Najbolje bi bilo da se SDA samoukine

[Vodenjak]

ukinuti najjacu demokratsku stranku?ili da se samoukine,demokratski?sama,nako,zbog progresa,demokratije?profesore pa sta je demokratija a sta staljinizam...

Uzmi malo sode bikarbone...
Pomaze, majke mi...

[margareta]

Zalim zbog brisanja Bajricfova i moga komentara jer niti jedan nije izlazio iz okvira teme.Za svoga sugovornika pripremila sam Dionesovu filozofiju i poimanje "religija" sa poznatih Dionesovih 5 "NE"

*******************************************************
Ne »dolazi sreća za vrlinom« — nego tek moćan čovek svoje stanje sreće naziva vrlinom.
*******************************************************
Zla dela pripadaju moćnima i vrlima: rđava, niska podjarmljenima.
******************************************************** Najmoćniji čovek, stvaralac, imao bi biti najgori ukoliko nameće
svoj ideal svima ljudima protiv sviju njihovih ideala i prerađuje ih prema svojoj slici. Zlo se ovde zove: tvrdo, bolno, prinudno.
********************************************************
Čovek je čudovište i nadživotinja; viši čovek je nečovek i natčovek: tako to ide zajedno. Koliko čovek raste u veličini i visini, toliko raste i u dubini i strahoti: ne treba hteti jedno bez drugoga — ili bolje: što se temeljnije jedno hoće, to se temeljnije postiže baš drugo.
********************************************************
Strahota ide uz veličinu: neka se u tome ne varamo.
********************************************************
Bogata i moćna duša ne samo što savladava bolne, pa čak i strašne gubitke, lišavanja, pljačke, uvrede: ona izlazi iz takvog pakla s većim bogatstvom i moći: i, što je bitno, sa povećanim blaženstvom ljubavi. Ja verujem da će onaj ko je naslutio nešgo o najosnovnijim uslovima svakog porasta ljubavi razumeti Dantea, kad je napisao na vratima pakla: »I mene je stvorila večita ljubav«.
********************************************************
Moj ponos, moje mučenje i moja sreća: što sam optrčao ceo krug moderne duše i sedeo u svakom kutu njenom.
******************************************************** Istinski prevazići pesimizam —; i, kao posledicu toga, steći geteovski pogled pun ljubavi i dobre volje.
*********************************************************
Pozitivni afekti: — ponos, radost, zdravlje, ljubav među polovima, neprijateljstvo i rat, poštovanje, lepo držanje, maniri, jaka volja, visoka duhovna disciplina, volja za moć, zahvalnost prema zemlji i životu — sve što je bogato, što bi htelo darivati i što obasipa život darovima, zlati ga, ovekovečuje i bogotvori — čitava sila ozarenih vrlina, sve ono što prima život i potvrđuje ga rečju i delom.
**********************************************************
Mi malobrojni ili mnogobrojni koji se usuđujemo živeti u jednom svetu oslobođenom od morala, mi paganci po veri: mi smo verovatno i prvi koji su pojmili šta je to paganska vera: — morati sebi pretstaviti viša bića negoli što je čovek, ali iznad dobra i zla; morati svako više stanje bića ceniti i kao nemoralno stanje bića. Mi verujemo u Olimp, ne u »Raspetoga«.
*********************************************************
Noviji čovek upotrebio je svoju idealizatorsku moć u odnosu prema jednom Bogu većinom moralizujući ga sve više i više — šta to znači? — Ništa dobro, opadanje čovekove snage.
*********************************************************
Na osnovu nama poznatog sveta ne može se dokazati postojanje humanitarnog Boga: toliko ste prinuđeni i nagnani danas da zaključite. Ali kakav zaključak izvlačite iz toga? »On se nama ne može dokazati«: skepticizam saznanja. Vi se svi bojite zaključka: »Na osnovu nama poznatog sveta mogao bi se dokazati sasvim drugi bog, koji u najmanju ruku nije humanitaran« — i naprosto se čvrsto držite vašeg boga i izmišljate za njega jedan svet koji nama nije poznat.
********************************************************
I koliko je još novih bogova mogućno! Meni samom, u kome je religiozni, to će reći bogotvorački instinkt po katkad dejstvovao u nevreme: kako mi se različito otkrivalo božanstvo svaki put!... Toliko je mnogo neobičnih stvari prošlo pokraj mene u onim vanvremenskim trenucima koji padaju u život kao s neba, kada čovek apsolutno više ne zna koliko je već star ili koliko će još mlad biti... Ja ne bih sumnjao da postoji mnogo vrsta bogova... Ima takvih koji se ne mogu zamisliti bez izvesne halkionske mirnoće i lakoumlja...
*********************************************************
Ljudi duboko ranjeni imaju olimpiski smeh; čovek ima samo ono što mu je nužno.
*********************************************************
Već deset godina to traje: nikakav glas više ne dopire do mene — zemlja bez kiše. Čovek mora imati mnogo čovečnosti u sebi da se ne sasuši na suši.
**********************************************************
Moj novi put u afirmaciju. — Filosofija, kako sam je ja dosada shvatao i doživeo, jeste dobrovoljno ispitivanje odvratnih i zloglasnih strana života. Iz dugog iskustva, koje sam stekao lutajući ledom i pustinjom, naučio sam se da drukče gledam na sve dosadanje filosofiranje: — skrivena istorija filosofije, psihologija njenih velikih imena izbila je na videlo za mene. »Koliko istine podnosi, na koliko se istine usuđuje jedan duh? — to je za mene bilo pravo merilo.
********************************************************** Zabluda je kukavičluk... svako dostignuće saznanja dolazi od hrabrosti, od čvrstine prema sebi, od čistoće prema sebi... Ovakva eksperimentalna filosofija, kojom ja živim, predviđa i mogućnost načelnog nihilizma; time se, međutim, nije reklo da će ona ostati na negaciji, na ne, na volji za negacnjom. Ona bi radije htela dopreti do suprotnoga, do dioniziske afirmacije sveta onakvog kakav je, bez oduzimanja, bez izuzimanja i izbiranja — ona hoće večito kruženje: — iste stvari, istu logiku i nelogičnost spletenosš stvari. Najviše stanje do koga može dopreti jedan filosof: odnositi se dioniziski prema životu — moja formula za to glasi: amor fati.
*********************************************************



1. Mi hoćemo da se držimo svojih čula i vere u njih —i da dovedemo do kraja misao o njima! Neprijateljstvo prema
čulima u dosadanjoj filosofiji kao najveća čovekova besmislica.

2. Postojeći svet, na kome je sagrađeno sve živo i zemaljsko, te izgleda ovakav kakav je (trajan i laganih pokreta), mi bismo hteli dalje izgrađivati — ne da ga kritički odbacimo kao nešto lažno!

3. Naše ocene vrednosti zidaju taj svet; one naglašuju i podvlače. Kakvog značenja ima kad čitave religije kažu: »Sve je rđavo i lažno i zlo«! Ova osuda celoga procesa može biti samo sud promašenih!

4. Doduše, promašeni bi mogli biti najveći stradalnici i najutančaniji ? Zadovoljni bi mogli malo vredeti ?

5. Mora se razumeti bitni umetnički fenomen koji se zove »život«, neimarski duh koji zida pod najnepovoljnijim okolnostima: na najlaganiji mogućni način... Dokaz za sve njegove kombinacije mora se najpre iznova dati: on se održava.

___________________________________________________

Iskreno hvala Bajricfu na lijepome ljudskom komentaru.
Zeljela sam mu interpretirati moj kratak opus o filozofiji nihilizma.
Rijetko citam nickove jer paznju fokusiram prvo na sadrzaj texta ili komentara.

Pozdrav

[kub lajkan]

Svaka cast Kotromanic, u podpunosti se slazem

Oprosti, ali to je vec manija... PoDPuna!

Bilo slucajeva i sa naslovnicama (Sjekirica i DANI)

Primjer

Hrvatski mediji su prenijeli da je u HNK donesen zakon da je kaznjivo skandiranje fasistickim licnostima> Pavelicu, Drazi, i nakon toga su naveli Osamu Bin Ladena (kao za trecu stranu)?!
A Bin Laden nema veze sa Bosnjacima, ima samo sa gore spomenutom islamofobijom Hrvata, i malo popularnom cinjenicom da su Pavelic i Mihajlovic bili u Hitlerovoj sluzbi, pa sada se nesto moralo izmisliti i za Bosnake.

Primjer

Opet na mala vrata, nakon sto se desio napad u Madridu, hrvatski i srpski mediji ukljucujuci i Slobodnu Bosnu i 60 minuta, pretpostavljaju da su teroristi boravili u BiH?! A Sjekirica je bio mozak operacije?!

Gospodine Stranacki Historiografu,

Opet sirite mrznju, lazi i neboluze po Forumu. Pa dokle???

Sto se tice Slobodne Bosne i Sanela Sjekirice, sto ste vec nebrojeno puta pomenuli, stvarno mi je vise dosadilo. Vi spadate u one koji o clancima u Slobodnoj Bosni znaju onoliko koliko procitaju u Avazu i nacuju u dzamiji. Evo tog clanka o kojem primitivci ovuda cesto pricaju a nisu ga nikad ni procitali, pa se nadam da ce to ovoga puta uraditi, a kada nadju jednu recenicu zbog koje autori treba da se stide neka nam je citiraju:


====================================
SLOBODNA BOSNA br. 387, 15. 4. 2004.
====================================


NASLOV: Sanel Sjekirica studirao je, družio se, dijelio stan i bio u stalnom kontaktu sa Al Qaidinim teroristima u Španjolskoj!

U narednih bi nekoliko dana španjolske vlasti trebale zvanično priopćiti da li je državljanin Bosne i Hercegovine Sanel Sjekirica bio jedan od direktnih sudionika bestijalnog terorističkog napada na željeznicku slanicu u Madndu koji se dogodio 11. marta ove godine. Tom prilikom., podsjećamo, teroristi su ubili dvije stotine osoba, dok ih je hiljadu i po teže i lakše ranjeno.

NA GODlŠNJEM ODMORU
Početkom ovog tjedna nadležne službe u BiH završile su provjeru osobnih podataka ovog dvadesetčetvorogodišnjeg Mostarca koji od 1993. živi u Španjolskoj, a sva prikupljena saznanja su u utorak, 13. aprila, proslijeđena španjolskoj po1iciji. Budući da je policiji u Madridu dostavljen i otisak njegovog desnog kažiprsta, pretpostavlja se da će taj detalj umnogome olakšati istragu i dati odgovor na pitanje je li Sanel Sjekirica uistinu bio blisko povezan sa teroristima ili je posrijedi gruba birokratska greška prouzročena gubitkom osobne putne isprave. Podsjetimo, nakon najkrvavijeg terorističkog napada u povijesti Španjolske, službe sigurnosti te države su upravo na temelju pronađene putovnice Sjekiricu osumnjičile kao jednog od članova marokanske terorističke ćelije zajedno sa Amerom el-Azizom i Rabeijem Osmana Ahmelijem. Prema tvrdnjama većine tamošnjih medija postoje indicije da je Sjekirica zajedno s El-Azizom i Ahmelijem boravio u stanu u madridskom naselju Leganes (gdje su se početkom aprila raznijeli ostali osumnjičeni teroristi), te da je on u posljednji trenutak uspio umaknuti policiji. To su izvijestili, dakle, brojni evropski novinari, iako je Slobodna Bosna iz stranih policijskih izvora saznala drugačije detalje ove intrigantne priče. No, idemo redom.
Provjera podataka koju su vlasti Bosne i Hercegovme izvršile na zahtjev INTERPOL-a Španjolske pokazala je kako su Sanelu Sjekirici u posljednje dvije godine dva puta izdavane putne isprave. Prvu putovnicu je dobio u Veleposlanstvu BiH u Madridu 9. decembra 2002., a nakon što je prijavio njezin nestanak 3. jula prošle godine u Veleposlanstvu u Stockholmu mu je izdata druga putna isprava. Prva putovnica je u Veleposlanstvu u Švedskoj poništena 13. juna 2003., a tri mjeseca kasnije proglašena je nevažećom u Službenom listu BiH. Sjekirica je, inače, u Švedsku putovao u posjetu svojoj djevojci Suadi Okić (navodno je prognanica iz Banje Luke), koju je upoznao preko interneta. Istog dana kada je kompletan dosje sa njegovim osobnim podacima upućen policiji u Madridu, Sanel Sjekirica je u razgovoru sa novinarima Dnevnog Avaza kazao da se nalazi u Švedskoj i da je tek prošlog tjedna od svoje majke saznao kako ga traži španjolska policija. On je negirao svaku povezanost sa teroristima, najavio brzi povratak u Madrid («kontaktirao sam španjolsku policiju»), ali je istodobno odbio reći u kojem se švedskom gradu nalazi, uz obrazloženje kako su mu tako savjetovali policijski istražitelji?!
Čini se, međutim, da su brojnim nejasnoćama oko samog Sanela najviše kumovali njegovi roditelji, majka Sejda i otac Alija Sjekirica, koji su novinarima i policiji posljednjih dana dali nekoliko kontradiktornih izjava. Sanelova majka (živjela je sa njim u španjolskom gradu Oviedu gdje je on studirao informatiku) u više je navrata izjavila da je «on otišao sa prjateljima na odmor negdje u planine na jugu Španije». No, sudeći prema onome što je ovaj mladić kazao novinaru spomenutog sarajevskog dnevnog lista Sanel je bio u kontaktu sa svojom majkom, pa je nelogično pretpostaviti da je ona znala kako on nije «nedostupan» u planinama Španjolske, već više nego dostupan na hladnom sjeveru Evrope. Njegov otac Alija Sjekirica koji živi u Mostaru tvrdio je, pak, kako su izgubljenu putovnicu Sanelu zapravo oduzeli švedski carinici kada je prošle godine putovao u tu skandinavsku državu. Mostarskim policajcima koji su po nalogu Federalnog MUP-a razgovarali sa Sanelovim ocem najviše pozornosti privukla je njegova izjava da mu je sin prilikom posljednjeg susreta kazao kako ima nekoliko prijatelja Marokanaca. Alija Sjekirica je inspektorima Županijskog MUP-a u Mostaru još rekao da je Sanel sa majkom iz Mostara otišao početkom rata, da su do 1993. boravili u Baškoj Vodi, u Hrvatskoj, odakle su otišli u Španjolsku. Navodno da je po završetku rata Sejda zatražila razvod braka od Alije, a od tada je njihov sin u BiH dolazio svega dva puta. Recimo i kako je, suprotno izjavama roditelja osumnjičenog, vlastima Bosne i Hercegovine u kontaktu sa španjolskim službama sigurnosti jasno stavljeno do znanja kako su njihove sumnje o povezanosti Sanela Sjekirice sa terorističkim organizacijama itekako ozbiljne i osnovane. Također, španjolski i britanski mediji Sanela Sjekiricu povezuju sa radikalnom islamističkom skupinom Džematu-l-teksir čije se sjedište nalazi u Londonu.

TERORISTI U STANU
Riječ je o evropskim službama bezbjednosti dobro poznatoj fundamentalističkoj organizaciji koja u svoje redove mobiliše vjerske fanatike među kojima je veliki broj mladih osoba. Također, evropske obavještajne službe ustanovile su da muslimanske terorističke organizacije u svijetu posljednjih nekoliko godina intenzivno rade na pronalasku evropskih dobrovoljaca, konkretnije bijelaca koji su policiji manje sumnjivi od tamnoputih potencijalnih terorista. Međutim, vratimo se na priču o Sanelu Sjekirici, preciznije do podataka do kojih je iz dobro upućenih inostranih policijskih izvora došla Slobodna Bosna.
Sanel Sjekirica je, dakle, 1993. kao ratni izbjeglica iz BiH došao u Španjolsku, gdje je dobio španjolska boravišna dokumenta (rezidencu). Zahvaljujući ovim dokumentima ne samo da je imao zakonsko pravo boravka u svojoj novoj domovini, nego je mogao i slobodno putovati po Evropi ne opterećujući se problemom viza obaveznih za bosanske građane. Sve do prije nekoliko dana španjolskoj policiji on je bio nepoznat, ali istragom o izvršiocima martovskog masakra u Madridu utvrđeno je da je Sanel Sjekirica bio u srdačnoj prijateljskoj vezi sa jednim od terorista – Marokancem Fouadom el Morabitom Angharom. Ipak, španjolska policija još uvijek nije raspisala međunarodnu potjernicu za Sanelom Sjekiricom, no to će zasigurno učiniti ako se on uskoro ne pojavi pred španjolskim istražiteljima na informativnom razgovoru. Naš policijski izvor tvrdi da vjerovatno ne postoji direktna veza između «madridske operacije» i Sanela Sjekirice, ali da je prijeko potrebno da ovaj osumnjičenik odgovori na neka važna pitanja glede terorističkog napada na španjolsku prijestolnicu. Logično je pitanje zbog čega on to još uvijek nije učinio, pri čemu je važno naglasiti da je na osnovu dokaza jasno da je Sanel Sjekirica bio u prijateljskom kontaktu sa, kako je već rečeno, barem jednim od uhapšenih terorista - Fouadom el Morabitom Angharom koji je rođen 3. septembra 1975. u marokanskom gradu Nadoru. Njega je upoznala, priznala je španjolskoj policiji, Sanelova majka koja ga pamti kao «skromnog i tihog momka» koji je bio prilično čest gost u španjolskom domu obitelji Sjekirica. Sanel i Fouad bili su, dakle, dugogodišnji drugari: zajedno su u Španjolskoj studirali aeronautiku, ali su iz nepoznatih razloga ubrzo odlučili da prekinu školovanje. Zatim Fouad odlazi na školovanje u Njemačku, Sanel pak u Španjolskoj upisuje studij informatike, no njih dvojica ostaju u prijateljskim kontaktima koji su nastavljeni i kada se Fouad el Morabit Anghar iz Njemačke vratio u Španjolsku. Nakon krvavog jedanaestog marta Fouada el Morabit Anghara je španjolska policija dva puta privela na informativne razgovore, a ovaj «skromni i tihi momak» sa debelim policijskim dosjeom konačno je na osnovu brojnih dokaza uhapšen osmog aprila. Policijska istraga će, naravno, utvrditi šta o užasavajućem terorističkom napadu na Madrid zna Sanel Sjekirica, odnosno da li on ima bilo kakve veze sa martovskim masakrom u kojem je poginulo dvije stotine osoba. Ostaje nada da je Sanel Sjekirica samo bezbrižan španjolski student koji proživljava kafkijansku storiju, no njegova biografija je najblaže rečeno čudna. Naime, Sanel Sjekirica ne samo da je bio prijatelj, kao što je već navedeno, Fouada el Morabit Anghara, nego je u madridskom stanu živio sa Ferhadom Abdelom Hamidom Benom poznatim po nadimku Tunižanin. Ovaj terorista koji je, dakle, dijelio stan sa Sanelom Sjekiricom je, zapravo idejni tvorac i glavni učesnik madridskog pokolja, a likvidiran je u munjevitoj akciji španjolskih specijalaca! Teško je vjerovati da je Sanel Sjekirica mogao prijateljovati i dijeliti stan sa ozloglašenim teroristima a da o njihovim planovima ništa nije znao, no stvari ne treba prejudicirati kao što su to učinili pojedini domaći i strani mediji. Upravo zbog utvrđivanja istine španjolska policija već danima uporno želi obaviti informativni razgovor sa Sanelom Sjekiricom, ali je neshvatljivo kako je moguće da se on istog trena kada je saznao da je na listi osumnjičenika nije prijavio španjolskim bezbjednosnim službama. Mora se priznati – neobična reakcija za nekoga ko je pred zakonom «ispravan i čist». Naravno, element emotivnog šoka i straha se ovom prilikom treba uzeti u obzir, ali je indikativan podatak da Sanel Sjekirica sa policijom «pregovara» preko medija, umjesto da je – što bi bilo logično – ekspresno prekinuo svoj «godišnji odmor» i otišao u najbližu policijsku stanicu da se na licu mjesta upozna sa pitanjem «o čemu se to, gospodo, radi». To, pak, još uvijek nije učinio, iako je tek riječ o, naglašavaju i izvori Slobodne Bosne, informativnom razgovoru. Nemoguće je prognozirati šta će uslijediti u vezi sa ovom pričom narednih dana, ali je sasvim izvjesno da će španjolska policija za Sanelom Sjekiricom raspisati međunarodnu potjernicu ako se ubrzo ne pojavi pred istažiteljima što nije učinio u trenutku pisanja ovoga teksta.

SKLAPANJE TERORISTIČKOG MOZAIKA
Elem, na crnoj međunarodnoj listi španjolske policije nalaze se tri optužena Marokanca: Rachid Oulad akcha (33), njegov brat Mohammed Oulad Akcha (29) i Said Beraj (32), iako nije isključeno da su se ovi teroristi odlučili na samoubistvo eksplozivom prilikom upada u njihovo skrovište španjolskih specijalaca što će se utvrditi DNK analizom. Tako se polako, ali sigurno zatvara obruč oko Al Quaidinih terorista u Španjolskoj od kojih njih nekoliko u svojoj biografiji ima sljedeći podatak: mudžahedin iz bosanskog rata. Među njima je i vođa Al Quaide u Španjolskoj Eddin Barakat Yarkas (alias Abu Dahdah) kojeg je španjolska policija uhapsila krajem prošle godine. U njegovom domu je pronađena mapa na kojoj je strelicama bio označen put Ancona (Italija) – Split (Hrvatska) – Zenica (BiH). Pretpostavka je da je Eddin Barakat Yarkas, terorista o čijem je opskurnom «liku i djelu» naš list pisao u jednom od prethodnih brojeva, tokom i poslije rata u Bosni i Hercegovini bio logistička veza između Al Quaidinih «spavača» u BiH i Al Quaidinih «aktivista» u zapadnim evropskim državama. Među njima se nalazi i marokanski terorista Jamal Zougan, kriminalac i ubica, kojeg je španjolska policija uhapsila nekoliko dana nakon jedanaestog marta. Od tada je lista osumnjičenih proširena a na njoj se nalazi i Sanel Sjekirica koji bi se ovih dana trebao (morao) naći na informativnom razgovoru pred španjolskim istražiteljima. Na taj način bi ovaj mlađahni bosanski državljanin sa španjolskom adresom boravka policiji mogao dati važne informacije za sklapanje «terorističkog mozaika», ali i sa sebe definitivno skinuti sumnje da ima bilo kakve veze sa smrću dvije stotine putnika španjolske državne željeznice. Ako to, pak, ne učini, za njim će biti raspisana međunarodna potjernica, pri čemu će postati jasno da Sanel Sjekirica nije tek mladi bosanski student u Španjolskoj koji je pukom «birokratskom greškom» postao meta iscrpne istrage španjolske policije.
====================================

Jedan vrlo, vrlo korektan tekst s obzirom da je rijec o vrlo opipljivom pitanju.
Mogao je biti stilsko-jezicki dotjeraniji, i to je jedini nedostatak koji bih ja mogao navesti.
Sve u svemu, skolski primjer korektnog pisanja...

[Fair Life]

Opet sirite mrznju, lazi i neboluze po Forumu. Pa dokle???

Sto se tice Slobodne Bosne i Sanela Sjekirice, sto ste vec nebrojeno puta pomenuli, stvarno mi je vise dosadilo. Vi spadate u one koji o clancima u Slobodnoj Bosni znaju onoliko koliko procitaju u Avazu i nacuju u dzamiji.
...
Jedan vrlo, vrlo korektan tekst s obzirom da je rijec o vrlo opipljivom pitanju.
Mogao je biti stilsko-jezicki dotjeraniji, i to je jedini nedostatak koji bih ja mogao navesti.
Sve u svemu, skolski primjer korektnog pisanja...

To se zove ostati na liniji kontinuiteta... i blatiti sve one novinare koji svojim istrazivackim novinarstvom potkopavaju temelje vladajucoj lopovskoj garnituri.

Ako im je receno da je snijeg crn, dzaba ces ga ti farbati Kub Lajkane. "Crni snijeg, crna je tuga..."

IZVJESTAJ O STANJU LJUDSKIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI

januar - decembar 1999. godine

...Pritisci na novinare karakteristicni su i za prostor gdje je na vlasti Stranka demokratske akcije. Tako su novinarka Branka Vrebac i snimatelj Pavle Condric iz Televizije Kiseljak, oboje Hrvati, maltretirani od grupe Bosnjaka u Udruzenju sehida (palih boraca Bosnjaka muslimana - op.r.) Kantona Sarajevo. Na kraju im je pod prijetnjom oduzeta vrpca sa snimljenim materijalom. Odgovorni urednik TV Zenica Medina Delibasic, odgovorni urednik Radio - Zenice Spahija Kozlic i sef informativno - prodajnog centra sarajevskih "Vecernjih novina" u Zenici Selvedin Avdic uputili su pismo Visokom predstavniku povodom pritisaka i neprihvatljivih zahtjeva zenickog gradonacelnika Ferida Alica. Neposredan povod je bio zahtjev Alica direktoru RTV Zenca Remziji Hukeljicu da smjeni Delibasicku i Kozlica ili ce sam biti smjenjen. Razlog zahtjeva je to sto je RTV Zenica objavila pismo jednog udruzenja Aliji Izetbegovicu i Karlosu Vestendorpu u kojem se kriticki govori o stanju u Zenici, gdje je na vlasti Izetbegoviceva Stranka demokratske akcije. Prijetnje gradonacelnika bile su upucene i povodom odbijanja povrata stanova Srbima i Hrvatima njihovim predratnim korisnicima. Na slican nacin Alic se obracao i Avdicu. Do koje mjere ide politicka paranoja prema nezavisnim novinama govori cinjenica da je potpredsjednik SDA Halid Genjac karikaturu u novogoisnjem cetverobroju "Oslobodjenja" iskoristio za ostar napad na uredjivacku politiku tog uglednog nezavisnog lista optuzujuci ga da izjednacava ulogu triju vodecih nacionalnih stranka u ratu - Srpsku demokratsku stranku, Hrvatsku demokratsku zajednicu i Stranku demokratske akcije. Tadasnji glavni i odgovorni urednik "Oslobodjenja" Mehmed Halilovic je argumentovano dokazao da je Genjac pogresno "procitao" karikaturu, te da je optuzba o izjednacenim ulogama u ratu bez ikakvog osnova. Halilovic je medjutim naglasio da je "Oslobodjenje" protiv koncepta nacionalnog politickog organizovanja s obzirom na tragicne efekte te opcije i da je u tom kontekstu i SDA pod kritickom lupom ovog lista. Diki Bejdic, dopisniku “Oslobodjenja”, upucene su prijetnje nakon sto su objavljeni njeni napisi s imenima lokalnih funkcionera koji zive u tudjim stanovima. Karakteristican je primjer pristanka na cenzuru u Gradaccu. Tamo SDA pod kontrolom drzi lokalnu radio-stanicu koja je finansirana iz opstinskog budzeta, a ciji su novinari istovremeno i dopisnici “Dnevnog avaza” i RTV Tuzlanskog kantona. Pored ostalog, sekretar opstinskog sekretarijata za opstu upravu i drustvenu djelatnost trazi od novinara dostavu tekstova koji bi mogli biti “sumnjivi”, a sekretar sekretarijata za privrednu i komunalnu djelatnost zahtjeva da se ni jedna informacija iz tog resora ne objavi bez njegovog odobrenja. U Sarajevu je uhapsen i nakon reagovanja pusten Rade Popovic, snimatelj tadasnje Srpske radio-televizije iz Banja Luke po osnovu krivicne prijave iz 1992. godine da je kao tadasnji radnik RTVBIH otudjio vozilo te institucije. Popovic je nakon saslusanja pusten i branice se pred sudom u redovnom postupku. Ukupan odnos prema njemu ocijenio je korektnim.
Reporterka TVBiH Sanela Prasovic i njena porodica bili su izlozeni zestokim prijetnjama nakon njene reportaze kojom je razotkrila ilegalnu mrezu obezbjedjivanja pasosa za Srbe u BiH. Prijetnje su posebno dosle iz Celja (Republika Slovenija) gdje je locirana agencija koja se bavi ovom rabotom.
Pritisak vlasti na medije i novinare izrazen je i u sudskim sporovima povodom novinarskih napisa. Glavni i odgovorni urednik nezavisnog nedjeljnika “Slobodna Bosna” Senad Avdic osudjen je u dva navrata na uslovne kazne, a treci put oslobodjen. Da je i tada osudjen, zatvor bi mu bio neminovan. No, i u tom slucaju vlast je demonstrirala silu saljuci u ranim jutranji satima sudske policajce po Avdica u redakciju u vrijeme zakljucivanja lista. Policajci mu nisu dozvolili da komunicira bilo s kim. Prisilno je doveden, dakle, radi oslobadjajuce presude. Protiv Avdica je podneseno 15 krivicnih prijava, a u slicnoj situaciji je i glavni i odgovorni urednik drugog sarajevskog nezavisnog nedjeljnika “Dani” Senad Pecanin takodjer, kao i urednici i novinari u toj redakciji, izlozeni verbalnim, fizickim i sudskim pritiscima.
Dolazak sudskih policajaca po Avdica i oslobadjajuca presuda dosli su nakon sto je Visoki predstavnik Karlos Vestendorp u sklopu intervencija u pravosudnom sistemu suspendovao klevetu kao krivicno djelo i zatrazio njeno zakonsko premjestanje u gradjanski postupak. U argumentaciji je iznesena potreba zastite istrazivackog novinarstva.
Nezavisna komisija za medije (IMC), uz ostalo, uvela je telefonsku liniju putem koje mogu novinari iz cijele BiH prijaviti ponasanja koja uticu na njihova prava i profesionalne privilegije. Novinari putem IMC mogu dobiti i pravnu pomoc. Novinari nisu adekvatno zasticeni kada je rijec o radnom odnosu i radu po ugovoru, a cest je i rad bez bilo kakvog ugovora. Time je ugrozena njihova elementarna radna i egzistencijalna sigurnost. Tako je Savez novinara BiH uputio protest Upravnom odboru Radio FERNA povodom udaljavanja sa posla novinara Dzevdeta Tuzlica i Save Trifunovica, te lektorke Emine Topic.
I pored negativno politicko – pravnog konteksta novinari nezavisnih glasila uspijevaju doci do informacija i podataka koji omogucavaju razvijanje kriticko – istrazivackog novinarstva. U tome im pomaze i pravo da ne moraju saopstavati podatke o svojim izvorima informisanja. No, zvanicni izvori informisanja preferiraju da odredjene informacije, podatke i ekskluzivne sadrzaje daju medijima pod kontrolom svojih nacionalnih stranaka. Tako je primjerice list “Dnevni avaz” privilegovana novina ne samo kod svog politickog mentora Stranke demokratske akcije, nego i u institucijama vlasti, kao sto je federalno Ministarstvo unutrasnjih poslova...

http://www.bh-hchr.org/saopstenja/34-12-99.htm