
Unaprijed da naglasim da ce mozda biti i dug post, tako da mozete odmah napustiti temu ako vam se ne cita. Elem svrha teme je pola da eto izbacim iz sebe ovo i pola da savjeta nikada viska jel`?
Gdje poceti...prije par mjeseci sam upoznao djevojku, sve je prijateljski bilo i sa moje i sa njene strane. Tek u zadnja 2-3 mjeseca smo se bas zblizili, i dalje je sve bilo prijateljski. Znaci, ja sam njoj pricao stvari o sebi koje nikome nikada nisam pricao i ona meni isto tako o sebi.
Sve ovo pisem da neki kontekst predstavim. Uglavnom, ima momka i upoznao sam lika i sve super bilo, i ona je moju sada vec bivsu upoznala i o shemama koje sam imao pricali. Uglavnom mogu komotno reci najbolji mi je prijatelj ova djevojka.
Ali, svako malo se zna desiti da ona meni "kuka" o svom momku, jer ona zeli da se udaje tj namjerava, ali nije joj potpuno ugodno da joj taj momak bas bude neko ko ce sa njom provesti cijeli zivot. Elem nebitno, ja sam njoj uvijek naglasavao da je to velika odluka, ali kada sam poceo da osjecam nesto vise rekao sam joj da ne zelim da pricam u vezi toga, naravno pravi razlog nisam dao. Ja bih se licno osjecao gadno da je savjetujem oko toga, ako imam neke osjecaje prema njoj i to mi dodje kao neka skrivena namjera i jednostavno nisam taj tip.
U zadnje vrijeme je postalo sve gore i gore tj kako se osjecam tako da sam joj se i prestao javljati stalno, jer smo se mi fakticki svaki, ali SVAKI dan culi. I ona normalno se javlja kao "je li sve ok? jesam li ja sta rekla/uvrijedila? sta se desava? pricaj sa mnom." I ne mogu joj reci, jer znam da bi se cijeli odnos za 180 stepeni preokrenuo.
Ali mislim...ne znam, jebi ga, volim je. Ona meni stalno isto kaze, ali znam da to nije ista ljubav. Vise me vidi kao brata, sto je i opravdano. Nikada nisam nista pokusao, jer sam znao da je u vezi a i ja sam bio u vezi, a niti sam imao iskreno neku namjeru. Jednostavno se desilo to.
Sada ne znam stvarno sta da radim. Radije bih je imao u zivotu, nego da je nemam, kakve god prirode taj odnos bio. Ali ne mogu joj reci, jer znam ili bolje reci bojim se da ce se taj odnos totalno pokvariti i nece biti vise isti. Kazem to, jer do sada svaki put kada se nesto slicno desilo, zavrsilo se na isti nacin. Ali ne mogu ni NE reci, jer ubija me ovo unutra.
Mislim, ipak ovo je djevojka koja je nesto najblize "srodnoj dusi" sto sam ikada dosao/upoznao u zivotu. U svemu se poklapamo, od vjere, karijere, navika, ponasanja, kulture AMA bas sve. Nemam sta vise opisivati jer rijecima nikada ne bih mogao opisati.
Ali ubija me sve ovo. Nisam taj tip da "krade" djevojku nekome, pogotovo jer sam upoznao lika i normala je, raja lik, ali ruku na srce nije za nju. I ona sama zna to, i priznala je u jednom razgovoru, ali strah je nju jer ulazi u tridesete polahko i ima taj "racionalni" strah da ako sada ostavi, nakon tako duge veze "ko ce je takvu staru", sto je naravno glupost i sam sam joj to rekao. Ali posto sam ocigledno subjektivan u prici, ja njoj ne pricam nikada tj ne savjetujem je sto se njega tice, jer opet kazem to meni licno dodje kao "fakinluk" i skrivene neke namjere.
Tacno ne znam sta da radim. Da li joj reci, da li sutiti, ali ne mogu joj reci ali isto tako ne mogu ni sutiti.
Ne znam stvarno. Ni na nebu, ni na zemlji sam.