Nenade Filipoviću...

[DUREX]

Mrijesti se.

[Brisbane]

Ako se kome da citati ovako. Koje razvaljivanje, jopet i jopet

Tarik Haveri} - Nenadu
Filipovi}u
Pla}eni
samoubica
(“Dvije pri~e, jedna
polemika”, SB br. 581)
Ako Nenad Filipovi}, kao {to
slutim, za svoje priloge u Slobodnoj
Bosni dobiva osim slave jo{ i neke
pare, to ga ~ini jednim od rijetkih
pla}enih samoubica u na{im krajevima.
Jer, njegovi poku{aji da
ospori ili pretuma~i neke ~injenice
iz vlastite bio-bibliografije koje
sam iznio u ^asu lobotomije imaju
sva svojstva repetiranog suicidalnog
akta.
Prije mjesec-dva, tragaju}i za
jeftinim efektima, nazvao je feljton
u Danima, u kojem su
po~etkom 2007. objavljena neka
poglavlja moje (ali sada ve} i
njegove) knjige, “magazinskom
trakavicom” (SB 576), ostavljaju}
i svakom potencijalnom oponentu,
uklju~uju}i i mene,
mogu}nost za sjajnu polemi~ku
cvebu. Naprimjer: da Muhamed i
Nenad Filipovi} nisu toliko
nepismeni, i da prave manje
gre{aka, ne bi bilo ni toliko nastavaka!
Ali najnoviji Nenadov
o~ajni~ki ~in svjedo~i da je izgubio
i ono malo zdravog razuma
{to mu je bilo ostalo: kako ina~e
objasniti to {to u svega dvadesetak
redova, umjesto da ih poku{a
opovrgnuti, sâm pru`a dodatnu
potvrdu istinitosti barem ~etiriju
mojih tvrdnja.
Punih 14 sekundi stvar se ~ini
uvjerljiva: preko skoro pola strane, u
Slobodnoj Bosni, frontispis ~asopisa
Studia Islamica, dvobroj 98/99,
godi{te 2004, sa sadr`ajem iz kojeg
se vidi da su “Shahab Ahmed and
Nenad Filipovic” objavili rad pod
naslovom “The Sultan’s Syllabus: a
Curriculum for the Ottoman Imperial
medreses”. A ispod ilustracije,
obja{njenje: “Usprkos suprotnim
tvrdnjama tekstologa Tarika
Haveri}a, Nenad Filipovi} objavio je
rad u ~uvenom ~asopisu Studia
Islamica”.
U samom tekstu, u antrfileu,
Nenad ne prenosi nikakvu
Haveri}evu suprotnu tvrdnju, ve} se
poziva na M. Bazduljevo pozivanje
na Haveri}evu tvrdnju, i dodaje: “[to
se Haveri}evog dokazivanja ti~e,
iako se taj cini~ni tekstolog silno
upinje da doka`e takvu tvrdnju, on to
ne mo`e. Jer u ~asopisu Studia
islamica, br. 98/99 2004, objavljen je
sljede}i rad: Shahab Ahmed and
Nenad Filipovic, ‘Sultan’s syllabus
(…)’. Rad smo napisali moj drug sa
studija, Shahab Ahmed, danas profesor
na Harvardu, i moja malenkost.
(…) Rad je objavljen na 35 stranica
petita i ima 110 fusnota”.
Ovim redovima Nenad
Filipovi} potvr|uje, za po~etak, da
konstantno zamjenjuje tezu i
izmi{lja prigovore za koje mu se
~ini da mu je na njih lak{e
odgovoriti (^L, s. 116) - zbog
~ega i ne prenosi moj iskaz, ve}
Bazduljev (ta~an) sa`etak. Pokazat
}u to vra}aju}i stvar na po~etak. A
u po~etku ne bî Haveri}, ve} samo
Ve{ovi}, koji je posumnjao u to da
je Nenad Filipovi} “jedan od na{ih
vode}ih filologa”, pa ~ak i da je
uop{te filolog, budu}i da podatke
o njegovim filolo{kim radovima
nije nigdje na{ao. U svom odgovoru
Ve{ovi}u, koji je izi{ao 19. oktobra
2006, kada na pomolu nije bilo
ni feljtona ni knjige ^as lobotomije,
Nenad je ustvrdio da je objavio
“preko deset radova filolo{kih,
dugih i sa fusnotama, na bosanskom,
engleskom, francuskom i
turskom jeziku, u ~asopisima kao
{to su GZM, POF, Balcanica,
@ivot, Narodno Stvarala{tvo,
Odjek, Studia Islamica itd.”
(SB 518).
Dakle, ni{ta nisam tvrdio ja, tvrdio
je on, a ja sam njegove tvrdnje
provjeravao tra`e}i u navedenim
~asopisima spomenute filolo{ke
radove, “duge i sa fusnotama”. I
nisam ih na{ao. Naro~ito mi je bio
zanimljiv ~asopis Studia Islamica,
pa sam “pa`ljivo prelistao brojeve
61-97 re~enog ~asopisa, koji pokrivaju
razdoblje … do 19. oktobra
2006, tj. trenutka kada je Nenad
Filipovi} napisao spomenutu
re~enicu u Slobodnoj Bosni”, i konstatirao
da “niti u jednom od njih
nije objavljen nijedan dugi ili kratki
rad Nenada Filipovi}a, s fusnotama
ili bez njih” (^L, s. 20).
Zamjenjiva~ teza izgleda vjeruje
kako moj nalaz da on, Nenad
Filipovi}, do 19. oktobra 2006. nije
u ~asopisu Studia Islamica (niti bilo
gdje drugdje) objavio nikakav rad iz
filologije mo`e anulirati dokazuju}i
da je vi{e od godinu dana kasnije u
istom ~asopisu objavio, kao drugopotpisani
autor, rad iz kulturne
historije o nastavnom planu i programu
medresa u Osmanskoj
Carevini. (Iako je Shahab Ahmed
sada profesor na Harvardu dok
Nenad Filipovi} nije vi{e ni
research assistant na Princetonu - pa
nekako slutim ko je tu kosio a ko
vodu nosio -, ja Filipovi}u ostavljam
the benefit of doubt, tim prije {to
postojanje njegovih nefilolo{kih
radova nisam poricao, ve} sam o
njima izvijestio na istom mjestu:
“[to se ti~e ostalih navedenih
~asopisa, Filipovi} je u njima
objavio pet-{est ~lanaka od kojih
neki otprilike odgovaraju spomenutim
standardima …, ali ti ~lanci ti~u
se historije i etnologije”.)
Jo{ dvije tvrdnje iz ^asa lobotomije
koje Filipovi} ovim tekstom
potvr|uje jesu da je sklon krivotvorenju
svake vrste, i da u svojim
prevarama ra~una na lakovjernost
~italaca ({to uklju~uje i uredni{tvo
Slobodne Bosne koje ovoj seoskoj
jajari, na vlastitu {tetu, ukazuje
neograni~eno povjerenje). Iako ja
nagla{avam da je posljednji broj
~asopisa Studia Islamica koji sam
konsultirao broj 97, Filipovi} me
“demantira” donose}i frontispis dvobroja
98/99, na kojem se {tamparska
boja jo{ nije ni osu{ila. Na naslovnoj
strani zaista stoji da dvobroj pokriva
godinu 2004, ali to ne zna~i da je
tada i izi{ao. ^asopisi i na Zapadu
kasne s izlaskom, Filipovi} to
odli~no zna i time manipulira,
poku{avaju}i stvoriti utisak da je
Ahmedov i njegov tekst objavljen
“davne 2004. godine”, a da je
“cini~ni tekstolog” tu ~injenicu
zlonamjerno pre{utio… (Pitam se bi
li uredni{tvo Slobodne Bosne objavilo,
u istoj veli~ini, i kopiju pisma kojim
izdava~ka ku}a Maisonneuve &
Larose potvr|uje da se dvobroj 98/99
~asopisa Studia Islamica, za 2004.
godinu, pojavio tek 2007, iz ~ega
Reagiranja
10. 1. 2008. SLOBODNA BOSNA 77
slijedi da je Nenad Filipovi} ipak
slagao kada je 19. oktobra 2006.
ustvrdio da je u tom ~asopisu
objavljivao duge filolo{ke radove s
fusnotama?)
^etvrta moja tvrdnja koju
Filipovi} potkrepljuje jest da on u
`aru igre zabija autogolove, naime
da svojom nepromi{ljeno{}u nanosi
najve}u {tetu vlastitom taboru (^L,
s. 171, 175). U ovom slu~aju,
{tavi{e, nikakvog tabora ni nema -
on je sam, i radi isklju~ivo u korist
svoje i samo svoje {tete.
Dokazivanje te tvrdnje na konkretnom
primjeru posljednjeg njegovog
teksta najmanje je atraktivno, ali u
ovom kontekstu svijest da je to tako
barem Filipovi}u treba da bude
najva`nija, jer ukazuje na samoubila~
ku narav njegovog pisanja.
Filipovi} je, naime, prosvirao sve
redovne termine za izradu doktorata,
pa mu je fakultet dodijelio status DCE
(Dissertation Completion Enrollment)
- {to }e re}i, jo{ dvije dodatne
godinice. U me|uvremenu, tema se
profilirala pa vi{e nije onako {iroka
(Interregnum era /1402-1413/ in the
history of the Ottoman state): ugledaju}
i se na Braudela, ~ija se disertacija
bavila Sredozemljem i sredozemnim
svijetom u doba Filipa II, Filipovi} je
namislio da svoj magnum opus
posveti osmanskom svijetu u doba
Mehmeda ^elebije (Chelebi
Mehemmed and the Ottoman world
of his time). Prednost je ove teme {to
je Nedim Filipovi}, rade}i na studiji
Princ Musa i {ejh Bedredin, davno
ve} ekscerpirao osmanske arhive i
zaklju~io sve {to je imalo da se
zaklju~i, te Nenadu ostaje samo da
sredi{te pa`nje prebaci s Muse
^elebije na njegovog brata Mehmeda
- no ni za taj posao on ne}e imati vremena
ako nastavi da se uvaljuje u
nove falsifikate i zapodijeva polemike
u kojima izvla~i batine. Dvije godine
brzo pro|u, i svakim svojim tekstom
za ~ije pisanje mora da odvoji vrijeme
Filipovi} smanjuje svoje izglede da
uhvati i ovaj posljednji voz.
Stoga apeliram na uredni{tvo
Slobodne Bosne, u kojem sjede neki
Filipovi}evi prijatelji, da ubijede
svoga saradnika da suspendira sve
svoje aktivnosti osim rada na
disertaciji (da i to jednom
do~ekamo!). Odnosi se to na
“polemike” s Ve{ovi}ima, Lovrenovi}
ima, Kazazima i Bazduljima, ali
naro~ito na knjigu zami{ljenu kao
odgovor na ^as lobotomije, koju je
Nenad Filipovi} najavio na stranicama
Slobodne Bosne. Ja, naime,
mogu da ~ekam, a prinstonska univerzitetska
administracija ne mo`e.
Povr{nom i sklonom samozavaravanju,
Filipovi}u }e se opet u~initi da je
ovoga puta (ali ovoga puta zaista!)
uhvatio na djelu “cini~nog tekstologa”,
i njegova radost }e trajati punih
sedam dana - {to je ipak mr{ava
nadoknada za blama`u kojoj }e se
izlo`iti.
Zato mislim da mu je ipak
pametnije da najprije zavr{i zapo~eti
posao. Za dobiti degenek nikad nije
kasno, a i meni }e biti dra`e da ga
izdevetam kao novope~enog doktora.
Tarik Haveri}

[DobroJutroKolumbo]

Zato mislim da mu je ipak
pametnije da najprije zavr{i zapo~eti
posao. Za dobiti degenek nikad nije
kasno, a i meni }e biti dra`e da ga
izdevetam kao novope~enog doktora.
Tarik Haveri}

[leeloo]

Ja sam bila besposlena, pa sam na brzinu sredila tekst....

Tarik Haverić - Nenadu Filipoviću Plaćeni samoubica (“Dvije priče, jedna polemika”, SB br. 581) Ako Nenad Filipović, kao što slutim, za svoje priloge u Slobodnoj Bosni dobiva osim slave još i neke pare, to ga čini jednim od rijetkih plaćenih samoubica u našim krajevima. Jer, njegovi pokušaji da ospori ili pretumači neke činjenice iz vlastite bio-bibliografije koje sam iznio u Času lobotomije imaju sva svojstva repetiranog suicidalnog akta. Prije mjesec-dva, tragajući za jeftinim efektima, nazvao je feljton u Danima, u kojem su početkom 2007. objavljena neka poglavlja moje (ali sada već i njegove) knjige, “magazinskom trakavicom” (SB 576), ostavljajuć i svakom potencijalnom oponentu, uključujući i mene, mogućnost za sjajnu polemičku cvebu. Naprimjer: da Muhamed i Nenad Filipović nisu toliko nepismeni, i da prave manje grešaka, ne bi bilo ni toliko nastavaka! Ali najnoviji Nenadov očajnički čin svjedoči da je izgubio i ono malo zdravog razuma što mu je bilo ostalo: kako inače objasniti to što u svega dvadesetak redova, umjesto da ih pokuša opovrgnuti, sâm pruža dodatnu potvrdu istinitosti barem četiriju mojih tvrdnja.

Punih 14 sekundi stvar se čini uvjerljiva: preko skoro pola strane, u Slobodnoj Bosni, frontispis časopisa Studia Islamica, dvobroj 98/99, godište 2004, sa sadržajem iz kojeg se vidi da su “Shahab Ahmed and Nenad Filipovic” objavili rad pod naslovom “The Sultan’s Syllabus: a Curriculum for the Ottoman Imperial medreses”. A ispod ilustracije, objašnjenje: “Usprkos suprotnim tvrdnjama tekstologa Tarika Haverića, Nenad Filipović objavio je rad u čuvenom časopisu Studia Islamica”.

U samom tekstu, u antrfileu, Nenad ne prenosi nikakvu Haverićevu suprotnu tvrdnju, već se poziva na M. Bazduljevo pozivanje na Haverićevu tvrdnju, i dodaje: “Što se Haverićevog dokazivanja tiče, iako se taj cinični tekstolog silno upinje da dokaže takvu tvrdnju, on to ne može. Jer u časopisu Studia islamica, br. 98/99 2004, objavljen je sljedeći rad: Shahab Ahmed and Nenad Filipovic, ‘Sultan’s syllabus (…)’. Rad smo napisali moj drug sa studija, Shahab Ahmed, danas profesor na Harvardu, i moja malenkost. (…) Rad je objavljen na 35 stranica petita i ima 110 fusnota”. Ovim redovima Nenad Filipović potvrđuje, za početak, da konstantno zamjenjuje tezu i izmišlja prigovore za koje mu se čini da mu je na njih lakše odgovoriti (^L, s. 116) - zbog čega i ne prenosi moj iskaz, već Bazduljev (tačan) sažetak. Pokazat ću to vraćajući stvar na početak. A u početku ne bî Haverić, već samo Vešović, koji je posumnjao u to da je Nenad Filipović “jedan od naših vodećih filologa”, pa čak i da je uopšte filolog, budući da podatke o njegovim filološkim radovima nije nigdje našao. U svom odgovoru Vešoviću, koji je izišao 19. oktobra 2006, kada na pomolu nije bilo ni feljtona ni knjige ^as lobotomije, Nenad je ustvrdio da je objavio “preko deset radova filoloških, dugih i sa fusnotama, na bosanskom, engleskom, francuskom i turskom jeziku, u časopisima kao što su GZM, POF, Balcanica, Život, Narodno Stvaralaštvo, Odjek, Studia Islamica itd.” (SB 518).

Dakle, ništa nisam tvrdio ja, tvrdio je on, a ja sam njegove tvrdnje provjeravao tražeći u navedenim časopisima spomenute filološke radove, “duge i sa fusnotama”. I nisam ih našao. Naročito mi je bio zanimljiv časopis Studia Islamica, pa sam “pažljivo prelistao brojeve 61-97 rečenog časopisa, koji pokrivaju razdoblje … do 19. oktobra 2006, tj. trenutka kada je Nenad Filipović napisao spomenutu rečenicu u Slobodnoj Bosni”, i konstatirao da “niti u jednom od njih nije objavljen nijedan dugi ili kratki rad Nenada Filipovića, s fusnotama ili bez njih” (^L, s. 20). Zamjenjivač teza izgleda vjeruje kako moj nalaz da on, Nenad Filipović, do 19. oktobra 2006. nije u časopisu Studia Islamica (niti bilo gdje drugdje) objavio nikakav rad iz filologije može anulirati dokazujući da je više od godinu dana kasnije u istom časopisu objavio, kao drugopotpisani autor, rad iz kulturne historije o nastavnom planu i programu medresa u Osmanskoj Carevini. (Iako je Shahab Ahmed sada profesor na Harvardu dok Nenad Filipović nije više ni research assistant na Princetonu - pa nekako slutim ko je tu kosio a ko vodu nosio -, ja Filipoviću ostavljam the benefit of doubt, tim prije što postojanje njegovih nefiloloških radova nisam poricao, već sam o njima izvijestio na istom mjestu: “[to se tiče ostalih navedenih časopisa, Filipović je u njima objavio pet-šest članaka od kojih neki otprilike odgovaraju spomenutim standardima …, ali ti članci tiču se historije i etnologije”.) Još dvije tvrdnje iz Časa lobotomije koje Filipović ovim tekstom potvrđuje jesu da je sklon krivotvorenju svake vrste, i da u svojim prevarama računa na lakovjernost čitalaca (što uključuje i uredništvo Slobodne Bosne koje ovoj seoskoj jajari, na vlastitu štetu, ukazuje neograničeno povjerenje).

Iako ja naglašavam da je posljednji broj časopisa Studia Islamica koji sam konsultirao broj 97, Filipović me “demantira” donoseći frontispis dvobroja 98/99, na kojem se štamparska boja još nije ni osušila. Na naslovnoj strani zaista stoji da dvobroj pokriva godinu 2004, ali to ne znači da je tada i izišao. Časopisi i na Zapadu kasne s izlaskom, Filipović to odlično zna i time manipulira, pokušavajući stvoriti utisak da je Ahmedov i njegov tekst objavljen “davne 2004. godine”, a da je “cinični tekstolog” tu činjenicu zlonamjerno prešutio… (Pitam se bi li uredništvo Slobodne Bosne objavilo, u istoj veličini, i kopiju pisma kojim izdavačka kuća Maisonneuve & Larose potvrđuje da se dvobroj 98/99 časopisa Studia Islamica, za 2004. godinu, pojavio tek 2007, iz čega Reagiranja 10. 1. 2008. SLOBODNA BOSNA 77 slijedi da je Nenad Filipović ipak slagao kada je 19. oktobra 2006. ustvrdio da je u tom časopisu objavljivao duge filološke radove s fusnotama?)

Četvrta moja tvrdnja koju Filipović potkrepljuje jest da on u žaru igre zabija autogolove, naime da svojom nepromišljenošću nanosi najveću štetu vlastitom taboru (^L, s. 171, 175). U ovom slučaju, štaviše, nikakvog tabora ni nema - on je sam, i radi isključivo u korist svoje i samo svoje štete. Dokazivanje te tvrdnje na konkretnom primjeru posljednjeg njegovog teksta najmanje je atraktivno, ali u ovom kontekstu svijest da je to tako barem Filipoviću treba da bude najvažnija, jer ukazuje na samoubilačku narav njegovog pisanja. Filipović je, naime, prosvirao sve redovne termine za izradu doktorata, pa mu je fakultet dodijelio status DCE (Dissertation Completion Enrollment) - što će reći, još dvije dodatne godinice. U me|uvremenu, tema se profilirala pa više nije onako široka (Interregnum era /1402-1413/ in the history of the Ottoman state): ugledajući se na Braudela, čija se disertacija bavila Sredozemljem i sredozemnim svijetom u doba Filipa II, Filipović je namislio da svoj magnum opus posveti osmanskom svijetu u doba Mehmeda ^elebije (Chelebi Mehemmed and the Ottoman world of his time). Prednost je ove teme što je Nedim Filipović, radeći na studiji Princ Musa i šejh Bedredin, davno već ekscerpirao osmanske arhive i zaključio sve što je imalo da se zaključi, te Nenadu ostaje samo da središte pažnje prebaci s Muse Ćelebije na njegovog brata Mehmeda - no ni za taj posao on neće imati vremena ako nastavi da se uvaljuje u nove falsifikate i zapodijeva polemike u kojima izvlači batine. Dvije godine brzo prođu, i svakim svojim tekstom za čije pisanje mora da odvoji vrijeme Filipović smanjuje svoje izglede da uhvati i ovaj posljednji voz. Stoga apeliram na uredništvo Slobodne Bosne, u kojem sjede neki Filipovićevi prijatelji, da ubijede svoga saradnika da suspendira sve svoje aktivnosti osim rada na disertaciji (da i to jednom dočekamo!). Odnosi se to na “polemike” s Vešovićima, Lovrenović ima, Kazazima i Bazduljima, ali naročito na knjigu zamišljenu kao odgovor na ^as lobotomije, koju je Nenad Filipović najavio na stranicama Slobodne Bosne. Ja, naime, mogu da čekam, a prinstonska univerzitetska administracija ne može. Površnom i sklonom samozavaravanju, Filipoviću će se opet učiniti da je ovoga puta (ali ovoga puta zaista!) uhvatio na djelu “ciničnog tekstologa”, i njegova radost će trajati punih sedam dana - što je ipak mršava nadoknada za blamažu kojoj će se izložiti. Zato mislim da mu je ipak pametnije da najprije završi započeti posao. Za dobiti degenek nikad nije kasno, a i meni će biti draže da ga izdevetam kao novopečenog doktora. Tarik Haverić