slazem se, ako postoje dugovi, bicu duzna svom djetetu, kao sto su moji bili duzni meniannoy wrote:Iskreno ne znam želim li djecu, ali ukoliko ću ih imati, od njih ne očekujem baš ništa osim neke elementarne razine poštovanja mene kao osobe i mog autoriteta dok god su maloljetna. Djeca ne biraju da dođu na ovaj svijet, ja ću ga stvorit i rodit, i ono je moja odgovornost, ja sam odgovorna za njegovo postojanje. Ja sam mu, kao roditelj, dužna osigurati život najbolji što mogu, biti mu potpora u svakom pogledu. Ono je do punoljetnosti dužno poštovati određena ograničenja koja ću mu postaviti, u granicama razuma, naravno, a poslije toga, kud odleti. Ne očekujem da me mora bezuvjetno pomagati, i vratiti mi bilo šta. Ta cijela ideja o "vraćanju" nečega mi se gadi, jer, kao što rekoh, dijete nije tražilo biti rođeno, i od njega nemam pravo tražiti baš ništa "zauzvrat".
Naravno da bi najviše voljela kad bi mi dijete pomoglo u starosti koliko može, u nekim granicama dok to ne remeti njegov život,i kad bi ono to htjelo, ali mislim da nemam prava očekivati to pod obavezno.
sve ostalo je stvar dobre volje i odnosa koje smo razvili sa roditeljima
ziva istina, koliko samo ima nezdravih odnosa koji su posljedica roditeljskog odnosa i koliko kroz isto tako nesredjenog partnera pokusavao naci balans za nesto sto nam ne bi ni trebalo biti mjerilo, ali nam je usadjeno jos kao djeciNajčešće posljedice za dijete su sljedeće (prema Martynu Carruthersu):
- problemi u učenju, asocijalno ponašanje, povlačenje ili pretjerano vezivanje za druge
- nedostatak povjerenja, suosjećanja i sposobnosti za intimnost
- nedostatak samopoštovanja i samokontrole
Posljedice u odrasloj dobi:
- očekivanje obožavanja i roditeljskog ponašanja od partnera
- strah od kontrole i izbjegavanje partnerstva kroz povlačenje, intelektualizam ili promiskuitet
- krivnja i nesposobnost za istinsku sreću
- nedostatak vlastitog identiteta i integriteta.
Roditelj koji je na ovakav način vezan za dijete obično će pokušati zadržati dijete vezanim za sebe čak i kad je odraslo: najčešće kroz različite oblike manipulacije, izazivanja krivnje i kupovanja ljubavi, a posebno kroz ljubomoru na djetetovog partnera i pokušaje da ga se ocrni ili udalji.
Osjećaj krivnje kod djeteta od kojeg roditelj očekuje da na taj način 'otplaćuje' za to što je rođeno i odgojeno, u kombinaciji s krivnjom zbog zauzimanja neprikladnog položaja u obitelji, najčešće je previše dubok i snažan da bi se osvijestio i preispitao. Ljudi odgojeni u takvoj atmosferi smatrat će takvo ponašanje normalnim i opravdanim, te će teško uopće i pomisliti da postave granice i potraže neovisnost i sreću.
Isto tako, ako ste partner takvoj osobi, provjerite svoje obrasce, odnosno, zbog čega vas je upravo takva osoba romantično privukla? Ljudi s ovim sindromom obično su snažno romantično privučeni osobama suprotnog spola s istim obrascem, te se u braku izmjenjuju u ulozi roditelja odnosno djeteta jedno drugom. S vremenom ih počinje iritirati ponašanje partnera ('Isti si kao moj otac!') ili osjećaju suptilnu krivnju zbog napuštanja roditelja, te se emocionalno povlače i sabotiraju intimnost. To vodi razvodu, ovisničkim igrama... ili traženju partnerske ljubavi od djece, čime se obrazac prenosi na slijedeće generacije.
