Nema proroka u vlastitom selu

Naučna otkrića, edukacija, školstvo, univerziteti, fakulteti...
Post Reply
Balad
Posts: 3
Joined: 09/03/2011 20:41

Nema proroka u vlastitom selu

Post by Balad » 09/03/2011 22:32

PREDGOVOR:

Ovaj članak, upućen „Astronomskom magazinu“ ([email protected]), uz molbu da se autor obavijesti je li ili nije za objavu, totalno je ignoriran od redakcije. U tolikoj mjeri da autoru nije odgovoreno ni A ni ŽNj. To je autora ponukalo da istom elektroničkom časopisu uputi slijedeći mail:

---------------------
Dragi moji, 27.2.2011. sam vam poslao mail slijedećeg sadržaja:
“Poštovani,
u prilogu vam šaljem članak za možebitno objavljivanje (Nemo proprieta in patria.pdf). Članak problematizira - na vlastitom iskustvu - odnos domaće znanstvene elite elite prema neinstitucionaliziranim autorima znanstvenih radova, kao i na posljedice koje takav odnos može imati spram eventualnog prvenstva znanstvenih otkrića. U suprotnosti sa općeproširenom floskulom "budite konkretni - ne spominjite imena", ja ih spominjem - s obzirom da za svaku svoju tvrdnju posjedujem pisani dokaz. Molim da mi što prije javite hoćete li objaviti članak.”
Kako do sada niti riječi o tome jeste li uopće primili članak – makar tipa: ”piši me v rit!” - a kamoli o njegovem (ne)objavljivanju) - imam osjećaj da sam upravo o vama i pisao u članku (mada, svakako, ne spadate u znanstvenu elitu). Podjednak osjećaj imam i glede teze: da na vas bacim atomsku bombu, još uvijek biste više o kulturi (ophođenja) vi naučili od mene, no ja cijelog svog života od vas. Taj me osjećaj prati glede cijelog balkanskog prostora pa se, kako na žalost nemam atomske bombe, moram zadovoljiti konstatacijom: Balkan ostaje samo Balkan, a balkanci samo balkanci – u najpogrdnijem smislu riječi. Ostajte mi zdravo u svom samodovoljnom samozadovoljstvu. A kulturi će vas već jednom netko naučiti (makar vašu djecu) - s “bombom” ili bez nje.

P.S.
Usput, tvrdnje u mom “članku” stoje - objavili ih ili ne!
L.B.
---------------------
Ignoranti iz “Astronomskog magazina", ignorirali su i ovaj dopis. Napominjem kako mi ovo nije prvi takav slučaj sa spomenutim časopisom. Koji je svojevremeno provodio pravu hajku na uredništvo beogradske “Vasione”. Članak sada objavljujem na forumu iz dva razloga: primarnog, zbog kojeg je i pisan – i u nedostatku atomske bombe – sekundarnog, kako bi se uvjerili u kulturu komuniciranja redakcije “AM”. Usljed ograničenja koja pruža forumski frikaz, izostavljena je, sem najnužnijih, većina formula pisanih u originalu equation editorom..

P.P.S.
8.3.2011-te, na Serbianforumu objavljen je moj članak. Preko noći – “pojela maca”! Sad razmišljam: isplati mi li se više poraditi na konstrukciji atomske bombe, ili… Hoću li poslije ovog foruma morati dodati P.P.P.S. i tako ad infinitum? Inače, ako niste znali – svi mi živimo u demokratskim društvima u kojima nema cenzure. Ha, ha, ha!

NEMA PROROKA U VLASTITOM SELU


Namjera ovog članka je da ukaže na odnos domaće (s područja bivše države) znanstvene elite prema neinstitucionaliziranim autorima znanstvenih radova, kao i na posljedice koje takav odnos može imati spram eventualnog prvenstva znanstvenih otkrića. Ne prejudicirajući da autorov vlastiti rad pretendira na takav status (originalnog znanstvenog otkrića), mislim da će iz suštine članka postati jasno o čemu se radi. Tim prije što se rad autora ovog članka uspoređuje sa dva rada inostranih autora na istu temu, objavljenih bez problema, mnogo kasnije no što sam ja svoj rad nudio na recenziju i objavu. Imajući – uz malobrojna pozitivna - još sličnih ili čak i gorih iskustava sa svojim radovima (neki recenzenti odbijali su ih uopće pogledati iz sasvim nacionalističkih pobuda, što mi je poznato iz prve ruke), autor ih je odlučio objavljivati isključivo putem interneta, pa – tko voli nek' izvoli. Primjer ovdje opisan već mi je dugo poznat, no tek sam se sada (valjda rezignacije radi) odlučio iznijeti ga, kako bih svoje iskustvo podijelio sa mladim autorima koji nailaze na slične probleme, u pokušajima da svoje radove ponude na uvid široj stručnoj javnosti.

Strani autor 1

U radu „Varying Speed of Light Theory that is Consistent with Energy Conservation” iz 1999. godine (objavljenom na vlastitoj web-stranici), Carl Segor razmatra mogućnost promjenljivosti brzine svjetlosti tijekom vremena:

Abstract:
“One fundamental question facing physicists is - has the speed of light been constant throughout time? If the answer is assumed to be yes, then why does it have the value it does (that is, the same distance-to-time ratio)? The following brief paper presents an argument to support the idea that the speed of light is a variable and one that has decreased over time.”

Rezultati do kojih Segor dolazi su:

“Gravity is apparently a constant phenomenon. That is, it appears linear over time. This, however, is a fallacious assumption, since a discontinuity would result (within the context of the presented theory) at the moment c becomes zero (recall that c is a speed, not a velocity, so its value is always a magnitude - a non-negative number). The following proposition states that c is decreasing as the inverse of t (i.e. 1/time) with the result that c and its derivative asymptotically approach zero while mass increases and the mass-acceleration product approaches a constant. If 15 billion years is taken as the age of the universe then c has changed approximately -1.3% over the last 100 million years, representing -0.04 m/s change per year (see Figure 1). If gravity is indeed a phenomenon that is the result of a decline in c, the graviton, aside from its utility as a mathematical convenience, ceases to be relevant.”

Daklem, tijekom zadnjih 100 milijuna godina brzina svjetlosti se – prema autorovim zaključcima - smanjila oko -1.3%, odnosno -0.04 m/s po jednoj godini.

Strani autor 2

U radu “A Simple Calculation of a Possible Variation in the Speed of Light” objavljenom 2001. godine u časopisu “Journal of Theoretics”, Ioannis Iraklis Haranas (http://ca.linkedin.com/pub/ioannis-haranas/13/567/495) – autor sa radovima objavljenima u međunarodnim znanstvenim časopisima (među ostalima i u akademskom „Astrophysics and Space Science“), te registriranima u e-print bazi podataka arXiv - raspravlja mogućnost promjenljivosti brzine svjetlosti:

Abstract:
“The idea of a possible variable light cosmology was recently investigated by certain authors. In our brief note an estimate for a possible variation in the speed of light can be calculated if fundamental relations of cosmology are used along with a plausible definition of the speed of light”.

Definirajući Hubbleovu konstantu i parametar usporenja, autor dolazi do relacije:

q0=-(dc0/dt)/(c0*H0)

temeljem koje računa promjenu brzine svjetlosti uzrokovanu širenjem svemira (povećanjem njegova radiusa). Uz vrijednosti:

c0=3*1010 cm*s-1
q0=1
H0=1.77*10-18 s-1
dt=1 god =3.15*107 s-1

dobija smanjenje brzine svjetlosti (po jednoj godini), od:

Dc=-1.674 cm*s-1

Domaći autor

U radu “Svemir kao crna rupa?” - napisanom 1996. godine i ponuđenom iste godine (bezuspješno) na objavu beogradskoj “Vasioni“ (Prilog 1) a slijedeće godine (također bezuspješno) i ljubljanskom "Obzorniku za matematiko in fiziko" (Prilog 2) - tretirajući svemir kao crnu rupu u stanju ekspanzije, dolazim do zaključka o promjenljivosti brzine svjetlosti; njenom smanjivanju tijekom širenja univerzuma. Smatrajući gravitacionu konstantu (G) neovisnom o vremenu, te da za univerzum kao cjelinu vrijedi zakon očuvanja energije, dolazim do relacije:

C(R)=konst*R-1/4

odakle računam relativnu promjenu brzine svjetlosti, kao:

dc/c = -1/4 *(dR/R)

Računajući približno, uz uvjet dR<<R (pa diferencijale možemo zamijeniti diferencijama), uz svoje (tada aktuelne) podatke:

c0=3*1010 cm*s-1
H=75 km*s-1*Mpc-1
T=1/H=13.04*109 god = 4.11*1017 s
dT=300 god
R=13.04*109 g.s.

dobijam za smanjenje brzine svjetlosti tijekom prošlih 300 godina (od Roemerovih vremena do danas):

dc=5.769*10-9*c = -1.73 m*s-1

što, sračunato na jednu godinu iznosi:

dc/dT = - 5.77*10-3 m*s-1*god-1=-0.577 cm*s-1*god-1

Uz podatke iz rada [2], dobijam:

dc/dT = -0.418 cm*s-1*god-1

rezultat točno 4 puta manji no Haranas u svojem radu.

Moji zaključci bili su dio obimnijeg rada od radova gore spomenutih stranih autora, i što je još važnije, dokumentirano ranije dobijeni i ponuđeni na recenziju domaćim recenzentima. Dolazim do podjednakih rezultata tako da se, recimo, čak i grafovi u Segorovom i mojem radu praktički podudaraju. Ne pretendirajući na bezgriješnost vlastita rada (konačno, iluzorno je tvrditi da su baš svi objavljeni radovi širom svjetskih stručnih časopisa lišeni suštinskih pogrešaka), ipak mi se čini kako domaći recenzenti, u svom strahu od vlastite pogrešivosti ili pak u nesposobnosti sagledavanja implikacija rada koji ne slijedi njihov misaoni tijek, ili pak nipodoštavajući priloge neafirmiranih (posebno neakademski profiliranih) autora a u strahu po vlastitu reputaciju „ugroženu“ radovima „amatera“, mnogima od njih čine krivicu, ne dozvoljavajući da im rad ugleda svijetlo i dočeka kritiku šire stručne javnosti i prirode (u glasine koje sam tu i tamo čuo, da neki recenzenti koriste ideje recenziranih radova te ih iz tog razloga odbijaju, ne bih htio vjerovati). Naime, bilo koji rad – čak i onaj najvećeg stručnjaka – ne dobija atest ispravnosti recenzentovom ocjenom, nego tek odazivom prirode na njega. Priroda sama je jedini apsolutni recenzent ljudskih pokušaja da dokuče njezine tajne. To bi svi morali imati na umu.


P.S.

Autor ovog članka je studirao eksperimentalnu fiziku na PMF-u u Zagrebu. Namjerno sam dao priloge sa sačuvanim imenima učesnika korespondencije, s obzirom da me u životu neizmjerno nerviraju licemjerni pozivi na konkretnost, koja se – prilikom svoje prve manifestacije - nastoji već u startu prigušiti.


Prilog 1

„Tvoj članak je bukvalno nestao. Dimitrijević je rekao da nije uredu i da ne može biti objavljen. Ne zna gde se nalazi.“ (28.9.1998.)

I to je recenzija! Na rad poslan još septembra 1996.g.


Prilog 2a

Poštovani gospodine Čopič,

doznavši preko gospodina Hermana Mikuža sa Astronomsko-geofizikalne observatorije adresu vašeg časopisa, šaljem vam kao uredniku za fiziku (pretpostavljam i astrofiziku) na recenziju i eventualno objavljivanje u njemu, dvodjelni rad iz područja kozmologije: "Svemir kao crna rupa? I/II". Rad je još septembra 1996.g. bio poslat na recenziju beogradskom časopisu "Vasiona" (u kojem sam ponešto objavljivao i sa čijom redakcijom kontaktiram) međutim, do danas se nitko od njihovih ljudi nije odlučio (čini mi se) ni pročitati ga, a kamoli poslati mi i najmanji stručni sud o njemu. Iz kontakta s jednim članom redakcije ispada da: neke od njih (navodno) ne interesira kozmologija, drugi se ne žele dotaći mog rada jer sam maltene ja lično upropastio njihovu bivšu domovinu (Jugoslaviju), treći smatraju da bi ga trebalo objaviti ali su (opet navodno) nekompetentni, četvrtima je rad suviše radikalan, dok se peti ne usude izjasniti kako ne bi (eventualno) doveli u pitanje svoju stručnost, no nitko mi o njemu ne daje nepristrani stručni sud. Ako do oktobra 1997.g. ne dobijem odgovor beogradskih recenzenata (što se nije desilo), upozorio sam ih da ću ga ponuditi drugom časopisu. Ne pričajući suviše o radu, s obzirom da on govori sam za sebe, dozvolit ću si da ukratko kažem par stvari.

1) Sasvim sam svjestan posljedica koje proizlaze iz ovog rada (o čemu neću opširno govoriti, već ostavljam na prosudbu recenzentima), prvenstveno po važeće fizikalne zakone, od kojih se neki, u kozmološkim vremenskim okvirima pokazuju relativnima, dok se njihovo važenje u kraćim vremenskim razdobljima (u odnosu na kozmološke) ne dovodi u pitanje. Čini mi se kako je N.Bohr svojevremeno rekao, otprilike: "Vaša teorija je luda, ali ne dovoljno da bi bila istinita". Ja sam zadovoljan ako ova teorija nije luđačka.

2) Slovenski jezik znam pasivno, daklem ga razumijem ali se ne bih usudio pisati na njemu. Iz tog razloga (te zbog činjenice kako ne znam engleski) je rad na hrvatskosrpskom jeziku. Vjerujem kako ćete ga i Vi moći dovoljno razumjeti za donošenje stručnog suda o njemu. Ako je za objavljivanje, možete ga objaviti na bilo kojem jeziku. Po mom sudu, najgore što se može desiti traganju za istinom je, da se ono spotakne o jezičnu barijeru.

3) S obzirom da je život kratak, nadam se da će vam vremenski period do kraja januara 1998.g. biti dovoljan da me obavijestite o sudbini rada, kako bih u suprotnom mogao razmisliti o svojim daljnjim koracima. Na ovim prostorim mnogi navodno preziru tzv. balkanštinu, dok su u praksi uronjeni u nju do koljena. Vjerujem kako to sa Vama nije slučaj, te ćete mi iskreno i na vrijeme odgovoriti.

Rad je pisan u matematičkom tekstprocesoru MATHCAD V2.52. Objaviti bi trebalo prvi (u kojem se aproksimativno iznosi osnovna ideja) i drugi dio (u kojem se ona egzaktno razrađuje i proširuje), dok s prilogom to nije nužno. S iskrenim uvažavanjem i vjerom u vašu stručnost, nepristranost i ekspeditivnost, primite uz pozdrave i moje izraze poštovanja.


L.B., 1.11.1997.


Prilog 2b

Poštovani gospodine Mikuž,

kad pročitate moje pismo bit će jasno, zašto se opet javljam i to upravo Vama koji ste mi, unatrag otprilike 4 mjeseci ljubazno odgovorili, priloživši pritom fotokopiju impresuma "Obzornika za matematiko in fiziko" (OZMF).

Početkom novembra prošle godine poslao sam gospodinu Čopiču, kao uredniku za fiziku OZMF, dvodjelni rad s područja kozmologije na hrvatskosrpskom jeziku (mada slovenski razumijem, ne bih se usudio pisati na njemu) sa prilogom (ukupno 12+13+4 kompjuterske stranice): "Svemir kao crna rupa?". U popratnom pismu tražio sam od njega, ili kompetentnih suradnika, recenziju i eventualno objavljivanje rada u OZMF (na bilo kojem jeziku) u slučaju pozitivnog ishoda iste. Zamolio sam za odgovor najkasnije do kraja januara 1998. godine.

Na ovom mjestu učinit ću kratku digresiju. Sudbina rada ima naime svoju prethistoriju. Još septembra 1996.g. on je ponuđen na recenziju beogradskoj "Vasioni", s kojom sam povremeno surađivao a s čijim članom uredništva poslijednjih 7 8 godina neprekidno kontaktiram. Prepiska s njim nije me ostavila u dvojbi je li rad recenziran, već je li uopće pročitan? Proizlazi, naime, da se rada poput vrućeg krumpira nitko nije udostojio taknuti, uglavnom uz formalne i glupave izgovore, kao: "Ja nisam kompetentan", "Mene kozmologija ne zanima", "ONI su upropastili moju domovinu" i slično. Stoga sam zatražio da do 10 og mjeseca 1997.g. striktno odgovore: prihvaća li se rad ili ne u slučaju njegova izostanka, obratit ću se drugom časopisu. I tako sam, kao što sam im obećao, uz iscrpno objašnjenje situacije, odaslao rad g. Čopiču s napomenom kako rok od tri mjeseca molim samo svoje smrtnosti radi. Istovremeno sam izrazio nadu kako su slovenski znanstvenici lišeni balkanskih manira, poput totalne ignorancije ili nespremnosti makar formalne prosudbe tipa: "Shit!" Da nije bilo Vašeg, ranije spominjanog ljubaznog odgovora, bio bih na najboljem putu da u to posumnjam. Pogađate, g. Čopič nije odgovorio ni slovca i stoga se, gospodine Mikuž, ponovno obraćam Vama.

Ono što bih Vas zamolio svijestan da možda suviše tražim je, da kontaktirate g. Čopiča (što, s obzirom da ste oboje iz Ljubljane a možda čak i zajedno radite na FMF, ne bi trebalo biti teško), te da u slučaju njegove spriječenosti ili nespremnosti za vršenjem recenzije, zatračite od njega moj rad, pročitate ga (ili neki Vaš kolega smatrate li to uputnijim), te mi iskreno makar i u jednoj, ranije spomenutoj riječi iznesete mišljenje o njemu (pretpostavljam, da uz eskivažu g. Čopiča, čak i s eventualno pozitivnom ocjenom, tada otpada njegova objava). Pripravljen sam, shvatite me život je kratak pričekati još mjesec dva, prije no se (u nedostatku Vašeg odgovora) odlučim za neku drugu soluciju.

Rad neću komentirati, on govori sam za sebe (pozitivno ili negativno) procijenite ga sami. U nadi da ćete to poduzeti ozbiljno, stručno, nepristrasno i bez predubjeđenja, citirat ću samo P.Diraca: "Područje rada u fizici gdje se previše spekuliralo jest kozmologija. Samo je nekoliko čvrstih činjenica na koje se ona može osloniti, ali su se teoretičari iznimno trudili načiniti raznovrsne modele svemira na osnovi svakojakih pretpostavki koje su izmišljali. Svi su ti modeli vjerojatno pogrešni. Obično se pretpostavlja da su prirodni zakoni oduvijek bili isti kao danas. Nema opravdanja za to. Zakoni se možda mijenjaju i posebice se možda veličine koje razmatramo kao prirodne konstante mijenjaju s kozmološkim vremenom. Takve bi promjene posve zbunile graditelje modela."

Na kraju, kako god glup ili pogrešan rad čovjek napisao (a puni su ih čak i najautoritativniji listovi), u njega je uložen izvjestan trud. Tim prije, ako ne već pristojnosti radi, on umjesto ignorancije zaslužuje ma i najkraći odgovor.

S poštovanjem i vjerom da moja zahvala neće biti uzaludna, srdačno Vas pozdravljam.

L.B., 5.2.1998.

Nakon toga, nije bilo odgovora ni od Čopiča niti od Mikuža. Čopiča sam još jednom telefonski kontaktirao, našto je rekao kako je „posve zaboravio na rad – da će ga predati recenzentu i da ću dobiti pismeni odgovor“. Pogađate već – obećanje, ludom radovanje!


Literatura

[1] Segor Carl, „Varying Speed of Light Theory that is Consistent with Energy Conservation”, http://www.orbits.00space.com/vsl.html, 2.11.1999.

[2] Haranas Ioannis Iraklis, York University, Department of Physics and Astronomy, “A Simple Calculation of a Possible Variation in the Speed of Light”, Journal of Theoretics, 2001, http://www.journaloftheoretics.com/Arti ... -final.htm

[3] L.B., "Svemir kao crna rupa? I/II", neobjavljeno, 1996,
http://plotnikov.chem.pmf.hr/~zbabic/pl ... rupa_1.pdf,
http://plotnikov.chem.pmf.hr/~zbabic/pl ... rupa_2.pdf


Post Reply