Mlad i Nevin wrote:4m3l wrote:Izgradiš farmu za uzgoj pilića....to je jako isplativ biznis ali moraš imati jedno 50 000 km kapitala.
Gdje i kako prodavat pilice ?
Mi smo primorani da uvozimo brodove piletine iz Turske...kompanije tipa Madi, Ovako sklope sa tobom ugovor, daju ti npr. 10 000 pilića i potrebnu hranu a tvoj posao je da ih uzgajaš a zatim kad se pokolju imaš marku po piletu. Znači, 40-tak dana posla i eto ti 10 000 KM. Plati režije, radnike, kredit i ostaje ti brat bratu 5 milja u džepu, i tako u krug...Treba ogroman kapital ali zato je unosan posao. Najbolje imati dobrog partnera za to.
To je klasični lohn posao koji spada u najprostije i najlošije plaćene poslove.
Ja bi radije na svom zemljištu postavio moderan staklenik koji bi zagrijavao i uzgajao povrće i sadnice koje bi sam plasirao na tržište nego smrdljivi tov pilića. Jer kad tad će broj kooperanata biti dovoljno velik da ih klaonice mogu ucjenjivati i oboriti cijenu do minimalne rentabilnosti.
da zaboravim gdje živimo i da pokušam biti konstruktivan,
da bi bio uspješan u bilo kom biznisu moraš imati dobar koncept.
Moraš biti efikasan.
Šta je dobar koncept ?
Npr. da uradimo analizu DM-a koji spada u izuzetno uspješne trgovce.
Prvo dobar izbor robe koja nije upitnog kvaliteta.
Drugo visok promet po m2 trgovine i po uposlenom.
Primjetili ste da DM u trgovini od 300 m2 u jednoj smjeni ima samo 2 ili 3 radnice.
Dakle moraš se odlučiti za ciljnu grupu kupaca i da li ćeš ponuditi doživljaj kupovine kao što to Kozmum nudi ili ćeš biti najpovoljniji sa cijenama pa će ljudi zanemariti što smrdi gumena obuća i odjeća u ulaznom dijelu trgovine kao u Bingu.
Ako se odlučiš za bogatije kupce onda je sve bitno od ljubaznosti, rasvjete, mirisa prostora, izbora, kvalitetna informacija o proizvodima, inventara.
Većina trgovaca žali da investira u inventar pa izlaže mnogo manje robe po m2 nego što bi mogao a roba izgleda lošija zbog loše prezentacije.
Ako se odlučiš za siromašnu klijentelu onda je bitna samo cijena i moraš štediti na svemu da bi se zadržao na marži od 5 do 10%.
Dakle ako otvaraš trgovinu u svakom slučaju treba maksimalno iskoristiti prostor i radno vrijeme uposlenih.
Možeš ići na veći promet a manju maržu ako se kroz promet može postići znatno veći prihod i ako manipulativni troškovi neće pojesti tu razliku u zaradi.
Proizvodnja je mnogo kompleksnija ali može se reći da je najbitnije da troškovi rada, energije i amortizacije imaju što manje učešće u cijeni proizvoda jer cijena sirovine je svima ista ili približna. Dalje bitno je da je roba deficitarna i da se može lako plasirati i treće da je naplata brza i sigurna.
Što se više ulaže znanja i kreativnosti to je lakše opstati.
Prosti poslovi su uvjek problematični jer ih može započeti bilo ko.
Sjetimo se da su prve videoteke bile dobar biznis, trgovine računarima su od 1997. do 2005. bile dobar biznis i kladionice su bile dobar biznis dok nije broj prešao sve granice.
Sve su to djelatnosti za koje je potreban samo kapital ali ne i neko specijalno znanje i vještine.
Nekad je vrijedilo pravilo koje kaže: "Ne pravi se biznis kapitalom nego kapital biznisom" . Sad je nažalost mnogo teže započeti biznis sa par hiljada maraka kapitala osim u uslužnoj djelatnosti koja nije nikad bila nešto posebno profitabilna.
Uslužne djelatnosti su dobre ako ulažeš svoje znanje i svoj rad i rad porodice.
Zaključak bi bio da treba spoznati sebe, realno procijeniti svoj energetski i umni potencijal. Sagledati da li postoje određeni preduslovi za neku djelatnost i da li ćeš uživati u poslu koji planiraš raditi.
Naravno treba imati i sreće a i istrajnosti.
P.S. Za svaki slučaj imati par apaurina u džepu.