ja licno dozivljavam sve oko auta,izgrebano i prljavo,izudarano i neispravno prvo smeta meni za druge me nije briga.
po parkinzima raznih centara sa strane ostavim dojam velikog papka kojem je vise stalo do auta nego do drugih ljudi.
situacija prva,sjedim u autu i cekam i cujem udar,izlazim napolje gospodja tri parking reda iznad mene je istovarila svoja kolica i pustila ih da se po inerciji vrate gdje trebaju biti.na moje gospodjo odmahuje glavom ko ko te j***.
ta ista kolica uz malo vecu primjenu sile vratim do njenog auta koje je skuplje od mog i nakon par ponavljanja utvrdim ogrebotinu kakvu su ostavila na mom autu.kao papak zadnji zar ne
situacija druga ispred fisa gospodin u godinama sa autom u godinama parkira ispred mene,vidi mene u autu i lagano se naslanja na moj auto i gura,auto u brzini ugasen rucna podignuta karambolka samo puca,pa kad je vec pukla moja moze i njegova i upalim auto i poguram i ja njega ali kada je ugasio auto i krenuo izlaziti iz njega
vrata su me vise puta izudarala,pa kada se neko na moj zbunjeni pogled pocne izvinjavati preko toga uvijek prelazim a kada me ignorise i ja slucajno udarim vratima pred njegovim ocima.
djeca,sjetim se sebe kao djeteta,nisam se smio nasaliti da brze hodam pored parkiranih auta a ne da trcim i stariji kada me zaruzi ili vaspitno disciplinsku opali,roditelji obnove gradivo jer sam po inerciji kriv nije bilo moje da se motam oko auta.
djeca su meni sjedila po autu u farmerkama koje imaju dugmad svuda po sebi,hauba nikakva,opomenem sutra ispuhane gume,opalim cusku sutra odvrnuti sarafi na tockovima,pozovem roditelje oni ih kao naruze a sutra opet sjede po haubi,sutra na maminom i tatinom autu fali retrovizor koji se najlakse iscupa
mi balkanci samo jezik nasilja razumijemo,ja licno sa izvini presao bih preko cinjenice da mi pola auta fali,a na j*** te tvoj auto spreman sam da ubijam