indaslag wrote:Da li ste je ikada osjetili? ja sam sinoc i prvi put u zivotu su mi oci bile ko fildzani citavu noc a ja pokusavala da zaspem.
znate ono kad se zbog neceg bas sjebete pa osjecate ili bijes ili strah ili lupa vam srce ko bubanj ili boli u grudima ili je prazno...sve mi se to desilo ali mislim da sam sinoc otkrila osjecaj kad nista ne osjecas. recimo da sam dugo ocekivala jednu informaciju i kad sam je konacno dobila, pozeljela sam da je nikad nisam saznala i odjednom kao da mi je nesto u stomaku i grudima skamenilo nisam vise osjecala ni vlastiti puls niti sam mogla definisati kako se osjecam. sjedila sam na krevetu u potpunom mraku i i osjecala taj kamen u sebi, doslovno stijenu bez ijedne trunke neke emocije koju bih mogla definisati. izdana, bijesna, tuzna, sokirana, htjela sam da placem, da udarim nekog, da vristim, sve sam to bila ali nista od toga nisam osjecala. samo kamen nekako tezak. pokusala sam da placem ali nisam mogla, jedva da sam koju suzu iscijedila, osjecala sam se mrtvo i ukoceno i svi ovi pokusaji ne mogu opisati taj osjecaj ili ti ga neosjecaj. i pala mi je tad na pamet neka recenica iz neke scene nemam pojma koje: "and then i felt nothing". i skontala da taj osjecaj/neosjecaj postoji sad pitam vas jeste li osjetili, sta je to??? zasto? sta znaci? jos uvijek me drzi i ne znam kako rijesiti situaciju oko informacije jer ne znam sta zelim dok mi je taj kamen u grudima stvarno... s tim da mi je apetit nula i da mi nikad nije bilo teze da se nasmijem nego sad.
jel moguce da od svih tih nagomilanih emocije koje su me safatale u tom trenutku prouzrokovan je kontraefekat i umjesto da ih osjecam sve ja ne osjecam nista?

S obzirom da su emocije specificne reakcije na neku informaciju, pa svaka emocija kao prirodna reakcija na neku informaciju ima odredjenu svrhu pored uzroka. Slozene emocije, povezanost vise njih ili dvije su naravno svojstvo normalne ekspresije , pa i pojava osnovnih emocija strah,gnjev,radost.itd je ono sto svi mi znamo i mozemo ih prepoznati kod drugih.
Emocionalnost ili sposobnost izrazavanja emocija je svojstvo normalnog covjeka ili covjeka koji je psihicki zdrav. Fleksibilno ispoljavanje emociuja u spontanim situacijama j enesto sto je pozeljno i sto ustvari odredjuje mentalnu normalnost. Poznato je da emocija lako prelazi u afekt. Afekt je tjelesna ekspresija nekog osjecanja( emocije) i afekt se ne moze sakriti on direktno govori da je neka emocija poprimila intenzitet i tako se kroz afekt ispoljava. Osjecanja su subjektivni emocionalni ton i moze se to i ne pokazivati vani, osjecati u sebi. Ali ako to osjecanje poprimi vece energetske vrijednosti on prelazi u afekt.
Svako ispoljavanje emocija vezano je za temperament( urodjene stvari) i karakter koji je ustrojstvo licnosti. Po krakteru nekog covjeka mozemo znati kakav on ima emocionalna izrazavanja i kojeg su kvaliteta. Normalno je da neko napr. ima neki osjecaj ljubomore ili ljutnje ili zavisti, ( iako ovo nisu pozeljne stvari), ali ako ta ljubomora, ljutnja ili zavist poprimi velike vrijednosti i prelaze u afekt, onda to nije normalno i obicno cini svojstvo nekon neurotskog karaktera ili nestabilne licnosti( nedovoljno zrela licnost) . Neko ima perzistentno pojacane afekte kao karakterni elementi i znatno mu ometaju soc.funkcioniranje.( neurotski karakter)
Dakle stanje karktera i njegove emocionalnosti je usko vezan. Svaki covjek u nekim npr. stresnim ili kriznim stanjima ispoljava razlicite obrazce ponasanja ili emocija. Pa na svoj vlastiti nacin prelazilazi taj konflikt ili ne.
Uvijek licnost( ego) posjeduje odredjene ego odbrambene mehanizme i tako izlazi na kraj sa tjeskobom i strahom koji nastaje zbog vanjskih ili unutrasnjim razloga.
Ako neko koristi ucestale odredjene mehaniz. odbrane onda se lako moze uociti koji je karakter licnosti u pitanju i na kojem je on nivou funkcioniranja.
Svako covjek specificno reaguje na neku traumu ili stresnu situaciju.
U tvom slucaju je spomenuta neka INFORMACIJA koja te je pogodila i izazvala neku emocionalnu prazninu, bitno je znati sta je to i koji ima znacaj za tebe licno. Velika mogucnost je da u pitanju upotreba nekog mehanizma odbrane poricanja ili ravnodusnosti koji naravno ima svrhu da stiti od daljeg traumatizirajuceg efekta te neke informacije.
Potrebno je obraditi te zibvotne aspekte i razraditi poneke konflikte i tako sebe uskladiti u smislu posizanja ravnoteze na psiholoskom i socio. polju. Ako se hronificira takvo stanje bez emocije ili pocinje dobijati i neke druge elemente sa osjecanjem nekih ozbiljnih promjena percepcije i stanja osjecanja, a prethodno u zivotu se tako nesto nije dogadjalo, onda je stvar ozbiljna i pozeljno je napraviti kontakt sa nekim psihologom ili psihijatrom.
Po mom misljenju mislim da se tu radi o nekoj prolaznoj fazi ili stanju koji nije nesto posebno za sikiraciju. Ali priznajem da je jako zanimljiv taj dozivljaj onako kako je opisan.
