Naime, danas sam trazila u gradu poklon za jednog malog djecaka. Posto se ne razumijem u velicine odjece za malu djecu, obratila sam se prodavacicama u razlicitim radnjama. Moja pitanja su bila izignorisana, u nekim slucajevima dobila sam drske odgovore, ma u najmanju ruku treba da budem sretna sto nisam od njih dobila batina!
Na kraju snadjoh se nekako sama za velicine, kupih poklon i nervozna izadjoh iz radnje u kojoj ostavih 75 KM , nakon sto sam povisila ton na djevojku za kasom jer je otkucana cijena bila razlicita od one na etiketi. Ne treba da napominjem da je kasirki trebalo 15 min da naplati (placala sam karticom a ona nesposobna do bola).
Imam osjecaj da se mi klijenti pocinjemo bojati prodavaca/ica, za svoje pare smo tretirani kao stoka.
Najtuznije mi je sto se kod nas ljudi boje svoje sjene pa ne smiju ni da se pobune u fucking radnjama kad su lose tretirani. Mislim da je to glavni razlog ovakvog bezobraznog ponasanja. Sta vi mislite?kako izaci na kraj s ovom posasti?
