Meni su nekako korupcija i nepotizam lice i naličje jedne iste detrimentalne i maligne pojave u svakom od sporo napredujućih društava (stava sam da samo zemlje u kojima su sukobi na snazi propadaju, dok sve druge koje uživaju mirno stanje napreduju brže ili sporije bar u nekim aspektima).
Nepotizam me frustrira u BiH, više od korupcije. Korupcija je maglovita, ljudi su emotivni. Ponekad i poneki zaista osjećaju potrebu da od sebe nagrade nekog za pomoć (što opet donekle ne spada u koruptivni akt, ali polako ne žurite sa zaključkom jer...), što je opet posljedica disfunkcionalnog sistema mnogih zastoja i prepreka ka postizanju cilja.
Međutim, da bi čovjek napredovao ljestvicama bh. postratnog društva mora imati pristup životu i razmišljanju na način da su porodice kompaktne, prijatelji uz tebe i relativno je obezbijeđen uspjeh. Nepotizam je tihi i jeftiniji put ka uhljebljenju. Ako je sve upakovano u pripadnost jednoj istoj stranci...
Od kraja rata na ovamo očekujem setove propisa koji će spriječavati nepotizam.
U SAD je poznat Kennedy Act kojeg su Republikanci uz Trumpa pokušali oboriti na početku njegovog mandata, isti propis kojeg su njihovi prethodnici iz Republikanske stranke donijeli.
Najprije, da dodam još jednu premisu: dvojako posmatram potrebu ljudi da osuđuju nepotizam u javnoj administraciji i javnim preduzećima sa aspekta konteksta. Prvo, riječ je o poslovima koji su bespotrebni. U nekom efikasnom društvu isti bi bili privremena zamjena za računare i automatizaciju, recidiv su složene administracije i birokratije. S te strane smatram da bilo ko može raditi te poslove.
Drugo, kada su bespotrebni, onda je zaista problem da u jednom istom administrativnom tijelu, javnom preduzeću ili drugoj budžetskoj jedinici poslovi se dobijaju po rodbinskoj vezi, a naslijeđuju kao da je riječ o privatnom vlasništvu, granapu i sl. U uvjetima visoke nezaposlenosti, bilo bi pravedno obezbijediti jednakost. Poznajem čitave porodice koje rade u nekim JP, bankama itd. Četiri člana porodice primaju visoka primanja, a u nekim porodicama jedno, dvoje, nijedno (ne) radi.
TEMA
Konačno na temu. Volio bih da se javi naši dijasporaši.
Da li je nepotizam sveprisutan vani?
Prije svega, razgovarao sam na ovu temu sa ljudima koje poznajem. Neki govore o pravednom društvu, neki o visokom stepenu homogenosti nacionalnih jedinica sa kojima se naši ljudi pokušavaju integrisati (npr. za Švicarce sam čuo da favorizuju jedni-druge).
Prijatelj mi je govorio o Australiji, postojanju fakulteta za višu klasu koje završe djeca bogatih i visokog srednjeg staleža, poneki sretnik i genije stipendista koji dalje pružaju bolje šanse i pravo veće jednakosti među jednakima.
Ovo mi liči na SAD, gdje sigurno Harvard, MIT, Stanford, Columbia i dr. otvaraju vrata prilika više nego nacionalni univerziteti.
Moja je pretpostavka da ima nepotizma, da je zamagljen i ugrađen u sistem koji favorizuje pojedince.
Cijeneći da puno naših ljudi i forumaša živi u zemljama Evrope (Njemačka, Austrija, Skandinavija), zamolio bih vas za mišljenje.
Ne bih volio da previše pišete o BiH. Svi sve znamo, samo nam se spektar pogleda na situaciju razlikuje.
