New Breed of Metal blog ima novi izgled -
link
Ovu priliku moram da iskoristim za predstavljanje jednog od modernih metal pravaca pod imenom DEATHCORE (tekst je kopiran sa bloga):
Info: Deathcore
Deathcore je naziv za pravac unutar modernog metala čije su karakteristike najviše slične mješavini žanrova kao što su death metal, metalcore, hardcore, pa čak i grindcore. Prvi korijeni ovog stila sežu u 90-e godine i povezuju se s američkim death metal veteranima Dying Fetus-om, Suffocation-om. Spomenuti bendovi su vrlo kvalitetno spojili breakdownove kroz brutalnu death metal muziku pa samim time se smatraju i začetnicima. Najupečatljivije stilske smjernice su duboki growl, te (''metalkoraški'') scream vokali, kod nekih bendova su prisutni melodični riffovi, dok pak s druge strane imamo i bendove koji su više gitarski orjentirani prema brutalnom death metalu. Bubnjarski segment je također dosta sličan karakteristikama death metala (blastbeat tehnika, brze duple-bass pedale) samo s većim naglaskom na breakdown ritmiku.
S obzirom na veliki val popularnosti nu-metal glazbe, pa nedugo zatim i metalcore bendova, deathcore bendovi i sam stil nisu imali prostora za probijanje na mainstream tržište i za popularizaciju samog žanra. Nakon što je prošla ''metalcore groznica'', sredinom 2000-ih, deathcore kao žanr stječe jako veliku popularnost i kroz par godina dobiva sve više medijskog prostora. Samim time, bendovi koji su kroz rane 2000-e svirali, sada su polako dolazili na svoje, pa su tako američki Job For A Cowboy (Doom EP, 2005.), All Shall Perish (The Price Of Existence, 2006.), te kanadski Despised Icon (The Healing Process, 2005.) zasigurno najvjerodostojniji i najkvalitetniji odraz samog pojma ''deathcore''.
Spomenuti bendovi su najzaslužniji za sve veću popularnost deathcore zvuka, pa se unutar razdoblja 2003.-2007. javlja jako dosta bendova koji su upotpunili kvalitetom sam zvuk i svakako učinili glazbu još maštovitijom i šarenijom. Svakako vrijedi spomenuti bendove: Carnifex (Dead In My Arms, 2007.), Whitechapel (The Somatic Defilement, 2007.), Animosity (Empires, 2005.), Suffokate (Oakland, 2004.), Through The Eyes Of Death (Bloodlust, 2005.), Elysia (Masochist, 2006.), As Blood Runs Black (Allegiance, 2006.) Arsonist Get All The klix (Hits From The Bow, 2006.), te Suicide Silence (The Cleansing, 2007.) - album kojeg većina ljubitelja žanra smatra vrhuncem kompletnog ''deathcore'' opusa.
S obzirom da je stil nastao u SAD-u, tako je i njegova popularnost najviše bila izražena baš u toj zemlji, sve do u nazad 2-3 godine kada po prvi puta primjećujemo dosta bendova iz Europe (posebice iz Engleske, Rusije, te Njemačke), samim time situacija je dosta ravnopravnija i imamo popriličan broj ''domaćih'' - europskih bendova. Bitno je spomenuti i učestale turneje američkih bendova po europskim zemljama (posebice na festivalima) što je izraženo u zadnjih par godina.
Praksa nikada ne griješi, kada su u pitanju kritike na račun nekog modernog metal stila, tako je i deathcore doživio i još uvjek doživljava određenu dozu odbojnosti od strane tradicionalistički orjentiranog metal auditorija, te štovatelja ekstremnog metala. Takve kritike ponajviše proizlaze poradi činjenice da deathcore bendovi profitiraju (kroz svoj image i marketing) i glazbu koja ima dosta poveznica s već spomenutim death metalom na neki način eksploatiraju.
Što se tiče domaće deathcore scene, ona u Hrvatskoj praktički ne postoji i slabe su naznake da će se nešto promjeniti, nažalost situacija nije ništa bolja niti u susjednim državama. Zaključak je da ovakva glazba nema u dogledno vrijeme svijetle budućnosti na jadnjikavom Balkanu, ali svakako treba podržati malobrojne domaće bendove da nešto promjene.
U BiH je možda jedino Monument iz Banja Luke blizak tom deathcore zvuku (bar prije) a jedan sjajan deathcore ex-Yu bend, možda i najbolji je makedonski Dedicated For Life.
. 
.
