Izvini što citiram samo ovaj dio posta. Prije nekoliko godina sam prolazila sve što si opisala iznad. Desilo se da mi je prva doktorica kojoj sam se obratila paušalno dala neki lexilium ili apaurin (iskreno se ne sjecam). Desilo se i da me prijateljica koja je valjda vrstan onkolog ali i sama pregorila od svega što živi, vidi i radi svakodnevno rekla da naravno da trebam uzeti nesto za smirenje jer ona vec godinama tako pocinje dan.dzejkej wrote: iskreno receno, kad sam ukinula taj lexilium imala sam jedan dva ispada kada sam izgubila kontrolu. to sam povezala sa koristenjem leksiliuma odnosno sa prestankom uzimanja. to sam prevazisla i opet sam ona stara. nisam vala nista pitala svoju doktoricu o tome ni googlala, jednostavno mi je izgledalo previse toliko tableta a nisam usla u bit problema, zasto mi se to desava, kako ja doprinosim tome i tako. zato i pitam da li je za takva stanja potreban psiholog ili je bolje upisati se u teretanu, ici na planinarenje i tako..
a nesanica ti izvrne zivot naopacke. ko nije prosao jedan duzi ciklus nema pojma kako je to. ja sam jedno vrijeme terorisala citavu porodicu, to se gledalo gdje ko spava, ko hrce, ko ne hrce, ko dise glasno![]()
ma haos zivi. jadni oni sa mnom
![]()
a posljedice, sasvim sigurno ih ima. tijelo trpi i tijelo pamti a nesanica samo dodaje probleme i stres
Nakon par mjeseci lutanja po raznim sistematskim i dopunskim pretragama naidjem srecom na vrsnog neuropsihijatra koji me prije svega posmatrao kao svoje dijete. Rekao mi je da se posvetim sebi, da se udaljim od svega sto me iscrpljuje, da nisam nezamjenjiva ni u kojoj sferi mog zivota i da ako treba dam sve vrste otkaza i firmi i svim pojedincima koje servisiram samo da spasavam sebe i svoje zdravlje. Nije mi htio ukljuciti nikakvu terapiju lijekovima. Preporucio mi je da nadjem sto vise oblika fizickih aktivnosti koje prijaju mom tijelu, da setam, citam sta mi prija, kuham i promijenim i drustvo ako su i oni izvor stresa, iscrpljivanja i svega drugog sto je vodilo nesanici i gubitku kontrole nad zivotom.
Obzirom kakva sam stanja prolazila s visesedmicnim nesanicama i napadima panike, zadovoljna sam sto ih se uspjevam sjetiti dovoljno cesto da ne dozvolim da ponovo upadnem u ista slicno. Svijet nece nestati ako se ti ne pojavis svuda gdje mislis da se moras pojaviti, niti ce ista biti drugacije sutra ako pregoris i postanes sebi neupotrebljiva za zivot. Ako si tip osobe koji pokusava da stigne sve i bude najbolja u svemu otarasi se toga sto prije. Nadam se da sam koliko-toliko razumljivo napisala to sto sam htjela podijeliti s tobom i drugima koji se nalaze u slicnoj situaciji.
