Nakon zaključane teme na pdf nauke i bez obećanih odgovora (očito nepostojećih) - http://www.klix.ba/forum/rasizam-fasiza ... #p10226346 , tema se nastavlja ovdje jer je i previše očito da se ova tematika zataškava samo radi obima problema.
Dodao bih ovdje slučaj Vilhelma Rajha (Wilhelm Reich), psihijatar i psihoanalitičar kojeg su pripadnici velikih suprostavljenih fašističkih ideologija, komunista i nacista, "gonili", jer je otkrio izvor nastanka takvih negativnih ideologija. U knjizi „Masovna psihologija fašizma“ naveo je da je fašizam posljedica seksualne represije, a i da je komunizam svojevrsni „crveni fašizam“. Zbog toga je izbačen iz komunističke partije, a ovu knjigu su kasnije zabranili nacisti.
Ovo nam objašnjava otkud kod pripadnika fašističkih ideologija želja i smisao u divljačkim pohodima poput silovanja i raznih tortura.Reich argued that the reason Nazism was chosen over communism was sexual repression. As children, members of the proletariat had learned from their parents to suppress sexual desire. Hence, in adults, rebellious and sexual impulses caused anxiety. Fear of revolt, as well as fear of sexuality, were thus "anchored" in the character of the masses. This influenced the irrationality of the people, Reich would argue.
Reich noted that the symbolism of the swastika, evoking the fantasy of the primal scene, showed in spectacular fashion how Nazism systematically manipulated the unconscious. A repressive family, a baneful religion, a sadistic educational system, the terrorism of the party, and economic violence all operated in and through individuals' unconscious psychology of emotions, traumatic experiences, fantasies, libidinal economies, and so on, and Nazi political ideology and practice exacerbated and exploited these tendencies.
For Reich, fighting fascism meant first of all studying it scientifically, which was to say, using the methods of psychoanalysis.
Sa psihološkog aspekta stvar je dosta bila razjašnjena na prošloj temi, ovdje će biti malo više praktičnih primjera.
Poveznica ovu tematiku ima na pretek, npr.:
http://www.klix.ba/vijesti/bih/fbih-zat ... /140718121
Zanimljivo da se (ne)djela pripadnika fašističkih ideologija, proizašla iz narcisoidno poremećenih uvjerenja, smatraju nečim negativnim i pogrešnim u okviru prava, no ne i sa psihološkog aspekta, iako je jedno povezano tačnije proizašlo iz drugog.
http://www.klix.ba/vijesti/svijet/izrae ... /140711171
Zvanični stav psihijatrije je da fašizmi, rasizmi i slične negativne ideologije spadaju u problem društva, sociološkog karaktera, znači nešto sasvim normalno, odnosno sastavni dio života. Međutim tu tvrdnju u potpunosti obara situacija kada se nivo abnormalnosti, zločinstva, popne do te nepodnošljive mjere, tortura nad nevinim (djecom, silovanja, paljenja, segregacija, mržnja itd.) i svime što se kosi sa zdravim razumom, da se više ne može više smatrati samo društveno-sociološkim problemom i karakterom, nego direktno psihološkim poremećajem. Šta je još potrebno da se dokaže da psihijatrija konačno prestane da se oglušuje na ovako očite primjere i argumente.
