Vjerujem da smo svi barem jedanput dozivjeli odnosno vidjeli neke nesvakidasnje situacije koje se rijetka vidjaju i u nasem balkanskom ambijentu koji slovi za nepresusan izvor ljudske gluposti.
Evo ja cu navesti ono sto je meni djelovalo "uvrnuto" a vjerujem i da ostali forumasi imaju materijala
1. U ratu jedne prilike(1995), ja i moji saborci(Armija BiH) smo dobili zadatak da odradimo svoj dio posla da uzmemo jedno strateski vazno brdo. Mi smo prisli na nekih 30-50 matara neprijateljskoj liniji i cekali znak za napad. Medjutim prije nego smo mi bilo sta otpoceli ova druga strana je izgleda osjetila nesto i granate su pocele rokati ko u bici za Staljingrad

. Ja i saborci u nekakvoj sumi i cekaj daljnje upute, da li ici u proboj ili nazad. Tako ja lezim ispod nekog drveta, granate rokaju, svud uokolo i pomislim ako ostanem jos nekih 10-ak minuta na ovom istom mjestu vrlo je mala vjerovatnoca da cu se vratiti ziv nazad. I u nekom trenutku, malo podignem glavu, da vidim sta je sa ostalima, jesu li u komadu, kad vidim jednog naseg momka kako sjedi naslonjen ledjima na drvo i drzi ogledalce u jednoj a cesalj u drugoj ruci, i pomjera glavu gore-dole provjeravajuci kakva mu je frizura. Granate rokaju, zemlja se trese a on pravi frizuru usred bitke. U jednom trenutku pomislim ovaj je pukao skroz, ali izgleda da je momak bio zesci cooler
2.Lezim ja na zaraznom u Zenici, zbog hepatitisa A(2001 g.) . Nas 6 u sobi i medju nama jedan momak visok i mrsav poput onog Sheldona iz Teorije velikog praska. I sad se ne sjecam kako je uopste u razgovoru doslo do toga, ali ovaj momak je postao opsjednut kako da dokaze da je zrak pusten iz probavnog trakta(prdez) zapaljiv. Hajde da se smije ili segaci, vec on mrtav ozbiljan legne na ledja, zabaci noge nazad, pali upaljac ispod straznjice, sva sreca pa nije skinuo i bolnicku pidzamu

, napreze se ali valjda su ga crijeva iznevjerila i nije mu uspio eksperiment. Mi ostali se zbunjeno gledamo i ne mozemo vjerovati da nekome moze pasti ovakav idiotizam na pamet, ali on i dalje uporan. Nakon sto mu to nije uspjelo odmah poceo je jesti i namirnice koje inace nije smio jesti sve kako bi mu uspjela nakana . Jos uvijek pamtim slavodobitni pogled "naucnika" i otvaranje bolnickih prozora ostalih koji su prisustovali eksperimentu
