Skinuo sam EKV sa Rapidshear-a, neka svirka u Prištini 1994. godine, pa uživam. Koincidencijom... ali, stvarnom koincidencijom, večeras sam gledao video snimak iz 1994. godine. Radi se o derneku koji se odvijao na sedmom spratu nebodera, stanu školske drugarice, ljetno ili proljetno doba. 17 nam je godina, šašavi onoliko koliko nas hormoni vode, a u isto vrijeme nevini, naivni i površni kako to date godine ograničavaju. Imao sam privilegiju da imam kameru u to turbulentno vrijeme, 1993, 1994. i 1995. godina,tako da sam se nasnimao svega i svačega. Ali ta fešta je sticajem okolnosti ostala zabilježena kao antologijska. Samo iz jednog razloga. Pritiskanjem tipke u pravim momenatima ostalo su nakon četrnaest godina zabilježene poruke mrtvim očevima, čovječanstvu pod prijetnjom udara komete u kojem se daje zakletva drogiranjem na onom svijetu, u kontekstu nesretne ljubavi, koja je s jedne strane ostala zaglibljena u blatu teške narkomanske ovisnosti, a s druge strane "mužem-djetetom-poslom-karijerom-hipotekom" sudbinom koja zaboravlja fragmente magnetne trake nastale sredinom 1994. godine, zabave koja nije ograničena podsjvesnim seksualnim fantazijama koje donosi zrelo doba ... "U prolazu me dotakne miris noći i kaže..." pjeva Milan
.....Čemu sva priča? Od tipova sam čija prošlost summa summarum predstavlja zbir dobrih fleševa izdvojenih iz jednakog zbira loših, koje, kako sama majka psihologija kaže, zaboravljamo ekspresnom brzinom. E pa...Došlo mi da to napišem
Laku noć narode!
