... Nisu dobre ideje rezervirane za one koji zive u evro-američkim društvima.
Ne simpatishem radikalizacije...
O radikalizacijama... zanimljive dvije knjige...kratki uvid
Problem muslimanskog fundamentalizma je pitanje koje danas zaokuplja svjetsku javnost. Kroz knjige Sukob fundamentalizama Tariqa Alija i Dva lica islama Stephena Schwartza napravljen je presjek o fenomenologiji muslimanskog fundamentalizma, o uzrocima i posljedicama ove pojave, oblicima, te mogućim perspektivama i izazovima koji se nameću u rješavanju ovoga problema.
U pristupu ovoj problematici, izvorima te razumijevanju muslimanskog svijeta možemo zaključiti da je Tariq Ali u Sukob fundamentalizama, iako se ne slažemo s nekim njegovim (pret)postavkama o nastanku i razvoju islama , napravio sveobuhvatniju analizu problema muslimanskog fundamentalizma, sagledavši problem iz više perspektiva. Podijeljena odgovornost između zapadnog imperijalizma i muslimanskih društava za krize koje cvjetaju diljem islamkog svijeta je nova utoliko, koliko se do sada, uglavnom, moglo čuti samo optuživanje za odgovornost i sjedne i s druge strane. To je ujedno i slabost u djelu Stephen Schwartza, čiji se obračun sa fundamentalizmom kao retrogradnom formom, svodi na pozive u još jednu „retrogradnu” formu preporoda. Stephen Schwartz kao da zaboravlja da su neki historijski procesi ireverzibilni. Čak i u konceptu koji zagovara postoje manjkavosti, jer ono što on naziva tradiconalnim konceptom muslimanskog društvenog ispoljavanja, iako je imalo utjecaja na socijalna gibanja, nikada u povijesti nije imalo primat nad političkim procesima. Uključivanje tradicionalnog načina ispoljavanja religije u moderne tokove islamske misli je svakako poželjno, jer bi bila zdrava baza, ali to nije dovoljno, islam ipak, kako sugerira Tariq Ali treba jednu dublju reformaciju. U sveopćem haosu raznolikosti tumačenja Izvora, u kojem fundamentalisti zagovaraju isključivanje drugih, Stephen Schwartz će, na skoro identičan način, zagovarati obračun sa „vehabijskim kultom”. Koliko je takva forma deideologizacije jedna utopijska težnja, možemo isčitati iz pokušaja deideologizacije nekih drugih modernističkih izama. Kada kompleksnost realiteta i zbilje, biva svedena na nekoliko „osnovnih crtica” rađa se fundamentalizam. Kada omamaljenost i uljuljkanost „slavnom prošloću” biva prekinuta poniženjem udarca u glavu tuđe čizme, fundamentalizam (bilo koje forme religijski, politički itd.) dobiva plodno tlo za svoje razvijanje. Kada poniženje potraje decenijama, a sjećanja na „sebe od nekad” se još uvijek pothranjuju, a dobrim dijelom i uljepšavaju, frustracija postaje kiptući bijes. Zbog kompleksnosti ideologija koje nude gotova rješenja, kako to tvrdi Tariq Ali, nemoguće je tako pojednostaviti pristup, na način kako to čini Stephen Schwartz. Da li bi dodatno „ljuljanje barke” u kojoj se nalazi muslimanska zajednica danas bilo produktivno ili bi rezultiralo novim izmima? Skloniji smo vjerovati da bi takvo „odvezivanje” muslimanskog Gordijevog čvora polučilo samo još dublja razmimoilaženja unutar muslimanske zajednice, a time otvorilo i još jedan jamu prema drugima. Naposljetku, vrijedan ali s pravom se može reći jednostran pristup sagledavanju i rješavanju problema ne može biti potpun, jer ne korespondira, iako na to pretendira, sa cjelovitim uvidom (namjerno ili ne, time se nećemo baviti) u geopolitička i društvena dešavanja u sferi kojom se bavi. Tariq Ali, naime, nudi sveobuhvatniji uvid, u problematiku fundamentalizma sagledanu kroz prizmu historijskih procesa, raznih ideologija koje su se akumulirale u zadnjim stoljećima, ekonomskih pokazatelja, geopolitičkih promjena u svijetu danas, raznolikih uvida u literaturu, te sopstvenih iskustava. Tretman muslimanskog religijskog fundamentalizma ne sagledava jednostrano, već ga stavlja u direktnu korelaciju sa nereligijskim zapadnim (evro-američkim) fundamantalizmom. Iščitavajući informacije koje nam podastire autor knjige Sukob fundamentalizma, moguće je steći dojam koji direktno vodi u deperesvni svijet nemogućnosti promjena, jer su one same podložne višestranim utjecajima, na koje oni koji bi željeli promjene, jednostavno ne mogu uticati. Međutim, iz nekoliko usamljenih ljudskih primjera, ali i državnih preokreta koje autor navodi, otvara se nada da su promjene moguće. Autor će sugerirati duboke promjene i reformaciju islamskih učenja, koje bi nužno vodile ka socio-političkim promjenama, ali one moraju biti rezultat zajedničkih napora. Pitanje koje se otvara, naravno, je pitanje muslimanske prihvatljivosti nekih autorovih interpretacija o samim izvorima islama, i, naravno, spremnosti muslimana da se upuste u revidiranje Izvora religije. Pitanje je da li bi ovaj tipično zapadno-empirijski pristup Izvorima islama uopće potreban da bi se ostvarila reformacija, ili bi ovakav pristup bio još jedan kamen spoticanja među muslimanima, koji ne bi donio željeno rješenje. Zagovaranje ovakve radikalne reformacije izraz je autorove nemogućnosti da izađe iz svoga disidentskog koda, koji ga u ovom slučaju limitira u toj mjeri, da je uočljiva nesenzibilnost autora za vjerska osjećanja muslimana.
Iako sa stanovitom zadrškom, ipak možemo reći, usprkos „zloslutnim” i vrlo tužnim događanjima unutar sfere muslimanskih društava, proces reformacije, što je autoru promaklo iz vidokruga, je započet. Prvenstveno je započet u religijskoj sferi, dakle od strane imama, i mogu mu se prigovoriti nedostatak hrabrosti, sporost, često i nedostatak inventivnosti, ali onima koji prate dešavanja unutar muslimanske teološke grupacije, uočavaju da se reinterpretacija događa.
U sferi u kojoj tretira geo-političke, strateške i vojne intervencije zapadne (prvenstveno američke) politike uočava se još jedna, autorova „dosljednost”, koja bi se mogla pravdati utjecajem Noama Chomskog ili socijalizmom, ideologijom kojoj je autor vrlo privržren. Naime, dok slaže motive i razloge intervencije koje su urađene u svijetu, američka intervencija bombardiranja Jugoslavije i odnos prema režimu Slobodana Miloševića mu se „ne uklapa” u sliku, te vrlo nespretno uvlači i tu intervenciju u istu ravan sa drugim, prvenstveno s Irakom što je iz iskustva Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Kosova potpuno neprihvatljiva interpretacija historijskih događaja.
Na kraju, obje knjige i Sukob fundamentalizama, Tariqa Alija i Dva lica islama Stephena Schwartza, predstavljaju dva značajna ali i kontroverzna pogleda na problem islamskog fundamentalizma koji iziskuju odgovor iz muslimanske perspektive. Nažalost, dosada, prema našem uvidu, ti odgovori su izostali.