Inace, imam instinktivnu odbojnost prema razvikanim talentima: prema muzicarima, piscima, filozofima, glumcima. Ne vjerujem u njihov talent ili vrijednost jer su najvrijedniji medju nadarenima po pravilu tihi, zagonetni, nenametljivi. Toliko zaljubljeni u svoj poziv, toliko mu posveceni da zaborave na svijet oko sebe. Po pravilu ne znaju izvuci kapital iz svog rada i budu necijenjeni i, na kraju, zaboravljeni.
Rijetki su oni koji mogu odoljeti zovu novca, a jos rjedji oni, koji, i nakon sto kapitaliziraju svoja djela, zadrze svoje dostojanstvo. Kod nas ih nema.
Haj'mo se zato osvrnuti za drugim osobama, dostojnim naseg postovanja. Ima ih jako puno u nasoj blizini, ali ne sjaje paunovim perjem.
Ja cu navesti samo jednog od mnogih: prof. Vladimir Premec .
