Nezbilj wrote:ljubav_aha wrote:Agic Nurija wrote:Kada čovjek izgovori i to još pismeno da je bosanskohercegovačke nacije, samo zato što se država trenutno zove bosnahercegovina, zaista se moram upitati, da li su bosanski ljudi ostali bez onog dijela intelekta u kojem je pohranjena iskonska "logika"....., ali ako ovome, odmah ispod pomenutog posta, drugi pametnjaković doda još da je i [u]nacija hercegovaca jednaka bosanskoj naciji[/u], onda počinjem da vjerujem da smo kao narod zaista kažnjeni - kažu stariji, kada Bog kažnjava, prvo ti pamet oduzme, a onda sve ostalo ide samo po sebi....Odakle onda kraljevina Bosna i sve bosansko u i na ljudima, pismo, govor, endemske biljke, endemske životinje, sevdalinka, bosanski nakit, bosanski vez, bosanski zlatni novac, bosanska kuhinja, jelo, odijelo,...ima bosanski konj, ali bosanski čovjek, jok!
Ne mogu da shvatim toliki interni otpor nečemu što je više nego logično, bosanska država i bosanska nacija! Šta je tu drugačije od bilo koje evropske države i nacije? Ko bi tu dobio, a ko izgubio? Jesu li Bosanci zaista toliko glupi ili tolike inadžije, da više nit vide, nit čuju bilo šta oko sebe što bi moglo da im inat ukloni, maglu s očiju, da im.....!?
P. S.
Do danas još nikada nigdje nije pokrenuto pitanje: Zašto se bosanska država od Berlinskog kongresa preparirala/falsifikovala u Bosnu/Hercegovinu (original Bosnien-Hezegowina). Ko je to uradio, zašto, protiv koga....Možemo li danas povesti javnu raspravu o tome i možda referendumom povratiti ime zemlji, narodu? Da li zaista neko vjeruje da je ljudski živjeti u svijetu u kojem je koliko juče bio sasvim normalan srpskohrvatski govor, u nekom smislu prenesen na skoro cijeli prostor jugoslavije, ali se nikada ni u šali nije pomenula srpskohrvatska nacija?! Kako može postojati milionski narod, govoriti dvonacionalnim govorom....
Hajde Bosanci, počnite misliti svojom glavom i otkrijte konačno vašu zemlju Bosnu, koju vam evo sto godina zabranjuju, otimaju, dijele, krčme, dave, tuše....Nemate drugog izbora osim kolektivnog samoubistva!
evo jedan interesatan link
http://www.hdpz.t-com.hr/broj208/nuic.htm
Sa nurijom se ne slažem iz čisto praktičnh razloga. Naziv BiH nosi međunarodni subjektivitet i nema ga smisla pokušavati promjeniti. Obzirom na tu činjenicu svaki negativan odnos prema zvaničnom nazivu naše države je nepatriotski i kao takav štetan. Drugo Herceg istorijski gledano nije bio negativna ličnost i postoji razlog zašto se njegova titula očuvala kako u narodu tako i u nazivu države. Mjenjati na silu sve to danas je utopija. Na kraju kompleksnost naziva BiH odražava i njenu kompleksnu istoriju, etničku i ideološku strukturu gografiju itd. Meni je baš ok BiH. Ime je ono što ljudi prema njemu osjećaju prema tome ja misim da teško može biti bolje ime za jednu zamlju od Bosna i Hercegovina.
Naziv Herceg-Bosna. Nacionalističko smeće bez ikavih istorijskih temelja.
Samo pitanje, da li je Herceg Stjepan Vukcic Kosaca bio pozitivna ili negativna licnost, je subjektivno i nije predmet teme. Takodjer se ne zahtijeva promjena naziva zemlje niti se autor teksta upusta u takvu diskusiju nego pokusava dokazati spomen pojma Herceg-Bosna u barem "poetskoj tradiciji" koja datira sa pocetka 20. stoljeca, te isti opravdati u njegovoj danasnjoj upotrebi, iako mu, kako kaze, nije jasno zbog cega je hrvatsko politicko vodstvo u BiH 1991. godine odlucilo svoju paradrzavu nazvati Herceg-Bosnom. Zemlja se zove Bosna i Hercegovina i oko toga nema polemike.
No, problematicno je nesto sasvim drugo. Pokretac ove teme, da li svojom naivnoscu ili svjestan svog cina, ne pazi na izvor i njegove svrhe. Tekst je objavljen na zvanicnim stranicama "Hrvatskog drustva politickih zatvorenika" koja se komotno moze svrstati u ekstremnu desnicu, a mislim da ce te sloziti sa mnom ako kazem da isti ne teze bas ka povijesnoj istini. Dovoljno je samo prepoznati stiliziranu sahovnicu i bit ce vam jasno kuda vode tekstovi na njihovim stranicama. Ovaj tekst o Herceg-Bosni nam moze posluziti kao primjer.
"Druga se primjedba odnosi na nesigurnost Hrvata, unatoč stečenoj slobodi, kad je u pitanju njihov narodni, nacionalni i kulturološki identitet. Za to ima više uzroka, a jedan je svakako nedostatak povijesne i jezične podloge. Prof. Ivo Škarić o tome sažeto kaže: „kad netko kaže milion umjesto milijun, ništa se ne gubi u komunikacijskom smislu, gubi se na identitetu, jer ti nisi onda dovoljno ti“. (Glas Koncila, 4. siječnja 2009., str. VIII). Daljnji uzrok nesigurnosti među Hrvatima je posvemašnje destruktivno djelovanje bivših Titovih pionira koji svjesno krivotvore činjenice i potkopavaju državnopravne temelje Hrvatske."
Veliki je to profesor kojem rijec milion predstavlja fatalnu posljedicu po (hrvatski) nacionalni identitet koji je, po njemu, ujedno i esencijalan za bit covjeka, jer eto ako kazes milion, nisi ni covjek, a kamoli Hrvat. I naravno, za sve hrvatske (nacionalne) probleme su krivi - cik cik cik pogodi - "Titovi pioniri".
Onda navodi "groteskni primjer iz Aargauer Zeitung" gdje Svicarkinja pita grupu mladica da li su "Jugosi" na sto su oni sokirani odgovorili da nisu nego Makedonac i dva Hrvata. Ona ce ih upitati gdje je razlika na sto ce Makedonac odgovoriti da je razlika ogromnaaaaaaaa, pokusavajuci joj metaforicno objasniti da je "razlika je kao između Nikeovih i Adidasovih tenisica".
Autor priznaje bosansku samostalnost u srednjem vijeku, ali sa opaskom da "je većinom priznavala vrhovnu vlast ugarsko-hrvatskih kraljeva". Hrvatski element u personalnoj uniji sa Madjarima nije bio bas ravnopravan kako se sugestira sa "ugarsko-hrvatskim kraljevima", jer i sama hrvatska vlastela je priznavala vlast Ugarske. Nije anakrono "bratstvo i jedinstvo" (kako god ga shvacali) nego kontekst drzavnih odnosa. U srednjem vijeku govorimo o biznisu mocnih dinastija koji su pokorene zemlje smatrali licnim vlasnistvom, a ne zivotnim prostorom nekakvih nacija. Jedino cemu ovakve profasisticke organizacije teze je da opravdaju svoje nacionalisticke zahtjeve.
Autor Tihomir Nuic se pita u kojem kontekstu nailazimo na pojam Herceg-Bosna. Je li on politicke, poetske ili historiografske naravi? Moguce da je izvorno poetske, ali poslije postaje politicki sinonim za "hrvatsku BiH", jer historiografija je tada iskljucivo sluzila paradigmi nacionalne drzave. Ako zelimo objektivno razmotriti ova pitanja, izvori kojima se Nuic sluzi ostaju upitni, za mene cak i neprihvatljivi. Krunoslav Draganovic je bio ustasa koji je organizovao tzv. pacovsku liniju preko koje su bjezali fasisticki ratni zlocinci. Dakle, kao historicar, kojem su licni politicki ciljevi prioritet, nije validan. I Dominik Mandic, kojeg spominje kao izvor, je takodjer covjek slicne politicke pozadine.
Ostali izvori kao Stjepan Radic, Vladko Macek, Ferdo Sisic itd. su isto sluzili odredjenim politickim i nacionalnim ciljevima. Autor zeli dati odgovor na korijen imena Herceg-Bosna, ali tome ni traga. Prije ce biti da i sam potvrdjuje mastovitu prirodu tog pojma, nastalog u epohi nacionalizma kasnog 19. vijeka.
