evo recimo za mene su 5 najboljih (ne nuzno ovim redom):
The Earlies - These Were the Earlies
Tv on the Radio - Desperate Youth, Blood Thirsty Babes
Franz Ferdinand - Franz Ferdinand
Mark Lanegan Band - Bubblegum
Wilco - A Ghost is Born
Moderator: _BataZiv_0809
na jednom od ovih mp3 djerdan threadova svojevremeno sam postirao link za tu dub Floyd versionake wrote:autorska kriza je ocigledna,
brian wilson, patty smith, nick cave, morrisey, waits, j.j.cale, costello itd
su sjajni muzicari,
ali ja bih radije volio da vidim karizmu jednog novog waitsa,
harmoniju novog wilsona,
emociju juga, nekog novog J.J ...
ili mozda previse gledam ove domace satelitske tv programe![]()
ali upravo treba da dobijem rege verziju albuma "dark side of the moon"
pa mozda to dobije epitet ploce godine, ako je uopste snimljeno 2004
Ja ne vidim nikakvu autorsku krizu u ovogodisnjoj produkciji.autorska kriza je ocigledna,
brian wilson, patty smith, nick cave, morrisey, waits, j.j.cale, costello itd
su sjajni muzicari,
ali ja bih radije volio da vidim karizmu jednog novog waitsa,
harmoniju novog wilsona,
emociju juga, nekog novog J.J ...
Ako si ovim pitanjem i mene obuhvatio, onda da ti odgovorim. Ne radi se ni o kakvim 'govnarima' nego je rijec o odlicnom dub albumu koji je bi, kao jos jedna muzicka pohvala i iskazani respekt za veliki album,trebao da obraduje 'postovaoce i zastitnike lika i djela' Pink Floyda.ljudi....ne znam kako bilo ko od vas može podnijeti upropaštavanje remek djela kakvo je Dark Side Of The Moon.......ja stvarno ne bih mogao podnijeti nekog govnara kako se beči i nariče genijalne Watersove tekstove.......da se ja pitam zabranio bih snimanje takvih ploča.............
Bez namjere da se ubjedjujem s tobom sta je 'dobra' a sta 'losa' muzika, bojim se da ti nisu jos dokucio vaznost uticaja i procesa koje su velikim dijelom sami Floydovi inicirali. Osvrces se na nedostak prave muzicke substance olicene u Floydovima, pa arogantno gundjas kako danas nema pravih vrijednosti, sve je suplje i 'neke techno obojene sweet distorzije', pri tome zaboravljajuci da su Floydovi sa "Dark Side" albumom 'polozili temelje' za nastanak nekih novih techno obojenih sweet distorija, kojima smo mi svjedoci danas, a bogme, bicemo i sutra.daleko od toga da se ja ograničavam isključivo na jedan muzički pravac.......samo je činjenica da se već godinama ne pojavljuje ništa originalno i revolucionarno kao što se prije 30ak godina pojavila Tamna strana mjeseca......ili par godina poslije Wish You Were Here i The Wall............ako već govorimo o Floydima.......
Remek djela treba da ostanu nedodirljiva, i uvijek ću ostati pri mišljenju da njihovo prebacivanje u druge muzičke pravce nema apsolutno nikakvog smisla......jednostavno ne može predstavljati ništa nego skrnavljenje istih.....i šta se dobije tim....da će mladi neponovljive Watersove stihove iz pjesama poput Time, Us And Them, Brain Damage., prepoznavati kao stihove nekog Džimi Dimija ili kako se već zove taj što će ih upakovati pod svoje ime....
današnja muzika nema apsolutno nikakvog smisla i predstavlja samo đonjenje iz tradicionalnih narodnih melodija Indije, dijelova Afrike, ili na koji se predio već "autor" koncentriše.......ili s druge strane mozgojebajuće udaranje po 2 ili 3 jedna te ista akorda upakovana u neku tehno obojenu sweet distorziju u kombinaciji sa tekstovima "I love you baby can't you see, we were born to be together" i sl......ili u još gorem slučaju onim što lokalni šupljoglavci nazivaju "modernom poezijom" - običnom nemaštovitom stihoklepštinom kakvu im uspijevaju prodati imbecili tipa Šarana kod nas....a vani većina punk-rock bendova..........a da i ne spominjem Ede Majke, dogi dogove....čije se recitale ljudi usuđuju uopšte nazvati muzikom........jednom rječju......papazjanija ......odvratnog mirisa, još goreg okusa.......
Pa puno si mi nesto arogantan i ignorantan sto bi rekla braca Englezi.Innuendo wrote:.....e odavno ne čuh veću glupost.............ko mi nađe u Dark side temelje tehno obojene sweet distorzije.....ne znam.....nagradim ga.........![]()
![]()
![]()
naravno da ne vrijedi raspravljati o dobroj i lošoj muzici........ali trebalo bi itekako raspravljati o muzici i NEmuzici...........a muzika je ono što se svira i pjeva.......seljački rečeno....................ede majke, dogi dogovi, dj ovaj dj onaj...ne sviraju niti pjevaju.....oni recituju.....a za njih sviraju mašine............................o tekstovima se uvijek može raspravljati kao dobrim ili lošim....a u ovim gore u nekom od prvih postova popisanim autorima, baš i ne vidim nekog vrhunskog tekstopisca (čast izuzetku......Nick Cave).....
niko od mene sretniji nebi bio da se pojavi neki bend vrijedan pažnje, ali bojim se da je to u svijetu MTV boy bendica, punk-rock teen atrakcija, sisatih i guzatih plavusa sto svakim danom zaglupljuju milijardni auditorij jednostavno nemoguće..................ne sumnjam da ima talenata ali jednostavno dubina se u muzici više ne traži............
"This ain't no tecnological breakdown, oh no, this is a road to helll"....reče jednom Chris Rea....
Pa ko hoce da se bavi filozofijom valjda cita filozofe.ne poričem da su i floydi jedni od prvih koji su dosta koristili sintisajzere........ali to ih upravo i čini posebnim.......nisu poznavali granice unutar muzike.....i koristili su tehniku upravo onoliko koliko je potrebno....80% je ostajalo na njima četvorici da odsviraju.................danas je taj omjer obrnut........20% su nstrumenti, 80 % je tehnika.........čak se i vokali provlače kroz procesore.....da bi ličili na nešto....
ma ja....tekstovi tip "I fucked your bitch, Fuck you all....ili u domaćoj varijanti Hej nemoj jebat me, jednog dana ja ću sjebat te.......su stvarno vrhunac poezije........imaju jako lijepu poruku.........a nisi svjestan koliko muzika može uticati na psihu mladih ljudi.......drugim riječima.......zaglupljivati...........mjesto da traže milion filozofskih poruka koje u sebi nose Dark side ili The Wall..........sve im se lijepo pojednostavi rečenicom Hej nemoj jebat me..............i tako ode sve u pičku materinu....da upotrijebim riječnik neznanog autora iz domena "hopa-cupa" (ne)muzike........pomiješano sa uticajem okoline i ostalih mozgoispirajućih faktora....nastaje kompletan idiot koji sve svoje probleme riješava gore ispisanom rečenicom.....da je ne ponavljam više.....
za opis kako se izvodi On The Run....preporučujem Live At Pompeii DVD gdje to Roger Waters sve detaljno objasni.....
So while Emerson, Lake & Palmer were busy whisking up a baroque soufflé, Floyd came up with Breathe, Time, Us and Them - Robert Johnson, in comparison - segueing everything with the futuristic warble of VCS3 synthesizers and a collage of background noises: a human heartbeat, cacophonous alarm clocks and the mumblings of Jerry Driscoll, the Abbey Road doorman. Not to mention great, deeply bluesy guitar solos that never outstayed their welcome. Implausibly, considering the cold, soulless acts they were lumped in with (anyone for Van Der Graffe Generator?), The Great Gig in the Sky, with its vocal gymnastics from session singer Clare Torry, added a gospel fervour to proceedings, while Waters’ lyrics told a story of madness, disillusionment and general pissed-offednes - hot stuff for teenagers of any age.
Released at a time when hi-fi was becoming increasingly advanced, the album gave record buyers the chance to show off their stack while offering hours of musical listening pleasure when the headphones went on. "It still doesn’t sound dated," agreed guitarist David Gilmour. "But I really don’t see why it should achieve that longevity over some of the other great records that have been out."
THE REASON FOR its success isn’t so difficult to gauge. Dark Side has offered something different to a succession of new audiences: be it On The Run’s synthesized pre-rave doodlings, the perfect chill-out room vibe of Time, or the Storm und Drang heavy metal of Money. There are few displays of musical virtuosity - Johnny Greenwood shows off more on Radiohead’s OK Computer than David Gilmour does over 16 Pink Floyd albums - and the rejection of an anachronistic sleeve shot depicting the band with waist-length hair and oily loon pants, remains, in retrospect, a genius move.