Novi sam ovdje, tako da, MOLIM vas da ne zamjerate ako sam nesto pogrijesio.
Nadam se da ce mi neko pomoci, mada ne trebam pomoc, jer ovo je vise diskusija, da vidim tudja razmisljanja.
Bili smo najbolji prijatelji, namjestala mi je prijateljice... pa nas mirila... Uvijek je tu postojalo nesto, sto me tjeralo da je grlim, uvijek mi je nedostajala. Poznajem je DOBRO... znam svaki njen pogled. Sretni, tuzni...ponekad bih uhvatio pogled koji nisam razumjevao... i sumnjao sam nekoliko puta da osjeca nesto prema meni. Isto tako sam sumnjao da osjecam nesto prema njoj... ali sam to uvjek negirao, govoreci sebi da je to jednostavno pogresno. I jednom, tako ja nehotice sa bivsom curom se nadjem na istom mjestu, u isto vrijeme... Nikakve namjere nije bilo, nista prema bivsoj osjecao nisam... a ona nas je mirila par puta. I tako stojimo... i kasnije izlazi "najbolja prijateljica" ljuta. Posvadjamo se, ne znajuci razlog njene ljutnje, a takav tip sam osobe da bih radije da mi SVE saspu u lice, nego da mi sute. Mrzim kad pocnu konverzaciju, diskusiju, a onda usred nje kazu " nema veze" ili "nije bitno". Nista me ne moze iz takta izbit kao to !... i naravno... Sve sto imam nekom reci kazem ODMAH u lice... sto nekad moze biti lose, jer mogu povrijedit osobe. Ali mislim da je bolje to, nego da ih ogovaram iza ledja, ili im se smijem u lice, ne govoreci sto zapravo mislim.
Da se vratim na temu...posvadjamo se, i meni njena jaranica govori kako ima razlog, kako se ja njoj DUGO svidjam, kako je ona meni namjestala druge, misleci da cu biti sretniji tako... Vise joj je bilo bitno da li sam sretan, nego s kim sam.
Nismo pricali par dana, a u meni je kljucalo. Ono sto sam dugo potiskivao, izaslo je. Priznao sam joj moja osjecanja...i sad smo zajedno.
Ona misli da je izgubila najboljeg prijatelja, i strah je raskida.
A ja mislim da prijatelja nije izgubila, jer sam ja to ostao... samo je dobila nesto.
Koja su vasa misljenja...
zahvaljujem
F.C.Barcelona ftw !

