Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Godine 1986. Maradona je nosio dres s natpisom ' Bez droge ', a Platini ' Bez korupcije '...
Godinama kasnije, Maradona se predozirao, a Platini je uhićen zbog korupcije.
A Pele? Pelé nije nosio majicu s porukom, ali je na kraju profesionalne karijere poručio da bi se svijet trebao bolje brinuti za djecu.
Nekoliko godina kasnije nije prepoznao svoju zakonitu kćer.
Pouka priče: Ljudska su bića po prirodi licemjerna, stoga treba prestati idolizirati loše ljude.
Nogometna zvijezda je samo nogometna zvijezda.
Messi je utajio porez, Ibra pljuje po tuđim vjerskim blagdanima, Ronaldo je narcisodan, Lovren je ustašica..
Itd, itd...
Vecina kad se uzme moze biti slican primjer, kockanje, razvodi, bahata voznja brzim autima itd.
Sto nije iznenadjujuce, dosta ih nema nikakvo obrazovanje, a od tinejdzerskih dana su proizvod, talentovani, igra lopte im je sve, bez toga su nista (zaboravio sam ime fudbalera Real Madrida koji zbog povrede ne moze igrati fudbal vise, radi na trafici, razlika nebo i zemlja).
Stvaranje heroja je generalno pogresno, ideal je nesto nedostizno, a ocekivati da fudbaler se priblizi tome nije bas realno. Nietzsche je (mozda grijesim) pisao da zivot kakav vode sveci (naravno bez nadnaravnog aspekta koji im se pripisuje, ipak je to Nietzsche) je najblizi njegovom ubermensch. Opet takav nacin zivota danas ne bi bio zanimljiv siroj javnosti.
Ima i onaj nastup kada Dave Chapelle prica kako se danas ljudi ponasaju po tom pitanju, prica kako gleda tv i reporter pita sta Ja Rule misli o nekoj vremenskoj nepogodi koja je opustosila neku regiju, totalno besmisleno.
Sportisti su vecinom praznoglavi, da se ispravim vecina ljudi generalno je praznoglava, a nasa glupost je sto ih idealiziramo.
...Hehe, sjećam se da sam birvaktile izbrojao 15 nogometaša iz "regije" (BiH, Hrvatska, Srbija) koji su izjavili, kada ih je novinar pitao koja im je omiljena knjiga, da je to "Alkemičar" Paula Coehla...
Benjaminsky wrote: ↑26/12/2022 16:07
Godine 1986. Maradona je nosio dres s natpisom ' Bez droge ', a Platini ' Bez korupcije '...
Godinama kasnije, Maradona se predozirao, a Platini je uhićen zbog korupcije.
A Pele? Pelé nije nosio majicu s porukom, ali je na kraju profesionalne karijere poručio da bi se svijet trebao bolje brinuti za djecu.
Nekoliko godina kasnije nije prepoznao svoju zakonitu kćer.
Pouka priče: Ljudska su bića po prirodi licemjerna, stoga treba prestati idolizirati loše ljude.
Nogometna zvijezda je samo nogometna zvijezda.
Messi je utajio porez, Ibra pljuje po tuđim vjerskim blagdanima, Ronaldo je narcisodan, Lovren je ustašica..
Itd, itd...
Kad sudija, pištaljkom, pokrene loptu, sve se zaboravlja. I treba, jer je dobra utakmica iznad ljudske svijesti
Benjaminsky wrote: ↑26/12/2022 16:07
Godine 1986. Maradona je nosio dres s natpisom ' Bez droge ', a Platini ' Bez korupcije '...
Godinama kasnije, Maradona se predozirao, a Platini je uhićen zbog korupcije.
A Pele? Pelé nije nosio majicu s porukom, ali je na kraju profesionalne karijere poručio da bi se svijet trebao bolje brinuti za djecu.
Nekoliko godina kasnije nije prepoznao svoju zakonitu kćer.
Pouka priče: Ljudska su bića po prirodi licemjerna, stoga treba prestati idolizirati loše ljude.
Nogometna zvijezda je samo nogometna zvijezda.
Messi je utajio porez, Ibra pljuje po tuđim vjerskim blagdanima, Ronaldo je narcisodan, Lovren je ustašica..
Itd, itd...
Kad sudija, pištaljkom, pokrene loptu, sve se zaboravlja. I treba, jer je dobra utakmica iznad ljudske svijesti
Pod uslovom da volis fudbal. Da je po meni, fudbaleri ne bi marke imali, jer me ne interesuje. Argentinski golman je otjelotvorenje fudbala kao cirkuske igre. Malo to ima ikakve veze sa sportom.
Pa ja to gledam da su i oni ljudi kao i svako drugi, te ih nesto i ne idealiziram plaho. Bio on Messi, Pele, Maradona ili Ronaldo. Mogu samo biti zadovoljan ili nezadovoljan uslugom koju on pruza, a to je igranje fudbala, a to kakav je kao covjek, kurva li se, pije li, pusi li, je li moralan ili ne, meni iskreno kao krajnjem konzumentu je nebitno. Tacnije nebitno mi je kakvi su kao ljudi, bitno je koliko kvalitetno rade svoj posao.
Isto sto kad odem doktoru ne propitujem ga kakav je sa zenom, je li utajio porez (ako je privatnik) ili ne, vec kakav je strucnjak i da li ce mi moci pomoci.
Dobro, ovo su javne licnosti, pod svjetlima su reflektora, njihov "uticaj" na svijet je kudikamo veci nego nas "obicnih smrtnika", njihov svaki potez je pod lupom, uzor su mladima itd., ali opet kazem za mene licno i ne moraju biti nakve moralne vertikale niti bih ja licno trazio uzor ponasanja u njima. Odgledam 90 minuta, zabavim se i to je to koliko su mi bitni, njih 22 na terenu. Ima puno vecih ljudskih gromada na koje bih usmjerio svoju paznju i ucio od njih.
Naravno da će se ljudi diviti izuzetnim pojedincima koji postižu vrhunske rezultate na terenu. Dive se njihovim golovima, driblinzima, odbranjenim penalima i stoprocentnim šansama za gol, zatim njihovoj borbenosti, izdržljivosti i kvalitetu igre od koje mlade generacije iimaju da nauče toliko toga važnog u i o životu jer i život je igra, a igra ozbiljan segment života - od djetinjstva pa do smrti.
Takvi ljudi su, prije svega, svojim trudom, upornošću, sportskom disciplinom i višedecenijskim odricanjima zaslužili status sportskih uzora budućim generacijama. Nisu se s tim statusom šampuona rodili pa od ćaće il babe naslijedili uspjeh u poslu kojim se bave negdje iza zatvorenih vrata i navučenih zavjesa. A ne mogu ni umisliti da su nešto bogznakako vrijedno i kvalitetno, ako to i objektivno nisu, jer njihov uspjeh se mjeri statistikama, procentima i brojevima koji su dostupni svakom pojedincu zainteresovanom da se u njihov kvalitet uvjeri i uporedi ga s nekim drugim, trećim, petim; mlađim, starijim, prošlim, budućim...
Iznositi prljavštinu iz njihovih privatnih života i upirati prstom u to, definitvno ne može umanjiti uspjeh koji su ti daroviti pojedinci postigli na terenu gdje se prati svaki njihov pokret, a istorija im bilježi i uspjeh i neuspjeh.
Svaka nadobudna šuša danas može sebi dati za pravo da izuzetnim pojedincima prilijepi etiketu: alkoholičara, narkomana, lopova, fašiste i tome slično. Tako se može pljuvati - ii pljuje se, naravno - i po umjetnicima i naučnicima, bez imalo svijesti o značaju njihovih djela i naučnih dostignuća. Za pljuvanje je dovoljan: telefon, internet, šupljine u znanju nečega i par kompleksa (više il niže vrijednosti, rezultat isti), a to danas imaju milijarde ljudi na planeti. Talentovanih sportista takođe ima nebrojeno mnogo, ali na prste jedne ruke možemo nabrojati najbolje među darovitim - svih vremena, čija imena znaju i djeca od 7 i matori od 77.
Ko ne zna prepoznati takav kvalitet čak i kad mu se ispred nosa odigrava ili nalazi i ko nije sposoban vidjeti ono skriveno od očiju javnosti, a na čemu se uspjeh i značaj vrhunskih sportista i izuzetnih pojedinaca zasniva - nek nauči, brate mili, i ne smara raju mahalaštinama i ispraznim moralisanjem.
O tome se mnogo kvalitetnije može kod frizera jal ispred lokalnog granapa.
Iznositi prljavstinu da je neko... fasista, a jbt. Ukoliko zastupas takvu ideologiju, apsolutno je nebitan sav uspjeh, trud, trofeji, rekordi, totalno nevazno. Osnovnu ljudskost gazis, a ako sebe smatramo civilizovanim ljudima takve stvari onda jednostavno ne mozemo tolerisati.
Jednostavno si ljudski olos, pa taman da si 10 klasa iznad svih u bilo cemu.
Onima koji se dive fudbalerima bilo bi bolje da se dive doktorima, fizičarima, matematičarima, hemičarima i drugim naučnicima koji rade nešto korisno za sve nas, a ne žonglerima lopte. Samo se djeca ili neodrasli ljudi dive sportašima, pjevačima i sličnim zanimanjima, a dive im se prije svega jer imaju novac i život koji oni nemaju, a nemaju jednim dijelom zato što su bili sluđeni sa divljenjem njima, umjesto da su učili školu pa sebi osigurali udoban život. Nećeš vidjeti da je neko situiran zaluđen tim hobijima koji su postali preplaćene profesije zarad masa koje su to prihvatile kao interesantno. Ali, šta da se radi, mora se čovjek uz nešto opustiti, a neko mora biti zabavljač. Problem je što su novčane vrijednosti zanimanja nerealne, ali kapitalizam poznaje samo plodno tlo. Ne interesuje me šta poznate ličnosti rade u svoje slobodne vrijeme, iako i to u velikoj mjeri govori o njima samima i o onima koji im se dive, dotakao sam se samo onog dijela u vezi divljenja i zarade. A što se tiče zaključka, on glasi: Tu smo gdje smo i nigdje nećemo.
Last edited by avetinja on 26/12/2022 20:45, edited 1 time in total.
¤ jelena ¤ wrote: ↑26/12/2022 20:34
A kod nas reć za nekog ili nekom da je fašista....lakše nego popit vode.
Na forumu, naravno. U stvarnost - ni mukajet.
Sama si uzela taj pojam za primjer.
To sto ljudi vole da pricaju gluposti koje veze nemaju sa stvarnoscu je skroz drugi par opanaka. Dok pricati o uzorima i nekom postovanju sportista sa nazadnim stavovima koji razdvajaju ljude po pravima i slobodama je odgovarajuce za srednji vijek.
Vrhunski fudbaleri 2022 se i mogu porediti sa matematicarima, fizicarima i slicnim. Neko ko sa 14,15 godina radi na sebi je za primjer drugima. Sta da kazemo za prosjecnog gradjanina?
sinuhe wrote: ↑26/12/2022 21:56
Vrhunski fudbaleri 2022 se i mogu porediti sa matematicarima, fizicarima i slicnim. Neko ko sa 14,15 godina radi na sebi je za primjer drugima. Sta da kazemo za prosjecnog gradjanina?
Mogu, ali kada bi se zezali. Kada je bila korona, mnogi su sjedili kući i molili se da naučnici nađu lijek ili vakcinu. Izašla doktorica pred kamere i poručila vlastima: "Neka vam Messi i Ronaldo nađu lijek ili vakcinu, svakako više ulažete u fudbal nego u zdravstvo". Prosjeka svugdje ima najviše, ali taj prosjek doprinosi kolektivitetu na jedan drugačiji, značajniji način. Uostalom, prosjeku se niko ni ne divi, a ovdje je bila riječ o idolima i zaradi.
sinuhe wrote: ↑26/12/2022 21:56
Vrhunski fudbaleri 2022 se i mogu porediti sa matematicarima, fizicarima i slicnim. Neko ko sa 14,15 godina radi na sebi je za primjer drugima. Sta da kazemo za prosjecnog gradjanina?
Mogu, ali kada bi se zezali. Kada je bila korona, mnogi su sjedili kući i molili se da naučnici nađu lijek ili vakcinu. Izašla doktorica pred kamere i poručila vlastima: "Neka vam Messi i Ronaldo nađu lijek ili vakcinu, svakako više ulažete u fudbal nego u zdravstvo". Prosjeka svugdje ima najviše, ali taj prosjek doprinosi kolektivitetu na jedan drugačiji, značajniji način. Uostalom, prosjeku se niko ni ne divi, a ovdje je bila riječ o idolima i zaradi.
To je pitanje trzista, ponuda i potraznja, da sirim narodnim masama nije toliko zanimljivo pratiti fudbal, placati karte, dresove, gledati ba tv-u i slicno, ne bi ni oni bili toliko placeni.
Kad vec poredis, farmacwutske kompanije isto tako uzimaju ogroman novac, ali nisu medijaki eksponirani kao fudbaleei, lijekovi koji su trazeni se prodaju, kao i sport, opet pitanje trzista.
Ato se tice idealizovanja, kao i kod umjetnika gdje treba razlikovati umjetnika kao licnost od njegovog djela, tako je i za sportiste.
Treba cijeniti ono sto rade umjetnici, sportisti i slicni, ali pitanje je kakvi su oni ko osobe, mogu biti supci, fasisti, nacisti, nista od toga ne umanjuje njihov doprinos onome cime se bave, ali treba biti svjestan da to sto su dobri u necemu ne garantuje da su dobri ljudi.
¤ jelena ¤ wrote: ↑26/12/2022 20:34
A kod nas reć za nekog ili nekom da je fašista....lakše nego popit vode.
Na forumu, naravno. U stvarnost - ni mukajet.
Sama si uzela taj pojam za primjer.
To sto ljudi vole da pricaju gluposti koje veze nemaju sa stvarnoscu je skroz drugi par opanaka. Dok pricati o uzorima i nekom postovanju sportista sa nazadnim stavovima koji razdvajaju ljude po pravima i slobodama je odgovarajuce za srednji vijek.
Naravno da sam i to uzela kao primjer irelevantnog.
Ne poštuju ih zbog onoga što govore ili kako se ponašaju u kafanama - čak naprotiv, nego ih poštuju zbog kvaliteta do kojeg su doveli svoje umijeće igranja fudbala i zbog rezultata koji iz tog kvaliteta proističu.
A taj kvalitet i uspjeh - svjetskih razmjera - stiču tako što uporno treniraju od malih nogu, rade to disciplinovano uz ogroman napor i odricanja - decenijama.
Budući najbolji fudbaler svih vremena ili svjetski prvak, drugi ili treći, neće sve to postati pričom o tome kako voli sve ljude svijeta, antifašističkim i antiratnim porukama u medijima i slavljenjem uspjeha uz Baha, Mocarta i Moj galebe, a još manje redovnim plaćanjem poreza, nego najbolji svih vremena će postati tek kad se ugleda na aktuelnog, dostigne njegov kvalitet igre pa ga onda u jednom trenutku nadmaši u sportskim uspjesima.
Ateista wrote: ↑26/12/2022 23:56
To je pitanje trzista, ponuda i potraznja, da sirim narodnim masama nije toliko zanimljivo pratiti fudbal, placati karte, dresove, gledati ba tv-u i slicno, ne bi ni oni bili toliko placeni.
Kad vec poredis, farmacwutske kompanije isto tako uzimaju ogroman novac, ali nisu medijaki eksponirani kao fudbaleei, lijekovi koji su trazeni se prodaju, kao i sport, opet pitanje trzista.
Da, slažem se sa time. Zapravo, taj prosjek (šire narodne mase) njima donosi veliku zaradu. Ja sam se samo osvrnuo na idealizovanje njihovog zanimanja i značaja u društvu koji se ne mogu porediti sa nekim drugim zanimanjima. Što se tiče farmaceutskih kompanija, njihov značaj je nedvojbeno mnogo značajniji.
Neko jednom je to dobro objasnio: Raja voli fudbalere, fudbaleri vole manekenke, manekenke vole pare.
Sama si uzela taj pojam za primjer.
To sto ljudi vole da pricaju gluposti koje veze nemaju sa stvarnoscu je skroz drugi par opanaka. Dok pricati o uzorima i nekom postovanju sportista sa nazadnim stavovima koji razdvajaju ljude po pravima i slobodama je odgovarajuce za srednji vijek.
Naravno da sam i to uzela kao primjer irelevantnog.
Ne poštuju ih zbog onoga što govore ili kako se ponašaju u kafanama - čak naprotiv, nego ih poštuju zbog kvaliteta do kojeg su doveli svoje umijeće igranja fudbala i zbog rezultata koji iz tog kvaliteta proističu.
A taj kvalitet i uspjeh - svjetskih razmjera - stiču tako što uporno treniraju od malih nogu, rade to disciplinovano uz ogroman napor i odricanja - decenijama.
Budući najbolji fudbaler svih vremena ili svjetski prvak, drugi ili treći, neće sve to postati pričom o tome kako voli sve ljude svijeta, antifašističkim i antiratnim porukama u medijima i slavljenjem uspjeha uz Baha, Mocarta i Moj galebe, a još manje redovnim plaćanjem poreza, nego najbolji svih vremena će postati tek kad se ugleda na aktuelnog, dostigne njegov kvalitet igre pa ga onda u jednom trenutku nadmaši u sportskim uspjesima.
Da, ali tu nema nista nejasno, moras trenirati, trenirati kao lud, kao Kobe. Osvajanjem prvenstava se postaje uzor i dalje sve jasno, nista sporno.
Onaj dio o kojem se moze pricati je kada neki sampion, koliko god puta bio sampion izadje javno sa stavom... recimo "zemlja je ravna", e onda slobodno kazes "kakav debil". Ne radi se o nekoj zlobi, nego s punim pravom bez obzira na sve uspjehe mozes tako nesto reci. Ne ponizavas ga kao sportistu, nego kao ignorantnog neobrazovanog zaglupljenika. A ovo je bezopasan primjer. Ako uzmemo pricu o fasizmu, price o sampionatima se instant zaboravljaju, dzaba treninzi, dzaba talenat, ostaje ljudsko smece.
Last edited by Vam on 27/12/2022 03:19, edited 1 time in total.
Ateista wrote: ↑27/12/2022 00:07
Ato se tice idealizovanja, kao i kod umjetnika gdje treba razlikovati umjetnika kao licnost od njegovog djela, tako je i za sportiste.
Treba cijeniti ono sto rade umjetnici, sportisti i slicni, ali pitanje je kakvi su oni ko osobe, mogu biti supci, fasisti, nacisti, nista od toga ne umanjuje njihov doprinos onome cime se bave, ali treba biti svjestan da to sto su dobri u necemu ne garantuje da su dobri ljudi.
Ne bas, dovoljno je otici u krajnost da postane jasno kako to u stvari ne mozemo raditi. Pedofil, silovatelj, ubica sa preko 10-tak teskih zlocina zavrsi u zatvoru, na robiji naslika sliku koja je na nivou renesansnih remek djela. Da li da jednostavno odvojimo njega kao osobu od te slike? Naravno da ne, ta slika ostaje sacuvana uz "pecat" da ju je naslikao zlocinac i to ostaje nesto sto se zauvijek veze uz to djelo, a on ostaje upamcen kao zlocinac koji je slikao, a ne kao slikar koji je pocinio zlocine. Ogromna razlika.
Ateista wrote: ↑26/12/2022 23:56
To je pitanje trzista, ponuda i potraznja, da sirim narodnim masama nije toliko zanimljivo pratiti fudbal, placati karte, dresove, gledati ba tv-u i slicno, ne bi ni oni bili toliko placeni.
Kad vec poredis, farmacwutske kompanije isto tako uzimaju ogroman novac, ali nisu medijaki eksponirani kao fudbaleei, lijekovi koji su trazeni se prodaju, kao i sport, opet pitanje trzista.
Da, slažem se sa time. Zapravo, taj prosjek (šire narodne mase) njima donosi veliku zaradu. Ja sam se samo osvrnuo na idealizovanje njihovog zanimanja i značaja u društvu koji se ne mogu porediti sa nekim drugim zanimanjima. Što se tiče farmaceutskih kompanija, njihov značaj je nedvojbeno mnogo značajniji.
Neko jednom je to dobro objasnio: Raja voli fudbalere, fudbaleri vole manekenke, manekenke vole pare.
To je ok, samo reko da skrenem paznju zasto neki dobijaju tolike pare, trziste i ekonomija su takvi, a svakako da farmaceuti uz sve lobije i lose stvari koje se vezu za njih, opet imaju veci znacaj.
Ateista wrote: ↑27/12/2022 00:07
Ato se tice idealizovanja, kao i kod umjetnika gdje treba razlikovati umjetnika kao licnost od njegovog djela, tako je i za sportiste.
Treba cijeniti ono sto rade umjetnici, sportisti i slicni, ali pitanje je kakvi su oni ko osobe, mogu biti supci, fasisti, nacisti, nista od toga ne umanjuje njihov doprinos onome cime se bave, ali treba biti svjestan da to sto su dobri u necemu ne garantuje da su dobri ljudi.
Ne bas, dovoljno je otici u krajnost da postane jasno kako to u stvari ne mozemo raditi. Pedofil, silovatelj, ubica sa preko 10-tak teskih zlocina zavrsi u zatvoru, na robiji naslika sliku koja je na nivou renesansnih remek djela. Da li da jednostavno odvojimo njega kao osobu od te slike? Naravno da ne, ta slika ostaje sacuvana uz "pecat" da ju je naslikao zlocinac i to ostaje nesto sto se zauvijek veze uz to djelo, a on ostaje upamcen kao zlocinac koji je slikao, a ne kao slikar koji je pocinio zlocine. Ogromna razlika.
Sve zavisi koliko su izrazene neke krajnosti i po cemu neko postane poznat, da li po dobrom ili po losem. Tacno je da neko ko postane poznat kao zlocinac, pogotovo bas teski zlocinac sa vise djela, tesko da ce ikad biti prepoznat kao umjetnik cim god jos da se bavi i koliko god da je dobar u tome.
Neko ko postane poznat kao umjetnik ili sportista, a pri tome se otkriju neki privatni detalji koji mu ne idu u prilog ali nisu bas tolike krajnosti, lakse bude to razdvojiti i cijeniti ga kao umjetnika a mrziti kao osobu.
Primjer riblje corbe, i sad volim cuti neke njihove stare pjesme jer su dobre, ali bora je cetnik i govno, tu nema dileme.
