Nepisana pravila

[HomeArt]

Nepisana pravila

Procitah negdje na forumu kako je mIRCerku neko pogledao mrko ili joj nesto dobacio zato sto jede na ulici a ramazan je. To me je podsjetilo na jednu pricu koju sam cuo od svog rahmetli dede negdje malo prije rata, kad su se vec komsije pocle gledati preko oka.

Ne tako davno u sarajevskim mahalama vazila su nepisana pravila kako za kucu tako i za mahalu. Nije bilo kucepazitelja i upravitelja ali se znalo da je svako ispred svojih vrata cistio kaldrmu do zadnje travke, a zimi snijeg dok se ne ukaze kaldrma. Medjutim bilo je nesto jos bitnije od toga. Nepisano pravilo je bilo da se zna i postuje svaciji adet. Prva kona mog dede Kata je za vrijeme ramazana strogo vodila racuna da joj slucajno dijete ne izadje na ulicu sa kriskom u ruci jer je znala da joj komsije poste i da bi ih mogla sresti na sokaku a kako je bilo ljeto, dug i vruc dan bilo je dovoljno samo popeti se iz carsije kuci pa da i ozednis i ogladnis.
A kad je bio Bozic dedo je znao da je Kati bilo drago da joj ujutro prvo musko udje i kucu i cestita Bozic, da joj bude polaznik. Dedo bi tada obukao mog rodjaka kao da je Bajram i poslao ga Kati da joj prvi cestita. Kati je cijela mahala slala kurbane a Kata bi za Uskrs svoj djeci dijelila sarena jaja. Onda bi nastala trka po sokaku pa bi bilo razbijenih i jaja i koljena, sreca pa je jaja uvijek bilo dovoljno.
Bio je i stari Bogdan, koji je na pazarni dan silazio s konjem u carsiju i prodavao povrce. Kuca moga dede mu je bila nekako na pola puta pa je tu uvijek svracao da se odmori. Odmarao je i konja pa je moj dedo uvijek imao nesto sijena i zobi, a starog Bogdana je cekala frisko ispecena kahva. Dedo je znao sve Bogdanove slave, i kad mu je trebalo ici i cestitati jedno bolest ga je mogla sprijeciti da se popne na pola Trebevica i cestita Bogdanu praznik.
A bio je i jedan ters Salko. Volio popit pa galamio. Dijeca ga izazivala pa onda dobiju degenek od roditelja. Salko se otrijezni pa se onda mahali izvinjava sto galami, niko mu nije odobravao to sto pije ali mu valjda bio ceif. Dedo je govorio da ga je sredio rat i da ga ne treba plaho ruzit. I Salkino se postovalo.

Napisah ovo jer razmisljam koliko uopce znam(o) o nekome ko je drugaciji? Nije bitno u sta vjeruje, iz koje je politicke partije, koliko ima para ili ima li ih ikako? Pitam se koliko poznajemo i postujemo obicaje, tradiciju, navike prvog komsije?

Dok iz raznih europskih metropola dobivamo napismeno razne zakone i deklaracije bojim se da nepovratno gubimo ili smo izgubili ono sto smo imali najvrijednije, nepisana pravila.

[bonsai]

Joj jarane ,ovo ko da moju mahalu opisa kad sam ja bio dijete.Podsjeti me na one ljepe dane i nekakva me toplina oko srca obuhvati.Sjeti me svog onog postivanja i paznje prema svojim komsijama ,koji su cesto blizi od familije bili.Moj otac je govorio ,'vazan ti je komsija k'o brat rodzeni!

[_BosanaC]

Postuj tudje da bi neko postovao tvoje.

Sto se tice konkretnog problema - jela tokom Ramazana - da ne gledam ljude koje sam gledao do noc pred Ramazan uz pivu kako im je eto tesko jer cu se ja napiti vode a oni poste mozda bih i razmislio o svojim postupcima.

Isto tako - pred ljudima za koje znam da im to znaci nesto necu se ni vode napiti dok poste, nije problem nikakav.

Na kraju krajeva - niko ne posto zbog nekoga drugoga nego zbog sebe, a svi mi takodje jedemo, pijemo vodu, zivimo zbog sebe. Ko je musliman (a na zalost velika vecina je danas takva) od ramazana do ramazana i to samo zato da mu komsija ne bi prigovarao sto ne posti, i da mahala ne bi pricala sve i svasta, vala moze imati mrvu obraza pa biti iskren i tada.

A onaj ko zna zasto i kome posti tome necija kifla, zvaka ili casa vode i ne smeta.

[sulesavic]

Lijepo u SFRJ bija¹e, zar ne?

Spomenuta osoba nije bila mrko pogledana. Kako razumjeh, spominja¹e se porodica i seksualni odnosi s istom...

[HomeArt]

Lijepo u SFRJ bijaše, zar ne?

Spomenuta osoba nije bila mrko pogledana. Kako razumjeh, spominjaše se porodica i seksualni odnosi s istom...

Dragi moj(i) ovo sto napisah nema veze ni sa ramazanom ni sa SFRJ ali ako ste tako skontali nema veze samo se nemojte sekirati.

[Bea_Trix]

Nepisana pravila

Procitah negdje na forumu kako je mIRCerku neko pogledao mrko ili joj nesto dobacio zato sto jede na ulici a ramazan je. To me je podsjetilo na jednu pricu koju sam cuo od svog rahmetli dede negdje malo prije rata, kad su se vec komsije pocle gledati preko oka.

Ne tako davno u sarajevskim mahalama vazila su nepisana pravila kako za kucu tako i za mahalu. Nije bilo kucepazitelja i upravitelja ali se znalo da je svako ispred svojih vrata cistio kaldrmu do zadnje travke, a zimi snijeg dok se ne ukaze kaldrma. Medjutim bilo je nesto jos bitnije od toga. Nepisano pravilo je bilo da se zna i postuje svaciji adet. Prva kona mog dede Kata je za vrijeme ramazana strogo vodila racuna da joj slucajno dijete ne izadje na ulicu sa kriskom u ruci jer je znala da joj komsije poste i da bi ih mogla sresti na sokaku a kako je bilo ljeto, dug i vruc dan bilo je dovoljno samo popeti se iz carsije kuci pa da i ozednis i ogladnis.
A kad je bio Bozic dedo je znao da je Kati bilo drago da joj ujutro prvo musko udje i kucu i cestita Bozic, da joj bude polaznik. Dedo bi tada obukao mog rodjaka kao da je Bajram i poslao ga Kati da joj prvi cestita. Kati je cijela mahala slala kurbane a Kata bi za Uskrs svoj djeci dijelila sarena jaja. Onda bi nastala trka po sokaku pa bi bilo razbijenih i jaja i koljena, sreca pa je jaja uvijek bilo dovoljno.
Bio je i stari Bogdan, koji je na pazarni dan silazio s konjem u carsiju i prodavao povrce. Kuca moga dede mu je bila nekako na pola puta pa je tu uvijek svracao da se odmori. Odmarao je i konja pa je moj dedo uvijek imao nesto sijena i zobi, a starog Bogdana je cekala frisko ispecena kahva. Dedo je znao sve Bogdanove slave, i kad mu je trebalo ici i cestitati jedno bolest ga je mogla sprijeciti da se popne na pola Trebevica i cestita Bogdanu praznik.
A bio je i jedan ters Salko. Volio popit pa galamio. Dijeca ga izazivala pa onda dobiju degenek od roditelja. Salko se otrijezni pa se onda mahali izvinjava sto galami, niko mu nije odobravao to sto pije ali mu valjda bio ceif. Dedo je govorio da ga je sredio rat i da ga ne treba plaho ruzit. I Salkino se postovalo.

Napisah ovo jer razmisljam koliko uopce znam(o) o nekome ko je drugaciji? Nije bitno u sta vjeruje, iz koje je politicke partije, koliko ima para ili ima li ih ikako? Pitam se koliko poznajemo i postujemo obicaje, tradiciju, navike prvog komsije?

Dok iz raznih europskih metropola dobivamo napismeno razne zakone i deklaracije bojim se da nepovratno gubimo ili smo izgubili ono sto smo imali najvrijednije, nepisana pravila.

hajd sad navedi izvor sa kojeg si preuzeo citirano

[zlotscha]

Lijepo u SFRJ bijaše, zar ne?

Spomenuta osoba nije bila mrko pogledana. Kako razumjeh, spominjaše se porodica i seksualni odnosi s istom...[/color]

Dragi moj(i) ovo sto napisah nema veze ni sa ramazanom ni sa SFRJ ali ako ste tako skontali nema veze samo se nemojte sekirati.

ja , ipak, mislim da i te kako ima veze. kapitalizam je donio svoje i odnio dosta toga lijepog...

[HomeArt]

Nepisana pravila

Procitah negdje na forumu kako je mIRCerku neko pogledao mrko ili joj nesto dobacio zato sto jede na ulici a ramazan je. To me je podsjetilo na jednu pricu koju sam cuo od svog rahmetli dede negdje malo prije rata, kad su se vec komsije pocle gledati preko oka.

Ne tako davno u sarajevskim mahalama vazila su nepisana pravila kako za kucu tako i za mahalu. Nije bilo kucepazitelja i upravitelja ali se znalo da je svako ispred svojih vrata cistio kaldrmu do zadnje travke, a zimi snijeg dok se ne ukaze kaldrma. Medjutim bilo je nesto jos bitnije od toga. Nepisano pravilo je bilo da se zna i postuje svaciji adet. Prva kona mog dede Kata je za vrijeme ramazana strogo vodila racuna da joj slucajno dijete ne izadje na ulicu sa kriskom u ruci jer je znala da joj komsije poste i da bi ih mogla sresti na sokaku a kako je bilo ljeto, dug i vruc dan bilo je dovoljno samo popeti se iz carsije kuci pa da i ozednis i ogladnis.
A kad je bio Bozic dedo je znao da je Kati bilo drago da joj ujutro prvo musko udje i kucu i cestita Bozic, da joj bude polaznik. Dedo bi tada obukao mog rodjaka kao da je Bajram i poslao ga Kati da joj prvi cestita. Kati je cijela mahala slala kurbane a Kata bi za Uskrs svoj djeci dijelila sarena jaja. Onda bi nastala trka po sokaku pa bi bilo razbijenih i jaja i koljena, sreca pa je jaja uvijek bilo dovoljno.
Bio je i stari Bogdan, koji je na pazarni dan silazio s konjem u carsiju i prodavao povrce. Kuca moga dede mu je bila nekako na pola puta pa je tu uvijek svracao da se odmori. Odmarao je i konja pa je moj dedo uvijek imao nesto sijena i zobi, a starog Bogdana je cekala frisko ispecena kahva. Dedo je znao sve Bogdanove slave, i kad mu je trebalo ici i cestitati jedno bolest ga je mogla sprijeciti da se popne na pola Trebevica i cestita Bogdanu praznik.
A bio je i jedan ters Salko. Volio popit pa galamio. Dijeca ga izazivala pa onda dobiju degenek od roditelja. Salko se otrijezni pa se onda mahali izvinjava sto galami, niko mu nije odobravao to sto pije ali mu valjda bio ceif. Dedo je govorio da ga je sredio rat i da ga ne treba plaho ruzit. I Salkino se postovalo.

Napisah ovo jer razmisljam koliko uopce znam(o) o nekome ko je drugaciji? Nije bitno u sta vjeruje, iz koje je politicke partije, koliko ima para ili ima li ih ikako? Pitam se koliko poznajemo i postujemo obicaje, tradiciju, navike prvog komsije?

Dok iz raznih europskih metropola dobivamo napismeno razne zakone i deklaracije bojim se da nepovratno gubimo ili smo izgubili ono sto smo imali najvrijednije, nepisana pravila.

hajd sad navedi izvor sa kojeg si preuzeo citirano

Eto brate googlaj ako mislis da je prepisano. Da si sta pametnije pitao pa hajde ovako samo googlaj.

[Slavko Jovičić Oscar]

Nepisana pravila

Procitah negdje na forumu kako je mIRCerku neko pogledao mrko ili joj nesto dobacio zato sto jede na ulici a ramazan je. To me je podsjetilo na jednu pricu koju sam cuo od svog rahmetli dede negdje malo prije rata, kad su se vec komsije pocle gledati preko oka.

Ne tako davno u sarajevskim mahalama vazila su nepisana pravila kako za kucu tako i za mahalu. Nije bilo kucepazitelja i upravitelja ali se znalo da je svako ispred svojih vrata cistio kaldrmu do zadnje travke, a zimi snijeg dok se ne ukaze kaldrma. Medjutim bilo je nesto jos bitnije od toga. Nepisano pravilo je bilo da se zna i postuje svaciji adet. Prva kona mog dede Kata je za vrijeme ramazana strogo vodila racuna da joj slucajno dijete ne izadje na ulicu sa kriskom u ruci jer je znala da joj komsije poste i da bi ih mogla sresti na sokaku a kako je bilo ljeto, dug i vruc dan bilo je dovoljno samo popeti se iz carsije kuci pa da i ozednis i ogladnis.
A kad je bio Bozic dedo je znao da je Kati bilo drago da joj ujutro prvo musko udje i kucu i cestita Bozic, da joj bude polaznik. Dedo bi tada obukao mog rodjaka kao da je Bajram i poslao ga Kati da joj prvi cestita. Kati je cijela mahala slala kurbane a Kata bi za Uskrs svoj djeci dijelila sarena jaja. Onda bi nastala trka po sokaku pa bi bilo razbijenih i jaja i koljena, sreca pa je jaja uvijek bilo dovoljno.
Bio je i stari Bogdan, koji je na pazarni dan silazio s konjem u carsiju i prodavao povrce. Kuca moga dede mu je bila nekako na pola puta pa je tu uvijek svracao da se odmori. Odmarao je i konja pa je moj dedo uvijek imao nesto sijena i zobi, a starog Bogdana je cekala frisko ispecena kahva. Dedo je znao sve Bogdanove slave, i kad mu je trebalo ici i cestitati jedno bolest ga je mogla sprijeciti da se popne na pola Trebevica i cestita Bogdanu praznik.
A bio je i jedan ters Salko. Volio popit pa galamio. Dijeca ga izazivala pa onda dobiju degenek od roditelja. Salko se otrijezni pa se onda mahali izvinjava sto galami, niko mu nije odobravao to sto pije ali mu valjda bio ceif. Dedo je govorio da ga je sredio rat i da ga ne treba plaho ruzit. I Salkino se postovalo.

Napisah ovo jer razmisljam koliko uopce znam(o) o nekome ko je drugaciji? Nije bitno u sta vjeruje, iz koje je politicke partije, koliko ima para ili ima li ih ikako? Pitam se koliko poznajemo i postujemo obicaje, tradiciju, navike prvog komsije?

Dok iz raznih europskih metropola dobivamo napismeno razne zakone i deklaracije bojim se da nepovratno gubimo ili smo izgubili ono sto smo imali najvrijednije, nepisana pravila.

kao da si opisao obicaje moje porodice i komsiluka, svaka cast, vratio si me u djetinjstvo! carsija je srce bosne, i to je nesto sto nema ni jedna druga zemlja, jer su kod nas gradovi kao urbana sredina imali grad u gradu tj. duhovni grad, a to je bila carsija, koja je diktirala pravila o kojima ti govoris i koja su bila neki nepisani standard barem do ovog rata, kada neki novi klinci, mozda bogdanovi unuci odlucise da ostanu na trebevicu i s tenkom saraju po carsiji umjesto da piju kahvu sa svojim prijateljima, ili katini unuci koji odlucise da im je bolje zivjet na kamenjaru u necemu sto se zove suskovo u nekoj novoj vele drzavi umjesto u carssiji sa svojim komsijama, a s druge strane tu si i ti jos jedan unuk koji osjeca da nesto fali bez obzira na sve ratne strahote iako o tome znas samo iz prica, ali dok je takvih ljudi bice i bosne, nama je to urodjeno (mislim na ljude koji se mogu prepoznati u tvom postu ...)

[HomeArt]

Lijepo u SFRJ bijaše, zar ne?

Dragi moj(i) ovo sto napisah nema veze ni sa ramazanom ni sa SFRJ ali ako ste tako skontali nema veze samo se nemojte sekirati.

ja , ipak, mislim da i te kako ima veze. kapitalizam je donio svoje i odnio dosta toga lijepog...

Opet, pa nije poenta u tome, dedo mi je bio 1908 godiste tako da je za vrijeme SFRJ mogao samo naslijediti vec ranije postavljene standarde ponasanja.

[gumifufna]

Nepisana pravila

Procitah negdje na forumu kako je mIRCerku neko pogledao mrko ili joj nesto dobacio zato sto jede na ulici a ramazan je. To me je podsjetilo na jednu pricu koju sam cuo od svog rahmetli dede negdje malo prije rata, kad su se vec komsije pocle gledati preko oka.

Ne tako davno u sarajevskim mahalama vazila su nepisana pravila kako za kucu tako i za mahalu. Nije bilo kucepazitelja i upravitelja ali se znalo da je svako ispred svojih vrata cistio kaldrmu do zadnje travke, a zimi snijeg dok se ne ukaze kaldrma. Medjutim bilo je nesto jos bitnije od toga. Nepisano pravilo je bilo da se zna i postuje svaciji adet. Prva kona mog dede Kata je za vrijeme ramazana strogo vodila racuna da joj slucajno dijete ne izadje na ulicu sa kriskom u ruci jer je znala da joj komsije poste i da bi ih mogla sresti na sokaku a kako je bilo ljeto, dug i vruc dan bilo je dovoljno samo popeti se iz carsije kuci pa da i ozednis i ogladnis.
A kad je bio Bozic dedo je znao da je Kati bilo drago da joj ujutro prvo musko udje i kucu i cestita Bozic, da joj bude polaznik. Dedo bi tada obukao mog rodjaka kao da je Bajram i poslao ga Kati da joj prvi cestita. Kati je cijela mahala slala kurbane a Kata bi za Uskrs svoj djeci dijelila sarena jaja. Onda bi nastala trka po sokaku pa bi bilo razbijenih i jaja i koljena, sreca pa je jaja uvijek bilo dovoljno.
Bio je i stari Bogdan, koji je na pazarni dan silazio s konjem u carsiju i prodavao povrce. Kuca moga dede mu je bila nekako na pola puta pa je tu uvijek svracao da se odmori. Odmarao je i konja pa je moj dedo uvijek imao nesto sijena i zobi, a starog Bogdana je cekala frisko ispecena kahva. Dedo je znao sve Bogdanove slave, i kad mu je trebalo ici i cestitati jedno bolest ga je mogla sprijeciti da se popne na pola Trebevica i cestita Bogdanu praznik.
A bio je i jedan ters Salko. Volio popit pa galamio. Dijeca ga izazivala pa onda dobiju degenek od roditelja. Salko se otrijezni pa se onda mahali izvinjava sto galami, niko mu nije odobravao to sto pije ali mu valjda bio ceif. Dedo je govorio da ga je sredio rat i da ga ne treba plaho ruzit. I Salkino se postovalo.

Napisah ovo jer razmisljam koliko uopce znam(o) o nekome ko je drugaciji? Nije bitno u sta vjeruje, iz koje je politicke partije, koliko ima para ili ima li ih ikako? Pitam se koliko poznajemo i postujemo obicaje, tradiciju, navike prvog komsije?

Dok iz raznih europskih metropola dobivamo napismeno razne zakone i deklaracije bojim se da nepovratno gubimo ili smo izgubili ono sto smo imali najvrijednije, nepisana pravila.

Kod mene u mahali jos postoji to nepisano pravilo i nije nikad prekinuto cak ni za vrijeme rata.

[buba]

To sve sto ste opisali se zove kultura suzivota, a ona odavno ne obitava medju nama.

[mema mo]

i u mojoj mahali je tako kao sto si napisao, stvarno se svi postujemo. malo smo se bili rastrkali po svijetu dok je bio rat, ali sada su skoro svi opet u svojoj kuci

[piskerernest]

prije3-4 godine na hayatu je bio komentar neke novinarka kako nije u redu da ljudi u toku ramazana hodaju ulicom i jedu,kao da je ovo islamska država,i to strogo šerijatska.

[mema mo]

prije3-4 godine na hayatu je bio komentar neke novinarka kako nije u redu da ljudi u toku ramazana hodaju ulicom i jedu,kao da je ovo islamska država,i to strogo šerijatska.

to samo kreteni mogu komentarisati, moj dedo rahmetli je vazda govorio svak za sebe posti, i onaj ko je pravi vjernik nece zamjeriti nikome. grijeh ne ulazi kroz usta nego izlazi iz usta

[irfan2]

tri najvaznija nepisana pravila su:
1.
2.
3.

[Jara]

tri najvaznija nepisana pravila su:
1.
2.
3.

( valjda ih nisi prepis'o )

[irfan2]

od sebe ..
http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... sc&start=0

[jeza u ledja]

Nepisana pravila se prenose sa koljena na koljeno nekom tradicijom. Pravila tako visokog stupnja razumijevanja se ne mogu uspostavljati ako te tradicije nema. A tradicija se gubi sa ljudima kojih vise nema. Tako i u mahali, komsiluku, naselju, gradu pravila uspostavljaju ljudi koji decenijama zive tu. Ne mozes poznavati susjede koji su se tek doselili, a niti oni tebe. Sto je vise takvih to je manje i poznavanja, pa tako i tih nepisanih pravila.