julisiz es grant wrote:
Naročito drame TVSA su bile jake...
heh...vratio si me u djetinjstvo.
1970 i neka...
evo uzroka mog namjernog preskakanja tv drama -
obično su bile crno-bijele. a vrijeme prelaska na tv u boji...šta ćeš, dijete, jebeš crno bijelu tehniku.
dva, tv drame su bile sto tona teške.
da se ja pitam, mjerna jedinica za težinu bi bila ne kilogram nego jedna tv drama ex yu. neće dijete to da gleda. a te drame su bile bliže realnom životu i jasnije oslikavale stvarnost, odnose i dileme, bez obzira na pomenutu tehniku snimanja, u odnosu na tadašnje filmove.
tri...u tv dramama sedamdesetih, a posebno s početka sedme dekade dvadesetog vijeka, su glumili najčešće pozorišni glumci, i to oni koji su najbolje znali da ispolje a) bol i tugu, te pod b) karakter, bio on pozitivan ili ne.
opet alibi - dijete više voli da gleda zabavne tipove na filmu i u serijama, nego da prima i prerađuje takve teške sadržaje i slike koje je nudila tv drama.
četri...
u tv drami, a posebno bh tv drami, kadar je znao da traje po 5 minuta i više, bez da iko progovori riječ...dijalog se odvijao pogledima, mimikom, ćutnjom, a kulminacija scene je ostvarivana i završavana na dva načina a) uzdahom, i pod b) riječima - šta ćeš, ili - jahhh.
isto to se dešavalo, uz određene korekcije, i u dramama čiju je produkciju radila televizija beograd, bilo da je riječ o svetozaru markoviću i njegovom vremenu, vremenu organizovanja kpj, beogradu pod okupacijom, itd, itd...dijalog, pa par minuta -varenja- dijaloga koje gledalac treba da prati/čita na licima aktera (cica petrović, posebno...kažu da je bio najjači glumac)
naravno, to sve tada nije prijalo oku i potrebama djeteta, a kasnije i momka...brzo, šareno, jasno, idemo dalje.
u stilu - hamo, pipa, ostala ekipa, problemi u švedskoj - zdravooo.
devedesetšeste, čini mi se, dosada, nema šta da se radi, kuća, vrtiš par kanala, nema ništa, počinje neka drama, čkalja glumi, moŠ misliti...
minut, pet minuta...šta je ovo, čuj čkalja u drami...15 minuta, nema kreveljenja, nema komedije, dapače izuzetno tužna priča...otkud čkalja jb te led, šta se dešava?
uglavnom, odgledam komplet tv dramu o dvoje starih ljudi, koji se pronalaze nakon 50 i kusur godina ponovo...dal su oboma preminuli bračni partneri ili razvedeni, ne mogu da se sjetim..priča prati evociranje uspomena, ponovno paljenje tog plamička, žara ljubavi u njihovim sedamdesetim, otpor porodica prema takvom što, itd...
jedna tužna i potresna priča, vrhunski napisana i odglumljena.
prvo sam bio fasciniran čkaljom jer u životu nisam ništa gledao od njega a da je podrazumjevalo ozbiljnost, zatim temom koja je obrađena, te na kraju i ukupnim dojmom, drugim glumcima, tempom, dijalozima...
onda sam počeo da kopam po sjećanju šta sam sve-preskakao- i tako, tim tragom dolazim do kvalitetnih ostvarenja...
edit
šta to gledaš ćale?
jednu dramu...
šta je to crno-bijelo?
pa tako se snimalo tad.
o čemu se radi?
o životu, strahovima, dilemama, emocijama...
slabo šta pričaju?
kada se o životu priča, obično se jezik zaplete...
šta?
kažem, teško je pričati o životu...tema je preširoka, a riječi su u grlu.
ma bježi, to nešto dosadno.
jahhh...
2014.