Here we go again:
praksa u drugim zemljama upravo pokazuje da prvi ljudi, a to su selektor i direktor reprezentacije, nakon neuspjeha u kvalifikacijskom ciklusu, podnesu ostavke.
Ko kaže da je ovo što smo do sada ostvarili neuspjeh? Mislim halo???
Zbog svega pobrojanog doista se postavlja logično pitanje: Do kada će treće mjesto u kvalifikacionim grupama biti veliki uspijeh našeg fudbala?
Pa možda kada stvorimo jednu normalno domaću ligu, kada nam makar jedan klub bude poslovao pozitivno, kada nam prvotimci ne budu više trenirali u blatu, kada nam na stadionima bude više od 1000 ljudi, kada budemo imali zakon o sportu, kada budemo imali ekonomiju, kada budemo proizvodili igrače? Možda do tada?
Kvalifikacijski ciklus za Evropsko prvenstvo počinje na jesen, i nešto mi govori da će se opet, ako bude kao i do sada, govoriti da je naš objektivan domet – treće mjesto.
Pa meni je to i daleko više od našeg "objektivnog dometa".
Stvarno nevjerovatno, on pravi tekstove prema kojima bi smjenjivao Sliškovića koji nema 3 normalna igrača u reprezentaciji a ne pravi tekst o smjeni Jelića jer nemamo ni L od lige.
Najgori naš problem je što su kod nas ljudi stručnjaci za sve. Prvo je muzički stručnjak, upoređuje euroviziju sa EU
pa je onda politički analitičar, pa je i onda sportski ekspert.
Ja stvarno ne mogu da vjerujem kako uopšte neko može očekivati plasman na neku završnicu. Pa jel gleda iko ligu prvaka, jel gleda iko te igrače koji igraju u drugim državama. Dok druge reprezentacije imaju prave igrače nama su oslonci ekipe Grlić, Vidić, Bajić, Milenković i druge velike zvijezde. Nemojte me pogrešno razumjeti, oni su super momci, daju sve od sebe ali za uspjeh treba kvalitet.
Pa čovječe bez njih se NE MOŽE promjeniti ustav! Oni su legalno izabrani na izborima i bez njihovog glasa nema nikakvih promjena, bili oni tebi dragi ili ne.
.