ne zna ko je Marques ... provaljujes se totalno
Toronto fakat ima jako dobru pozorisnu scenu
a za Marques-a znaju isto kao i kod nas....neki kojih ja znam podosta, nema da zafali -
Umjetnik a
- Posts: 3078
- Joined: 20/01/2007 10:26
- Location: Sarajevo
#6
znači da ne čitam tekstbasta sljezove boje wrote:cuj Toronto nema pozorista a niko ne zna ko je Marques ... provaljujes se totalno
nije ni njima lahko u dijaspori
-
suncokret13
- Posts: 1255
- Joined: 11/09/2006 00:17
- Location: par stanica od kuce
- Contact:
#7
Tito Dragi,
ovdje ocito ima onih koji ne znaju citati :
originaltext,sinterntajecopy/paste.
sada ce valjda uociti !!!!!!
ovdje ocito ima onih koji ne znaju citati :
originaltext,sinterntajecopy/paste.
sada ce valjda uociti !!!!!!
-
DaysleepeR
- Posts: 21435
- Joined: 29/05/2003 00:00
- Location: Rajvosa
#8
problem je u izboru tekstasuncokret13 wrote:Tito Dragi,
ovdje ocito ima onih koji ne znaju citati :
originaltext,sinterntajecopy/paste.
sada ce valjda uociti !!!!!!
katastrofa
-
shana_majka
- Posts: 2349
- Joined: 25/10/2006 03:34
#9
Ovo je original teksta sa autorom :
Dijasporsko selo: POZDRAV IZ ORLANDA
Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se gasi. izbrisati je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji. Ovako se mijesaju utvara i zivot, pa nema ni cistog sjecanja, a ni cistog zivota. Uspomene i sjecanje me najvise jebu. Da nije njih, poslije ovih 12 godina provedenih ovde, bio bih pravi Amerikanac. Bio bih glup, radio bih od jutra do mraka, ,jeo hamburgere, gledao televiziju i stedio pare da, jednom kad napunim (ako napunim) 70, odem na put oko Svijeta. Dobio sam novi broj telefona. Jebe me i taj broj pa sam pozurio da ga javim staroj raji sirom Svijeta. Novi broj za staru raju. Sjetio sam se poslije da me niko nije zvao ni na stari, pa sam zakljucio da bi bilo najbolje da im svima kazem da ih vise necu zvat sa onog starog broja nego sa novog. Jebe me i ta odluka, i stara raja, a jebe me i to sto nemam nove raje, pa njima ne moram javljat ovaj broj. Ima u svakom zlu i malo dobra. Jebe me i to sto sam ters. Sve mi smeta. Jebe me sto mi je zena, kako je starija, sve slicnija svojoj mami.
Jebe me sto mi djeca nece u Bosnu. Kazu radije bi na Havaje, dosadno im u Sarajevu. Eto, jebe me i Bosna, i Sarajevo, i prije i sad. Jebu me i Havaji, jer se i meni jebe za Havaje.
Bio sam u Bosni, do sad, osam puta. Potrosio silne pare i jebe me i to jer sam mogao mirno zivjeti bez duga na kreditnim karticama, pa me sad jebe i dug. Jebe me i to sto mi nije zao para, a kad mi nije zao, vidim da cu jos dugo, ostati samo skoro Amerikanac. Jebe me i naglasak, pa kad god progovorim, uvijek me neko pita odakle sam, Zato najradije sutim. Jebe se njih odakle sam ja. Vrucina na Floridi i uragani me pravo jebu. Na plaze ne idem vec godinama. Od kad su zabranili pusenje u restoranima, jedem samo kuci. Jebe me sto ne mogu pusiti gdje ja hocu, a jebu me i cigare od kojih sve teze disem.
Jebe me americka unutrasnja i vanjska politika. Jebu me americki predsednik i svi oko njega i do njega. Jebu me visoki porezi, skup benzin i slab odnos dolara prema euru.
Jebu me crnci, Spanci, Meksikanci, Kubanci, njihov jezik, njihova muzika. Jebe me i to sto vise ne mogu slusati ni nasu muziku. Jebe me americka televizija, americki filmovi, a jebu me i nasi novi filmovi koji su svi kao, ono, poucni.
Kad mi je tesko i kad mi se skup, idem trosit pare kupovat. Tako se ovde prazni. Jebe me to sto ne znam drugaciji nacin da se ispraznim, osim da kupujem. Jebe me sto vise ne pisem i sto nemam motiva. Jebe me sto osjecam da sam postao glup i sto mislim da prije nisam bio. Mozda me to najvise jebe.
Svoj stav vise nemam. Izvlacim iz sjecanja ono sto mi odgovara pa pravim neke teze i zakljucke. Jebe me rat u Bosni. Jebu me price iz tog rata. Jebu me Srbi, Hrvati i Muslimani, oni sadasnji i prosli. Jebu me price o herojima, lopovima i politicarima iz tog rata. Jebe me rat, a sad me jebe i mir. Jebe me sto nista nije kao prije, sto ni ja nisam kao prije, sto mi nismo kao prije i jebe me to nije. Buducnost, sadasnjost i proslost me opako jebu. Gdje cu biti za godinu ili 5, pojma nemam. Jebe me sto ne znam gdje bi. Jebe me sto mi se ne ide nazad u Bosnu i sto mi se ovde ne ostaje. Jebu me obziri prema sebi i prema drugima.
Sadasnjost me razvaljuje, pomijesana sa prosloscu, a ova buducnost ceka iza coska da prevagne. Prije neki dan sam uselio u novu kucu. Na silu priveo dvojicu da mi u lice kazu kako im se kuca svidja. U novoj kuci imam i novi broj telefona. Dosad me jos niko nije zvao, ali sigurno hoce. Nemaju ljudi vremena i para. Zovu me oni kojima broj nisam ni javio. Kazu: ovo je vas sretan dan, hocete li novu kreditnu karticu? Kako samo znaju moj broj, a nisam im javio? Jebu me ovi sto sve znaju, pa i telefone. Jebe me tehnika. Novi tv ne kupujem. Koristim ovaj star 10 godina. Sumnjam da sad svaki u sebi ima kameru. Jebe me spijuniranje svega sto se krece i zivi, a tek da misli... Doduse jebu me i veliki racuni za telefon. To dok sam svima javio. Poslije opet izgube ljudi broj kad ga zapisu na komadic papira.
Jebe me i to sto svakom Amerikancu moram objasnjavati da su kod nas bolnice i skole bile besplatne i da su nam komarci ko njihovi, a ne veliki ko rode. Jebe me sto mi ne vjeruju kad im pricam o uspomenama. Toliko su lijepe da je u njih i tesko povjerovati. Jebe me i to sto me zovu dijaspora ili dijareja i dijaliza, ne znam vise ni sam. Jebe me nesvjesna laz i svjesna istina. Jebu me bivsi gradjani i sadasnji papci. Jebu me njihove zivotne price i istorije. Jebe me prostor bivse Jugoslavije sa kojih su ti dosli. Jebu me i zemlje koje su nastale na tom prostoru.
Jebe me i ujedinjena Evropa. Jebe me Njemacka bez marke i Italija bez lire i ponte Rosa. Jebu me I Rumunija I Bigarska koje ce uskoro u tu Evropu. Jebe me Prag sa svim nasim izbjeglicama u njemu. Jebe me sto Mađarska i dalje nema mora.
Fudbal vise ne znam gledati. Jebe me doasadni NBA i glupi bezbol, gdje neki guzati ljudi mlate toljagama po jadnoj lopti.
Jebu me Americki Jevreji,koji rodjenu majku stavljaju na market za dolar. Ili malo vise. A i manje. Jebu me i americki krscani, gdje se svaki grijeh oprasta za 99 centi ili 3 za dva dolara. Jebu me i americki muslimani sto se samo vade i
pravdaju. Jebu me sekte svih vrsta sa obaveznim vozacima motora harly cija se inteligencija, mjereno jedinicama, svodi na broj cilindara njihovih prdavaca. Jebu me i njihove istetovirane glupace na zadnjim sjedistima. Jebu me i auto dileri u bijelim kosuljama i sa velikim znojnim flekama ispod pazuha. Americko skolstvo me pravo jebe sa djecom koja uce 6 predmeta cijelu godinu, od kojih cak tri biraju po zelji.
To sto je Zenica imala 3 pozorista i 30 dimnjaka me pravo jebe, jer u Orlandu koji ima 3 miliona stanovnika nema pozorista, a kladim se u milion dolara da na ulici nikad niko nije cuo za covjeka, recimo, koji se zove Gabrijel Garsija Markes.
Jebu me i americki homlesi, koje tinejdjeri ubijaju svakodnevno ko kerove po ulici. Jebe me i americko pravosudje, gdje ima prava samo onoliko koliko ima para. Jebe me i to sto me stalno pozivaju u porotu , jer nemaju nikog ili gotovo nikog ko nije bio osudjivan, pa ih se jebe sto i ne govorim engleski. Jebe me
sto nema Boema. Jebu me i rap i đez i bluz. Narkomani svih vrsta me pravo jebu. Jebu me i njihovi doktori, koji ce ti do kraja zivota drzat gips na slomljenoj ruci, samo da bi ti naplacivali slijedecih 100 godina. Jebe me americki lazni
moral i sto ko covjek ne mogu vidjet zenske gole sise na televiziji. Jebe me sto moram stalno gledati kako neki pilama sijeku drugima glave. Jebe me ta pila i te sise, svjedno je.
Jebe me mafija jer je vise nema. Sad su to bankari i poslovni ljudi sa laptopima u ruci, a ne sa pistoljima. Jebo Ameriku bez mafije. Jebu me izbjeglice svih boja i vrsta. Jebe me njihova nada i prica o Americi kao zemlji gdje mozes uspjeti.
Rasizam me pravo jebe. Mrzim sve boje ljudi - od crnih do bijelih. Ja sam pravi bosanski rasista. Dedo mi je takodje bio rasista. Rasizam je nasljedan, a i to me jebe.
Jebe me prica o nasim kamionđijama sto mlate lovu i pisaju u boce od gatorada. Jebe me i prica o jednom nasem sto je bez prekida radio 72 sata pa onda pao u nesvijest. Jebu me ovi nasi sto hodaju u trenerkama i sto voze Fordove Mustange. Jebu me i
njihovi roditelji, sto ih ovdje obilaze iz Bosne i imaju vize na 6 mjeseci, a svi se vrate nakon mjesec ili 2.
Jebu me bosanska djeca sto između sebe pricaju engleski, bez akcenta. To sto sam ja volio Selimovica me pravo jebe kao i to sto znam napamet puno toga sto je on napisao.
Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se gasi. Izbrisati je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji. Ovako se mijesaju utvara i zivot, pa nema ni cistog sjecanja, a ni cistog zivota. Dave se i osporavaju neprestano.
By Dalibor Bilic, Orlando
Pisano i posveceno za Ameriku, razlika drasticna
P.S. Jedan od najjacih teksova napisanih na temu(licno mishljenje)
Dijasporsko selo: POZDRAV IZ ORLANDA
Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se gasi. izbrisati je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji. Ovako se mijesaju utvara i zivot, pa nema ni cistog sjecanja, a ni cistog zivota. Uspomene i sjecanje me najvise jebu. Da nije njih, poslije ovih 12 godina provedenih ovde, bio bih pravi Amerikanac. Bio bih glup, radio bih od jutra do mraka, ,jeo hamburgere, gledao televiziju i stedio pare da, jednom kad napunim (ako napunim) 70, odem na put oko Svijeta. Dobio sam novi broj telefona. Jebe me i taj broj pa sam pozurio da ga javim staroj raji sirom Svijeta. Novi broj za staru raju. Sjetio sam se poslije da me niko nije zvao ni na stari, pa sam zakljucio da bi bilo najbolje da im svima kazem da ih vise necu zvat sa onog starog broja nego sa novog. Jebe me i ta odluka, i stara raja, a jebe me i to sto nemam nove raje, pa njima ne moram javljat ovaj broj. Ima u svakom zlu i malo dobra. Jebe me i to sto sam ters. Sve mi smeta. Jebe me sto mi je zena, kako je starija, sve slicnija svojoj mami.
Jebe me sto mi djeca nece u Bosnu. Kazu radije bi na Havaje, dosadno im u Sarajevu. Eto, jebe me i Bosna, i Sarajevo, i prije i sad. Jebu me i Havaji, jer se i meni jebe za Havaje.
Bio sam u Bosni, do sad, osam puta. Potrosio silne pare i jebe me i to jer sam mogao mirno zivjeti bez duga na kreditnim karticama, pa me sad jebe i dug. Jebe me i to sto mi nije zao para, a kad mi nije zao, vidim da cu jos dugo, ostati samo skoro Amerikanac. Jebe me i naglasak, pa kad god progovorim, uvijek me neko pita odakle sam, Zato najradije sutim. Jebe se njih odakle sam ja. Vrucina na Floridi i uragani me pravo jebu. Na plaze ne idem vec godinama. Od kad su zabranili pusenje u restoranima, jedem samo kuci. Jebe me sto ne mogu pusiti gdje ja hocu, a jebu me i cigare od kojih sve teze disem.
Jebe me americka unutrasnja i vanjska politika. Jebu me americki predsednik i svi oko njega i do njega. Jebu me visoki porezi, skup benzin i slab odnos dolara prema euru.
Jebu me crnci, Spanci, Meksikanci, Kubanci, njihov jezik, njihova muzika. Jebe me i to sto vise ne mogu slusati ni nasu muziku. Jebe me americka televizija, americki filmovi, a jebu me i nasi novi filmovi koji su svi kao, ono, poucni.
Kad mi je tesko i kad mi se skup, idem trosit pare kupovat. Tako se ovde prazni. Jebe me to sto ne znam drugaciji nacin da se ispraznim, osim da kupujem. Jebe me sto vise ne pisem i sto nemam motiva. Jebe me sto osjecam da sam postao glup i sto mislim da prije nisam bio. Mozda me to najvise jebe.
Svoj stav vise nemam. Izvlacim iz sjecanja ono sto mi odgovara pa pravim neke teze i zakljucke. Jebe me rat u Bosni. Jebu me price iz tog rata. Jebu me Srbi, Hrvati i Muslimani, oni sadasnji i prosli. Jebu me price o herojima, lopovima i politicarima iz tog rata. Jebe me rat, a sad me jebe i mir. Jebe me sto nista nije kao prije, sto ni ja nisam kao prije, sto mi nismo kao prije i jebe me to nije. Buducnost, sadasnjost i proslost me opako jebu. Gdje cu biti za godinu ili 5, pojma nemam. Jebe me sto ne znam gdje bi. Jebe me sto mi se ne ide nazad u Bosnu i sto mi se ovde ne ostaje. Jebu me obziri prema sebi i prema drugima.
Sadasnjost me razvaljuje, pomijesana sa prosloscu, a ova buducnost ceka iza coska da prevagne. Prije neki dan sam uselio u novu kucu. Na silu priveo dvojicu da mi u lice kazu kako im se kuca svidja. U novoj kuci imam i novi broj telefona. Dosad me jos niko nije zvao, ali sigurno hoce. Nemaju ljudi vremena i para. Zovu me oni kojima broj nisam ni javio. Kazu: ovo je vas sretan dan, hocete li novu kreditnu karticu? Kako samo znaju moj broj, a nisam im javio? Jebu me ovi sto sve znaju, pa i telefone. Jebe me tehnika. Novi tv ne kupujem. Koristim ovaj star 10 godina. Sumnjam da sad svaki u sebi ima kameru. Jebe me spijuniranje svega sto se krece i zivi, a tek da misli... Doduse jebu me i veliki racuni za telefon. To dok sam svima javio. Poslije opet izgube ljudi broj kad ga zapisu na komadic papira.
Jebe me i to sto svakom Amerikancu moram objasnjavati da su kod nas bolnice i skole bile besplatne i da su nam komarci ko njihovi, a ne veliki ko rode. Jebe me sto mi ne vjeruju kad im pricam o uspomenama. Toliko su lijepe da je u njih i tesko povjerovati. Jebe me i to sto me zovu dijaspora ili dijareja i dijaliza, ne znam vise ni sam. Jebe me nesvjesna laz i svjesna istina. Jebu me bivsi gradjani i sadasnji papci. Jebu me njihove zivotne price i istorije. Jebe me prostor bivse Jugoslavije sa kojih su ti dosli. Jebu me i zemlje koje su nastale na tom prostoru.
Jebe me i ujedinjena Evropa. Jebe me Njemacka bez marke i Italija bez lire i ponte Rosa. Jebu me I Rumunija I Bigarska koje ce uskoro u tu Evropu. Jebe me Prag sa svim nasim izbjeglicama u njemu. Jebe me sto Mađarska i dalje nema mora.
Fudbal vise ne znam gledati. Jebe me doasadni NBA i glupi bezbol, gdje neki guzati ljudi mlate toljagama po jadnoj lopti.
Jebu me Americki Jevreji,koji rodjenu majku stavljaju na market za dolar. Ili malo vise. A i manje. Jebu me i americki krscani, gdje se svaki grijeh oprasta za 99 centi ili 3 za dva dolara. Jebu me i americki muslimani sto se samo vade i
pravdaju. Jebu me sekte svih vrsta sa obaveznim vozacima motora harly cija se inteligencija, mjereno jedinicama, svodi na broj cilindara njihovih prdavaca. Jebu me i njihove istetovirane glupace na zadnjim sjedistima. Jebu me i auto dileri u bijelim kosuljama i sa velikim znojnim flekama ispod pazuha. Americko skolstvo me pravo jebe sa djecom koja uce 6 predmeta cijelu godinu, od kojih cak tri biraju po zelji.
To sto je Zenica imala 3 pozorista i 30 dimnjaka me pravo jebe, jer u Orlandu koji ima 3 miliona stanovnika nema pozorista, a kladim se u milion dolara da na ulici nikad niko nije cuo za covjeka, recimo, koji se zove Gabrijel Garsija Markes.
Jebu me i americki homlesi, koje tinejdjeri ubijaju svakodnevno ko kerove po ulici. Jebe me i americko pravosudje, gdje ima prava samo onoliko koliko ima para. Jebe me i to sto me stalno pozivaju u porotu , jer nemaju nikog ili gotovo nikog ko nije bio osudjivan, pa ih se jebe sto i ne govorim engleski. Jebe me
sto nema Boema. Jebu me i rap i đez i bluz. Narkomani svih vrsta me pravo jebu. Jebu me i njihovi doktori, koji ce ti do kraja zivota drzat gips na slomljenoj ruci, samo da bi ti naplacivali slijedecih 100 godina. Jebe me americki lazni
moral i sto ko covjek ne mogu vidjet zenske gole sise na televiziji. Jebe me sto moram stalno gledati kako neki pilama sijeku drugima glave. Jebe me ta pila i te sise, svjedno je.
Jebe me mafija jer je vise nema. Sad su to bankari i poslovni ljudi sa laptopima u ruci, a ne sa pistoljima. Jebo Ameriku bez mafije. Jebu me izbjeglice svih boja i vrsta. Jebe me njihova nada i prica o Americi kao zemlji gdje mozes uspjeti.
Rasizam me pravo jebe. Mrzim sve boje ljudi - od crnih do bijelih. Ja sam pravi bosanski rasista. Dedo mi je takodje bio rasista. Rasizam je nasljedan, a i to me jebe.
Jebe me prica o nasim kamionđijama sto mlate lovu i pisaju u boce od gatorada. Jebe me i prica o jednom nasem sto je bez prekida radio 72 sata pa onda pao u nesvijest. Jebu me ovi nasi sto hodaju u trenerkama i sto voze Fordove Mustange. Jebu me i
njihovi roditelji, sto ih ovdje obilaze iz Bosne i imaju vize na 6 mjeseci, a svi se vrate nakon mjesec ili 2.
Jebu me bosanska djeca sto između sebe pricaju engleski, bez akcenta. To sto sam ja volio Selimovica me pravo jebe kao i to sto znam napamet puno toga sto je on napisao.
Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se gasi. Izbrisati je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji. Ovako se mijesaju utvara i zivot, pa nema ni cistog sjecanja, a ni cistog zivota. Dave se i osporavaju neprestano.
By Dalibor Bilic, Orlando
Pisano i posveceno za Ameriku, razlika drasticna
P.S. Jedan od najjacih teksova napisanih na temu(licno mishljenje)
-
Fair Life
- Posts: 14219
- Joined: 02/03/2004 00:00
#10 Re: Nostalgija je teško 'breme' i znak da se nešto lijepo de
Ovaj mi pasus mirise na Mesu Selimovica.suncokret13 wrote:...
Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se ugasi. Izbrisati je, da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje, ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji. Ovako se mijesaju utvare i zivot, pa nema ni cistog sjecanja ni cistog zivota.
...
Zaboravio si ga korektno zavrsiti sa... "Dave se i osporavaju, neprestano."
hvala za ovaj tekst 