NAROD, KAO PREVARENI MUZ, POSLIJEDNJI SAZNA

[digger]

Oslobodjenje, 2.1.2005

Uciteljica koja tezgari

Istorija je, kazu, uciteljica zivota. Ne valja kad je jedina, ali od nje, s vremena na vrijeme, treba uzimati casove. Istorija ovdje, uglavnom, tezgari. Neka se stariji citaoci potrude i neka se sjete recenice: "Napad na istaknute borce za sistem socijalistickog samoupravljanja je napad na sam sistem?" Ovo je floskula kojom je partijska nomenklatura, pred cunamijem pucke kritike, posebno u drugoj polovini osamdesetih, pokusavala da spasi ono sto je ona podrazumijevala pod politickim sistemom pred onim sto su podrazumijevali puk i clanstvo. To je danas i daleka istorija i vrela stvarnost. Daleka istorija stoga sto je Savez komunista propao, a s prljavom vodom njegove "nove klase" otislo je i dijete; vrela stvarnost - stoga sto je nova politicka klasa uredno bastinila sve mane nekadasnje politicke elite. Valjda to tako biva, a narod, kao prevareni muz, posljednji sazna. Ili se pravi da ne zna. Ili se ironicno podsmjehuje ? malo vlasti, malo sebi. Sve je nekako naopako. Rukovodioce iz Republike Srpske nikad nisam vidio ovako sretne kao za vrijeme krize. Ipak, nova politicka klasa je izvukla neke pouke. Time sto se, recimo, protivi ispitivanju porijekla imovine, ona prijeci da joj se ponovi afera Neum, u kojoj je stradalo ondasnje rukovodstvo Bosne i Hercegovine, ili bar dio njega, zbog vikendica u toj primorskoj opcini. Istina, u ovoj aferi, kao i u svakoj, bilo je i pausalnog osudjivanja, ali njena srz - da se klapalo sto se moglo, politicki i ljudski je tacna. Nova vlast preuzela je kormilo, izmedju ostalog, i zbog i nakon te afere, i izvukla pouke. Necemo ispitivati imovinu, ko je sta klapio, klapio je, imamo ? institucije sistema. Teze rukovodstva tadasnjeg Saveza komunista da je rijec o napadima na sistem bile su tacne. Treba napadati sistem u kojem je moguce ono sto ne bi trebalo da bude moguce. Ne postoji papirnati politicki sistem, postoji sistem cija se vrijednost ocjenjuje na pijaci, u skoli, u ambulanti, na radnom mjestu. Prednosti visepartizma nisu same po sebi dovoljne, njih treba dokazati na vitalnim tackama. Nikom ne treba sloboda radi slobode same, i ljudska prava ne mogu se svoditi na kruzic olovkom oko jednog ili drugog imena jednom u dvije ili u cetiri godine. Koliko fraze iz politicke antikvarnice mogu biti koristene kao upotrebljivo politicko streljivo pokazao je general Rasim Delic. On je, to znate, na sasvim konkretne cinjenice koje mu ne idu u prilog odgovorio da neko "uporno optuzuje ljude koji su branili BiH." To general Delic odgovara -- institucijama sitema. General parafrazira reisa Cerica, koji je svojedobno imenovao covjeka sto je "odbranio Gorazde." Ne zelim da poricem zasluge generala za odbranu zemlje, naprosto nisam ni dovoljno informisan (vojne tajne) ni dovoljno strucan (vodnik). Medjutim, kako odbrana Bosne i Hercegovine nije bila ni tajna ni iskljucivo strucna stvar, a kako pocesto popijem kafu s ljudima koji jesu branili zemlju, ponesto znam: onoliko koliko i svaki citalac koji to zeli znati. Ovdje se nije dogadjala stapska vjezba, vec rat nakon kojeg su "rovce" iz sve tri vojske njihovi generali zaboravili, cak i kad pisu memoare. General Delic odskora je doktor nauka, i to ne obican: on je jedan o rijetkih koji su doktorirali na samom sebi. Naime, za proslog rata, kojim se Deliceva dizertacija bavi, on je bio prvi oficir Armije BiH. Bice zanimljivo vidjeti kako je doktor Delic, sa naucne distance, ocijenio rad Staba Vrhovne komande, na cijem je celu bio general Delic. Pitanja se nadovezuju: da li, s naucne tacke gledista, moze u kategoriju onih koji su branili Bosnu, uz sebe samoga, staviti i moje komsije koji su, stalno, oskudno obuceni, lose obuveni, odlazili na Poljine da brane svoj dio zemlje Bosne? Ili je uslov za upis u kategoriju branilaca visoki cin? Ili je, jednostavno, rijec o koristenju jedne ovjestale floskule, pokusaju da se borci stave u zivi stit ispred svog zapovjednika? U Sarajevu je u toku odavanje poste palim borcima. Mesingane plocice sa imenom, datumom rodjenja i datumom pogibije. To su cinjenice o ljudima s prve linije odbrane Bosne i Hercegovine. To je dobro jer se, prvi put, govori o onima koji su bili na liniji-- kompletna historija odbrane Bosne i Hercegovine se do sada svodila da manje ili vece doprinose sake politicara. Ne dirajuci ono sto je njihovo, ne smijem zaboraviti ljude cija su imena upisana diljem grada. Tom prigodom, sjetio sam se rijeci rahmetli Adnana Cicica, borca 105. motorizovane, koga je ubila granata: "Imanje nije sve sto sam imao," rekao je, govoreci o razorenoj kuci i unistenoj imovini. Nekom jeste.

Hamza BAKSIC ([email protected])

P.S.:
Ne znam koliko vas zna da je Hamza napisao knjigu "Sarajeva vise nema" u formi dnevnika. Istu vjerovatno mozete dobiti u lokalnoj knjizari.

Medjutim, ja imam Adobe PDF verziju na engleskom jeziku i odobrenje od Baksica. Ko zeli BESPLATAN primjerak, posaljite mi e-mail, i ja cu vam istu prikaciti.

digger