Najrasprostranjenija bolest u BiH je PTSP

digger · Post by **digger** » 04/02/2007 14:23

Šta nam je rat ostavio
Piše: Sanjin FILIPOVIC
02/02/07

Dr. Senadin Ljubovic, neuropsihijatar na Klinickom centru Univerziteta u Sarajevu, tvrdi da oko pedeset posto BiH državljana ima klinicki izražene znake posttraumatskog stresnog sindroma (PTSP).

“Preko milion ljudi živi u prošlosti, emocije im nestaju, slabo spavaju, manje se druže medusobno, te praznike prestaju smatrati takvima”, pojašnjava dr. Ljubovic.

Tri nivoa

On istice kako se PTSP javlja kod osoba koje su preživjele stresne dogadaje, ili dogadaj, izvan uobicajenog ljudskog iskustva, a vrlo plodno tlo je pronašla u Bosancima i Hercegovcima koji su prošli zadnje ratne golgote.

“Naša iskustva ukazuju na to da postoje”, govori dr. Ljubovic, “tri nivoa manifestacije posttraumatskog stresnog sindroma kod covjeka. Prvi nivo bolesti preživljavaju svi koji su, primjera radi, preživjeli ratnu opsadu Sarajeva. Oni su napeti, razdražljivi, slabo spavaju, skoro se nikad ne raduju…

Drugom nivou pripada ona populacija koja je bila izložena još stresnijim dogadajima. Ti ljudi, kojih ima dosta, ozlojadeni su, netolerantni, konfuzni, nekoncentrisani, nemaju smisla za zadovoljstvo.

U trecu kategoriju spadaju osobe koje su preživjele najstrašnije ratne golgote. Muškarci i žene koji su bili silovani, koji su proveli vrijeme u logorima… Oni sada ne vide perspektivu ni u cemu, paranoišu, bijesni su, depresivni, a neki i samoubilacki raspoloženi, cemu svjedoci visoka stopa samoubistava u borackoj populaciji”, navodi dr. Ljubovic.

Dr. Ljubovic kaže da naucna istraživanja pokazuju da lijecenju, ili pak širenju posttraumatskog stresnog sindroma pogoduje društveno-politicka klima u nekoj državi. U BiH je, nažalost, upravo takav slucaj.

Nije nikakva novost, navodi dr. Ljubovic, da je visok procenat samoubistava kod boracke populacije, rezultat odnosa državnih politickih prvaka prema njima.

I dr. Ljubovic priznaje da se pita šta to može covjeka natjerati na samoubistvo.

“Osjecaj duboke unutrašnje patnje, bola, beznadežnosti dovodi do trenutka kada se ne može izdražti dalje. Sve je izgubljeno, a nada da se nešto može ponovno stvoriti, fakticki i ne postoji. Tada covjek diže ruku na sebe.”...
__________

Mislim da bi bilo pozeljno cuti misljenja pojedinaca o ovome. Ako je neko imao/imala je kontakt sa surovoscu odredjenih situacija, u kojoj mjeri postoje tragovi PTSP i kako se manifestuju? Izgleda mi da je ovo vazno posebno za osobe koje su prosle slicna iskustva mogle da uporede sta osjecaju i mozda nadju bolje puteve kako da se lise trauma.

njonjica · Post by **njonjica** » 04/02/2007 14:35

digger wrote:
“Naša iskustva ukazuju na to da postoje”, govori dr. Ljubovic, “tri nivoa manifestacije posttraumatskog stresnog sindroma kod covjeka. Prvi nivo bolesti preživljavaju svi koji su, primjera radi, preživjeli ratnu opsadu Sarajeva. Oni su napeti, razdražljivi, slabo spavaju, skoro se nikad ne raduju…

Mislim da bi bilo pozeljno cuti misljenja pojedinaca o ovome. Ako je neko imao/imala je kontakt sa surovoscu odredjenih situacija, u kojoj mjeri postoje tragovi PTSP i kako se manifestuju? Izgleda mi da je ovo vazno posebno za osobe koje su prosle slicna iskustva mogle da uporede sta osjecaju i mozda nadju bolje puteve kako da se lise trauma.

Cijeli rat provela u Sarajevu....napeta i razdrazljiva jesam samo jednom mjesecno ( ), spavam dobro (sta dobro? odlicno), a radost zavisi od situacije....
Jedino sto mi je ostalo do rata (mislim) je fizicka i mentalna reakcija na vrlo jak, iznenadan zvuk; tek na zavrsetku rata je to bilo vrlo izrazeno (recimo iznenadan zvuk brzog automobila sa glasnim motorom) mada je to vec dosta oslabilo, da ne kazem potpuno nestalo.

digger · Post by **digger** » 04/02/2007 15:07

njonjica wrote:...Jedino sto mi je ostalo do rata (mislim) je fizicka i mentalna reakcija na vrlo jak, iznenadan zvuk; tek na zavrsetku rata je to bilo vrlo izrazeno (recimo iznenadan zvuk brzog automobila sa glasnim motorom) mada je to vec dosta oslabilo, da ne kazem potpuno nestalo.

To sa zvukom je jedna od uobicajenih 'usadjenih' reakcija kod sarajlija. Proslog ljeta sam se setao navecer sa prijateljem kroz Bolnicku ulicu u Sarajevu i cujemo u daljini 'pop...pop' sto se meni ucinilo kao zvuk iz motora. On odmah rece da to neko puca. Jeste…nije… Par sekundi kasnije prodje nas jedan Golf i jasno vidjeh kako je neko isturio ruku sa pistoljem i ponovo puca u zrak. Bas onako prijatna gradska atmosfera.

Poenta je da je moj porijatelj imao 'istancani' sluh jer je rat proveo u Sarajevu. Da sam znao da se puca, na brzaka bih se sakrio iza jednog od kestenova.

debela · Post by **debela** » 04/02/2007 15:09

digger wrote:Ako je neko imao/imala je kontakt sa surovoscu odredjenih situacija, u kojoj mjeri postoje tragovi PTSP i kako se manifestuju?

zivot ovdje u posljednjih 15 godina je u totalu surova situacija. ostalo se samo kazuje.

rashomon · Post by **rashomon** » 04/02/2007 15:37

Pričati takve stvari izražava previše ličnih privatnih situacija i informacija!

Prijatelji koji me znaju dobro su upoznati sa situacijom i znaju o čemu pričam!

ZNAM lično više osoba (uključujući i one najbliže) kod kojih je taj sindrom rezultirao i težim psihičkim oboljenjima!

nuff said

Samo da dodam, PTSP u kombinaciji sa alkoholom kreira psihološki pakao!

bc_chupo · Post by **bc_chupo** » 04/02/2007 15:44

pa sta

rashomon · Post by **rashomon** » 04/02/2007 15:46

bc_chupo wrote:pa sta

Šta?

bc_chupo · Post by **bc_chupo** » 04/02/2007 15:48

rashomon wrote:
bc_chupo wrote:pa sta
Šta?

pa sta ako je najrasprostranjenija bolest u BiH PTSP

rashomon · Post by **rashomon** » 04/02/2007 15:59

Mislio sam da se odnosi na moj post, sorry!

bc_chupo · Post by **bc_chupo** » 04/02/2007 16:02

niss

Vertigo · Post by **Vertigo** » 04/02/2007 16:05

Dobro u losem je sto je cijela populacija manje vise sjebana pa se vlastiti problemi lakse podnose. Mislim da je pola Sarajeva na sedativima

Mila 1985 · Post by **Mila 1985** » 24/02/2007 20:45

to je jednostavno jos jedna posljedica koju imamo in common post war... balkanci s podocnjacima i pretjeranim strahom

a tom doktoru: bravo columbo! mogla sam i ja to skontat!

debela · Post by **debela** » 24/02/2007 21:47

da si mogla skontati onda bi se bavila uzrocima i posljedicama, a ne bi naprdjivala na forumu.

_sa_ · Post by **_sa_** » 25/02/2007 10:45

registrovan wrote:Dobro u losem je sto je cijela populacija manje vise sjebana pa se vlastiti problemi lakse podnose. Mislim da je pola Sarajeva na sedativima

ne primijeti se koliko smo zivcani dok ne odemo preko granice

a ti sedativi, mi smo i dobri, kad pogledas zapad - uveliko se po komunama skidaju sa sedativa

sto se tice teme, mislim da cemo tek sad poceti osjecati stvarne posljedice... koliko mlade raje umire od srcanog i mozdanog, nismo mi ni svjesni utjecaja PTSP-a...
mislim da bi se ovom problematikom trebalo puno vise baviti
ali s ovakvom drzavom slabo da ce do toga doci, ni najosnovniji socijalni problemi nam nisu rijeseni kamoli PTSP

kupusar · Post by **kupusar** » 28/02/2007 17:21

To je strasno, mada na to sve utice i nezdrav zivot koji mnogi vode. Mnogi ljudi se slabo baves sportom a uz to imaju izuzetno losu ishranu. Licno mislim da losa ishrana utice na depresiju i zdravlje uopste.
Mediji su jedan od podpaljivaca ovakvog stanja ljudi, samo bruje o ratu koji se desio, teraju time ljude da zive u strasnoj proslosti

PipiDugaDevetka · Post by **PipiDugaDevetka** » 09/03/2007 23:02

Samo danas sam 2 puta bolesno odreagovao.

Na pješačkom sam stao jer sam vidio da starac ne usporava iako gazim zebru...I udario bi me, a ja sam kao saobračajac sa novinama u desnoj ruci zaustavio ga i krenuo lafo da mu šutnem limuzinu.

U filijali Zavoda za zdravstveno osiguranje neće da produže važnost zdravstvene knjižice jer sam "uranio" nekoliko dana prije isteka. Valjda neki problem sa lošim softverom, pa moraš doći tačno u dan ili kasnije. Razmišljajući da bi mi se moglo desiti da mi hitno treba zdravstvena došao sam tih nekoliko dana ranije. E, ne može, kaže Sadžida(Uobičajeno ime za kojekakve sekretarice i službenice što nam najčešće kažu da dođemo sutra) sa dekolteom i sa podočnjacima (juče bio 8. mart), do 24. marta vam važi zdravstvena, pa dodjite tada. Rekoh, ne bih želio kao ovoj ženi malo prije mene što je izgubila knjižicu da mi se desi da se ne mogu liječiti i lijekove u ljekarni dobiti, nemojte biti tako rigidni I birokratski nastrojeni, živite od mojih para (PDV). Pokažite mi propis, zakon, bilo šta.....Gdje Vam je šef...Yok, neće da produži, sram te bilo, parazitu jedan člankoviti, uzgajaš tu hemoroide, a ja ti obezbjedjujem platu, dabogda ti apoteka menza bila...

Pet minuta drži stisnutu pesnicu i pusti. Malo boli.
Dva sata je stisni i drži. Bogami, boli, utrne ruka i šaka.
1400 dana sam držao stisnutu pesnicu, pamet mi razvlačili...promašen sam.

Pravim sebi mornarsku ležaljku i čim sunce grane odoh u dvorište na veliki odmor....Jah, da...

...Senadin mi reče da ja nemam PTSD.

PITARKA_SA · Post by **PITARKA_SA** » 12/03/2007 13:17

ja imam slucaj u porodici,teskog hronicnog oboljenja,koji je,aktiviran zbog stresa tokom rata..
i onda mi neko kaze,bilo,proslo..a meni je tek sve i pocelo 96 i od tada kuburi ,sa tom bolescu evo od rata pa do sada ..i tako do kraja zivota..
prepustena sama sebi,i gdje je tu drzava?gdje je zdravstvo?placanje lijekova preko 600km svakog mjeseca i bez ikakvog nadanja u ozdravljenje ,jer je ono nije opcija u ovoj bolesti...
ja sam sa zivcima vec odavno na "vi"... cudi me kako do sada nisam nekog ubila al ozbiljno......jah,bio rat,prosao rat..sad nam je svima super....al su nas momacki onako,syebali...svaka im cast

Sedam Patuljaka · Post by **Sedam Patuljaka** » 17/03/2007 19:26

Da bi se postavila dijagnoza PTSP-a moraju biti ispunjeni odredjeni uslovi. Svakako stoji da ima ljudi, ne tako mnogo, s klasicnom klinickom slikom istog, no, tu su i svakako ovi koji se mahom i spominju-napeti tj. tjeskobni. To vec spada u drugu dijagnosticku kategoriju. Naravno, kad se identificira uzrocnik stvari se mogu promijeniti. Ljubojevicu bi bilo bolje da je stavio da nakon par godina PTSP chonicum prelazi u TRAJNE PROMJENE LICNOSTI cemu lijeka, za sad, klasicna psihijatrija i medicina nije nasla.

Preciznost please, barem kad smo kod medicine.

Inace, precizni epidemioloski podaci vezano za psihijatrijska oboljenja u BiH NE POSTOJE. Katastrofa, ali tacno.

Konzumacija sedativa i antidepresiva raste li raste, no mislim da u tome jos ne bijemo Amerikance kod kojih je Prozac presao u 'modu' kad se kod nas nije ni znalo sta je to.

Nije nemoguce njegovati ljudsku dusu, no za to je porebno takta i umijeca... i ljubavi.

Sretno nam!

PipiDugaDevetka · Post by **PipiDugaDevetka** » 18/03/2007 05:59

Sedam Patuljaka wrote:...Inace, precizni epidemioloski podaci vezano za psihijatrijska oboljenja u BiH NE POSTOJE. Katastrofa, ali tacno. ...

Na kongresu psihijatara BiH koji je bio, čini mi se, 2003. godine prebrojali su sve one koji su se u BiH (RS i FBiH) javili nekom stručnom licu (psihijatar, psiholog, ljekar opšte prakse, terapeut u nekom udruženju građana za podršku i slično) za pomoć u vezi sa psihičkim probelmima. Kongres je usvojio neki završni dokument gdje je pisalo da je 25% ovakvih Bosanaca i Hercegovaca. Sve prebrojano nakon rata. Koliko je onih što trpe i šute, niko ne zna. A ima pomoći, nije da nema...Barem se mogu ublažiti simptomi i omogućiti skoro normalan život...Samo treba pokucati na prava vrata-vrata psihijatra, imati dobar komšiluk (Psihijatrija u zajednici), prijatelje, rodbinu koja je spremna pomoći,...itd.

mantic · Post by **mantic** » 18/03/2007 12:39

Prvo, to o sedativim i amerikancima je suplja sa filmova i "sex in the city" televizijskih gluposti. U Americi ne smijes priznati nikome da si na psihijatrijskom lijecenju jer vrlo lako mozes izgubiti posao ili ne dobiti isti ako se sazna. Jos uvijek postoji uzasni tabu o psihijatrijskim oboljenjima. Pogledaj samo statistike koliko njihovih vojnika (od Vijetnama na ovamo) ne primaju medicinsku pomoc u vezi psihijatrijskih oboljenja...

Drugo, kao neko ko je dijagnoziran sa PTSP (ili PTSD) mogu reci iz licnog iskustva da su za lijecenje najmanje potrebni sedativi nego veoma odredjeni lijekovi bas za PTSP i dugotrajna psiholoska terapija. Koliko ja vidim trenutno u Bosni (gdje sam vec neko vrijeme) ne postoji niti ijedan doktor psihijatar koji vec sam nema posljedice PTSPa i samim tim vecina doktora ovdje nije u stanju da lijeci pacijente od bolesti od koje sami boluju. Sve strane organizacije koje su tu bile da pomognu odmah nakon rata su se u potpunosti isparile.

Trece, PTSP se prenosi sa jedne generacije na drugu pogotovo u drustvu kao sto je BiH gdje jako mnogo ljudi ima ili PTSP ili druge posljedice rata. Osoba koja odrasta u takvoj situaciji moze i sama oboliti od PTSPa tj. secondary trauma.

Najgori simptomi sto se tice toga su ubijedjenost da ce se nesto lose desiti bez obzira na sve lijepe stvari koje trenutno dozivljavas. Npr. osjecaj da to nesto sto je dobro nece potrajati, da se neka katastrofa mora desiti - to je kobno za djecu koja odrastaju u takvoj sredini.

Za dobre definicije i podatke o PTSPu pogledaj http://www.webmd.com

mantic · Post by **mantic** » 18/03/2007 12:42

Samo da se ispravim: u Americi, medju tzv. intelektualcima tj. visokom elitom postoji jedno shvatanje da ako si na psiholoskoj terapiji da je to nekako sik, cool, i sl. Ali to je veoma mali broj ljudi. Pogledaj recimo Woody Allen filmove za referencu.

lost&found · Post by **lost&found** » 18/03/2007 13:15

imam slucaj u porodici...rodica je bila u logoru...nije bila silovana...ali su ih drzali 3 mjeseca u hali bez svijetla...i ono ma full logorski komfor...

godinama poslije toga je po danju drzala upaljeno svijetlo..porodica je za njom gasila..i niko je nije fermao..i prije nekih godinu dana. je puklo..
prije toga 2-3 mjeseca ..spavala je ca.3-4 h dnevno...da dodam da je imala i odgovoran posao...jaako odgovoran..

desio se boom...pocela je pricati kako se trebamo sakiriti..kako ce nas ubiti...sad je na terapiji..svaki dan se kljuka tabletama...i naravno druga je osoba...

Vertigo · Post by **Vertigo** » 18/03/2007 13:41

lost&found wrote:imam slucaj u porodici...rodica je bila u logoru...nije bila silovana...ali su ih drzali 3 mjeseca u hali bez svijetla...i ono ma full logorski komfor...

godinama poslije toga je po danju drzala upaljeno svijetlo..porodica je za njom gasila..i niko je nije fermao..i prije nekih godinu dana. je puklo..
prije toga 2-3 mjeseca ..spavala je ca.3-4 h dnevno...da dodam da je imala i odgovoran posao...jaako odgovoran..

desio se boom...pocela je pricati kako se trebamo sakiriti..kako ce nas ubiti...sad je na terapiji..svaki dan se kljuka tabletama...i naravno druga je osoba...

Zalosno, ali puna je Bosna takvih slucajeva. Svako od nas bi mogao navesti bar nekoliko ljudi koji su tako pukli. Trebao bi poseban forum.

Jedino sto bih naveo, "sto mi je upalo u oci",
da je ucestalost psihickih bolesti gotovo jednaka izmedu "domacih" i onih koji su rat proveli vani.

shana_majka · Post by **shana_majka** » 18/03/2007 13:56

Reina · Post by **Reina** » 18/03/2007 16:06

mantic wrote:
Koliko ja vidim trenutno u Bosni (gdje sam vec neko vrijeme) ne postoji niti ijedan doktor psihijatar koji vec sam nema posljedice PTSPa i samim tim vecina doktora ovdje nije u stanju da lijeci pacijente od bolesti od koje sami boluju. Sve strane organizacije koje su tu bile da pomognu odmah nakon rata su se u potpunosti isparile.

izgleda ono horiznot sto rece na onoj temi bi u pravu...
cuj doktori ovdje nisu u stanju da lijece

jer su i sami bolesni

e svasta cu ja ovdje procitati

Najrasprostranjenija bolest u BiH je PTSP

#1 Najrasprostranjenija bolest u BiH je PTSP

#2 Re: Najrasprostranjenija bolest u BiH je PTSP

#3 Re: Najrasprostranjenija bolest u BiH je PTSP

#4 Re: Najrasprostranjenija bolest u BiH je PTSP

#5

#6

#7

#8

#9

#10

#11

#12

#13

#14

#15

#16

#17

#18

#19

#20

#21

#22

#23

#24

#25