Negativna senzibilnost religija

[Bleetzlol]

Svi mi /ateisti/ ne vjerujemo zato jer smo sklopili pakt sa šejtanom, neki su potpisali ugovor sa džinima, a treći ne vjeruju jer žele da napakoste vjernicima. To bi bila okvirna podjela iz ugla jednog emancipovanog, obučenog, naučenog vjernika koji uvijek drži otvorenu kritičku misao prema svemu, dok su ateisti zavedeni, zaglupljeni i zaostali. Kada se raspravlja npr. o špagetama ili disfunkcionalnosti društva svi uključeni u raspravu imaju pravo da u potpunosti koriste svoj intelektualni kapacitet; t.j. da kritički razmisle i daju svoj stav po tim pitanjima. No, kada je u pitanju rasprava o religioznim pitanjima, stvar pada u vodu. Svaki kritički osvrt na religiju biva popraćen podsmijehivanjem, napadima, banovima... Odakle ta negativna senzibilnost koja ograničava rad uma, koja ne dozvoljava da se postave očigledna pitanja: Kako je Noa potrpao životinje na brod, zašto religijske knjige potenciraju vjerovanje kao najbolje moguće dobro djelo, zašto je sve pisano dvosmisleno pa tumačite bukvalno ili metaforično s obzirom na prilike, zašto bog toliko griješi na molekularnoj bazi... etc. (da ne skrećem od teme). U krajnjoj liniji, kako sebi kao ljudi, dozvoljavate da primite toliko dogmi kao odgovor. Što je to tako? Zato što je to nešto što se osjeća, nedokučivo nauci (tj racionalizaciji, u krajnjem slučaju ne postoji odgovor; Bog zna.) Da bi u životu stekao znanje, treba određena doza hrabrosti,treba da kreneš od nule, bez predrasude. Ja znam da bog prijeti "ključalom vodom" i "sramnom patnjom" ako sumnjaš, ali kad će doći neki vjerovjesnik, mesija, poslanik nama u ovom dobu? A da, neće, već je bio posljednji. Što li jebo te?!

: «Hoćete li da vam kažemo čija djela neće nikako priznata biti,
čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade?
To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu poricali da će pred Njega izaći; zbog toga će trud njihov uzaludan biti i na Sudnjem danu im nikakva značaja nećemo dati» (Al Kahf 103-105)

Znači, svaka humanitarna akcija koju sam organizovao, svaka pomoć koju sam dao, sve što uradim mi se ne pika jer nisam vjerovao u knjigu punu kontradikcija i besmislenih čuda koja nikad nisu zabilježena empirijski? To me čini toliko lošim čovjekom?

Pozdrav svim ljudima DOBRE volje.

[Bosna i Hercegovina]

Svi mi /ateisti/ ne vjerujemo zato jer smo sklopili pakt sa šejtanom, neki su potpisali ugovor sa džinima, a treći ne vjeruju jer žele da napakoste vjernicima. To bi bila okvirna podjela iz ugla jednog emancipovanog, obučenog, naučenog vjernika koji uvijek drži otvorenu kritičku misao prema svemu, dok su ateisti zavedeni, zaglupljeni i zaostali. Kada se raspravlja npr. o špagetama ili disfunkcionalnosti društva svi uključeni u raspravu imaju pravo da u potpunosti koriste svoj intelektualni kapacitet; t.j. da kritički razmisle i daju svoj stav po tim pitanjima. No, kada je u pitanju rasprava o religioznim pitanjima, stvar pada u vodu. Svaki kritički osvrt na religiju biva popraćen podsmijehivanjem, napadima, banovima... Odakle ta negativna senzibilnost koja ograničava rad uma, koja ne dozvoljava da se postave očigledna pitanja: Kako je Noa potrpao životinje na brod, zašto religijske knjige potenciraju vjerovanje kao najbolje moguće dobro djelo, zašto je sve pisano dvosmisleno pa tumačite bukvalno ili metaforično s obzirom na prilike, zašto bog toliko griješi na molekularnoj bazi... etc. (da ne skrećem od teme). U krajnjoj liniji, kako sebi kao ljudi, dozvoljavate da primite toliko dogmi kao odgovor. Što je to tako? Zato što je to nešto što se osjeća, nedokučivo nauci (tj racionalizaciji, u krajnjem slučaju ne postoji odgovor; Bog zna.) Da bi u životu stekao znanje, treba određena doza hrabrosti,treba da kreneš od nule, bez predrasude. Ja znam da bog prijeti "ključalom vodom" i "sramnom patnjom" ako sumnjaš, ali kad će doći neki vjerovjesnik, mesija, poslanik nama u ovom dobu? A da, neće, već je bio posljednji. Što li jebo te?!

: «Hoćete li da vam kažemo čija djela neće nikako priznata biti,
čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade?
To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu poricali da će pred Njega izaći; zbog toga će trud njihov uzaludan biti i na Sudnjem danu im nikakva značaja nećemo dati» (Al Kahf 103-105)

Znači, svaka humanitarna akcija koju sam organizovao, svaka pomoć koju sam dao, sve što uradim mi se ne pika jer nisam vjerovao u knjigu punu kontradikcija i besmislenih čuda koja nikad nisu zabilježena empirijski? To me čini toliko lošim čovjekom?

Pozdrav svim ljudima DOBRE volje.

Ljudi koji su radili dobra djela a nisu vjerovali, biće nagrađeni u skladu sa svojim djelima i vjerovanjem . Dakle na ovom svijetu će biti priznat njihov rad , Bog će im dati lijep i ugodan Dunjalučki život bez nedaća i rahatluk do smrti, znači imaće ipak koristi . A sasvim je logično da na drugom svijetu, Ahiretu, neće imati nagradu jer u njega, u taj drugi svijet i Boga dž.š. nisu ni vjerovali, a kazna će vjerovatno biti blaža u odnosu na one koji su radili loša djela, na ovome svijetu. A Bog dž.š, najbolje zna. Znači nagrada da , ali samo na ovome svijetu !!!

[arzuhal]

I ti sad otvorenog uma? Haj prvo kreni sa samokritikom...
Vjernik, mu'min, ne vjeruje da je kafir sklopio ikakav pakt sa šejtanom ili džinima, dakle namjerno pojednostavljuješ stvar, a mogao bi ti i bez toga diskutovati na razumnijoj, intelektualnioj razini za koju se već zalažeš.
Vjernik, pametan vjernik, vjernik koji razmišlja, nikada ne bio smio biti zaveden svojim trenutnim vjerujućim stanjem, svjestan, a prema Kur'anu i sunnetu, da već sutra može da osvane kao nevjernik. I da onaj kojeg smatra nevjernikom, može osvanuti kao vjernik. Pa to je Allahu lahko. To što ima vjernika koji tako ne razmišljaju i što nas ima svakakvih - pa to je poznato i jasno i iz Kur'ana i iz svakodnevnog života...
Kada se priča o ahiretskoj kazni - vjernik također zna da postoje bezbrojne ahiretske varijante i da on pojma nema šta ga očekuje. Islamska eshatologija nas uči da islam nije vjera perfekta ili prezenta, nego futura - to što sam jučer bio onakav ili sam danas ovakav, ne garantuje mi da ću sutra biti isti, bilo na ovom ili Onom svijetu.
Naravno da će muslimani braniti islam, njegova načela, propise,itd., odnosno Kur'an i sunnet. Ali nije nužno da brane i svoje vlastito vjerovanje, intezitet svog vjerovanja i raspon svoje prakse, jer su svjesni (ako jesu) da imaju ogromnih propusta u svemu, kao i ostali ljudi.
Što se tiče dobrih djela koje čine nevjernici, ima hadis Muhammeda, alejhi-selama, koji kaže (i to je sasvim logično i za vjernike i za nevjernike) da Allah nagrađuje i vjernike i nevjernike za njihova dobra djela, s tim da nevjernicima daje nagradu na ovom svijetu, a vjernicima na Boljem. Ima i ajet u suri El-Isra koji govori o tome. Dakle, ako neko negira Onaj svijet i negira Allaha Uzvišenog (nagradu od Njega, recimo), nego živi u imperiji empirije i samo po njenim načelima i zakonima i sve svodi na materijalno vidljivo i potvrdljivo - zar onda to nije pravedna raspodjela od strane Stvoritelja? Hoćeš ovaj svijet, njegovu ljepotu i priznanje na njemu? Eto ti!
A ta nagrada ili priznanje za dobra djela nevjernika mogu biti raznovrsna: da Allah dadne tom čovjeku osjećaj rahatluka na ovom svijetu (zbog altruizma), da mu omogući, kada i njemu bude potrebna pomoć, da mu neko pomogne, itd. - ali samo u granicima svijeta kojeg je taj nevjernik sam odabrao kao jedini, ovog svijeta. Na ahiretu, kojeg ne priznaje i ne prihvata, neće imati ništa. Stvar je izbora.

[Bleetzlol]

I ti sad otvorenog uma? Haj prvo kreni sa samokritikom...
Vjernik, mu'min, ne vjeruje da je kafir sklopio ikakav pakt sa šejtanom ili džinima, dakle namjerno pojednostavljuješ stvar, a mogao bi ti i bez toga diskutovati na razumnijoj, intelektualnioj razini za koju se već zalažeš.
Vjernik, pametan vjernik, vjernik koji razmišlja, nikada ne bio smio biti zaveden svojim trenutnim vjerujućim stanjem, svjestan, a prema Kur'anu i sunnetu, da već sutra može da osvane kao nevjernik. I da onaj kojeg smatra nevjernikom, može osvanuti kao vjernik. Pa to je Allahu lahko. To što ima vjernika koji tako ne razmišljaju i što nas ima svakakvih - pa to je poznato i jasno i iz Kur'ana i iz svakodnevnog života...
Kada se priča o ahiretskoj kazni - vjernik također zna da postoje bezbrojne ahiretske varijante i da on pojma nema šta ga očekuje. Islamska eshatologija nas uči da islam nije vjera perfekta ili prezenta, nego futura - to što sam jučer bio onakav ili sam danas ovakav, ne garantuje mi da ću sutra biti isti, bilo na ovom ili Onom svijetu.
Naravno da će muslimani braniti islam, njegova načela, propise,itd., odnosno Kur'an i sunnet. Ali nije nužno da brane i svoje vlastito vjerovanje, intezitet svog vjerovanja i raspon svoje prakse, jer su svjesni (ako jesu) da imaju ogromnih propusta u svemu, kao i ostali ljudi.
Što se tiče dobrih djela koje čine nevjernici, ima hadis Muhammeda, alejhi-selama, koji kaže (i to je sasvim logično i za vjernike i za nevjernike) da Allah nagrađuje i vjernike i nevjernike za njihova dobra djela, s tim da nevjernicima daje nagradu na ovom svijetu, a vjernicima na Boljem. Ima i ajet u suri El-Isra koji govori o tome. Dakle, ako neko negira Onaj svijet i negira Allaha Uzvišenog (nagradu od Njega, recimo), nego živi u imperiji empirije i samo po njenim načelima i zakonima i sve svodi na materijalno vidljivo i potvrdljivo - zar onda to nije pravedna raspodjela od strane Stvoritelja? Hoćeš ovaj svijet, njegovu ljepotu i priznanje na njemu? Eto ti!
A ta nagrada ili priznanje za dobra djela nevjernika mogu biti raznovrsna: da Allah dadne tom čovjeku osjećaj rahatluka na ovom svijetu (zbog altruizma), da mu omogući, kada i njemu bude potrebna pomoć, da mu neko pomogne, itd. - ali samo u granicima svijeta kojeg je taj nevjernik sam odabrao kao jedini, ovog svijeta. Na ahiretu, kojeg ne priznaje i ne prihvata, neće imati ništa. Stvar je izbora.

Velika većina zapravo i misli ovako k'o što sam rekao, a da ne govorim da se u Allahovm Kur'anu spominje nekoliko puta da smo mi prijatelji šejtana, koji, po onome što jeste nagoni od Allaha (kod kojeg je dobro) u zlo. Allah proklinje nevjernike i sve njihovo, tako da su te tvoje "nagrade" na ovom svijetu zapravo produbljenje njegovih grijeha (odlaganje kazne). Sve to piše u Kur'anu. Sama činjenica da će neko goriti poslije zato što nije vjerovao nema smisla. Bog bi dao dobrim ljudima da "shvate" vjeru, ukoliko su dobri. Evidentno je da postoji više tradicionalnih vjernika, t.j. onih koji to prihvataju bezuvjetno, od onih koji su do toga došli razmišljanjem. Babovina, relo bi se. Zašto su ti ljudi bolji od nekoga ko postavlja pitanja? Nisu.

[Bosna i Hercegovina]

I ti sad otvorenog uma? Haj prvo kreni sa samokritikom...
Vjernik, mu'min, ne vjeruje da je kafir sklopio ikakav pakt sa šejtanom ili džinima, dakle namjerno pojednostavljuješ stvar, a mogao bi ti i bez toga diskutovati na razumnijoj, intelektualnioj razini za koju se već zalažeš.
Vjernik, pametan vjernik, vjernik koji razmišlja, nikada ne bio smio biti zaveden svojim trenutnim vjerujućim stanjem, svjestan, a prema Kur'anu i sunnetu, da već sutra može da osvane kao nevjernik. I da onaj kojeg smatra nevjernikom, može osvanuti kao vjernik. Pa to je Allahu lahko. To što ima vjernika koji tako ne razmišljaju i što nas ima svakakvih - pa to je poznato i jasno i iz Kur'ana i iz svakodnevnog života...
Kada se priča o ahiretskoj kazni - vjernik također zna da postoje bezbrojne ahiretske varijante i da on pojma nema šta ga očekuje. Islamska eshatologija nas uči da islam nije vjera perfekta ili prezenta, nego futura - to što sam jučer bio onakav ili sam danas ovakav, ne garantuje mi da ću sutra biti isti, bilo na ovom ili Onom svijetu.
Naravno da će muslimani braniti islam, njegova načela, propise,itd., odnosno Kur'an i sunnet. Ali nije nužno da brane i svoje vlastito vjerovanje, intezitet svog vjerovanja i raspon svoje prakse, jer su svjesni (ako jesu) da imaju ogromnih propusta u svemu, kao i ostali ljudi.
Što se tiče dobrih djela koje čine nevjernici, ima hadis Muhammeda, alejhi-selama, koji kaže (i to je sasvim logično i za vjernike i za nevjernike) da Allah nagrađuje i vjernike i nevjernike za njihova dobra djela, s tim da nevjernicima daje nagradu na ovom svijetu, a vjernicima na Boljem. Ima i ajet u suri El-Isra koji govori o tome. Dakle, ako neko negira Onaj svijet i negira Allaha Uzvišenog (nagradu od Njega, recimo), nego živi u imperiji empirije i samo po njenim načelima i zakonima i sve svodi na materijalno vidljivo i potvrdljivo - zar onda to nije pravedna raspodjela od strane Stvoritelja? Hoćeš ovaj svijet, njegovu ljepotu i priznanje na njemu? Eto ti!
A ta nagrada ili priznanje za dobra djela nevjernika mogu biti raznovrsna: da Allah dadne tom čovjeku osjećaj rahatluka na ovom svijetu (zbog altruizma), da mu omogući, kada i njemu bude potrebna pomoć, da mu neko pomogne, itd. - ali samo u granicima svijeta kojeg je taj nevjernik sam odabrao kao jedini, ovog svijeta. Na ahiretu, kojeg ne priznaje i ne prihvata, neće imati ništa. Stvar je izbora.

Velika većina zapravo i misli ovako k'o što sam rekao, a da ne govorim da se u Allahovm Kur'anu spominje nekoliko puta da smo mi prijatelji šejtana, koji, po onome što jeste nagoni od Allaha (kod kojeg je dobro) u zlo. Allah proklinje nevjernike i sve njihovo, tako da su te tvoje "nagrade" na ovom svijetu zapravo produbljenje njegovih grijeha (odlaganje kazne). Sve to piše u Kur'anu. Sama činjenica da će neko goriti poslije zato što nije vjerovao nema smisla. Bog bi dao dobrim ljudima da "shvate" vjeru, ukoliko su dobri. Evidentno je da postoji više tradicionalnih vjernika, t.j. onih koji to prihvataju bezuvjetno, od onih koji su do toga došli razmišljanjem. Babovina, relo bi se. Zašto su ti ljudi bolji od nekoga ko postavlja pitanja? Nisu.

Na veliku „žalost“ nekih, Bog dž.š. je pravedan ali je apsolutni Gospodar i ne možemo djelovati na njegove odluke i "buniti se". Šta češ . Mi smo ipak ljudi. A kome ne odgovara ovakav Gospodar, to je njegov problem. Drugog nema. I pored Allaha dž.š. niko ne vlada, sviđalo se to nekima ili ne !!!

[NIN]

Svi mi /ateisti/ ne vjerujemo zato jer smo sklopili pakt sa šejtanom, neki su potpisali ugovor sa džinima, a treći ne vjeruju jer žele da napakoste vjernicima. To bi bila okvirna podjela iz ugla jednog emancipovanog, obučenog, naučenog vjernika koji uvijek drži otvorenu kritičku misao prema svemu, dok su ateisti zavedeni, zaglupljeni i zaostali. Kada se raspravlja npr. o špagetama ili disfunkcionalnosti društva svi uključeni u raspravu imaju pravo da u potpunosti koriste svoj intelektualni kapacitet; t.j. da kritički razmisle i daju svoj stav po tim pitanjima. No, kada je u pitanju rasprava o religioznim pitanjima, stvar pada u vodu. Svaki kritički osvrt na religiju biva popraćen podsmijehivanjem, napadima, banovima... Odakle ta negativna senzibilnost koja ograničava rad uma, koja ne dozvoljava da se postave očigledna pitanja: Kako je Noa potrpao životinje na brod, zašto religijske knjige potenciraju vjerovanje kao najbolje moguće dobro djelo, zašto je sve pisano dvosmisleno pa tumačite bukvalno ili metaforično s obzirom na prilike, zašto bog toliko griješi na molekularnoj bazi... etc. (da ne skrećem od teme). U krajnjoj liniji, kako sebi kao ljudi, dozvoljavate da primite toliko dogmi kao odgovor. Što je to tako? Zato što je to nešto što se osjeća, nedokučivo nauci (tj racionalizaciji, u krajnjem slučaju ne postoji odgovor; Bog zna.) Da bi u životu stekao znanje, treba određena doza hrabrosti,treba da kreneš od nule, bez predrasude. Ja znam da bog prijeti "ključalom vodom" i "sramnom patnjom" ako sumnjaš, ali kad će doći neki vjerovjesnik, mesija, poslanik nama u ovom dobu? A da, neće, već je bio posljednji. Što li jebo te?!

: «Hoćete li da vam kažemo čija djela neće nikako priznata biti,
čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade?
To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu poricali da će pred Njega izaći; zbog toga će trud njihov uzaludan biti i na Sudnjem danu im nikakva značaja nećemo dati» (Al Kahf 103-105)

Znači, svaka humanitarna akcija koju sam organizovao, svaka pomoć koju sam dao, sve što uradim mi se ne pika jer nisam vjerovao u knjigu punu kontradikcija i besmislenih čuda koja nikad nisu zabilježena empirijski? To me čini toliko lošim čovjekom?

Pozdrav svim ljudima DOBRE volje.

Nekoliko prijedloga:

- Edward Burnett Tylor, Primitivna kultura;
- James George Frazer, Zlatna grana - porijeklo religijskih obreda i obicaja;
- Emile Durkheim, Elementarni oblici religijskog zivota;
- Sigmund Freud, Totem i tabu;
- Erich Fromm, Psihoanaliza i religija;

Ovih nekoliko navedenih autora i njihovih konkretnih radova na temu ce biti sasvim dovoljni da te upoznaju sa genezom i evolucijom duhovnosti, ritualima i korelacijama sa genezom religije kao institucije i njenom esencijalnoscu u socijalnoj evoluciji covjeka.

U sustini, ne samo da ces dobiti odgovore na sva svoja pitanja vezana za religiju i duhovnost nego ces ih zdravije i racionalnije poimati i tvoj ce se odnos prema vjerniku i instituciji kojoj isti pripada bukvalno promjeniti, naravno, na dobrobit obje strane.

[black]

ja ne vidim u chemu je problem, haman k'o da se bojish neshta

[softly]

SVE SU OVO SAMO NAGADJANJA !

I teisti i ateisti zapravo pojma nemaju (uprkos obilju "dokaznog" materijala i jednih i drugih) sta ce se desiti, ako ce se ista desiti kad odemo...

Ali, ipak, priznajmo jednu veliku kontradikciji koja dolazi od vjernika, a to je preveliko pridavanje vaznosti PRAKTIKOVANJA religije. Tome se pridaje veca vaznost od nasih djela.

Ako je BOG pojam vrhunske pravednosti, morala, uma...onda ja ne mogu nikako prihvatiti tezu da ce neki dobrotvor ateista biti kaznjen samo radi nepraktikovanja vjere. I obrnuto - da ce se onim ljenguzima koji se samo Bogu mole a ne cine nista korisno, njihova molitva priznavati vise od njihovih djela.

To bi jednostavno bila jedna PREJEFTINA reakcija s kojom nikako ne mogu spojiti jedan vrhunski intelekt.

[Bosna i Hercegovina]

SVE SU OVO SAMO NAGADJANJA !

I teisti i ateisti zapravo pojma nemaju (uprkos obilju "dokaznog" materijala i jednih i drugih) sta ce se desiti, ako ce se ista desiti kad odemo...

Ali, ipak, priznajmo jednu veliku kontradikciji koja dolazi od vjernika, a to je preveliko pridavanje vaznosti PRAKTIKOVANJA religije. Tome se pridaje veca vaznost od nasih djela.

Ako je BOG pojam vrhunske pravednosti, morala, uma...onda ja ne mogu nikako prihvatiti tezu da ce neki dobrotvor ateista biti kaznjen samo radi nepraktikovanja vjere. I obrnuto - da ce se onim ljenguzima koji se samo Bogu mole a ne cine nista korisno, njihova molitva priznavati vise od njihovih djela.

To bi jednostavno bila jedna PREJEFTINA reakcija s kojom nikako ne mogu spojiti jedan vrhunski intelekt.

Vi očito niste čitali gornje postove. Neče biti kažnjen na ovom svijetu. Naprotiv.

"Ljudi koji su radili dobra djela a nisu vjerovali, biće nagrađeni u skladu sa svojim djelima i vjerovanjem . Dakle na ovom svijetu će biti priznat njihov rad , Bog će im dati lijep i ugodan Dunjalučki život bez nedaća i rahatluk do smrti, znači imaće ipak koristi . A sasvim je logično da na drugom svijetu, Ahiretu, neće imati nagradu jer u njega, u taj drugi svijet i Boga dž.š. nisu ni vjerovali, a kazna će vjerovatno biti blaža u odnosu na one koji su radili loša djela, na ovome svijetu. A Bog dž.š, najbolje zna. Znači nagrada da , ali samo na ovome svijetu !!!"

Ne očekujete valjda nagradu na drugom svijetu za one koji u taj svijet i ne vjeruju. Potpuno logično !!!

[softly]

Bojim se da se nismo razumjeli!

Ja upravo govorim o tom, hipotetickom "drugom zivotu" i "pravu" ateista da budu nagradjeni odnosno kaznjeni i u tom drugom zivotu u koji nisu previse vjerovali. I to nagradjivanje/kaznjavanje, pretpostavljam, treba da se bazira na ukupnosti vrlina i grijehova.
Evo prihvacam, nevjerovanje je grijeh, ali minoran u odnosu na neka "djela" nekih vjernika!

Osim toga, NE VJERUJEM NIKAKO da je Bogu glavni kriterij POLTRONSTVO !

[Bosna i Hercegovina]

Bojim se da se nismo razumjeli!

Ja upravo govorim o tom, hipotetickom "drugom zivotu" i "pravu" ateista da budu nagradjeni odnosno kaznjeni i u tom drugom zivotu u koji nisu previse vjerovali. I to nagradjivanje/kaznjavanje, pretpostavljam, treba da se bazira na ukupnosti vrlina i grijehova.
Evo prihvacam, nevjerovanje je grijeh, ali minoran u odnosu na neka "djela" nekih vjernika!

Osim toga, NE VJERUJEM NIKAKO da je Bogu glavni kriterij POLTRONSTVO !

"Osim toga, NE VJERUJEM NIKAKO da je Bogu glavni kriterij POLTRONSTVO !"
To nije „poltronstvo“ nego tewhid, vjera u jednog Boga dž.š. i ne pripisivanje Mu sudruga u stvaranju i opstajanju svijeta. U skladu sa tim u što vjeruješ u tom drugom, za tebe "diskutabilnom" svijetu i Božijem sudu , ti ćeš biti adekvatno i nagrađena. Pa ti vjeruj ili nevjeruj, imaš slobodu izbora. A Bogu dž.š. ti , niti bilo ko drugi od stvorenja ne može određivati kriterije u Njegovom dž.š; suđenju za ljudska djela, svidjelo se to ljudima ili ne ! Nije Bog dž.š. čovjek, on je Jedini Stvoritelj i ne mogu mu stvorenja, tj, ljudi, diktirati kako da sudi !!!

[Shoshana]

Svi mi /ateisti/ ne vjerujemo zato jer smo sklopili pakt sa šejtanom, neki su potpisali ugovor sa džinima, a treći ne vjeruju jer žele da napakoste vjernicima. To bi bila okvirna podjela iz ugla jednog emancipovanog, obučenog, naučenog vjernika koji uvijek drži otvorenu kritičku misao prema svemu, dok su ateisti zavedeni, zaglupljeni i zaostali. Kada se raspravlja npr. o špagetama ili disfunkcionalnosti društva svi uključeni u raspravu imaju pravo da u potpunosti koriste svoj intelektualni kapacitet; t.j. da kritički razmisle i daju svoj stav po tim pitanjima. No, kada je u pitanju rasprava o religioznim pitanjima, stvar pada u vodu. Svaki kritički osvrt na religiju biva popraćen podsmijehivanjem, napadima, banovima... Odakle ta negativna senzibilnost koja ograničava rad uma, koja ne dozvoljava da se postave očigledna pitanja: Kako je Noa potrpao životinje na brod, zašto religijske knjige potenciraju vjerovanje kao najbolje moguće dobro djelo, zašto je sve pisano dvosmisleno pa tumačite bukvalno ili metaforično s obzirom na prilike, zašto bog toliko griješi na molekularnoj bazi... etc. (da ne skrećem od teme). U krajnjoj liniji, kako sebi kao ljudi, dozvoljavate da primite toliko dogmi kao odgovor. Što je to tako? Zato što je to nešto što se osjeća, nedokučivo nauci (tj racionalizaciji, u krajnjem slučaju ne postoji odgovor; Bog zna.) Da bi u životu stekao znanje, treba određena doza hrabrosti,treba da kreneš od nule, bez predrasude. Ja znam da bog prijeti "ključalom vodom" i "sramnom patnjom" ako sumnjaš, ali kad će doći neki vjerovjesnik, mesija, poslanik nama u ovom dobu? A da, neće, već je bio posljednji. Što li jebo te?!

: «Hoćete li da vam kažemo čija djela neće nikako priznata biti,
čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade?
To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu poricali da će pred Njega izaći; zbog toga će trud njihov uzaludan biti i na Sudnjem danu im nikakva značaja nećemo dati» (Al Kahf 103-105)

Znači, svaka humanitarna akcija koju sam organizovao, svaka pomoć koju sam dao, sve što uradim mi se ne pika jer nisam vjerovao u knjigu punu kontradikcija i besmislenih čuda koja nikad nisu zabilježena empirijski? To me čini toliko lošim čovjekom?

Pozdrav svim ljudima DOBRE volje.

Nekoliko prijedloga:

- Edward Burnett Tylor, Primitivna kultura;
- James George Frazer, Zlatna grana - porijeklo religijskih obreda i obicaja;
- Emile Durkheim, Elementarni oblici religijskog zivota;
- Sigmund Freud, Totem i tabu;
- Erich Fromm, Psihoanaliza i religija;

Ovih nekoliko navedenih autora i njihovih konkretnih radova na temu ce biti sasvim dovoljni da te upoznaju sa genezom i evolucijom duhovnosti, ritualima i korelacijama sa genezom religije kao institucije i njenom esencijalnoscu u socijalnoj evoluciji covjeka.

U sustini, ne samo da ces dobiti odgovore na sva svoja pitanja vezana za religiju i duhovnost nego ces ih zdravije i racionalnije poimati i tvoj ce se odnos prema vjerniku i instituciji kojoj isti pripada bukvalno promjeniti, naravno, na dobrobit obje strane.

A jos ako, na kraju, kada zavrsis seciranje religija (koje su samo jedan oblik Tylorovskih kultura) sve te iste kriterije i svu otvorenu kritiku i svu kreativnost relativnog razmisljanja primijenis na svoju vlastitu kulturu/civilizaciju i njene norme i vrijednosti - ne samo da ces bolje shvatati vjernike i vjeru, nego i samoga sebe. Jer ako mislis da su, nazovimo ih socijalno-evolutivni mehanizmi, koji stoje iza tvoje kulture/civilizacije imalo sustinski drugaciji nego mehanizmi koji stoje iza 'njihove' kulture/civilizacije - onda Houston, imamo big freaking problem... Sustina, a ne forma.

NIN- odavno se ne ispricasmo MAda te citam kol'ko stignem. Maxuz selam!

[idealnaM]

"Bleetzlol"Svi mi /ateisti/ ne vjerujemo zato jer smo sklopili pakt sa šejtanom, neki su potpisali ugovor sa džinima, a treći ne vjeruju jer žele da napakoste vjernicima. To bi bila okvirna podjela iz ugla jednog emancipovanog, obučenog, naučenog vjernika koji uvijek drži otvorenu kritičku misao prema svemu, dok su ateisti zavedeni, zaglupljeni i zaostali.

Hajmo malo pretjerivati.Za mene je ateizam prije svega ,pravo pojedinca na njegovo misljenje, slobodno.
Zasto ti mislis da su se svi oni koji vjeruju urotivli protiv vas koji ne vjerujete?Kakve vjernik ima koristi,ili stete od toga sto ti ne vjerujes?Cesto cujem ove atribute"zaveden","zaglupljen", "zaostao", ali od strane emancipovanih, naucenih ateista."Napredni ateizam" vs "nazadna religija".

Kada se raspravlja npr. o špagetama ili disfunkcionalnosti društva svi uključeni u raspravu imaju pravo da u potpunosti koriste svoj intelektualni kapacitet; t.j. da kritički razmisle i daju svoj stav po tim pitanjima. No, kada je u pitanju rasprava o religioznim pitanjima, stvar pada u vodu. Svaki kritički osvrt na religiju biva popraćen podsmijehivanjem, napadima, banovima...

Oh, Bože.Evo ga opet.Podsmjehivanje, banovanje i napadi..jadni ateisti.

Odakle ta negativna senzibilnost koja ograničava rad uma, koja ne dozvoljava da se postave očigledna pitanja: Kako je Noa potrpao životinje na brod, zašto religijske knjige potenciraju vjerovanje kao najbolje moguće dobro djelo, zašto je sve pisano dvosmisleno pa tumačite bukvalno ili metaforično s obzirom na prilike, zašto bog toliko griješi na molekularnoj bazi... etc. (da ne skrećem od teme). U krajnjoj liniji, kako sebi kao ljudi, dozvoljavate da primite toliko dogmi kao odgovor. Što je to tako? Zato što je to nešto što se osjeća, nedokučivo nauci (tj racionalizaciji, u krajnjem slučaju ne postoji odgovor; Bog zna.

Dakle, po tebi, umovi vjernika, imaju neki feler, i zato su, jadni oni u dogmatskim i religijskim kandzama...

Da bi u životu stekao znanje, treba određena doza hrabrosti,treba da kreneš od nule, bez predrasude. Ja znam da bog prijeti "ključalom vodom" i "sramnom patnjom" ako sumnjaš, ali kad će doći neki vjerovjesnik, mesija, poslanik nama u ovom dobu? A da, neće, već je bio posljednji. Što li jebo te?!

E jah...Zbog čega neko troši ogroman trud, napor i energiju da opovrgne postojanje nečega što po njegovom vjerovanju uopće ni ne postoji? U čemu je kvaka?

: «Hoćete li da vam kažemo čija djela neće nikako priznata biti,
čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade?
To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu poricali da će pred Njega izaći; zbog toga će trud njihov uzaludan biti i na Sudnjem danu im nikakva značaja nećemo dati» (Al Kahf 103-105)

Znači, svaka humanitarna akcija koju sam organizovao, svaka pomoć koju sam dao, sve što uradim mi se ne pika jer nisam vjerovao u knjigu punu kontradikcija i besmislenih čuda koja nikad nisu zabilježena empirijski? To me čini toliko lošim čovjekom?

Pozdrav svim ljudima DOBRE volje.

Zašto te to brine...ta, svejedno..ti kao covjek, individua, obdarena razumom, prosvjetljena logikom i naukom, oslobodjena iz religijskih okova..ionako ne vjerujes da postoji nesto poslije zivota..Privhatas smrt kao logican slijed, kao humani izazov.Dobar si covjek, imas trenutnu satisfakciju zbog ucinjenog dobra..i to je to... Ateist mora imat za cilj izvuc sve pozitivno iz zivota..jer nema popravke...

[softly]

Bojim se da se nismo razumjeli!
Ja upravo govorim o tom, hipotetickom "drugom zivotu" i "pravu" ateista da budu nagradjeni odnosno kaznjeni i u tom drugom zivotu u koji nisu previse vjerovali. I to nagradjivanje/kaznjavanje, pretpostavljam, treba da se bazira na ukupnosti vrlina i grijehova.
Evo prihvacam, nevjerovanje je grijeh, ali minoran u odnosu na neka "djela" nekih vjernika!
Osim toga, NE VJERUJEM NIKAKO da je Bogu glavni kriterij POLTRONSTVO !

"Osim toga, NE VJERUJEM NIKAKO da je Bogu glavni kriterij POLTRONSTVO !"
To nije „poltronstvo“ nego tewhid, vjera u jednog Boga dž.š. i ne pripisivanje Mu sudruga u stvaranju i opstajanju svijeta. U skladu sa tim u što vjeruješ u tom drugom, za tebe "diskutabilnom" svijetu i Božijem sudu , ti ćeš biti adekvatno i nagrađena. Pa ti vjeruj ili nevjeruj, imaš slobodu izbora. A Bogu dž.š. ti , niti bilo ko drugi od stvorenja ne može određivati kriterije u Njegovom dž.š; suđenju za ljudska djela, svidjelo se to ljudima ili ne ! Nije Bog dž.š. čovjek, on je Jedini Stvoritelj i ne mogu mu stvorenja, tj, ljudi, diktirati kako da sudi !!!

Ovo zadnje sto si rekla - s tim se potpuno slazem, pogotovo sa ovim kljucninm detaljom -"Vjeruj ili ne vjeruj, Bogu niko od stvorenja ne moze odredjivati kriterije..."
To je to. Ko hoce nek vjeruje, ko hoce nek ne vjeruje, ko hoce nek vjeruje ali ne manifestuje vjeru (tome sam najblizi)...Bog ce odluciti, valjda, prema nasem sveukupnom djelu.
Ta mi se teza jako svidja i potvrdjuje nedopustivost PRIJETNJI koje vjernici upucuju nevjernicima, zato sto ne vjeruju. Bas bih volio da vidim kako ce na "komisiji" proci: isposnik koji zivi u pecini i samo se Bogu moli, vjernik koji je raznio sebe i jos 50 ljudi i jedan ateista koji je svoj život dao da spasi prijatelja druge nacionalnosti, mozda i vjernika.
A kad samo pomislim da veliki broj vjernika vjeruju da spasa nema ni vjernicima drugacijeg vjeronauka...onda me stvarno obuzme nekakva cudna opustenost kad se u istoj "cekaonici", tamo gore, nadjem sa hodzom pedofilom, popom koji je blagosivao Skorpione, Pavelicevim kardinalom...
Taman da mene posalje u pakao a njih u raj, bit cu sretan sto nisam s njima!
I jos jedan detalj - neko rece otprilike ovako "ko ne vjeruje u onaj svijet, ne moze ga ni docekati".
GLUPOST! Ja nisam ni u ovaj rat vjerovao, a bome sam ga osjetio ko i oni sto su u njeg vjerovali, da ne kazem zaturili.
A zaturili ga sve sami vjernici. Ko i sve prethodne ratove!

[BHF_Manijak]

Ja nisam ni u ovaj rat vjerovao, a bome sam ga osjetio ko i oni sto su u njeg vjerovali, da ne kazem zaturili.
A zaturili ga sve sami vjernici. Ko i sve prethodne ratove!

Smanji dozivljaje,optuzbe!!

[arzuhal]

Bojim se da se nismo razumjeli!

Ja upravo govorim o tom, hipotetickom "drugom zivotu" i "pravu" ateista da budu nagradjeni odnosno kaznjeni i u tom drugom zivotu u koji nisu previse vjerovali. I to nagradjivanje/kaznjavanje, pretpostavljam, treba da se bazira na ukupnosti vrlina i grijehova.
Evo prihvacam, nevjerovanje je grijeh, ali minoran u odnosu na neka "djela" nekih vjernika!

Osim toga, NE VJERUJEM NIKAKO da je Bogu glavni kriterij POLTRONSTVO !

To i jest čest slučaj: dok oni koji ne drže do vjerskih načela i propisa uvijek mogu do iznemoglosti postavljati hipotetička pitanja i situacije, ja se moram pridržavat islama u odgovoru na takva pitanja...Zato nudim direktan odgovor i tebi i bleetzolu (ili kako je već nick), a i samim vjernicima:

Al-Balad (90) - Grad
Mekka – 20 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1. Kunem se gradom ovim,
2. a tebi će biti dopušteno sve u gradu ovom, -
3. i roditeljem i onim koga je rodio, -
4. Mi čovjeka stvaramo da se trudi.
5. Misli li on da mu niko ništa ne može?

6. "Utrošio sam blago nebrojeno!" – reći će.

(Ovo može biti stav, mišljenje, izjava bilo kojeg čovjeka: i vjernika koji škrtari ili želi da istakne svoje dobro djelo, ili nevjernika koji postavlja pitanja o veličini svojih dobrih djela, a naspram minornosti činjenice da, ipak, ne vjeruje u Boga, pa se pita - zar nisam dobar, zar ću biti kažnjen samo zato što ne vjerujem!?

7. Zar misli da ga niko vidio nije?
8. Zar mu nismo dali oka dva
9. i jezik i usne dvije,
10. i dobro i zlo mu objasnili?

(Vjernici znaju i vjeruju da je sve od Boga, počev od blagodati samog uvođenja nas iz Ničeg u Nešto, stvaranje naše kroz proces spajanja hude tekućine i jajne ćelije, pa do svih blagodati (govora, razuma, uma..) koje smo dobili, do kabura. U takvom vjerovanju, vjernici samog čovjeka i njegova djela vide minornim spram Božijih djela; svoja djela vide nesavršenim, a Božija savršenim; svoja djela vide ukaljanim nekim interesom (makar to bila samo pohvala, a ne neki materijalni interes), a Božije davanje vide bezinteresnim davanjem Onog Koji nije ni o kome ovisan, itd. Zato vjernici i ne polažu toliko nade u svoja djela, iako znaju da se neprestano moraju truditi i raditi, nego polažu svoje nade u svoje potvrđivanje i zahvalnost na Božijim djelima! I to je ključna razlika odnosa prema dobrim djelima onih koji vjeruju i onih koji ne vjeruju: vjernik i kada čini dobro djelo, on zahvaljuje Bogu koji mu je omogućio da ga čini, dočim onaj koji ne vjeruje zaustavlja se na samom sebi, sebe vidi kao pokretača i uzroka dobrog djela, samom sebi ga pripisuje i pita: a šta je sa MOJIM dobrim djelima? Ja ba..šta je sa tvojim dobrim djelima...)

11. Pa, zašto on na blagodatima zahvalan bio nije? –

(Kako će nevjernik biti zahvalan, kada samog sebe vidi kao dobročinitelja, kao vrhunca evolucije nesvjesne Prirode, kao krunu dijalektičkog gibanja materije (po Marxu) pri čijem se završetku javlja SVIJEST, po prvi put u Prirodi. I gdje je tu Bog? Nema Ga. Ima samo prometejski čovjek koji sebi pripisuje ulogu dobročinitelja...)

12. A šta ti misliš: kako se može na blagodatima zahvalan biti? –

(A šta misle vjernici, pogotovo oni koji su na vlasti, na nekim pozicijama sa kojih mogu dosta dobrog učiniti, svejedno kome da pomognu, ili su imućni privatnici, privrednici? Šta misle, npr. muslimani iz redova SDA ili SBiH, koji su na vlasti, a koji se diče stvaranjem slobodnog ambijenta za ispovjedanje vjere, za razliku od crnog vakta komunizma, te zaštitom bošnjačkog vjerskog i nacionalnog identiteta? Jel misle da biti zahvalan Allahu Uzvišenom znači proučiti 1000 puta elhamdulillah, na tespih? Da bar i to hoće...Ne, nego:)

13. roba ropstva osloboditi,
14. ili, kad glad hara, nahraniti
15. siroče bliska roda,
16. ili ubogoga nevoljnika,
17. a uz to da je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima izdržljivost preporučuju i kojima jedni drugima milosrđe preporučuju;

(Valja zapošljavat ljude, pomagat i olakšavat kada je ekonomska kriza i recesija, omogućit čovjeku život dostojan čovjeka, a ne dovest ga na rub siromaštva kada ljudi gube i vjeru i potežu ruku na samog sebe! Porodice se raspadaju, muka je veća od smrti. Zahvalan biti Allahu ne znači spomenuti ponekad Boga i selam nazvati, pa sebi podizati primanja i beneficije - to u džehennem vodi. Onaj koji je na vlasti treba glavu razbijat i ne spavat nikako tražeći rješenje koje bi ljudima omogućilo koliko-toliko normalan život i neku materijalnu sigurnost, a ne laprdat i lagat narod...)

18. oni će biti – sretnici!

19. A oni koji ne vjeruju u dokaze Naše, oni će biti – nesretnici,
20. iznad njih će vatra zatvorena biti.

(Dakle, sa onima koji ne priznaju Božije blagodati, onima koji nekako uvijek sebe vide kao dobročinitelje (i smatraju to itekako nečim važnim), ali nikako ne mogu da pomisle na Boga kao Sveopćeg Dobročinitelja - nema priče. The End. )

[Big Boy]

@arzuhal

[softly]

@arzuhal

Prvo mi dopusti da izrazim svoje postovanje tvome poznavanju materije, trudu i tvojoj spremnosti na dijalog sa nekim ko drugacije razmislja (nesto izmedju agnostika i ateiste).

Dakle ovako:

Osim malo nejasne "preambule" slazem se sa najvecim dijelom ovih "20 tacaka". Imam male primjedbe na par zadnjih, o tome u komentarima koji slijede na ono sto si ti napisao.

(Vjernici znaju i vjeruju da je sve od Boga, počev od blagodati samog uvođenja nas iz Ničeg u Nešto, stvaranje naše kroz proces spajanja hude tekućine i jajne ćelije, pa do svih blagodati (govora, razuma, uma..) koje smo dobili, do kabura. U takvom vjerovanju, vjernici samog čovjeka i njegova djela vide minornim spram Božijih djela; svoja djela vide nesavršenim, a Božija savršenim; svoja djela vide ukaljanim nekim interesom (makar to bila samo pohvala, a ne neki materijalni interes), a Božije davanje vide bezinteresnim davanjem Onog Koji nije ni o kome ovisan, itd. Zato vjernici i ne polažu toliko nade u svoja djela, iako znaju da se neprestano moraju truditi i raditi, nego polažu svoje nade u svoje potvrđivanje i zahvalnost na Božijim djelima! I to je ključna razlika odnosa prema dobrim djelima onih koji vjeruju i onih koji ne vjeruju: vjernik i kada čini dobro djelo, on zahvaljuje Bogu koji mu je omogućio da ga čini, dočim onaj koji ne vjeruje zaustavlja se na samom sebi, sebe vidi kao pokretača i uzroka dobrog djela, samom sebi ga pripisuje i pita: a šta je sa MOJIM dobrim djelima? Ja ba..šta je sa tvojim dobrim djelima...)

Vidis, ovo je jedna od kljucnih zabluda - vjernici ne samo da su uvjereni da znaju sta je dobro djelo, oni uz to striktno tvrde da ateista ne moze uciniti dobro djelo. Biva, dobro djelo koje nije "zacinjeno" zahvalom Bogu ne moze biti dobro djelo! Uz sve ovo ide i dobro poznati religijski "patent" - kad se vjerniku omakne nedjelo, automatski se proglasava nevjernikom!
S obzirom na sveukupni efekat ljudskog roda, da li si spreman tvrditi da kolicina dobrih djela korespondira sa brojem vjernika, a blagostanje sa religijskom raspostranjenoscu?!

(Kako će nevjernik biti zahvalan, kada samog sebe vidi kao dobročinitelja, kao vrhunca evolucije nesvjesne Prirode, kao krunu dijalektičkog gibanja materije (po Marxu) pri čijem se završetku javlja SVIJEST, po prvi put u Prirodi. I gdje je tu Bog? Nema Ga. Ima samo prometejski čovjek koji sebi pripisuje ulogu dobročinitelja...)

Otkud ti ideja da ateista nema osjecaj ZAHVALNOSTI?! Mi nasu ZAHVALNOST manifestujemo na jedan drugaciji nacin - nasom obavezom da nesto ucinimo na ovom dunjaluku bez svakodnevnog papagajskog ponavljanja zahvale. JA kao roditelj bih bio sasvim sretan kad bi mi se dijete jednom zahvalilo za ono sto sam za njega ucinio, ali jos bih sretniji bio kad bi ono svoju zahvalnost za svoje postojanje pokazalo svojim djelima)

(A šta misle vjernici, pogotovo oni koji su na vlasti, na nekim pozicijama sa kojih mogu dosta dobrog učiniti, svejedno kome da pomognu, ili su imućni privatnici, privrednici? Šta misle, npr. muslimani iz redova SDA ili SBiH, koji su na vlasti, a koji se diče stvaranjem slobodnog ambijenta za ispovjedanje vjere, za razliku od crnog vakta komunizma, te zaštitom bošnjačkog vjerskog i nacionalnog identiteta? Jel misle da biti zahvalan Allahu Uzvišenom znači proučiti 1000 puta elhamdulillah, na tespih? Da bar i to hoće...Ne, nego:)

jesi li siguran da onaj "crni period komunizma" bezbozniji od ovog "procvata"? U svemu ostalom se slazem, to su opca nacela moralnosti.

(Valja zapošljavat ljude, pomagat i olakšavat kada je ekonomska kriza i recesija, omogućit čovjeku život dostojan čovjeka, a ne dovest ga na rub siromaštva kada ljudi gube i vjeru i potežu ruku na samog sebe! Porodice se raspadaju, muka je veća od smrti. Zahvalan biti Allahu ne znači spomenuti ponekad Boga i selam nazvati, pa sebi podizati primanja i beneficije - to u džehennem vodi. Onaj koji je na vlasti treba glavu razbijat i ne spavat nikako tražeći rješenje koje bi ljudima omogućilo koliko-toliko normalan život i neku materijalnu sigurnost, a ne laprdat i lagat narod...)

Evo s ovim se od rijeci do rijeci slazem.

(Dakle, sa onima koji ne priznaju Božije blagodati, onima koji nekako uvijek sebe vide kao dobročinitelje (i smatraju to itekako nečim važnim), ali nikako ne mogu da pomisle na Boga kao Sveopćeg Dobročinitelja - nema priče. The End.)

Ne dozivljavam sebe dobrociniteljom, vise sam frsutriran zbog nemogucnosti da ucinim vise dobrih djela. Ali jednako tako ne dopustam da se puko vjerovanje tretira dobrocinstvom, odnosno kljucnom pretpostavkom za dobrocinstvo. Svoja, eventualno, dobra djela pripisujem mojoj SVIJESTI O ISPRAVNOSTI TAKVOG ZIVOTA, bez obzira gledao me ko odozgora ili ne.
Nije li uostalom najbolja stvar kad dijete marljivo pise zadacu samo, bez roditeljskog nadzora?!

17. a uz to da je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima izdržljivost preporučuju i kojima jedni drugima milosrđe preporučuju;
18. oni će biti – sretnici!

Znaci sve ovo gore pobrojano je dzaba ako nisi "od onih koji vjeruju"! ZAsto ateista ne bi bio "izdrzljiv" i "milosrdan" ? I zasto bi neko bio nesretan zbog nevjerovanja u neke, budimo iskreni, nedokazane, kontradiktorne i nepotrebne religijske detalje koji nemaju nikakve veze sa "harmonijom univerzuma", kako vi nazivate Bozje zakone

20. iznad njih će vatra zatvorena biti.

Vatra ili vrata? Nebitno, dovoljno je samo primjetiti da svi ovakvi "listinzi" obavezno zavrsavaju prijetnjom koja je, zaista ne mogu odoliti a da ne kazem, na nivou strasenja djece!
Nema potrebe prijatelju, ja svoju zadacu marljivo pisem i bez babaroge!

[arzuhal]

(Vjernici znaju i vjeruju da je sve od Boga, počev od blagodati samog uvođenja nas iz Ničeg u Nešto, stvaranje naše kroz proces spajanja hude tekućine i jajne ćelije, pa do svih blagodati (govora, razuma, uma..) koje smo dobili, do kabura. U takvom vjerovanju, vjernici samog čovjeka i njegova djela vide minornim spram Božijih djela; svoja djela vide nesavršenim, a Božija savršenim; svoja djela vide ukaljanim nekim interesom (makar to bila samo pohvala, a ne neki materijalni interes), a Božije davanje vide bezinteresnim davanjem Onog Koji nije ni o kome ovisan, itd. Zato vjernici i ne polažu toliko nade u svoja djela, iako znaju da se neprestano moraju truditi i raditi, nego polažu svoje nade u svoje potvrđivanje i zahvalnost na Božijim djelima! I to je ključna razlika odnosa prema dobrim djelima onih koji vjeruju i onih koji ne vjeruju: vjernik i kada čini dobro djelo, on zahvaljuje Bogu koji mu je omogućio da ga čini, dočim onaj koji ne vjeruje zaustavlja se na samom sebi, sebe vidi kao pokretača i uzroka dobrog djela, samom sebi ga pripisuje i pita: a šta je sa MOJIM dobrim djelima? Ja ba..šta je sa tvojim dobrim djelima...)

Vidis, ovo je jedna od kljucnih zabluda - vjernici ne samo da su uvjereni da znaju sta je dobro djelo, oni uz to striktno tvrde da ateista ne moze uciniti dobro djelo. Biva, dobro djelo koje nije "zacinjeno" zahvalom Bogu ne moze biti dobro djelo! Uz sve ovo ide i dobro poznati religijski "patent" - kad se vjerniku omakne nedjelo, automatski se proglasava nevjernikom!
S obzirom na sveukupni efekat ljudskog roda, da li si spreman tvrditi da kolicina dobrih djela korespondira sa brojem vjernika, a blagostanje sa religijskom raspostranjenoscu?!

Prvo da odgovorim na posljednje pitanje: ne branim ja, po svaku cijenu, ne/djela vjernika, nego islamska načela, zasnovana na Kur'anu i sunnetu posljednjeg poslanika Božijeg, alejhi-selam. Kada govorim o vjernicima, ne govorim ni o kome konkretno - ponajviše govorim o vjernicima kakvim ih opisuje Kur'an i sunnet. Mene je, recimo, isuviše puta zaboljela glava od moje braće vjernika, sa kojima dijelim namaski saf, da nema potrebe da idem u bilo čiju drugu avliju...Kao što je, vjerujem, neke vjernike zaboljela glave od mene. Ljudi smo, jel...I ne mislim nužno da količina dobrih djela i blagostanje zavisi, proporcionalno, od broja vjernika ili vjerske rasprostranjenosti. A da bih to istinski znao ili tako mislio, uopće mi ne treba niko o tome govoriti, bio vjernik, nevjernik ili la-edrijja(agnostik), jer sam Kur'an ukazuje na to, na više mjesta i na različite načine, i kritikuje same vjernike, npr.:

4. A teško onima koji, kada molitvu (namaz) obavljaju,
5. molitvu svoju kako treba ne izvršavaju,
6. koji se samo pretvaraju
7. i nikome ništa ni u naruč ne daju! (sura El-Ma'un)

ili

2. O vjernici, zašto jedno govorite a drugo radite?
3. O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate! (sura Saff)

ili

On dobro zna sve o vama, otkad vas je stvorio od zemlje i otkad ste bili zameci u utrobama majki vaših; zato se ne hvališite bezgrešnošću svojom – On dobro zna onoga koji se grijeha kloni. (sura Nedžm)

itd...

Dakle, i vjernika ima svakakvih i bilo bi besmisleno tvrditi da su vjernici svi isti, velikodušni, obazrivi, itd. Pokušavati odbraniti sve takve ljude (i time dokazivati vjeru kao takvu) bio bi sizifovski posao i besmislena priča i diskusija na apsolutno pogrešnim pretpostavkama. Ponavljam: ne branim ja ni sebe, ni druge, nego ukazujem šta islam traži od ljudi, kako i zašto, a ne kako neki vjernici to ne/kontaju, rade ili ne rade po tome. Već sam spominjao u ranijem postu da za sve nas postoji odgovarajuća ahiretska varijanta - nema svaki vjernik isti stepen ni pobožnosti, ni znanja, ni lijepog odnosa prema ljudima na ovom svijetu, pa tako ga neće imati ni na ahiretu...

I da još dodam na ovu temu: kada kažem vjernici, pod tim mislim najopćenitije na vjernike. Tako, otprilike, tu riječ koriste i nevjernici ili agnostici, kada raspravljaju na ovom forumu. Međutim, uvijek imam na umu tu šarolikost i različitost među samim vjernicima (a razlike postoje i između nevjernika, itd. sasvim normalno), pa tako ponekad (često zalud) tražim i od suprotne strane da to uvaži i da ne gleda kroz ljude vjeru jer ode to u helać...

Što se tiče tvog prigovora da vjernici smatraju da nevjernici ne mogu učiniti dobro djelo - to nije tačno, ma ko šta rekao. Zamisli sad neke nevjernike koji nastoje da prevare Poslanika, alejhi-selam, i čak imaju na umu fizičku likvidaciju poslanika Muhammeda, alejhi-selam, i dogovaraju plan o potpunom uništenje islama i muslimana. Ti sebe, pretpostavljam, nikada ne bi mogao prepoznati u takvim ljudima. Međutim, takva jedna grupa nevjernika je postojala i u Mekki i u Medini, dok je islam još bio u povoju, koja je razrađivala takve planove protiv Poslanika i islama. Pretpostavljaš da bi takvi ljudi, sa takvim namjerama, bili na najgorem položaju kod Boga. Bi. A, pogledaj sad šta o njima takvim govori Allah Uzvišeni, Pravedni, u Kur'anu:

114. Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga među ljudima. A ko to čini iz želje da Allahovu naklonost stekne Mi ćemo mu, sigurno, veliku nagradu dati. (sura Nisa)

Odsad, kada ti neki vjernik (musliman) kaže kako nevjernici ili la-edrije ne mogu činiti dobra djela - demantuj ga ovim ajetom. Vidiš da sam Allah priznaje dobra djela ma ko da ih učinio. I On će nagraditi onoga koji ta djela čini shodno samoj namjeri dobročinitelja. Ponekad se može desiti da ''vjernik'' čini neka dobra djela, ne zarad Allahovog zadovoljstva, već zarad nekog priznanja od strane društva, slave, itd. i to može biti uzrokom gubljenja njegove vjere. S druge strane, neki nevjernik ili la-edrija može činiti dobra djela zato što osjeća unutarnji moralni impuls koji ga tjera na to, bez želje za isticanjem, i to bude razlogom posebne Allahove milosti koja će mu otvoriti srce za vjerom.

(Kako će nevjernik biti zahvalan, kada samog sebe vidi kao dobročinitelja, kao vrhunca evolucije nesvjesne Prirode, kao krunu dijalektičkog gibanja materije (po Marxu) pri čijem se završetku javlja SVIJEST, po prvi put u Prirodi. I gdje je tu Bog? Nema Ga. Ima samo prometejski čovjek koji sebi pripisuje ulogu dobročinitelja...)

Otkud ti ideja da ateista nema osjecaj ZAHVALNOSTI?! Mi nasu ZAHVALNOST manifestujemo na jedan drugaciji nacin - nasom obavezom da nesto ucinimo na ovom dunjaluku bez svakodnevnog papagajskog ponavljanja zahvale. JA kao roditelj bih bio sasvim sretan kad bi mi se dijete jednom zahvalilo za ono sto sam za njega ucinio, ali jos bih sretniji bio kad bi ono svoju zahvalnost za svoje postojanje pokazalo svojim djelima)

Treba uvijek imati na umu da, recimo nas dva, govorimo i pristupamo ovom pitanju iz sasvim različitih koordinatnih sistema, različitih registara.
Neka si naveo primjer roditelja. Sad zamisli da odgojiš, othraniš dijete koje se sutra okrene od tebe, zaboravi te u potpunosti (osim da ostavlja mogućnost da je, ipak, možda nekad imao negdje roditelje...). I to dijete hoda po svijetu i čini neka dobra djela ljudima, a nikad da učini ijedno tebi, potpuno te zaboravi, ne javlja se, ne dolazi, ne pita za tebe...Kako bi se ti, kao roditelj, osjećao?
Ova komparacija ne stoji, naravno.
Napomenuo sam da nas dva različito posmatramo stvar. Za mene, kao vjernika, Allah je Istina (El-Haqq). On je Onaj Koji Jest. On želi da ljudi spoznaju i dokuče Istinu. Zato je odabirao, među ljudima, Svoje poslanike i slao im Svoje Riječi, da ukažu na to. I nema veće Istine od toga da je On Bog, osim kojeg drugog boga nema. Napominjem - ovo govorim kao vjernik, jer kao vjernik i objašnjavam mjesto naših dobrih djela kod Boga.
On je sve stvorio i omogućio (davši mu za to nešto što ga odvaja od ostatka stvorenja) čovjeku da ovladava prirodom i njenim resursima.
On je propisao čovjeku davanje zekata ili 2,5% od imetka, obavezao imućne, stavio im to kao jednu od najvećih vjerskih dužnosti, da bi se ljudi odbijali od škrtosti i pohlepe i da bi se iskorenjivalo siromaštvo.
On je propisao čovjeku obavljanje namaza, da bi čovjek svakodnevno imao na umu Njegovu plemenitost, te djelovao u skladu sa tim, ne sileći se, ne uzimajući sebi pravo da gospodari nad bilo kim, kao tiranin.
On je čovjeku propisao hadždž, gdje bi se susretali ljudi svih rasa, nacija, jezika, i muškarci i žene, da bi se približili jedni drugima, da bi uvidjeli svoju jednakost pred Njim...
On, koji je sve što je potrebno dao čovjeku, od čovjeka traži samo da Njega ima na umu, da bude zahvalan na tome. A ako bude zahvalan - daće mu još neslućeno više!
I ako sad taj čovjek, kojem je On sve dao, okrene leđa od Njega, ne želeći Istinu, već se suprostavlja, negirajući Ga, odbijajući da ima ikakave veze sa Njim - zar time ne postaje najveći nezahvalnik?
Jer nikad, nijedan čovjek na svijetu ne može svojim djelima, ma kakva ona bila, iskazati zahvalnost Allahu na Njegovim blagodatima. Davud, alejhi-selam, je rekao:

- Ne mogu ti iskazati hvalu kakva Ti pripada!, pa je dobio odgovor da je shvatio istinu.

[softly]

Hvala ti na jos jednom iscrpnom odgovoru.
Ovaj put nemam zaista nista prigovoriti, vec samo izrazit svoje zadovoljstvo sto, evo, sa razlicitih pozicija dolazimo do istih univerzalnih principa.


I bez obzira sto mi, kako sam kazes, dolazimo iz razlicitih koordinatnih sistema, ne znaci da nismo vrlo blizu.
Posto sam tehnicke struke meni se bas dopada ovo poredjenje - svaka tacka u prostoru se moze pozicionirati i prema dekartovom i prema polarnom koordinatnom sistemu. I jedan i drugi sistem su moguci i ispravni.
A jos je vaznije reci da se radi o istom prostoru.

I upravo da zavrsimo s time - sve su prilike da mi dijelimo istu "moralnu" tacku u nasem zajednickom prostoru, samo sto je drugacije definisemo i drugacije "kotiramo".

Sa tim zakljuckom i sa rijetko ugodnim osjecajem o mogucnosti podudaranja nasih dvaju "koordinatnih sistema", okoncavam ovu raspravu i srdacno te pozdravaljam.

[arzuhal]

I meni je drago, ako tako misliš. I ja privodim kraju naš razgovor uz jednu kur'ansku sliku...

U Kur'anu ima, od svih Božijih poslanika, alejhimu-selam, najviše ajeta koji govore o Musa, alejhi-selamu. I u više kur'anskih sura se opisuje njegov dolazak na faraonov dvor, njihov razgovor, faraonovo odbijanje vjere i oholost, kao i čuveni dvoboj između faraonovih čarobnjaka, mađioničara, iluzionista sa Musa, alejhi-selamom. Faraon je, vjerujući da je i Musa, alejhi-selam, samo još jedan u nizu varalica i čarobnjaka, pozvao Musa, alejhi-selama, da se pokaže i dokaže u dvoboju magije sa njegovim najboljim čarobnjacima, dvojicom braće. Musa, alejhi-selam, je prihvatio. Pred sami dvoboj, ta dvojica čarobnjaka obraćaju se Božijem poslaniku, neka je na njega mir (ajeti su iz sure El-'Araf):

115. "O Musa", - rekoše onda – "hoćeš li ti ili ćemo mi baciti?"
116. "Bacite vi" - reče on. I kad oni baciše, oči ljudima začaraše i jako ih prestrašiše, i vradžbinu veliku prirediše.

Jedan alim je primjetio: Za razliku od svog gospodara, faraona, koji je govorio drsko, oholo, bahato, uz prijetnje, tvrdeći da je on bog, ova dvojica čarobnjaka su bili ljudi lijepog ahlaka, lijepog morala, ponašanja, obazrivi, uviđavni. Zato oni na lijep način, nimalo drsko, pitaju Musa, alejhi-selam, hoće li on prvi početi ili oni. Moralno su bili lijepo oblikovani i falila im je samo jedna stvar...

117. I Mi naredismo Musau: "Baci štap svoj!" – i on odjednom proguta sve ono čime su oni bili obmanu izveli.
118. I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lažno ono što su oni priredili,
119. i tu oni bijahu pobijeđeni i ostadoše poniženi,
120. a čarobnjaci se licem na tle baciše.

..i evo je! Učinili su sedždu, pali su ničice pred Gospodarem svih svjetova! Zbog lijepog odnosa prema ljudima bivaju nagrađeni spoznajom Istine. Nastavak je logičan...

121. "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova" - povikaše,
122. "Gospodara Musaova i Harunova!"

...i u njihovoj verbalnoj potvrdi. I potom: sve priče, sve pretnje, svi belaji koji će se sručiti na njih zbog njihove vjere - nemaju više onu pređašnju težinu:

123. "Zar da mu povjerujete prije nego što vam ja dozvolim!" – viknu faraon. – "Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli. Zapamtit ćete vi!
124. Izosjecaću vam, sigurno, ruke vaše i noge vaše unakrst, a onda će vas sve razapeti!"
125. A oni rekoše: "Mi ćemo se, doista, Gospodaru našem vratiti!
126. Ti nam zamjeraš samo to što smo u dokaze Gospodara našeg povjerovali kada su nam oni došli. Gospodaru naš, daj nam snage da izdržimo i da kao vjernici umremo!"

I ja tebe pozdravljam i želim svako dobro

We-s-selamu 'ala meni-tebe'a-l-huda!

[udrch]

SVE SU OVO SAMO NAGADJANJA !

I teisti i ateisti zapravo pojma nemaju (uprkos obilju "dokaznog" materijala i jednih i drugih) sta ce se desiti, ako ce se ista desiti kad odemo...

Ali, ipak, priznajmo jednu veliku kontradikciji koja dolazi od vjernika, a to je preveliko pridavanje vaznosti PRAKTIKOVANJA religije. Tome se pridaje veca vaznost od nasih djela.

Ako je BOG pojam vrhunske pravednosti, morala, uma...onda ja ne mogu nikako prihvatiti tezu da ce neki dobrotvor ateista biti kaznjen samo radi nepraktikovanja vjere. I obrnuto - da ce se onim ljenguzima koji se samo Bogu mole a ne cine nista korisno, njihova molitva priznavati vise od njihovih djela.

To bi jednostavno bila jedna PREJEFTINA reakcija s kojom nikako ne mogu spojiti jedan vrhunski intelekt.

Nije bitno šta misli vjernik ili nevjernik, bitno je šta Allah dž.š. misli o našim djelima..
Previše si ovo pojednostavio..
Nigdje Allah dž.š. ne kaže da će ući u Džennet ovaj ljenguza..osim praktikovanja vjere vjerniku je puno toga naređeno, a kad si to već ovdje spomenuo, posebno mu je naređena sadaka (humanitarni rad) a i fizički rad takođe..život vjernika koji je Allah dž.š. naredio je puno, puno složeniji..

I da se razumijemo kad su u pitanju dobra djela nevjernika:
Allah dž.š. kaže: „Onaj ko uradi koliko trun dobra – vidjeće ga.”

Doći će dan kada će se Džehenem isprazniti..

[Bosna i Hercegovina]

Dijela koja će se posebno cijeniti na Sudnjem danu , su prije svega djela mu'mina. Ovo su djela koja Allah dž.š. posebno cijeni i nudi za njih Džennet . Pa evo ovih časnih Kur´anskih ajeta iz sure El - Mu'minun, za razmišljanje i pouku:

Kur´an
Sura 23 El - Mu'minun / Vjernici

"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!"
"Uspjeli su vjernici", /1/ "oni koji su u svojim namazima skrušeni", /2/ "i koji se okreću od besmislica", /3/ "i koji zekat udjeljuju", /4/ "i koji stidna mjesta svoja čuvaju", /5/ "osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju"; /6/ "a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju"; /7/ "i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu", /8/ "i koji namaze svoje na vrijeme obavljaju", /9/ "oni su dostojni nasljednici", /10/ "koji će Džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti."/11/

Mišljenje islamske uleme:
„Allah dželle-šanuhu će kazniti neke mu’mine za male grijehe, dok će nekim mu’minima oprostiti Svojim fadlom (darežljivošću), ihsanom (dobročinstvom) i afuvom (oprostom) i velike i male grijehe. On nikada neće oprostiti nevjerstvo (kufr) i širk (mnogoboštvo, politeizam). On će, ako to hoće, oprostiti svaki drugi grijeh. On će, ako to hoće, mučiti za najmanji grijeh. On je rekao da neće nikada oprostiti kufr i širk.“

[Bitte_Halt_ja_ja]

Mišljenje islamske uleme:
„Allah dželle-šanuhu će kazniti neke mu’mine za male grijehe, dok će nekim mu’minima oprostiti Svojim fadlom (darežljivošću), ihsanom (dobročinstvom) i afuvom (oprostom) i velike i male grijehe. On nikada neće oprostiti nevjerstvo (kufr) i širk (mnogoboštvo, politeizam). On će, ako to hoće, oprostiti svaki drugi grijeh. On će, ako to hoće, mučiti za najmanji grijeh. On je rekao da neće nikada oprostiti kufr i širk.“

Who needs "Sheytan" when you have god like this

[Bitte_Halt_ja_ja]

Svi mi /ateisti/ ne vjerujemo zato jer smo sklopili pakt sa šejtanom, neki su potpisali ugovor sa džinima, a treći ne vjeruju jer žele da napakoste vjernicima. To bi bila okvirna podjela iz ugla jednog emancipovanog, obučenog, naučenog vjernika koji uvijek drži otvorenu kritičku misao prema svemu, dok su ateisti zavedeni, zaglupljeni i zaostali. Kada se raspravlja npr. o špagetama ili disfunkcionalnosti društva svi uključeni u raspravu imaju pravo da u potpunosti koriste svoj intelektualni kapacitet; t.j. da kritički razmisle i daju svoj stav po tim pitanjima. No, kada je u pitanju rasprava o religioznim pitanjima, stvar pada u vodu. Svaki kritički osvrt na religiju biva popraćen podsmijehivanjem, napadima, banovima... Odakle ta negativna senzibilnost koja ograničava rad uma, koja ne dozvoljava da se postave očigledna pitanja: Kako je Noa potrpao životinje na brod, zašto religijske knjige potenciraju vjerovanje kao najbolje moguće dobro djelo, zašto je sve pisano dvosmisleno pa tumačite bukvalno ili metaforično s obzirom na prilike, zašto bog toliko griješi na molekularnoj bazi... etc. (da ne skrećem od teme). U krajnjoj liniji, kako sebi kao ljudi, dozvoljavate da primite toliko dogmi kao odgovor. Što je to tako? Zato što je to nešto što se osjeća, nedokučivo nauci (tj racionalizaciji, u krajnjem slučaju ne postoji odgovor; Bog zna.) Da bi u životu stekao znanje, treba određena doza hrabrosti,treba da kreneš od nule, bez predrasude. Ja znam da bog prijeti "ključalom vodom" i "sramnom patnjom" ako sumnjaš, ali kad će doći neki vjerovjesnik, mesija, poslanik nama u ovom dobu? A da, neće, već je bio posljednji. Što li jebo te?!

: «Hoćete li da vam kažemo čija djela neće nikako priznata biti,
čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade?
To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu poricali da će pred Njega izaći; zbog toga će trud njihov uzaludan biti i na Sudnjem danu im nikakva značaja nećemo dati» (Al Kahf 103-105)

Znači, svaka humanitarna akcija koju sam organizovao, svaka pomoć koju sam dao, sve što uradim mi se ne pika jer nisam vjerovao u knjigu punu kontradikcija i besmislenih čuda koja nikad nisu zabilježena empirijski? To me čini toliko lošim čovjekom?

Pozdrav svim ljudima DOBRE volje.

A sho's ti brines sta religija kaze da ce s tobom biti kad si ateista? Jesil to potpisao ugovor sa shejtanom pa te sad trta uFatila?

Naziv ateist je tako 2008.g. Ja sam humanista 2010 Prati malo sta je IN a sta OUT ffs!

Update Ateist 2008 to Humanist 2010 Change log:

General:
+General Science has been updated to version 7.21
+New Feature - understanding religious people (Alpha version)
+Theory of evolution has been updated to version 127.244
+Added some new code strings to the Big Bang theory

Bug fixes:
+ communism has been removed
+ 7 bugs fixed in Tolerance application
+ fixed some other bugs that caused atheist '08 to insult teists
+ fixed 2 buggs: one caused old ateist to crash on clicking the shut down button and other when u enter foxholes